Je li vrijeme da počnemo razmišljati o sigurnosti naših džamija?

Ilustracija: Prijedlozi za sigurnost džamija iz Ujedinjenog Kraljevstva

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)

Posljednjih godina evidentan je porast napada koji se mogu povezati sa antimuslimanskim sentimentom i islamofobijom. Uspon nasilne radikalne desnice u prvi plan gurnuo je terorističke i napade iz mržnje čije su žrtve muslimani.

U martu 2019. britanski The Guardian je pisao o tome kako je broj antimuslimanskih napada iz mržnje koji su prijavljeni širom Britanije porastao za 593% samo u sedmici nakon što je bjelački supremacist izvršio pokolj nad vjernicima u dvije džamije na Novom Zelandu.

Ovi podaci su dostupni, između ostalog i zato što je Ujedinjeno Kraljevstvo razvilo odlične programe prijavljivanja i evidentiranja takvih incidenata. Možda je jedan od najpoznatijih takvih projekata od kojih bi se moglo učiti, ali i čije iskustvo bi se moglo prenijeti i na druge države je onaj nazvan «Tell Mama”. Kroz ovaj projekat, ali i brojne druge i tamošnja muslimanska zajednica je učinila jako puno kako  bi educirala svoje članove o tome kako da prepoznaju takve napade, kako da ih prijavljuju i kako da se nose sa fenomenom.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je na ovom planu poduzela tek prve korake. Formirana je Komisija za slobodu vjere koja priprema godišnji izvještaj koji evidentira i takve napade, Ilmijja je sa Misijom OSCE-a u BiH organizovala više seminara za obuku imama o tome kako postupati u slučajevima napada iz mržnje a razmatra se i mogućnost usvajanja Protokola o postupanju u slučajevima napada i zločina iz mržnje na  predstavnike, pripadnike, institucije ili objekte Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Muslimanski mehki ciljevi – džamija, žene, djeca

U ovom kontekstu posebno je značajno primjetiti kako se kao posebna meta radikalnog desničarskog nasilnog ekstremizma se sve češće javljaju, naročito u Evropi i Sjevernoj Americi, džamije i islamski centri. U Bosni i Hercegovini napadi na vjerske objekte još uvijek predstavljaju ozbiljan izazov, iako su nastojanja Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini da se nakon svakog napada na sakralne objekte izađe sa zajedničkom osudom doprinijela tome da se broj takvih napada u nekoliko zadnjih godina smanji.

Ali napadi kojima smo svjedočili u posljednje vrijeme, naročito brutalnost koja je iskazana u napadu u Christchurchu ukazuju na to da takvi napadi više nisu samo slučajevi skrnavljenja prostora nego da se radi o ozbiljnim terorističkim napadima koji smišljeno idu ka tome da uzrokuju što veći broj smrtno stradalih. Stručnjaci koji prate ovaj fenomen ukazuju na to da se u Evropi ali i svijetu rađa nova vrsta nasilnog ekstremizma i jedan teroristički pokret koji sve češće zagovara targetiranje «muslimanskih mehkih ciljeva», širom svijeta. Strašno je bilo slušati kako je terorista iz Christchurcha na svojoj listi meta imao i muslimanski vrtić koji je planirao napasti prije nego što je zaustavljen. Također su stravični uvidi u razgovore koje pripadnici neonacističkih i radikalnih skupina vode u zatvorenim forumima na tzv. dark netu a u kojima planiraju buduće napade na ono što smatraju da su simboli islama i muslimana, od nargila barova do džamija.

U jednom takvom razgovoru u koji su uvid imali eksperti iz sigurnosnog sektora jedan od ideologa daje savjete budućim napadačima da kada napadaju džamije ciljaju one prostorije u kojima klanjaju žene «jer su oni uvijek zatvoreni, nemaju posebne izlaze i manja je vjerovatnoća da će se neko suprotstaviti napadaču».

Ekstremisti idu tako daleko da napadima na džamije žeele povećati procjenu rizika za te objekte kako bi napravili finansijski teret džematima da moraju skuplje plaćati obavezno osiguranje u nekim zemljama kako bi ih na taj način zatvorili. Pretvaranje džamija u sigurnosne rizične objekte poskupljuje i osiguranje objekata, čak i parkinga koji se nalaze u njihovoj blizini, zbog čega će biti sve teže dobivati saglasnost lokanih zajednica za otvaranje novih džamija.

Zato je legitimno zapitati se je li vrijeme da počnemo ozbiljno razmišljati o sigurnosti džamija u domovini ali i dijaspori. Naravno da o tome razmišljaju nadležni u Islamskoj zajednici ali i državama u kojima se te džamije nalaze.

Suočeni sa sličnim izazovom i usponom antisemitizma, jevrejske zajednice su u posljednje vrijeme učinile jako puno na sigurnosnoj zaštiti sinagoga. Izrađene su posebne upute i protokoli od više međunarodnih i nacionalnih organizacija i institucija. U više država sigurnost tih objekata na sebe su preuzeli državni organi. Neke sinagoge u većim centrima imaju privatne zaštitarske organizacije koje plaća država.

Ali ovom pitanju se treba pristupiti itekako suptilno i bez ishitrenih i paničnih poteza i mjera. Nije sve jednostavno kako se čini. Pretjerana sekjuritizacija problema može biti kontraproduktivna. Cilj terorista i ekstremista i jeste da se muslimani, naročito oni koji žive tamo gdje ekstremisti smatraju da ne pripadaju, zastraše i da im se prouči da nisu dobrodošli. Ograđivanje džamija u npr. Evropi sigurnosnim zidovima i detektorima metala, što je već slučaj sa nekim sinagogama, loša je poruka da se radi o stranom elementu. Takva pretjerana sekjuritizacija, kao i neke instrukcije i preporuke koje su se mogle čuti od predstavnika vjerskih zajednica nakon nedavnog napada u Hanau, šalje dvostruku negativnu poruku; traumatiziraju muslimane i pokazuju ih kao nekoga ko je strani element koji narušava nacionalni i svaki drugi sklad. To je jedan od ciljeva ekstremista.

Kako odgovoriti na sigurnosne izazove?

Zato odgovor na sigurnosne izazove treba biti oblikovan uz konsultaciju stručnjaka. Jer eksperti upozoravaju da pretjerana budnost ne samo da ne može biti odgovor na sigurnosne izazove, već može stvoriti osjećaj nesigurnosti kod ljudi ili ih čak obeshrabriti od dolaska u džamijske prostorije. Bitno je da se svijest kod ljudi podiže na nivo da su oprezni ali se sigurnost objekata postiže drugim mjerama. Danas neke nacionalne države u Evropi vjerskim zajednicama nude takvu vrstu obuke. Nedavno sam sreo jednog britanskog muslimana koji vodi privatnu agenciju koja nudi takve usluge džamijama.

Sve mjere jačanja sigurnosti džamija moraju biti dio ukupne strategije društva za jačanje opće sigurnosti. Bilo kakvo samoinicijativno poduzimanje sigurnosnih mjera može biti opasno i kontraproduktivno, pa i lokalnim i državnim vlastima poslati pogrešnu poruku. Zato neke od mjera koje se predlažu u specijalističkoj obuci ili priručnicima za sigurnost džamija jeste da se takve mjere poduzimaju zajedno sa lokalnim vlastima i predstavnicima državnih sigurnosnih organa. Potrebno je da svaki džemat ima jednu ili više osoba koje će biti zadužena za kontakte sa predstavnicima lokalne vlasti i policije. Oni trebaju imati brojeve telefona odgovornih u policijskim strukturama. Većina evropskih država ili onih u Sjevernoj Americi imaju dobro razvijene programe policije u zajednici, odnosno pojedince obučene za rad u zajednicama. I u nekim policijskim organizacijama u Bosni i Hercegovini implementirani su takvi programi tako da se i tamo može osloniti na «policajce u zajednici».

Odgovorne osobe za sigurnost u svakom džematu trebaju proći posebnu obuku kako bi znali kako postupati u kriznim situacijama. Oni su u kontaktu sa službom hitne pomoći, vatrogascima i imaju sve druge informacije koje se dobijaju na specijalističkoj obuci. Nepotrebno je i kontraproduktivno da se čitav džemat opterećuje ovim izazovom.

Implementiranje sigurnosnih mjera podrazumijeva i postavljanje video nadzora na način da se ne ugrožava privatnost posjetitelja. To podrazumijeva upoznavanje sa zakonskim okvirima koji uređuju tu oblast i osiguravanje da se takva oprema postavlja u skladu sa zakonom ali i da se ne dešava da kamere npr. završe u abdesthanama. Preporuke idu i u pravcu toga da tokom većih okupljanja bude organizovana redarska služba koja će biti aktivna i tokom obavljanja obreda. Jako su zanimljive i preporuke o tome kako da se objekat prilagodi kako bi ispunjavao sigurnosne zahtjeve, ne samo one protupožarne koji su već zakonom predviđeni. Npr. zanimljivo je da se predlaže kako između glavnog prostora za klanjanje i ulaza mora biti izgrađen međuprostor, kako se eksplozivni ili zapaljivi predmeti ne bi mogli ubaciti direktno. Brojne su mjere i politike koje se mogu usvojiti kako bi se povećala sigurnost džamija i mjesta okupljanja. U ovom smislu postoje jako dobri priručnici koji mogu poslužiti kao osnova koja bi se mogla prepraviti da odgovara potrebama svake države i lokalne zajednice. Jedan takav priručnik je onaj američke organizacije Council on American-Islamic Relations u kojem se nalaze primjeri najbolje prakse u zaštiti džamija i zajednica (priručnik se može besplatno preuzeti na linku https://www.cairflorida.org/images/CAIR_Mosque_Safety_Best_Practices.pdf)

Najgore što se može uraditi jeste da se među vjernicima širi panika pod izgovorom da ih se poziva na oprez ili da se o ovim izazovom ne bavi ili se on ignoriše. Zato je legitimno još jednom zapitati se je li vrijeme da se na sastancima džematskih odbora, krovnih organizacija i redovnim savjetovanjima kako u domovini tako i dijaspori ovim pitanjem počne baviti profesionalno i sistematski i u okvirima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Tekst možete pročitati u printanom i digitalnom izdanju Preporoda.

Sekjuritizacija islama

Piše: Muhamed Jusić (Preporod, 15.9.2018)

Voditelj misije Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju OSCE-a u Bosni i Hercegovini Bruce Berton je na završnoj sesiji trodnevne konferencije  “Mediji i terorizam” koju je početkom mjeseca  na Jahorini kod Sarajeva organizirala organizacija na čijem je čelu, naglasio je da se „o terorizmu i terorističkim napadima treba i mora izvještavati, ali da se pri tome treba držati etičkih i novinarskih principa“. Većina učesnika iste konferencije, eksperata različitih profila iz regiona i svijeta su za lokalne i svjetske medije imali slične preporuke. Apelovali su na njih da kada izvještavaju o ovoj osjetljivoj temi ne podliježu senzacionalizmu, širenju neprovjerenih i lažnih vijesti i da ne pomažu ekstremistima da postignu svoj cilj.

I uistinu kažu da je ranije bit terorizma bila da se ubije jedan, a zastraše stotine. Danas terorističke organizacije uz pomoć medija mogu ubiti jednoga, a zastrašiti milione. Zato nalazimo da su mediji postali nezaobilazni dio strategije terorističkih organizacija. Klasična trijada terorizma “teroristi-žrtve-vlast”, danas zamjenjuje kvartet “teroristi-žrtve-vlast-masovni mediji”. I to više nije ništa novo i to se više puta čulo i na ovoj i na sličnim konferencijama.

Ono što se sada legitimno može postaviti kao pitanje jeste da li neki od tih medija neprofesionalno o fenomenu terorizma i nasilnog ekstremizma izvještavaju namjerno ili iz neznanja. Odnosno da li namjerno čine sve kako bi ovaj problem preuveličali ili čak produbili. Jer, kako drugačije objasniti tako česte „greške“ kod nekih medija koje više nisu izuzetak nego pravilo? Pomaganje teroristima da postignu svoj cilj, a to je teroriziranje javnosti ne može više biti samo stvar neznanja. Ili davanje publiciteta  ekstremistima čije ideje služe kao osnova za nasilje i isključivost i njihovo promovisanje teško da je više slučajno.

Teško je više vjerovati da je samo stvar neznanja to što nasilni ekstremizam i terorizam svode samo na onaj povezan sa  pojedincima i skupinama muslimanskih korijena. Ne samo da takvo predstavljanje fenomena u javnosti ne odgovara realnosti u svijetu u kojem živimo i u kojem su češći napadi desničarskih i drugih terorista, nego je i kontraproduktivno jer stigmatizacijom jedne vjerske ili u nekim slučajevima čak etničke skupine samo pomažu radikalima da mobilišu nove nezadovoljne sljedbenike. Osim što se tendencioznim izvještavanjem o terorizmu stvara osnov za viktimizaciju stigmatizirane skupine koja se poistovjećuje sa djelima male skupine ekstremista među njima, postiže se i drugi, ništa manje bitan cilj,  a to je manipulacija strahom kod uslovno rečeno većinske skupine, čime se pokreće kontiinuirani proces u kojem jedan ekstremizam hrani drugi dok ne završimo u potpunoj fašizaciji društva.

Ključnu ulogu u tome ima proces koji sam bio slobodan nazvati sekjurtizacija islama, odnosno izvještavanje o islamu kao sigurnosnom pitanju koji traje već skoro nekoliko decenija. Kada se o jednoj vjeri a samim time i njenim pripadnicima kontinuirano izvještava samo kroz prizmu sigurnosnog izazova onda ne treba da čudi situacija da je islamofobija ili iracionalni strah od svega islamskog postao osnova društvenih i političkih odnosa čak i u zemljama koje nemaju nikakav ili pak minimalan kontakt i sa islamom i sa muslimanima.

A kako izgleda to nasilno povezivanje svega islamskog sa sigurnosnim izazovima možemo vidjeti u nedavnom primjeru o kojem sam već pisao.

Naime, 22. juna ove godine tešanjski radio ZOS objavio je vijest, u kojoj se navodi kako novinari ove lokalne radio-stanice, koja ima i svoj portal, gdje je vijest također objavljena, "nezvanično saznaju da se u Matuzićima, u općini Doboj Jug, prilikom rušenja stare kuće, naišlo na granate i municiju te se pretpostavlja da je spomenuto ostalo iz posljednjeg rata". Dalje se u informaciji navodi kako je ovo za ZOS radio potvrdio i komandir Policijske stanice Doboj Jug Sejo Kadribašić, koji je još izjavio kako je "u toku uviđaj i da je najbitnije da stanovništvo nije u opasnosti, te će se nastojati na što jednostavniji i bezbjedniji način riješiti problem bez ikakvih posljedica".

Ta informacija bi vjerovatno ostala neprimijećena da se dva dana kasnije nije pojavila vijest novinske agencije SRNA, u kojoj je u prvi plan stavljen detalj kojeg nije bilo u originalnoj verziji vijesti lokalnih medija ili izjavi policijskih službenika. Ovako je ta vijest glasila: "U blizini džamije u gornjem dijelu sela Matuzići, opština Doboj Jug, policija je pronašla skladište oružja i vojne opreme, saznaje Srna. U toku je uviđaj, a na licu mjesta su pripadnici policije i Civilne zaštite. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona za Radio-televiziju Republike Srpske je potvrđeno da su prije četiri do pet dana locirali određenu količinu oružja u privatnoj kući u gornjem dijelu sela Matuzići, u opštini Doboj Jug."

Naravno, Srninu vijest su, prepakiranu u novo ruho, preuzeli brojni mediji koji se mogu podvesti pod kategoriju "opinion driven" medija. Većina njih je vijest objavila pod sljedećim naslovom: "U blizini džamije u Matuzićima pronađeno skladište oružja".

Znajući kako danas javnost konzumira medijske sadržaje, malo je vjerovatno da se iko zapitao kakve veze ima položaj džamije u odnosu na spornu kuću. Svi koji znaju Matuziće, ili bilo koje bosansko selo, mjesto ili gradsku mahalu, znaju da je teško naći kuću da nije u blizini neke džamije. Ali, cilj s kojim je ova vijest skovana je postignut. Ponovo je džamija povezana sa sigurnosnom prijetnjom.

Pored očitih konstrukcija o kampovima za obuku „islamskih terorista“, o „tisućama povratnika sa stranih ratišta“ i drugih sličnih koje su u službi sekjuritizacije islama i muslimanskog identiteta u ovom slučaju Bošnjaka možda su i opasnije one suptilne konstrukcije koje javnost nekada ne primjećuje a koje učvršćuju podsvjesnu sliku islama i muslimana kao sigurnosnog i sumnjivog elementa redovno povezanog sa nasiljem i terorom.

Neki od tih konstrukta su sigurno dio veće kampanje dok drugi mogu biti produkt neprofesionalnog novinarstva ili možda čak greške, ali podjednako služe istoj svrsi i nanose istu štetu.

Najnoviji primjer ovog drugog smo imali ovih dana na jednom bosanskohercegovačkom portalu kada je novinar ili urednik za pozitivan tekst povodom Bajrama o tome kako hiljade muslimana u Bosni svoje kurbane uplaćuju u medrese kako bi se koristili za prehranu učenika naslovio sa „Tradicija duga 50 godina: Učenici Gazi Husrev-begove medrese svake godine kolju hiljade kurbana“.

Naravno da se to ne spominje nigdje u tekstu priloga ali možemo samo zamisliti kako se u islamofobičnoj javnosti doživljava informacija o srednjoškolcima koji u vjerskoj školi „kolju hiljade životinja“.

Ovakvih i sličnih primjera u domaćim i regionalnim medijima je svakim danom sve više i najmanja šteta bi bila da se radi samo o neprofesionalnom novinarstvom ili neznanju. Prije će biti da bi strah od toga da se radi o dobro osmišljenoj kampanji na kraju ipak mogao biti opravdan. Zato je bitno da međunarodne organizacije poput OSCE-a ili i strukovna udruženja novinara učine sve kako bi se greške smanjile a oni koji namjerno zloupotrebljavaju profesiju javno prokazali.

Muslims speak out

Painting entire populations with the same brush with which we paint rogue individuals is not a new phenomenon. For example, generations of Italian Americans were discriminated against, stereotyped, and shunned because of the activities of the few in the Mafia in the early part of the 20th Century. In the same way, Jewish Americans were often branded as communists because some of the leaders of the communist hierarchy in the Soviet Union were of Jewish ancestry.

As a result of a killing spree in lower Manhattan on Halloween by one Muslim man, mosques in the area where the terrorist lived have received threats, according to the N.Y. Post and the Council of American Islamic Relations; the Southern Poverty Law Center has also reported spikes in anti-Muslim acts and rhetoric.

Following are anti-terrorism statements by prominent and respected Muslim scholars and businessmen with whom the CIU has partnered and worked over the years, lead by a thought-provoking statement by Rabbi Jack Bemporad, CIU Director:

“It is unfortunate that not enough attention has been placed on the way extremist groups misinterpret sacred texts and try to enlist others to follow their viewpoint, especially through the internet. What is important for us to do is to carefully examine their arguments, and demonstrate how inaccurate, ideological, and political they are, but nonetheless entice so many to follow.

“We at the CIU are very fortunate in that we work with Muslim leaders who are not only great scholars of Islam, but also exemplary human beings who have led the way in clarifying and interpreting scriptural texts, demonstrating their true meaning, and working for the good of society and humanity.”

Dr. Muzammil H. Siddiqi, Chairman, Fiqh Council of North America; Chairman, Islamic Shura Council of Southern California; Religious Director, The Islamic Society of Orange County, Garden Grove, California:

“We human beings are one family. The Qur’an says, ‘O people, revere your Lord, who created you from one single soul and from it created its mate, and from the two spread out abroad a multitude of men and women…” (4:1) God has honored all human beings (17:70). The life of every person should be protected. According to Islam, killing any innocent person of any race, religion or nationality is a major sin and crime. The Qur’an says, “… if anyone kills a person – unless in retribution for murder or spreading corruption in the land – it is as if he kills all mankind, while if any saves a life it is as if he saves the lives of all mankind… (5:32). Furthermore, it is blasphemous to kill innocent people by saying, ‘Allah akbar.’ The person who does that has profaned the glory of God.

“I join many other Muslim scholars and organization in condemning the terrorist attack committed on October 31, 2017 in Manhattan, New York, reportedly, by a supporter of ISIS. We are with our fellow Americans in our grief at the loss of eight lives and the injury of eleven people. The person who allegedly committed the crime and his supporters are criminals representing a sick ideology. Their actions are immoral and sinful and are contrary to the teachings of our faith, Islam. We pray for the defeat of all immoral and inhuman ideologies.

“I urge our fellow Americans not to ascribe these crimes to our faith and refrain from committing any hate crimes against the law abiding fellow American Muslims and their institutions. It is wrong to consider the whole group guilty because of the mistakes of few. We do not do that when the criminals are of other races and religions.

“May God help us to restore human values and bring peace and justice in the world. Ameen.”

S.A. Ibrahim, former CEO of Radian Group., serves on the boards of the CIU, Wharton Graduate School, and the Inter-Faith Youth Corp. of Chicago, as well as the Anti-Defamation League:

“It saddens my heart when innocent people are killed.  It angers me hugely when people are so consumed by hate or so seduced by evil that they succumb to such heinous acts. It offends me when such acts are committed under the name of religion — more so when my religion is distorted to justify such an act. I know we all  feel so helpless watching such things happen, but we must refuse to let them defeat us — never!!

Imam Mohamed Magid, leader of the All Dulles Area Muslim Society (ADAMS) Center, Sterling, VA, former President of the Islamic Society of North America (ISNA) and Chairman of the International Interfaith Peace Corps (IIPC):

“ADAMS unequivocally condemns the terrorist attack that occurred yesterday in Manhattan. We send our sympathy and prayers to the victims and their families. We are saddened by this tragedy and stand firm in our commitment to work with our interfaith, civic, public policy and law enforcement partners to stop and prevent violence in all of its forms….

“We must not let the actions of lone wolf criminals lead to the vilification of any group of people, demonization of any community, or to a cycle of additional conflict or violence. All such acts of violence must be stopped.

“As we have repeatedly said, no one can ever sanction the taking of innocent lives, which is expressly and repeatedly forbidden by the Holy Quran…The  Fatwa (religious ruling) against terrorism states:

“The Fiqh Council of North America wishes to reaffirm Islam’s absolute condemnation of terrorism and religious extremism. Islam strictly condemns religious extremism and the use of violence against innocent lives. There is no justification in Islam for extremism or terrorism. Targeting civilians life and property through suicide bombings or any other method of attack is haram or forbidden – and those who commit these barbaric acts are criminals, not martyrs.”

Imam Muhamed Jusić, Media advisor to Ra’is-al-’ulama’ (Grand Mufti) Husein ef. Kavazović and spokesperson for the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina:

“Every time we hear of a gruesome terrorist attack carried out by someone who claims to be a Muslim we hear uncompromising condemnations from Muslim representatives. The same happened after the recent horrible attack in New York.

“But at the same time, there are those who think that this is not enough, that Muslims are not sincere in their condemnation and that they are doing that only because of political correctness. On the other hand, we hear those who say that only Muslims are expected to apologize for deeds of those who have nothing to do with them, but that reasoning does not apply to other violent extremists and traditions that they abuse

“I personally never paid attention to those claims. For me, it is not only a religious duty to stand in against the face of evil, but is human nature to empathize with innocent victims.

“That is why we should stop looking at issues of violent extremism from such perspectives altogether and should not be distracted by those who politicize and ideologize human suffering…

“The division that matters in my homeland Bosnia and Herzegovina, and for that matter around the World, is not one between people of different religions, or between the religious and the non-religious; it is between those of us from all communities who know and claim that we can live together, and those who try to deny this.”

Suhail A. Khan is a member of the CIU Advisory Board and former senior appointee in the George W. Bush administration, where he served as liaison to the Muslim American community:

“The terror attack in Lower Manhattan is a heart-wrenching act of senseless murder. I join my fellow Americans, and all who cherish life and liberty, in grieving for the innocent lives lost at the hands of such heinous evil, and in praying for the injured, their families and loved ones. I also wish to express my deepest gratitude for the brave police officers and first responders who offered aid to the victims and apprehended the cowardly attacker. May the perpetrator be brought to justice. Together, I hope we will continue to strive towards peace, safety, greater respect and understanding among all people.”

Source: CIU

Glasnogovornik Islamske zajednice: Napadi na povratnike nisu nikada napadi samo na pojedince

Nakon napada na imovinu i upućenih prijetnji povratničkoj porodici Herceglija u Rogatici, savjetnik reisu-l-uleme za medije i glasnogovornik Islamske zajednice Muhamed Jusić kazao je za Preporod da se ovakvi napadi trebaju drukčije tretirati.

"Krajnje je vrijeme da se napadi na povratnike počnu drugačije tretirati u našem društvu, ali i pred pravosuđem. To nikada nisu napadi samo na pojedince. Skoro uvijek su tu i elementi zločina iz mržnje. Napadima na njih šalje se poruka čitavoj jednoj etničkoj ili vjerskoj skupini. Da ne kažemo da je terorizam po svojoj definiciji politički motivisano nasilje i napad na pojednica s ciljem da se zastraši čitava jedna zajednica. Ako se iskreno zamislimo nad ovim što se dešava povratnicima i kroz šta oni prolaze i šta oni koji ih napadaju žele postići, nalazimo da je to klasični terorizam. Važno je kako će istražni organi okarakterisati ovaj slučaj", kazao je Jusić.

 "Pratit ćemo cijeli slučaj i očekujemo da će institucije opravdati povjerenje"
Kontaktirali smo muftiju goraždanskog Remzija-ef. Pitića koji je kazao da  bošnjački povratnici neće podleći pod bilo kakvim pritiscima prijetnji i provokacija, te da će ostati dostojanstveni. "Pratit ćemo cijeli slučaj i očekujemo da će institucije opravdati povjerenje", kazao je muftija Pitić, ističući da je Muftijstvo u kontaktu s porodicom kojoj je na raspolaganju i glavni imam Rogatice.

U razgovoru s glavnim imamom Medžlisa Rogatica Amel-ef. Kozlićem dobili smo informacije da je porodica koja je izvršila napad na Herceglije od ranije poznata policiji. "Posjetli smo odmah porodicu Herceglija i dali podršku. U ovom slučaju je sve jasno i napad se ne može opisati samo kao puki incident. Postoji povijest problema s porodicom koja je izvršila napad", kazao je Kozlić.

Prema nezvaničnim informacijama jedan član porodice, koja je izvršila napad, priznao je danas policiji ovo krivično djelo.
Izvor: Preporod

ZAŠTITITI MLADE OD EKSTREMIZMA NA INTERNETU

Izvor:  S.M.  BHTR

U borbu protiv nasilnog ekstremizma na internetu, neophodno je u dijalog uključiti širu društvenu zajednicu u Bosni i Hercegovini, ali je i edukovati, ocijenili su učesnici Foruma o upravljanju internetom “Bh. internet: Otvoren i siguran?”, koji održan danas u Sarajevu.

Rukovodilac projekta za borbu protiv nasilnog ekstremizma pri Misiji OSCE-a u našoj zemlji Selma Zeković, izjavila je da Bosna i Hercegovina još nema adekvatan odgovor, iako postoje određene zakonske osnove.

“Što se tiče interneta, odnosno blokiranja određenih sadržaja koji podstiču na nasilje, takvi sadržaji ne podliježu zaštiti slobode izražavanja i od njih se mora zaštititi društvo”, istakla je Zeković na skupu, koji su organizovali Regulatorna agencija za komunikacije i Fondacija “Jedan svijet – platforma”.

Prema njenim riječima, OSCE je došao do saznanja da na lokalnom nivou ljudi uopšte nisu upoznati o tome šta je problem i na koji način se tu može odgovoriti, tako da ova međunarodna organizacija, zajedno sa Ministarstvom sigurnosti, RAK-om i pravosudnim institucijama, nastoji da razvije jasniji sistem.

“Svi mi, iz svojih persektiva, treba da pružimo kontranarativ, moramo pružati pozitivne priče i boriti se protiv nasilnog ekstremizma. Što je najbitnije, najranjiviji slojevi društva u Bosni i Hercegovini su i najpodložniji takvoj propagandi, tako da ih moramo zaštititi”, istakla je Zekovićeva, dodavši da mladi, a nezaposleni ljudi, spadaju u kategoriju najranjivijih.

Teolog i analitičar Muhamed Jusić naveo je da su istraživanja pokazala da internet nije ključni faktor u procesu radikalizacije, ali da se pokazao kao vrlo bitan faktor u njegovom osnaživanju.

“Da bismo imali radikalizaciju, moramo imati lični kontakt, manje grupe i to mora biti neko okruženje u kom ljudi grade socijalne veze”, pojasnio je Jusić.

RAK prati međunarodnu legislativu

Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini je bilo nekoliko internet portala koji su širili takvu ideologiju, a problem njihovog zatvaranja je bio u tome što u velikom broju slučajeva nisu registrovani u Bosni i Hercegovini.

On je naglasio da mora postojati globalna inicijativa da bi se takvi portali uklonili, te da cijeli svijet pokušava da nađe tu mjeru između slobode izražavanja i nekog pokušaja da se publika zaštiti od stavova koji pozivaju i opravdavaju nasilje.

Predstavnik RAK-a Emir Povlakić naveo je da Agencija izdaje dozvole internet servis provajderima, te da prati svu međunarodnu legislativu kada je riječ o nasilnom ekstremizmu.

“Odgovor na ovo pitanje zahtijeva angažovanje šire društvene zajednice, uključujući nevladin sektor, druga ministarstva, civilno društvo i akademsku, te tehničku zajednicu, da bi se svi zajedno borili protiv problema”, istaknuo je Povlakić.

Prema njegovim riječima, Agencija se trudi da omogući nesmetan razvoj informaciono-tehnoloških usluga, na način da svima omogući pristup i da svi imaju jednaka prava na internet.

Direktorica Fondacije Valentina Pelicer smatra da se bez edukacije šire društvene zajednice i bez pristupa internetu, ne može preuzeti kontrola nad tehnologijom.

Na Forumu će biti još dva panela – “Univerzalni pristup – da li smo svi jednaki/e?” i “Ljudska prava i biznis u internet ekonomiji Bosne i Hercegovine.

Današnji događaj je organizovan pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovinei, uz podršku Misije OSCE-a u našoj zemlji.

Borba protiv terorizma / Jezik mržnje na internetu od sada pod lupom

Izvor: BIRN- Balkanska istraživačka mreža/ Radio Sarajevo

Monitoring jezika mržnje na internetu i pozivanja na nasilje, kao i prevencija te priprema za brz odgovor prilikom napada su fokusi Akcionog plana za realizaciju Strategije za borbu protiv terorizma kojeg je usvojilo Vijeće ministara.

Akcioni plan za provođenje Strategije za prevenciju i borbu protiv terorizma, između ostalog, baviće se spregom terorizma sa drugim kriminalnim pojavama poput finansiranja terorizma i pranjem novca, organizovanog kriminala i korupcije.

Kako su Balkanskoj istraživačkoj mreži u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH) naveli u Ministarstvu sigurnosti, poseban izazov s kojim se treba suočiti je rano detektovanje budućih terorističkih aktivnosti koje imaju za cilj promovisanje nasilja.

“Bitno je istaći da usvajanje Akcionog plana dolazi u vremenu kada se na globalnom nivou intenziviraju sigurnosni izazovi, poput stranih terorističkih boraca, nasilnog ekstremizma, zločina i govora mržnje, te zloupotrebe interneta u terorističke svrhe, te je stoga u ovom dokumentu poseban akcenat dat na izazove nove dinamike terorizma i s terorizmom povezanih pojava”, naglašavaju u Ministarstvu.

Od značajnih aktivnosti, Akcionim planom su obuhvaćeni prevencija usmjerena kasprečavanju pojedinaca i grupa da odaberu nasilni ekstremizam i terorizam kao sredstvo za postizanje ciljeva, ali i zaštita od napada. Akcioni plan također predviđa istrage i krivični progon, te odgovor i reakciju na terorističke napade.

Teolog i analitičar Muhamed Jusić navodi da uz dobru Strategiju i Akcioni plan za borbu protiv nasilnog ekstremizma mora postojati i realizacija, kako sve ne bi ostalo mrtvo slovo na papiru.

“Vidio sam Strategiju i jako je dobra, zato što je po prvi put uključila preventivni segment djelovanja, a ne samo sigurnosni pristup i bavljenje posljedicama. Međutim, pravo pitanje, a to je i stvar realizacije Akcionog plana, jeste da li će biti sluha i sredstava da se to ili bar dio toga provede. Do sada, ono što je rađeno na prevenciji bilo je uz eventualnu podršku ili čak nakon incijative neke od međunarodnih organizacija i vlada. Možda možemo i dalje računati na međunarodnu podršku, ali ne možemo čitav taj proces prepustiti međunarodnim organizacijama i vladama”, ističe Jusić.

Strategija, prema riječima Jusića, podrazumijeva i uključenje lokalne i akademske zajednice, ali i vjerskih zajednica, ali da bi se svi ti potencijali stavili u neki cilj, moraju postojati i kapaciteti unutar Ministarstva sigurnosti.

Jusić zaključuje kako je najgore što se može desiti je neki incident o kojem će svi “usplahireno pričati dva ili tri dana”, nakon čega će sve biti zaboravljeno.

Vijeće ministara u julu prošle godine je usvojilo Strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma za period do 2020. godine

Kako će ISIL objasniti pad grada iz proročanstva

Pad Dabiqa će biti težak udarac ISIL-ovoj ideologiji jer će svojim sljedbenicima morati objasniti zašto se nije obistinilo ono što su im obećali.

Borci sirijske opozicije, uz pomoć Turske, preuzeli su kontrolu nad sjevernim sirijskim gradom Dabiq koji je bio u rukama oružane grupe ISIL (Reuters)

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Danas su svjetske agencije izvijestile kako su sirijske pobunjeničke snage koje imaju podršku Turske preuzele grad Dabiq od pripadnika organizacije Islamske države (ISIL-a).

Dabiq je malo selo u provinciji Halep i nema nikakav strateški značaj ali je njegov pad ozbiljan udarac za ISIL-ovu ideologiju i njihov mobilizirajući narativ i viziju svijeta. Sve ovo vrijeme ideolozi ISIL-a su tvrdili kako je ono što se dešava u Siriji i Iraku ustvari realizacija proročanstva koje je izrekao Poslanik Muhamed (a.s.) o tome šta će se dešavati pred sami Sudnji dan.

Po toj interpretaciji stvarnosti oni su samo provodili volju Božiju i samim time sve što su radili je moralo biti ispravno. Njihovi sljedbenici su bili uvjereni da je na njima da rade ono što vjeruju da im je Bog naredio kako bi se ostvario Božiji plan, a On će se pobrinuti da stvari odvijaju prema Njegovoj volji. Tako je jedno malo selo preko noći dobilo značaj koji mu po njegovoj veličini nikada ne bi pripadao.

Božiji znak

Kada je u avgustu 2014. godine ISIL zauzeo Dabiq čitavu svoju propagandnu mašineriju upregnuo je kako bi pokazao da je zauzimanje tog malog sela za koje su žrtvovali za vojne stratege neopravdano mnogo ljudstva ustvari znak od Boga. U islamskoj eshatologiji postoji predaja o tome kako će se baš u tom mjestu, po kojem je ISIL nazvao i svoj časopis na engleskom jeziku, odigrati ključna bitka između muslimana i Bizantijaca kao oličenja kršćanskih i zapadnih sila. Ta bitka u islamskoj tradiciji poznata kao melahim je ekvivalent judeokršćanskom učenju o armagedonu ili konačnoj bici između dobra i zla koja će biti uvod u kraj svijeta.

Imam Muslim bilježi hadis (predaju od Poslanika) u kojem se navodi kako je Muhamed (a.s.) rekao: "Neće nastupiti Smak svijeta dok Bizantijci ne dođu u mjesto Al-Ea'mak ili Dabiq. U susret njima će krenuti vojska iz Medine koja će biti najbolja vojska u to vrijeme.

Kada se poredaju u vojne redove, Bizantijci će reći: 'Pustite nas i one koji su se sa naše vjere probratili u vašu da se borimo.'

Muslimani će odgovoriti: 'Ne, tako nam Boga nećemo ostaviti našu braću da se vi borite protiv njih! „ U nastavku predaje se navodi kako će nastupiti bitka u kojoj će se povući trećina muslimanske vojske. Njima, kaže hadis, Bog neće nikada oprostiti. Druga trećina će izginuti, a treća će pobijediti. Oni neće biti iskušani smutnjom i osvojit će Konstantinopol“.

Neispunjeno proročanstvo

Prema literaturi koju ISIL distribuira ovo proročanstvo se nije obistinilo kada su Osmanlije zauzele Konstantinopol jer osmanlijska vojska nije bila vojska dovoljno dobrih muslimana. Po njima, osvajanje Dabiqa je bio znak da je došlo vrijeme da se ti događaji obistine i da će njihova vojska uskoro zauzeti Istanbul, a zatim kako se navodi u dugim predajama i Rim.

Značaj koji je ISIL dao Dabiqu otkriva mnogo o tome kako se konstruiše ISIL-ov narativ. Ideolozi ISIL-a i njima sličnih pokreta su na osnovama islamske tradicije, historijskih modela življenja islama i tadašnjih pravnih rješenja, ali izvađenih iz konteksta i bez dosljednog razumijevanja, razvili kvazivjersku argumentaciju koja se možda najbolje može nazvati pseudoteologijom koja se bez ikakvog obzira i na silu pokušava pretočiti u novu realnost.

Ona počiva na hiperreligioznosti njegovih fanatiziranih sljedbenika koji islamsko učenje zloupotrebljavaju kako bi ostvarili svoje ideološke i političke ciljeve. Njihovo poimanje realnosti počiva na crno - bijeloj matrici, zato njihovi sljedbenici prihvataju samo argumentaciju niskog nivoa kompleksnosti koja se uklapa u njihovu sliku svijeta. Ta njihova „rješenja“ nagomilanih problema muslimanskog svijeta ali i njihovo razumijevanje vjere, islamske tradicije i pravnih propisa je toliko simplistički postavljeno da se slabo obrazovanim, neiskusnim i na površnost naviklim ljudima čine očitim i uvjerljivim.

Dešavanja pred Smak svijeta

Taj narativ ne počiva na argumentima logike i realnosti nego na emocijama i osjećaju „hitnosti“ koji zahtijeva da se reaguje odmah i bez razmišljanja o posljedicama i ishodu. Ako nas Bog vodi onda On brine o ishodu, a On je sve isplanirao i mi se svojim postupcima samo trebamo u Njegovu volju uklopiti.

Ali narativ koji se razvio oko malog sela Dabiq je otkrio još jednu jako bitnu komponentu ISIL-ove ideologije. Naime, insistiranje na apokaliptičnom tumačenu svijeta kroz muslimansku eshatologiju je postao sastavni dio ISIL-ove vizije svijeta.

U islamskoj tradiciji, kao i u tradicijama drugih religija, jako je puno predaja o tome šta će se dešavati pred sami Smak svijeta. U islamskoj tradiciji najveći dio tih predaja ne dolazi iz Kur`ana nego iz hadisa ili izreka koje se pripisuju Poslaniku (a.s.), a od kojih velik broj njih nije vjerodostojan jer ne prolazi davno uspostavljenu metodologiju provjere vjerodostojnosti predaja.

Ali i među vjerodostojnim hadisima ima jako puno predaja o tome što će se dešavati u ahirizemanu ili kraju vremena. Muslimani su u te predaje vjerovali kao nešto što će doći i što je domen metafizičkih (ar. gajb) predaja čija konačna istina je samo kod Boga. Muslimani vjeruju da niko osim Boga ne zna kada će se desiti Sudnji dan i da ga niko ne može ni ubrzati niti odgoditi.

Međutim, ISIL-ovi ideolozi su te predaje počeli tumačiti kako bi kroz njih razumijevali konfuzni svijet koji ih okružuje. Oni su počeli donositi političke odluke, izvoditi vojne operacije i praviti strategiju djelovanja kroz prizmu islamskog učenja o kraju svijeta ili onome što se u toj tradiciji naziva kao predznaci Sudnjeg dana (ešratu-sa`a).

Izmišljeni hadisi

Na taj način oni nisu samo opravdavali svoje iracionalne postupke i odluke nego su kod sljedbenika gradili neku vrstu mesijanskog osjećaja koji im je stvarao predodžbu o tome kako žive u nenormalnim vremenima kraja svijeta u kojima zakoni „normalnosti“ više ne važe.

Neke sekte i politički pokreti u historiji islama su se na sličan način poigravali sa vjerskim učenjima, neki su čak i izmišljali hadise kako bi opravdali svoje političke stavove ili sebi objasnili društvena previranja koja su se dešavala. Međutim, u glavnim tokovima islamske misli takvo razumijevanje vjere nikada nije bilo zvanično prihvaćeno.

Pad Dabiqa će biti težak udarac ISIL-ovoj ideologiji jer će svojim sljedbenicima morati objasniti zašto se nije obistinilo ono što su im obećali. Oni su već počeli sa pripremanjem svojih sljedbenika za ovaj dan.

Časopis Dabiq su već prestali izdavati pod tim imenom. Novi časopis se zove Rumiyah i postepeno priprema simpatizere ISIL-a na moguće gubljenje teritorije i odgađanje sudnjeg dana. Prije nekoliko dana ISIL-ova novina En-Neb`a je objavila tekst o tome kako trenutne bitke za Dabiq nisu one o kojima je Poslanik govorio jer se nisu stvorile okolnosti da se to predskazanje obistini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Svjetsku politiku pokreću lažni ideali

Apsurdni primjeri američkog rata protiv terorizma pomažu da shvatimo svu nedosljednost međunarodne politike.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Odavno se prepričava jedna mudrost za koju je teško utvrditi ko ju je prvi izrekao, a prema kojoj nije bitno koliko su veliki ideali za koje se boriš nego koliko ih dosljedno braniš.

I uistinu, biti dosljedan sebe i svojih stavova je najteže, a nigdje se kriza dosljednosti ne vidi kao u politici koja se, da apsurd bude veći, najviše poziva na sve velike ideale od vjere preko ljubavi prema domovini, zaštite ideala ljudskih prava, ravnopravnosti, pravde pa do općeg interesa.

Zato je najlakši način da shvatimo svu hipokriziju današnjeg svijeta taj da najudarnije vijesti pogledamo kroz prizmu dosljednosti njenih aktera.

Najveća poslastica globalnih medija i voajerske javnosti su nasilni ekstremisti i teroristi koji svojom brutalnošću skreću pažnju na svoje političke ciljeve koje pravdaju kvazireligioznom ideologijom. I dok se pozivaju na Poslanika Muhameda koji je prema tekstu Kur'ana „poslan kao milost svjetovima“ oni krše sve principe vjere na koju se pozivaju. Ubijaju nevine, izvode samoubilačke napade, silom nameću svoja uvjerenja ili drugim riječima čine sve što je islamom strogo zabranjeno.

Samo zamislimo jedan od tih njihovih videosnimaka koji privlači globalnu pažnju. Na njemu ekstremni militant sa ruskom puškom u ruci, opasan kineskim eksplozivom, u uniformi američkih marinaca, dok ga snimaju japanskom kamerom šalje prijeteću poruku Zapadu kako bi se nakon toga raznio među muslimanskim civilima.

Ništa od toga on i njemu slični svojim znanjem ne bi nikada napravili. Njihovo razumijevanje vjere i svijeta ih nikada ne bi dovelo do spoznaja koje su im u ruke stavile svu tu tehnologiju koju oni koriste samo za uništenje i sijanje nereda i straha. Bore se protiv zapadne civilizacije dok se obilato koriste njenim plodovima. Ipak, u svemu tome oni i oni koji ih slijede ne vide nikakvu nedosljednost.

Na drugoj strani, ima jedna predaja u arapskoj tradiciji o tome kako se jedno njihovo pleme u predislamskom periodu dok su još štovali idole u Meki zavjetovalo da će danima biti zatvoreni unutar Kabe (svetog hrama) u kojem se nalazilo njihovo božanstvo koje su napravili od hurmi. Kako je zavjet podrazumijevao i post, oni su, kada su ogladnjeli, pojeli jednu pa drugu ruku božanstva, zavjetujući se da će kada izađu, tu ruku zamijeniti zlatnom.

Kako nisu htjeli odustati od zavjeta i tako se osramotiti pred sunarodnjacima, a glad ih sve više pritiskala, nastavili su jesti svoga boga dok ga naposlijetku nisu pojeli. Od tada se kod Arapa ova priča navodi kao primjer ljudske spremnosti da i ono što je najsvetije banaliziraju kada „zagusti“.

Šta je ostalo od ideala Francuske revolucije?

Danas je Zapad sebi napravio božanstva koja naziva demokratija, sloboda, ravnopravnost i ljudska prava. U njih se kunu i bezupitno im se pokoravaju.

Međutim, kad su se njihova društva našla pred prvim izazovima globalnog terorizma, izbjegličke i ekonomske krize, svoje bogove su pojeli poput džahilijetskih Arapa.

Treba samo prelistati zapadne medije, poslušati njihove političare i intelektualce pa se zapitati šta je od velikih ideala Francuske revolucije ostalo. Očita je nedosljednost u zagovaranju tih vrijednosti u zapadnim društvima čim su se pojavili prvi znaci krize, iako su koliko jučer bili spremni te vrijednostima na tenkovima izvoziti širom svijeta.

Nadalje, godinama su u arapskom svijetu podržavali diktature koje su im garantovali siguran dotok nafte, plina i drugih prirodnih bogatstava dok su se i dalje kleli u ljudska prava i slobode. Elite na obje strane su se bogatile unosnim poslovnim dealovima, milijarde su se okretale u poslovima trgovine oružjem.

Arapske mase su trpjele u siromaštvu i diktaturi i kada se taj svijet urušio val terorizma i izbjeglica je zapljusnuo obale Zapada i sada se njihova društva radikaliziraju i klize u neslobode koje su decenijama podržavali daleko od svojih granica. Možda nam to govori da se nedosljednost ne samo prije ili kasnije ogoli, nego i da se zna obiti o glavu.

Dužina sjećana zlatne ribice

Erdoganova Turska je zahvalna svima koji su se usprotivili pokušaju puča, ali su podržali puč u Tunisu, Libiji i drugim mjestima zahvaćenim tzv. Arapskim proljećem. Danas Amerikanci i zapadnjaci kritikuju Erdogana zbog načina na koji se obračunava sa onima koje smatra teroristima i prijetnjom njegovoj državi.

Zar se Bushova Amerika ponašala drugačije nakon 11. septembra? Zar, evo recimo u BiH, nisu tražili da se zatvore sve humanitarne organizacije koje direktno nisu bile povezane sa napadima od 11. septembra, ali jesu navodno ideološki? Zar po istoj logici nije izručena Alžirska grupa na Gvantanamo? Ili da baš stvari banaliziramo, šta bi bilo kada bi Turska poslala dron i na tuđoj teritoriji ubila, recimo u Pensilvaniji Fethullaha Gulena kojeg su bez suđenja proglasili teroristom i opasnošću po narod i državu? Kako je to drugačije od toga kako Amerika dronovima ubija teroriste širom svijeta?

Da ne bude nesporazuma, ne mislim da to treba uraditi. Vidimo gdje je Ameriku takav rat protiv terorizma doveo. Upravo nam ti apsurdni primjeri pomažu da shvatimo svu nedosljednost međunarodne politike.

Lista primjera bi se mogla nastaviti i svaki dan bi bilo dobro kada bismo sve dnevne vijesti čitali sa pamćenjem dužim od onoga zlatne ribice. Nažalost, postmoderni čovjek ima dužinu sjećanja koliko traje jedan scroll na web stranici, Facebooku ili Twiteru. Na to političari svakako računaju. I nije da je ovo neko veliko otkriće.

Znamo mi već dugo da politika, a naročito ona međunarodna, nema veze sa etikom i moralom bilo koje vrste. Ali bi zato bilo dobro da se političari u javnom prostoru prestanu kriti iza lažnih ideala i da počnu svoje poteze objašnjavati onim čime se svakako jedino rukovode, a to je interes, prije svega njihov lični, pa onda oko njih okupljenih elita i tek na kraju možda onih u čije ime nastupaju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Izjava za dnevne novine Faktor o napadu u Minhenu

Izvor.http://faktor.ba/

Izjava za Dnevni avaz nakon napada u Medini

Napad u Medini: Udar na simbole islama

Vrijeme je da se muslimani probude i shvate da su bit njihove vjere i civilizacije u opasnosti.

 

Napad se desio pred sami iftar [Reuters]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Terorizam je terorizam ma gdje se desio i ma ko bile žrtve. Ali kada se teroristički napad u ime islama desi na prilazu džamiji Poslanika Muhammeda, a.s. u Medini, onda je jasno o kakvoj se izopačenoj ideologiji radi.

Napad je uslijedio nakon što se istog dana ujutro bombaš samoubica raznio pred američkim konzulatom u Džidi, dok je drugi napao džamiju u Katifu. I ranije je bilo incidenata i u Meki i u Medini u koje su bili uključeni militanti Al-Kaide, ali nikada ovako blizu svete džamije. Ovaj napad je očit udar na simbole islama.

Prema islamskom učenju Medina je harem, sveti zaštićeni prostor u kojem je svaki prijestup teži grijeh, a svako dobro djelo kod Boga vrjednije. Harem bi trebao biti i zaštićeni prostor u kojem se hodočasnici koji su na svome putu ka Meki ili zairi, oni koji posjećuju Poslanikovu džamiju i njegov mezar (grob) u njemu osjećaju sigurno i bezbjedno.

Napad se usto desio pred sami iftar, trenutak kada muslimani prekidaju svoj post i to u danu koji je trebao biti posljednji dan blagoslovljenog mjeseca ramazana. Ispostavit će se kasnije da u Saudiji nije viđen mlađak, te se prema njihovoj tradiciji post nastavlja još jedan dan. Ali ono što jeste bilo sigurno je da će u džamiji biti desetine hiljada vjernika koji će doći da isprate ovaj najsvetiji muslimanski mjesec odricanja i suosjećanja sa drugima. On se desio pred Bajram i trebao je muslimanima pokvariti ovaj jedan od dva najveća praznika.

Kome nakon ovoga nije jasno da ova nasilna ideologija nema nikakve veze sa idealima islama, njemu nikakvi dokazi neće pomoći. Takvi valjda sada opet očekuju da se muslimani izvinjavaju za djela terorista i da objasne zašto ih mrze. Ali i oni koji su svaki put kada bi se teroristički napad desio u nekoj zapadnoj metropoli nalazili opravdanja u kolonijalnom nasljeđu, duplim aršinima i svim drugim istinskim globalnim nepravdama, sada trebaju da se zapitaju koliko je njihova relativizacija zločina bila opravdana. Vrijeme je da se muslimani probude i shvate da su bit njihove vjere i civilizacije u opasnosti, da je na putu da bude oteta od skupine fanatika čija su glavna meta muslimani i njihova društva.

Jasne poruke

Ne može se naći nikakva logika u ovim postupcima, ali su poruke koje napadači, a vjerovatno se radi o ISIL-u, šalju itekako jasne.

Oni žele da napadom na saudijske sigurnosne snage, a prvi izvještaji govore da je upravo njihova baza pored džamije bila meta, delegitimizirati njihov model vladavine Šerijata.

To je rat za dušu ne islama nego prije svega selefizma za kojeg i ISIL-ovci i pripadnici Al-Kaide tvrde da mu pripadaju. Nije beznačajno što se napad desio u blizini Šerijatske sudnice u Medini. Ovim ISIL želi reći da vlast i Šerijat koji se provodi u Saudiji nije vjerodostojan i da samim time njihova vlast nije legitimna.

Oni hoće i da kompromituju vladajuću porodicu Sauda i da pokažu muslimanskom svijetu kako oni nisu u stanju održati mir u svetim gradovima. Saudijski kraljevi nose titule Sluga dvaju harema i ovo je udar na ono što im daje primat u muslimanskom svijetu.

Iako su napali u samoj blizini Poslanikove džamije, napadači su ipak ciljali policajce. To znači da su i dalje samo u Saudiji oprezni i da za razliku od evropskih gradova još prave razliku između civilnih i necivilnih žrtava, što znači da i dalje računaju na to da pridobiju muslimanske mase na svoju stranu.

Ako se, pak, te mase ogluše i ako se ne budu dale ustrašiti, to ne znači da, kao u Turskoj, Iraku, Siriji i nekim drugim muslimanskim državama neće postati „legitimne mete“. ISIL ili neka srodna organizacija će vjerovatno preuzeti odgovornost, šaljući poruku da mogu napasti svugdje gdje žele.

Bude li to ISIL, značit će to da su došli i do Saudijske Arabije iako su tamošnje vlasti dugogodišnjom borbom skoro bile iskorijenile Al- Kaidin ogranak na poluotoku.

Šta god teroristi željeli postići svojim proračunatim zločinima, ostaće činjenica koju će pamtiti historija, a to je da su oskrnavili svetost Tajjibe (Dobre i Blage, kako muslimani još nazivaju Medinu).

Dešavanja sa vjerom

Lijepo je bilo vidjeti kako su muslimani nastavili sa noćnom molitvom u Poslanikovoj džamiji kao da se ništa nije desilo i kako se nisu dali zaplašiti. Nadati se da će iz ovoga svi izvući pouku, i oni koji relativiziraju zločin terorizma i oni koji svjesno ili ne svojim redukcionističkim, bukvalnim i u vremenu zaleđenim tumačenjem vjere odgajaju one koji kasnije evoluiraju u ISIL-ove sljedbenike.

Biće dobro ako se muslimani širom svijeta na kraju mjeseca koji simbolizira njihovo propitivanje svoje duše zapitaju šta se to s njihovom vjerom dešava i ko je i gdje odgojio te fanatike. Biće tu teških odgovora s kojima će se biti teško suočiti.

Ali samo radi ilustracije, kada su Osmanlije dovele prugu u Medinu, poznatu hidžasku željeznicu, sagrađena je stanica u četvrti u Amberiji nadomak džamije. Predaje kažu da su od ulaska voza u harem pa do dolaska na stanicu tračnice bile prekrivene tkaninom kako „mašina ne bi lupala“ i dizala buku u blizini Poslanika. Kažu da stoljećima niko nikada nije povisio glas u Medini kako ne bi „podizao svoj glas iznad glasa Poslanika“ (što je dio kur`anskog ajeta u jednom sasvim drugom kontekstu).

Tadašnje halife nisu dali da ijedna građevina bude veća od Poslanikovog turbeta.  To je bilo vrijeme kada su muslimani imali osjećaj svetosti, istinske duhovnosti, respekta prema sebi, pa onda i prema drugima. Danas nasilni ekstremisti svojom kvazireligioznošću uništavaju osnovne temelje muslimanske tradicionalne duhovnosti i zato nije čudo što njima ništa više nije sveto.

Kada muslimani odgovore na pitanje ko je onaj ko je te mlade ljude naučio da se tako odnose prema vlastitoj tradiciji, odgovorit će i na pitanje odakle su ti ljudi došli. Ponavljam, odgovor se neće svidjeti mnogima, ali će ih istina osloboditi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Zašto napadi na povratnike nisu terorizam?

Napadi na povratnike u RS-u nisu izolovani slučajevi, nego, prije bi se reklo, uobičajena pojava.

 

Najbrojni napadi na povratnike su se dešavali u prvim godinama nakon sklapanja mira [Ustupljeno Al Jazeeri]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Nedavni napad podmetnutom bombom na Nijaza Glavaša, koji se poslije rata sa majkom i ocem vratio u selo Majevac kod Šipova, skoro da nije bio primijećen u bh. medijima. Nažalost, taj napad nije izolovan slučaj, nego, prije bi se reklo, uobičajena pojava.

Prema izvještaju Al Jazeere Balkans samo u prošloj godini na području koje pokriva Centar javne bezbjednosti Banja Luka zabilježeno je 45 napada na povratnike. Kada se ovome pridodaju pritisci kojima su povratnici, naročito u entitetu RS, izloženi kroz institucionalnu diskriminaciju i pritiske kao što su uskraćivanje prava na izučavanje nacionalne grupe predmeta, onemogućavanje slobodnog imenovanja maternjeg jezika, zabrana izgradnje spomen-obilježja na mjestima masovnih zločina (najsvježiji primjer iz Prijedora), nemogućnosti korištenja javnih prostora ili zapošljavanja u javnim institucijama, službena promjena historijskih toponima mjesta i gradova i sl. jasno je da se radi o nastavku projekta etničkog čišćenja drugim metodama.

Kada bismo bili dosljedni i kada bismo se istinski pridržavali akademskih definicija pojma terorizma, pa čak i slova i duha postojećih zakona, onda bi ovaj i brojni slični napadi trebalo nazvati onim što oni stvarno jesu, odnosno djelima terorizma.

Terorizam je jedan od pojmova oko čije su se definicije vodile, i još uvijek se vode, neke od najvećih naučnih, pravnih i ideoloških „borbi“. Razloga za to je više, od onih ideoloških do onih političkih i nije bila rijetkost da su iste pojedince i skupine jedni smatrali teroristima, a drugi borcima za slobodu. U već klasičnom referentnom djelu Politički terorizam: novi vodič o učesnicima, autorima, konceptima, bazama podataka, teorijama i literaturi poznati autoritet u ovoj oblasti Alex Schmid naveo je 109 definicija terorizma, što dovoljno govori o kako prijepornom i kompleksnom pitanju se radi.

Naravno, treba imati na umu da kada govorimo o definiciji terorizma možemo govoriti o naučnoj i pravnoj definiciji i u oba slučaja ne postoji koncenzus oko jedinstvene definicije.

Zastrašivanje i terorizam

Ipak, sažetak svih definicija ukazuje na to da se u nauci terorizam generalno smatra vrstom političkog nasilja i to je skoro pa jedina konstanta u većini definicija i možda jedino oko čega se, uz cilj da se „zastraše pripadnici jedne određene skupine ili neka vlada“, skoro svi koji su definisali ovaj fenomen slažu. I kao što podsjeća dr. Fikret Karčić u svom radu koji se detaljno bavi problemom definisanja terorizma „to nije ideologija već strategija koja može biti korištena od strane pojedinaca, grupa ili država za različite ciljeve.“

Krivični zakon BiH kada propisuje kaznu zatvora za djela terorizma, onda kaže da će se takvom kaznom kazniti onaj „ko počini teroristički čin s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva ili prisiljavanja organa vlasti Bosne i Hercegovine, vlade druge zemlje ili međunarodne organizacije, da što izvrši ili ne izvrši, ili s ciljem ozbiljne destabilizacije ili uništavanja osnovnih političkih, ustavnih, privrednih ili društvenih struktura Bosne i Hercegovine, druge zemlje ili međunarodne organizacije“.

Možda najčešća i najbrojnija vrsta napada sa „političkom motivacijom“ koja u sudskim procedurama ali i medijskoj i javnoj sferi nikada nije dobila zasluženu pažnju niti dosljednu klasifikaciju jesu upravo napadi na povratnike koji su u više slučajeva za posljedicu imali smrtne slučajeve i znatnu materijalnu štetu. Analiza napada na povratnike od Dejtona do danas ukazuje da se uistinu radi o onome što se u definicijama terorizma navodi kao „strategija nasilja koja je osmišljena da ostvari rezultate postepenim izazivanjem straha i nesigurnosti“. U ovom slučaju cilj konstantnog i postepenog izazivanja straha i nesigurnosti je da se spriječi manjinski povratak na etnički čiste teritorije.

Najbrojniji napadi na povratnike su se dešavali u prvim godinama nakon sklapanja mira kada su u slučaju povratka u bošnjačka sela Jusići, Divići i Kozluk zvanične institucije RS-a koristile represivne mehanizme kako bi zaustavili proces povratka. U godinama koje će uslijediti, a pod pritiskom međunarodnih institucija, barem prividno će nestati državno sponzoriranih otvorenih opstrukcija ali će se napadi nastaviti naročito u onim mjestima gdje je povratak bio izražen, kao što su Istočna i Centralna Bosna.

Naročito je teška bila čitava 2001. godina koja je obilovala brojnim nasilnim incidentima koji su kao motiv imali političke razloge i sijanje straha prema čitavim nacionalnim, vjerskim i drugim društvenim skupinama. Iz izvještaja Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH za tu godinu vidi se da su primarna meta bili povratnici. Tako je djevojka povratnica Meliha Durić ubijena snajperskim metkom u selu Damadžići kod Vlasenice. Ubistvo Melihe Durić je imalo sve elemente terorističkog djela jer nije učinjeno ni iz kakvog koristoljublja niti bilo kojeg drugog razloga osim da se zastraše povratnici.

Ovaj slučaj se rijetko ili nikada ne spominje kada se govori i piše o terorizmu u BiH. A da apsurd bude veći napad na porodicu Anđelić iz Konjica kojeg je počinio pripadnik jedne radikalne vjerske skupine u javnosti i organima gonjenja jeste označen kao terorizam. Isto je bilo i sa napadima na hrvatske povratnike u Centralnoj Bosni koji su u istražnom postupku i pred sudom tretirani kao djela terorizma.

Okretanje prema Rusiji

Danas, kako se vladajuća politička elita u RS okreće više prema Rusiji i čini sve da uspori ili potpuno zaustavi evroatlanske integracije BiH, pritisak međunarodne zajednice slabi i malobrojni povratnici ponovo dolaze u nemilost radikalnih skupina i pojedinaca koji politički cilj i odluku da se po svaku cijenu zadrži jednonacionalna dominacija na etnički očišćenim područjima koriste da u najvećem broju slučajeva nastavljaju sa nekažnjenim iživljavanjem nad povratnicima.

Situacija možda jeste najteža u RS jer je negiranje prisustva drugih etničkih i nacionalnih komponenti konstitutivnih naroda politički program vladajućeg SNSD-a, ali to ne znači da sličnih pritisaka nema na povratnike u drugim dijelovima BiH. Zato bi bilo bitno da se napadima koji očito za cilj imaju povratničku populaciju počne pristupati ozbiljno i da se prestane bježati od toga da se neki od njih nazovu pravim imenom, tj. terorizmom u ime političkih ciljeva jedne radikalne ideologije kakva je ona o nužnosti dominacije jedne etničke zajednice nad drugim u historijski multietničkom društvu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jaazeer

Ozbiljni nedostaci u borbi protiv ekstremizma

Prije svega bitno je razumjeti ideologiju koja mobiliše sljedbenike nasilnog ekstremizma.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Došlo je vrijeme da su napokon politički i sigurnosni centri globalne i regionalne moći shvatili da se tzv. rat protiv terorizma ne može dobiti silom i samo sigurnosnim metodama.

Pravdi za volju trebalo je vremena i vremena da se aktivnosti na prevenciji nasilnog ekstremizma i bavljenje uzrocima zbog kojih ljudi posežu za terorizmom kao taktikom ostvarivanja političkih i ideoloških ciljeva, nađu u globalnim i nacionalnim strategijama borbe protiv ove pošasti našeg doba. Ali, to je tek početak.

Sada kada se o ovome počelo pričati stvar nije završena, ona tek počinje.

Nakon uspona tzv. Islamske države i novog vala terorističkih napada od Ankare do Brisela, te velikog broja stranih boraca koji su se iz skoro svih država svijeta uputili na sirijsko i iračko ratište, sve evropske zemlje su pokrenule vlastite programe suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu (Countering Violent Extremism-CVE), a u mnogim su formirani posebni uredi pri ministarstvima i sigurnosnim agencijama. Milioni su ubrizgani u različite programe i kreiranje kontranarativa.

I sve zemlje regiona imaju svoje strategije borbe protiv terorizma u kojima je ovaj pristup problemu posebno naglašen. U većini njih su već pokrenuti projekti koji se mogu svojim ciljevima podvesti pod „CVE pristup“. Neke od njih provede nevladine i međunarodne organizacije, a neke nadležna ministarstva. To je zasigurno dobro, ako ne bude premalo i prekasno ili još gore, pogrešno.

Međutim, već sada je evidentno da čitav proces ima ozbiljnih nedostataka. To je i realno jer ne postoje dokazano djelotvorni metodi kojima se iskorijenjuje nasilni ektremizam. Postoje samo uspješni modeli iz nekih drugih zemalja i vremenskih perioda iz kojih se može učiti. Ne postoje gotova rješenja, niti se ona mogu prepisivati.

Izazovi i opasnosti

Zato je bitno na vrijeme ukazati na neke izazove koji mogu dovesti u pitanje čitav proces. Naročito ako znamo da pogrešno postavljeni programi ove vrste mogu biti i kontraproduktivni. Najbolji primjer za to je da se borba protiv nasilnog ekstremizma svede samo na njegovu „islamsku komponentu“. Na taj način bi se samo potvrdio narativ ekstremista kako je stvarni cilj „borbe protiv terorizma“, borba protiv islama i muslimana.

Neke manjinske muslimanske zajednice, što je već slučaj u nekim zemljama regiona i EU, na taj će način biti samo dodatno stigmatizirane i gurnute na margine društva gdje ih mogu čekati samo idelozi mržnje i nasilja.

Ozbiljna opasnost je i da se čitav proces birokratizira tj. da se kao i mnogim drugim društvenim problemima njima počnu baviti profesionalci koji u tome samo vide način da zadrže dobro plaćene poslove u vladinom i nevladinom sektoru. To se odnosi i na NGO profesionalce koji se u proces prevencije nasilnog ekstremizma, a neki čak i famoznu deradikalizaciju, šta god ona značila, upuštaju bez ikakvih znanja kao da se radi o još jednoj kampanji za zaštitu okoliša ili tek načinu da se potroše donirana sredstva i nešto zaradi.

Tu su i profesionalni „NGO turisti“, tj. polaznici svakojakih workshopova i konferencija koje sada širom regiona uvjeravaju da ne postanu nešto o čemu do te radionice nisu ni čuli. Ne treba zanemariti ni to da ponekada podizanje svijesti o nečemu može samo dovesti do promocije te pojave.

Zato je pravi izazov pred NGO sektorom da osmisle programe koji će doprijeti do istinski ranjivih skupina kako bi im se pomoglo, a to se posebno odnosi na mlade, da se ostvare i progovore o svojim nezadovoljstvima ne koristeći nasilje ili čak terorizam.

Nažalost, ovakav pristup CVE projektima je već uzeo maha ne samo na Balkanu nego i u svijetu. Tako vidimo kako oni „eksperti“ koji su do jučer na zapadu udarali u bubnjeve „preventivnih ratova“ danas govore o tome kako trebamo razumjeti društvene, političke i ekonomske okolnosti u kojma se terorizam razvija. Njima je najlakše odgovoriti. To su one okolnosti koje ste vi stvorili svojom neodgovornom vanjskom politikom i kratkovidnošću.

Narušavanje kredibiliteta

Posebno je također bitno da prevencija i borba protiv nasilnog ekstremizma budu iz ubjeđenja i potrebe samih zajednica koje su suočene sa tim izazovom. Činjenica da iza takvih projekata barem na Balkanu za sada prvenstveno stoje neke međunarodne organizacije i ambasade može ozbiljno narušiti kredibilitet ukupnih napora. Problemom nasilnog ekstremizma bi se svaka vjerska, etnička i nacionalna zajednica trebala baviti zato što je svjesna njegove opasnosti a ne zato što je zahtjev nekoga sa strane. Ne bude li toga ali i spremnosti da se iskorijene uzroci otuđenosti mladih koji ih čine ranjivim na pozive ekstremista različitog kova, mali su izgledi da će se problem riješiti.

Ali prije svega bitno je razumjeti ideologiju koja mobiliše sljedbenike nasilnog ekstremizma. Bitno je, npr. u slučaju ISIL-a, shvatiti na koji način se islamska tradicija zloupotrebljava, vadi iz konteksta vremena i društvenih okolnosti u kojima su propisi nastali kako bi se na osnovu tih historijskih obrazaca opravdali postupci motivisani ideološkim ciljevima. To ne mogu objasniti priučeni eskperti nego je ovo zadaća prije svega uleme koja mora objasniti na osnovu autentičnog islamskog učenja šta je to „neislamsko u tzv. Islamskoj državi“. Oni moraju razviti i kontranarativ, ali i objasniti zašto je poruka ISIL-a privlačna tolikom broju mladih koji nam svojim postupcima očito šalju jasnu poruku da oni nisu zadovoljni sadašnjim svijetom i svojim mjestom u njemu.

U slučaju drugih desničarskih skupina koje promovišu nasilje poput Ravnogorskog četničkog pokreta i sličnih klerofašističkih organizacija bitno je razumjeti njihovo koketiranje sa mainstream politikom, medijima i akademskom zajednicom. Radikali i teroristi nisu kruške i ne rastu na drvetu. Oni su proizvod društava i zajednica koji su ih oblikovali, pa i proizveli. Zato ne može biti brzih i efikasnih odgovora na kompleksan problem, samo zato što je donesena politička odluka da je to sada „in“. Pretjerana simplifikacija problema i nuđenje istih takvih rješenja neće riješiti problem bez obzira koliko se novca izdvojilo. Biće dobro ako ga i ne produbi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera