Zabilješke iz Arabije: Za žene Meke Dan Arefata je bio Dan jetima

 

Zabilješke iz Arabije: Za žene Meke Dan Arefata je bio Dan jetima

Deveti dan hidžretskog mjeseca zul-hidže je poznat kao Dan Arefata tj. dan boravka hadžija na Arefatu. To je vrhunac hadžskih obreda. Ali je manje poznato da je kroz historiju ali i danas ovaj dan imao i ima posebno značenje za žene Meke.

Naime, na taj dan kao i dan prije kada hadžije kreću prema dolini Mina na putu ka Arefatu (poznat kao dan tervije, napajanja, jer se taj dan pojila stoka kako bi izdržala put ka Arefatu, boravak tamo i povratak na Minu prvog dana Bajrama, 10 zul-hidže) žene su ostajale skoro same u Meki. Skoro svi muškarci osim onih starih i bolesnih bili su ili među hadžijama, koji obavljaju hadž za sebe ili za druge (bedel) ili onima koji su služili i pomogali hadžijama u obavljanju hadža. I žene su obavljale hadž, ali rjeđe i manje su bile angažovane u organizaciji hodočašća.

Zato su ta dva dana one imale Meku ali i mekanski harem samo za sebe. U davnim vremenima, kako bilježe hroničari historije Meke, one su razvile posebne običaje, naročito na Dan Arefata kojeg su prozvale Jaumu-l-hulejf ili Jaumu-l-jetim ili Dan nasljednika ili Dan jetima. Tako su zvali ove dane jer su u njima čitave četvrti Meke ostajale bez muškaraca i hranitelja.

Zato su žene Meke uobičajile organizovati posebna druženja u polupraznim četvrtima. Odlazile su i do Kabe i obavljale dobrovoljni tavaf. S obzirom da je sunnet Poslanika, a.s. da se posti Dan Arefata one su u haremu organizovale i zajedničke iftare.

Dosta ovih običaja zadržalo se i danas i žene Meke pokušavaju da očuvaju tradiciju. U živom prijenosu Kabe i harema na TV snimcima vidi se kako je harem naročito na dan Arefata i žene Meke su te koje brinu da se tavaf ne prekine ni na trenutak.  O obzirom na stroge mjere koje se primjenjuju u zadnje vrijeme prema kojima ni stanovnici Meke ne mogu obavljati hadž bez dozvole a kako bi se smanjile gužve, sve češće su tu i muškarci. 

Ipak, žene se i danas okupljaju i organizuju iftare kod Kabe i posebne programe u praznim naseljima Meke. Ono što danas ne rade a što su historičari zabilježili da je bila njihova praksa stoljećima jeste da posebnim pjesmama prozivaju, zadirkuju i ruže one muškarce koji bi ta dva dana ostali u Meki.

Neki od stihova su zapisani ili ih stare nene Meke još pamte. U svima su onoga ko je ostao u Meki da smeta nazivali Kajs pa su pjevale

O Kajs, o Kajs, idi kolji jarca svi muškarci obaviše hadž a ti ne obavi“ ili“ O Kajs, o Kajs, ljudi odoše na hadž, a ti što sjediš ovdje!“

"يا قيس يا قيس.. قوم أذبح التيس، كل الناس حجوا وانت ما حجيت"

 "ياقيسنا ياقيس، الناس حجت، ‏وانت هنا قاعد ليش"،

Kad sam na dan Bajrama prije dvije godine otišao kao ambasador  da obiđem naše hadžije bez da sam obavio hadž, uživao sam u polupraznom haremu i iftaru, ali ne znajući da sam narušio običaj. Tek kasnije su mi rekli za ovaj običaj a onda ja malo iščitao i shvatio da sam dobro prošao što me mekanske hanume nisu s pravom naružile.

Zukino pismo s hadža- zabilješke iz Arabije

Jučer je bila godišnjica rođenja Zuke Džumhura (24. septembar 1920 – 29. novembar 1989.), nenadmašnog putopisca, karikaturiste, ali i bekrije i boema. Njegova djela, a posebno putopisi, i danas nadahnjuju željom da se obiđe svijet, da se susreću druge kulture i civilzacije, da im se ne sudi, da se ibreti i uči.

Globalizacija, koja nam ostavlja lažni dojam da sve znamo i da smo sve vidjeli, i koja unificira svijet je takvu želju za spoznajom dobro načela, ali zato ja imam zbirku njegovih djela, mislim u izdanju sarajevske Svjetlosti na svojim policama i uvijek kad poželim otići negdje gdje još ima nešto što nas može zadiviti i začuditi, pročitam pokoju Zukinu zabilješku iz nekog dalekog grada.  I sam sam od one generacije koja je odrasla na njegovim Hodoljubljima koja su nas prikovanim držala uz TV. To su bili naši prvi prozori u svijet, naročito onaj istočni, daleki i drugačiji, a opet po mnogo čemu nama tako blizak. Naročito volim kad piše o mjestima u kojima sam i sam bio ili se susretao s tamošnjim narodima, jer još jednom dokazuje da je sve u oku posmatrača. To što je Zuko znao vidjeti i zapaziti govori da je bitniji musafir od mjesta u koje dolazi.

Kažu da je pravilo da se ne piše putopis o mjestu kojeg su mnogi pohodili, ali put u Meku nije običan put i brojni su naši ljudi ostavljali zapise sa svog putovanja na hadž. Prvi takav poznat je hadži Jusuf Livnjak još iz davne 1615. godine. 

Tako je i naš Zuko, sin hafiza Abduselama ef. Džumhura, gradonačelnika Konjica, imama Bajrakli-džamije i vrhovnog starješine/vojnog muftije vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ostavio nam je svoj, po mnogo čemu poseban, zapis sa putovanja u Meku. Ovih dana je u digitalnoj džungli isplivalo njegovo pismo koje šalje svojima iz Meke na već otprintanom obrascu za pisma koja su kupovale tadašnje hadžije, a u kojem piše o tome kako je naša naše hadžije, kako polaze za Arefat i kako je uzeo bedela za oca i još neke. Ovo pismo baca posebno svjetlo na već publikovani putopis i još je jedno vrijedno svjedočenje o susretima Bosne i Arabije. 

Kad su hadžije nosili oko Kabe u drvenim nosiljkama- zabilješke iz Arabije

Ovih dana dok se hadžije iz čitavog svijeta spremaju da ponovo, nakon dvije godine restrikcija uzrokovanih globalnom pandemijom, obave petu islamsku dužnost svakog muslimana, a tokom mog nedavnog boravka u Haremu Meke, sjetih se kako sam upamtio vrijeme kad sam kao dječak dolazio u Meku, da su hodočasnike oko Kabe nosili u drvenim nosljkama, haman nalik košarama. Te nosiljke su zvali šabrijeh (الشبرية) i bile su napravljene od drveta i konopaca, poput malih kreveta.

Mekanski hroničari su zabilježili kako je početkom dvijehiljaditih godina i prije nego će se donijeti odluka da se šabrije zamijene kolicima u svetoj džamiji u Meki bilo evidentirano i registrovano 650 nosiljki. Većina od nekada registrovanih 2500 nosača u Haremu bili su afričkog porijekla, snažni muškarci obično sličnog rasta, od kojih su neki čitav život proveli noseći bolesne i starije hadžije na svojim glavama za određenu naknadu koju su s njima dogovarali. Nekada su šabriju nosila dvojica, a nekada četvorica. Nosiljke su češće nosili na glavama nego na ramenima i sjećam se da su se kretali u kolonama jedna nosiljka iza druge, probijajući se kroz gužve uz povremene uzvike „hašeb!“, „hašeb!“, („drvo, drvo!“) upozoravajući hadžije koji su im bili na putu da se pomjere.

Prvi pisani tragovi o korištenju ovih nosiljki su stari tri stotine godina i kažu da su ih nazvali šabrije/šibrije od et-tešbir tj. od mjerenja šibrom ili pedaljom, odnosno da su pedljima mjerili  ljude kako bi prema njihovoj mjeri pravili nosiljke. A zabilježeno je i to kako se cijena određivala i po veličini odnosno težini onoga koga se nosilo u njima.

Nosiljke kojih se ja sjećam su bile zelene, a nosači su pored Safe ispod brežuljka Ebu Kajs imali svoju bazu gdje su čekali red i da pogode cijenu nošenja. Na glavama su imali debele čvrsto svezane turbane “kamve” koje su trebale da ublaže pritisak nosila kada ih nose na glavi. Pamti se i to da su imali svoj esnaf i šejha koji je uredovao odnose među vlasnicima nosiljki i rješavao sporove.

Danas tog prizora više nema, a uprava Harema je odnedavno uvela sistem električnih kolica koja hadžije i mutemiri mogu samostalno upravljati ili će neko od osoblja to za njih uraditi. Predviđen je poseban prostor za tavaf (obilazak oko Kabe) i saj (ritualno kretanje između brežuljaka Safa i Merva) kojim se oni neometnao kreću. Danas je hodočasnicima na raspolaganju 5000 običnih i 3000 ovih električnih kolica kako bi se bolesni, stariji i osobe sa posebnim potrebama pripomogli tokom obavljanja obreda.

Tako će šabrije postati samo još jedna iščezla tradicija drevne Meke koju vrijedi makar negdje zabilježiti, a meni nije baš po volji što već pamtim stvari koje nestaju i postaju dijelom tradicije.

ANALIZA za Dnevni avaz: Koliko su današnji muslimani daleko od poruka hadža

Autor: Piše: Muhamed JUSIĆ (Dnevni avaz)

I ove godine će milioni muslimana iz cijelog svijeta obaviti petu islamsku dužnost, hadž, taj simbol nepatvorene vjere samo u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se smatraju sljedbenicima Ibrahimove (a. s.) ili Abrahamove loze poslanika čiji je pečat Muhamed sin Abdullahov (a. s.). Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža vremena za muslimanski ummet i zajednicu vjerujućih.

Despotski režimi

Ono što nazivamo islamskim svijetom je danas sve samo ne „islamski“. Brojne većinski muslimanske zemlje se nalaze na ivici unutrašnjih sukoba ili su već duboko pale u ambis bratoubilačkog rata. Ponovno je oživljen drevni sunitsko-šiitski sukob. 

Despotski režimi su spremni žrtvovati čitave države i narode kako bi muslimanskim masama poslali poruku da je za njih vječiti izbor između korumpiranih despotskih režima i anarhije i bezvlašća. Neki od onih koji se navodno bore za slobodu muslimanskih naroda i uspostavu islamskih vrijednosti čine više nereda i brutalniji su i okrutniji prema onima u čije ime nastupaju nego ijedan od tih režima.

Muslimani današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva svijeta: jednog mrtvog ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i drugog slabog ili nedovoljno jakog da se rodi.

Već dugo je taj svijet, uz nekoliko časnih izuzetaka, opterećen siromaštvom, korupcijom, nepismenošću, neslobodama i brojnim drugim društvenim bolestima koje se desetljećima ignoriraju i koje su sada kulminirale općom eskalacijom netolerancije i nasilja.

Muslimanskom svijetu su za sve njegove probleme krivi drugi. Odsustvo samokritičnosti ih onemogućava da isprave greške i da naprave civilizacijski iskorak ka preporodu država i društava u kojima desetljećima, pa i stoljećima, uljuljkani tavore. Da ima te samokritike, muslimani bi vidjeli da danas sami sebe ubijaju i progone, porobljavaju i sami sebi džamije ruše. Zato se s pravom možemo zapitati u kakvom stanju muslimani dočekuju ovogodišnji hadž i Bajram.

Rijetki glasovi

Ovo isto pitanje sam postavio u jednom drugom mediju prije nekoliko godina i žalosno je da je i danas aktuelno kao i tada i da se situacija u tom dijelu svijeta samo dodatno komplicira.

Zato je opravdano zapitati se koliko su se današnji muslimani udaljili od poruka koje im je Poslanik islama (a. s), ostavio u emanet na Oprosnom hadžu koji je kao vrhunac svoje poslaničke misije obavio neposredno pred svoju smrt. Ta poruka koju je Muhamed (a. s) izrekao 9. zul-hidžeta 10. godine po Hidžri (632. g. n. e.) na Arefatu predstavlja samu srž Poruke koju je, prema muslimanskom vjerovanju, prenio čovječanstvu od Boga.

Ovo pitanje je relativno i zbog toga što se u tom dijelu svijeta svi, i vladajući despoti i opozicioneri, od onih „umjerenih“ do onih „nasilnih“, pozivaju na vjersku tradiciju i moralne norme koje na njoj počivaju.

Čak i tzv. sekularna i tzv. prozapadna opozicija i inteligencija u tom dijelu svijeta u kojem je vjerski formalizam alfa i omega svih društvenih procesa ne libe se korištenja vjere i vjerskih osjećanja u opravdavanju i argumentiranju stavova. Rijetki su i na nivou disidenata drugačiji glasovi iako i njih ima i zbog revnosnih kritičara koji uvijek kritiziraju ono što se ne kaže, a ne ono što se kaže, treba reći da nije cilj ovog teksta da ih marginalizira ili ukaže da je kriza muslimanskog svijeta samo povezana s njihovim razumijevanjem vjere.

Zato bi bilo dobro da svi oni milioni muslimana koji će se okupiti 11. septembra na visoravni Arefat i koji će dan kasnije izaći u džamije da obilježe i proslave prvi dan Kurban-bajrama još jednom čuju poruke Poslanika, za kojeg tvrde da ga slijede i za kojeg su „spremni umrijeti“.

Poruke koje im je on izrekao na tom istom mjestu kada je rekao:

„O, ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.

O, ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast su sveti sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarom baš kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.

Da li sam prenio poruku? O, moj Bože, budi mi svjedok!“

Nakon što je vjernicima govorio o ništa manje bitnim postulatima vjere vratio se poruci kojom je i počeo svoj do danas sačuvani govor upozoravajući sljedbenike islama:

„Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedni druge ubijati. Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete držali: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet (praksu).

Da li sam sam prenio poruku? O, moj Bože, budi mi svjedok!

O, ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.

Da li sam prenio poruku? O, moj Bože, budi mi svjedok!"

"Da", rekoše.

"Neka prisutni obavijesti onoga koji je odsutan", doda Poslanik kao da je znao u šta će neki muslimani pokušati pretvoriti islam.

Poslanikove upute

Zato bi hadž sve muslimane trebao podsjetiti na ovu poruku Plemenitog Poslanika i ponovo među njima probuditi osjećaj muslimanskog jedinstva, svetosti života, časti i bratske solidarnosti. Za početak bi bilo dovoljno da se svi koji krv nevinih prolijevaju u ime islama prisjete da nas je Poslanik podučio da je „svetost života vjernika veća od svetosti Kabe“.

To jeste da nema ideala za koji vrijedi žrtvovati jedan nedužan život, a kamoli hiljade njih.

Abdullah ibn Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu i rekao la ilahe illallah, kako si čista i dražesna, kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po svojoj nepovredivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio svetom, ali On je nepovredivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima loše mišljenje“.(Medžme-u-zevaid)

U Kur'anu se kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." A od Ebu Bekreta Nufej'a b. El-Harisa es-Sekafija, (r.a.) prenosi se da je Vjerovjesnik (a. s.) rekao: "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru:' Rekoh: "Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Reče: „Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.“, a da "onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija i Muslim)

Buharija i Muslim prenose i da je Muhamed (a. s.) rekao: "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu (politeizam), ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje".

Koliko je muslimana ovih dana prekršilo ovu Poslanikovu uputu slijepo slijedeći svoje ideologe zla, ubijajući nevine u bratoubilačkom ratu, razbijajući porodice i odvodeći u smrt mladiće i djevojke bez znanja njihovih roditelja i njihove saglasnosti, sijući klevete i laži na društvenim mrežama, a sve to navodno u ime islama.

Ali muslimane ne bi trebala boljeti samo muslimanska krv koja se prolijeva, nego i krv svih nevinih koji su se ovih dana širom svijeta našli u suludom vrtlogu rata i nemira.

Posebno je teško gledati kako neki koji za sebe tvrde da su ne samo muslimani nego jedini ispravni u ime islama ubijaju pripadnike drugih vjera i manjina. Tako danas u Iraku i Siriji imamo etničko čišćenje manjina koje ni Pravedne halife (r. a), ni Emevije, ni Abasije, ni Osmanlije nisu progonili niti prisiljavali da svoju vjeru mijenjaju. Znali su tadašnji muslimani za hadise koje, čini se, ovih dana ne znaju „novi muslimani“ pristigli iz brojnih zapadnih metropola, u kojima se kaže da „Ko ubije mu'aheda (nemuslimana koji živi među muslimanima) neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija)

Danas je možda više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga, Milostivog. Danas, kada oružje govori i kada se krv slijeva potocima, teško je zagovarati dijalog, toleranciju i odmjerenost, ali drugog puta nema.

Jedinstvena prilika

Ovogodišnji hadž je jedinstvena prilika za sve muslimane, ali i njihove lidere i muslimansku inteligenciju i ulemu da ponovo čuju poruke Plemenitog poslanika koje im je u emanet ostavio baš u ovim danima i na mjestima koje će i hadžije iz Bosne pohoditi da promoviraju ideju svetosti života, časti i dostojanstva svih ljudi.

Politizacija hadža

Ovo nije prvi put da se peta vjerska dužnost svake muslimanke i muslimana politizira.

Vladajuće dinastije su oduvijek preko hadža i brige oko svetih mjesta islama pokušavali ostvariti vlast nad muslimanskim svijetom

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Otvoreno rivalstvo Kraljevine Suadijske Arabije i Irana za lidersku poziciju u muslimanskom svijetu i regionu posljednjih godina je preraslo u ozbiljnu konfrontaciju. Ratovi preko proksija u Siriji, Iraku, Jemenu i Libanu su postali otvoreni sukobi u kojima obje strane imaju svoje vojnike involvirane u sukobe posebno u Jemenu i Siriji. Zadnjih nekoliko dana Islamska Republika Iran je otišla korak dalje u tom sukobu pozivima da se Saudijskoj Arabiji uskrati organizacija muslimankog godišnjeg hodočašća - hadža. Ovo su mnogi u muslimanskom svijetu, a pogotovo u samoj Saudiji, protumačili kao neprimjerenu politizaciju hadža.

Zahtjev „da muslimanske zemlje preispitaju saudijsko upravljanje svetim mjestima“ Iran pravda prošlogodišnjim smrtnosnim metežom za koji krive lošu saudijsku organizaciju obreda. Zvanični Teheran i njihovi mediji tvrde kako je u incidentu stradalo 2400 hadžija, među kojima 464 Iranaca. Zvaničan stav Saudijske Arabije je da je broj stradalih 700, te da se incident desio zbog toga što organizatori hadžijskih grupa nisu poštovali instrukcije organizatora.

I dok su se hodočasnici okupljali u svetim gradovima Meki i Medini, vrhovni lider Ayatollah Ali Khamenei je u svom godišnjem obraćanju povodom hadža ustvrdio kako su „Saudijci ubili hadžije“ dok je iranski predsjednik Hassan Rouhani izjavio kako bi „muslimanski svijet trebao kazniti Saudiju zbog prošlogodišnjeg fatalnog incidenta“. Kao odgovor na ove pozive vrhovni muftija Saudijske Arabije Abdul Aziz  Aal-Sheikh je braneći Kraljevinu izjavio kako „Iranci nisu muslimani već potomci `zaratrustrijanaca“ i da je „njihov animozitet prema islamu, a naročito prema sunitima veoma star".

Zabrana u Iranu

Eskalirajuća retorika nije jedino za čim su ove dvije zemlje potegle u svom sporenju oko organizacije hadža. Iran je zabranio svojim hodočasnicima da ove godine prisustvuju hadžu. Ta odluka je uslijedila nakon što su propali pregovori sa saudijskim predstavnicima. Tokom pregovora Iran je tražio neke dodatne mjere sigurnosti za hadžije, ravnomjernu podjelu transporta hadžija između iranskog i saudijskog zračnog operatera kao i to da protokol o organizaciji koji se potpisuje sa nadležnim ministarstvom sadrži paragrafe koji im dozvoljavaju organiziranje nekih ši'itskih obreda. Nakon što su pregovori propali, saudijski prijestolonasljednik Muhammad bin Naye je ustvrdio kako je Iran imao „zahtjeve suprotne načelima tog obreda i to na način koji izlaže hodočasnike opasnosti“ te da im saudijska strana može „pružiti sve uvjete, kao i svim ostalim hodočasnicima“.

Ali ovo nije prvi put da se ove dvije zemlje sukobljavaju oko hadža i da se ova peta vjerska dužnost svake muslimanke i muslimana politizira. Od osnivanja Islamske republike, odnosno od iranske „islamske revolucije“ Ayatollah Ruhollah Khomeini je zagovarao proglašavanje Meke i Medine distriktom kojim bi upravljale sve muslimanske zemlje. Bio je to bitan dio njegove vizije izvoza revolucije i već 1980. Khomeini je u duhu ideala „islamske revolucije“ poziva sve muslimane da koriste hadž kako bi organizovali proteste protiv „neprijatelja islama“. Homeini je duboko vjerovao kako hadž nije samo vjerski obred i kako je to neka vrsta svemuslimanskog skupa na kojem bi se trebale donositi bitne odlike koje se tiču muslimanskog svijeta. Hadž sveden samo na rituale je po njegovom tumačenju ali mnogih drugih naročito iz islamističkih pokreta ustvari obesmišljen. Saudijci, a pogotovo njihova zvanična ulema su upozoravali da bi pretvaranje hadža u politički skup oskrnavilo ovaj vjerski obred i pretvorilo ga u prostor političkog, sektaškog i mezhebskog sukobljavanja.

Manji protesti

Odgovarajući na poziv Homeinija u više navrata organizovani su manji protesti iranskih hodočasnika koje su podržavale i neke šiitske manjine iz drugih država. Iako su saudijske vlasti poduzimale posebne mjere u sprječavanju njihovog organizovanja, svake godine demonstracije su postajale sve veće. Policija je redovno oduzimala transparente i blokirala mjesta na kojima su se demonstranti okupljali. Sve je eskaliralo 1987. kada je došlo do otvorenog sukoba iranskih demonstranata i saudijskih sigurnosnih snaga. U sukobima je stradalo više od 400 ljudi,od kojih preko 200 Iranaca. Nakon toga dvije zemlje su preknule diplomatske odnose, a Iran je svojim hadžijama zabranio hodočašće sve do 1991. Jedan prijatelj iz Medine mi je lično pričao kako je kao mladić svjedočio mućnim slikama sukoba koje je ne samo on, nego čitav muslimanski svijet, želio što prije zaboraviti. Možda se baš zato o ovim nemilim događajima koji skrnave svetost za muslimane blagoslovljenjih mjesta nerado govori, ali to objašnjava zašto se mnogi s pravom brinu kada se pitanje hadža ponovo politizira.

Naravno da za vladajuću porodicu Sauda čiji kraljevi nose počasnu titulu Sluga dvaju harema (svetih mjesta Meke i Medine) svako problematiziranje njihovog suvereniteta nad svetim gradovima ne samo da nije prihvatljivo, nego podriva same temelje njihove vlasti i potkopava njihovu poziciju u muslimanskom svijetu.

Ali ta politizacija hadža nije počela u posljednjih nekoliko decenija. Vladajuće dinastije su oduvijek preko hadža i brige oko svetih mjesta islama pokušavali ostvariti vlast nad muslimanskim svijetom. Oni koji su vladali Mekom i Medinom bili su po nepisanom pravilu halife i vladari svih muslimana. Halifa je organizovao hadž i ako je bio spriječen da prisustvuje centralnom skupu na visoravni Arefat pored Meke onda je morao poslati svoga izaslanika. Njegovo ime se spominjalo na hutbi, centralnom govoru tokom skupa na Arefatu.

I ne samo to. Oko  svakog detallja upravljanja Mekom i Medinom se vodio isti politički rat. Svi vladari su se utrkivali ko će ostaviti više vakufa (legata) u Meki i Medini. Skoro svaki značajniji sultan ili halifa se pobrinuo da neka građevina, makar neko proširenje, vrata ili bunar nosi tarih (natpis) sa njegovim imenom.

Čak se i oko plašta Kabe (kisve) vodila prava politička borba. Onaj ko je pokrivao Kabu bio je njen zaštitnik i pretendovao je da bude i „vladar pravovjernih“. Nakon pada Abasijskog hilafeta (656. h.g./ 1258. g.), plašt za Ka`bu je dolazio iz Egipta ili Jemena. Kada je vladar Salih Ismail Kalavun uvakufio (zavještao) tri sela nedaleko od Kaira u korist Ka`bina plašta on je redovno počeo stizati iz Egipta.

S istim ciljem osmanski sultan, Selim Han, 1541. godine je uvakufio još sedam sela. Muhamed Ali Paša kasnije će oformiti državnu instituciju koja je godišnje pripremala plašt u Egiptu i slala ga u Meku. Plašt je u to vrijeme svake godine dostavljan svečanom karavanom koja se nazivala mahmel uz posebne počasti, udaranje defova i ilahije. Bio je to dokaz osmanske dominacije nad svijetom islama.

Kada je Hidžaz ušao u okvire Kraljevine Saudijske Arabije, pristizanje plašta je prestalo (1343. h.g./ 1924. god.) zbog političkih nesuglasica između egipatskog vladara i porodice Sauda. Tada je kralj Abdulaziz Ali Saud odlučio u Meki sagraditi specijaliziranu tvornicu za tkanje plašta Ka`be. Nešto kasnije, ponovo će biti postignut dogovor između dvije države prema kojem je Egipat nastavio slati plašt i to u periodu od 1937. do 1962. g.1963. saudijska država je uzela na sebe obavezu tkanja kisve. Od tada i ta nadležnost je u rukama Saudijaca. Nešto kasnije (kamen temeljac je postavljen 1397. h.g./ 1977. god.) bit će izgrađena i nova specijalizirana tvornica za tkanje plašta Ka`be u Meki koja i danas proizvodi plašt za Kabu.

Sazdana na vjeri

Ali i pored svih tih političkih peripetija koje kao što nam historija govori nisu počele sa današnjim državama i vladarima muslimanskog svijeta hadž nikada, u srcima miliona onih koji su iz najudaljenijih krajeva svijeta na iznurenim kamilama dolazili da makar simbolično posvjedoče jedinstvu vjernika u samo jednog Boga, nije gubio na značaju. Tako vjerovatno i danas. Političke igre oko hadža će se nastaviti ali oni koji spremajući se čitav život za taj put ne čine to zbog sultana i vladara čije ime će se spominjati u centralnoj hutbi na Arefat. Njih ne privlače brojne građevine sa tarihima velikih vladara koji su ih gradili.

Ne privlače ih ni građevinska čuda koja se tamo ovih dana grade. Njih privlači najednostavnija građevina koju je sagradio ostarjeli Ibrahim/Abrahama sa sinom Ismailom/ Jišmaelom kako bi bila prvi hram u svijetu kojem se klanja samo jednom Bogu. I kao što je ta jednostavna građevina koja je sazdana na vjeri nadživjela vjeru Farona i njihove kolosalne piramide tako će, ako nas historija ičemu uči, i vjera iskrenih hadžija nadživjeti političke igre.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Obavljajte obrede hadža kao što sam ih ja obavljao

Danas je u Kulturnom centru "Kralj Fahd" u Sarajevu održan treći "tradicionalni" jednodnevni seminar za vodiče i ostalu podršku ovogodišnjim hadžijama. Organizator i pokrovitelj ovogodišnjeg seminara je Ambasada Kraljevine Saudijske arabije, odnosno NJ.E. Ambasador Hani bin Abdullah Moeminah uz podršku Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini odnosno Ureda za hadž.

Na seminaru pod nazivom "Obavljajte obrede hadža kao što sam ih ja obavljao" prisutnima su se između ostalog obratili ambasador Kraljevine Saudijske arabije u BiH NJ.E. Hani bin Abdullah Moeminah i vjerski ataše ambasade K.S.A. u BiH Abdulmedžid el-Gajs. Također, ispred Islamske zajednice u BiH prisutnima su se obratili i dr. Enes ef. Ljevakovič, zatim Nezim ef. Halilovič Muderris i Muhamed Jusić.

Seminar je prije svega bila prilika da se okupljeni vodići, medicinsko osoblje i ostala tehnička podrška za hadž koji će ove godine biti na usluzi hadžijama, pobliže upoznaju sa svim tehničkim detaljima i dobiju posljednje smjernice za svoje djelovanje u okviru preuzetih dužnosti.

Prisutni su imali priliku doznati više informacija o tehničkoj pripremi za hadž, organizaciji hadža i na kraju i zdravstvenim aspektima na hadžu.

Izvor: Zulhulejfa.ba 

Koliko su današnji muslimani daleko od poruka hadža- Vesatijjin forum- Preporod

Koliko su današnji muslimani daleko do poruka hadža?

Piše: Muhamed Jusić

I ove godine će milioni muslimana iz čitavog svijeta obaviti petu islamsku dužnost hadž, taj simbol nepatvorene vjere u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se hvataju za Njegovo uže. Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža vremena za muslimanski Ummet i zajednicu vjerujućih.

Ono što nazivamo islamskim svijetom je danas sve samo ne „islamski“. Brojne većinski muslimanske zamlje se nalaze na ivici unutrašnjih sukoba ili su već duboko pale u ambis bratoubilačkog rata. Ponovno je oživljen drevni sunitsko-šiitski sukob.  Despotski režimi su spremni žrtvovati čitave države i narode kako bi muslimanskim masama poslali poruku da je za njih vječiti izbor između korumpiranih despotskih režima i anarhije i bezvlašća. Neki od oni koji se navodno bore za slobodu muslimanskih naroda i uspostavu islamskih vrijednosti čine više nereda i brutalniji su i okrutniji prema onima u čije ime nastupaju nego ijedan od tih režima.

Muslimani današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva svijeta: jednog mrtvog, ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i drugog slabog ili nedovoljno jakog da  se rodi.

Već dugo je taj svijet, uz par časnih izuzetaka, opterećen siromaštvom, korupcijom, nepismenošću, neslobodama i brojnim drugim društvenim bolestima koje se desetljećima ignorišu i koje su sada kuliminirale općom eskalacijom netolerancije i nasilja.

Rane Gaze su još uvijek svježe i kao i ranijih godina palestinske hadžije su prošle golgotu zbog procedura okupatora njihove zemlje koje pred njih stavljaju kako bi stigli na sveta muslimanska mjesta. Ali muslimani danas sami sebe ubijaju i progone, porobljavaju i sami sebi džamije ruše.

Zato se s pravom možemo zapitati u kakvom stanju (ar. halu) dočekujemo ovogodišnji hadž i koliko su se današnji muslimani udaljili od poruka koje im je Poslanik, a.s., ostavio u emanet na Oprosnom hadžu kojeg je kao vrhunac svoje poslaničke misije obavio neposredno pred svoju smrt. Ta poruka koju je Pejgamber, a.s, izrekao 9. zul-hidžeta 10. godine po Hidžri (632.g.n.e.) na Arefatu predstavlja samu srž Poruke koju je od Uzvišenog prenio i kada gledamo šta se danas u svijetu dešava ne možemo da ne slutimo Božansko proviđenje u onome što je tada rekao. A rekao je:

„O ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.

O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast su sveti sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarem baš kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.

Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!“

Nakon što je vjernicma govorio o ništa manje bitnim postulatima vjere vratio se poruci kojom je i počeo svoj do danas sačuvani govor upozoravajući sljedbenike islama :

„Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedni druge ubijati. Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete držali: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet.

Da li sam sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!

O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.

Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!"

"Da", rekoše.

"Neka prisutni obavijesti onoga koji je odsutan"- doda Poslanik kao da je znao u šta će neki muslimani pokušati pretvoriti islam“

Svetost života

Zato bi hadž sve muslimane trebao podsjetiti na ovu poruku Plemenitog Poslanika i ponovo među njma probuditi osjećaj muslimanskog jedinstva, svetosti života, časti i bratske solidarnosti. Za početak bi bilo dovoljno da se svi koji krv nevinih prolijevaju u ime islama prisjete da nas je Poslanik podučio da je „svetost života vjernika veća od svetosti Kabe“. To jeste, da nema ideala za kojeg vrijedi žrtvovati jedan nedužan život a kamoli hiljade njih.

Abdullah ibn Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu i rekao  La Ilahe Illellah, kako si čista i dražesna, kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po svojoj nepovrjedivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio svetom, ali On je nepovrjedivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima loše mišljenje“.(Medžme-u-zevaid)

Zar nam i Uzvišeni u Kur`anu ne kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." A od Ebu Bekreta Nufej'a b. El-Harisa es-Sekafija, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru:' Rekoh: "Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Reče: "Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.''' , a da  "onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija i Muslim)

Buharija i Muslim prenose i da je Allahov miljenik, a.s. rekao: "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu, ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje". Koliko je muslimana ovih dan prekršilo ovu Poslanikovu uputu slijepo slijedeći svoje ideloge zla, ubijajući nevine u bratoubilačkom ratu, razbijajući porodice i odvodeći u smrt mladiće i djevojke bez znanja njihovih roditelja i njihove saglasnosti, sijući klevete i laži na društvenim mrežama a sve to navodo u ime islama.

Ali nije da nas boli samo muslimanska krv koja se prolijeva, nego i krv svih nevinih koji su se ovih dana širom svijeta našli u suludom vrtlogu rata i nemira.

Posebno je teško gledati kako neki koji za sebe tvrde da su ne samo muslimani, nego jedini ispravni, u ime islama ubijaju pripadnike drugih vjera i manjina. Tako danas u Iraku i Siriji imamo etničko čišćenje manjina koje ni Pravedne halife, r.a., ni Emevije, ni Abasije, ni Osmanlije nisu progonili niti prisiljavali da svoju vjeru mijenjaju. Znali su tadašnji muslimani za hadise koje, čini se ovih dana ne znaju  „novi muslimani“ pristigli iz brojnih zapadnih metropla, u kojima se kaže da „Ko ubije mu'aheda (nemuslimana koji živi među muslimanima) neće osjetiti miris dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija)

Danas je možda više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga, Milostivog. Danas kada oružje govori i kada se krv slijeva potocima teško je zagovarati dijalog, toleranciju i odmjerenost, ali drugog puta nema.

Ovogodišnji hadž je jedinstvena prilika za sve muslimane, ali i njihove lidere i muslimansku inteligenciju i ulemu da ponovo čuju poruke Plemenitog poslanika koje im je u emanet ostavio baš u ovim danima i na mjestima koje će i hadžije iz Bosne pohoditi da promovišu ideju svetosti života, časti i dostojanstva svih ljudi.

Izvor: Preporod/ Centar za dijalog- Vesatijja

PREUZMITE DOKUMENT: (format: PDF, veličina: 1007KB)

Seminarom za vodiče okončane pripreme za odlazak na hadž

Sarajevo, 12. septembar 2014. (MINA) - U Sarajevu je u četvrtak, 11. septembra 2014. godine, u prostorijama Centra za lično i profesionalno usavršavanje, održan seminar pod nazivom „Uzmite od mene vaše hadžske obrede“. Seminar je organiziran za ovogodišnje vodiče hadžija i ljekarski tim koji će biti zadužen za praćenje zdravstvenog stanja hadžija tokom ovogodišnjeg hadža, a organizatori seminara bili su Ured za hadž, Ambasada Kraljevine Saudijske Arabije i Centar za lično i profesionalno usavršavanje.

Na seminaru su govorili rukovodilac Ureda za hadž, Nezim Halilović Muderis, zatim ambasador Kraljevine Saudijske Arabije u BiH Eid bin Mohammad Al-Thaqafi, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, zatim ataše za vjerska pitanja pri ambasadi kraljevine Saudijske Arabije Abdulmayid Al-Ghayth te Rasim Brković i Muhamed Jusić.

Tokom seminara ovogodišnji vodiči su upoznati sa tehničkim dijelom organizacije odlaska na hadž kao i sa svojim predstojećim obavezama na ovom blagoslovljenom putovanju.

Dan ranije, u srijedu 10. septembra, održan je i seminar za hadžije sa područja Muftijstva mostarskog, posljednji u nizu edukativnih i pripremnih seminara za hadžije, čime su završene i pripreme hadžija za obavljanje pete islamske dužnosti.

Ove godine iz Bosne i Hercegovine u organizaciji Ureda za hadž Rijaseta Islamske zajednice u Saudijsku Arabiju radi obavljanja hadžskih obreda putuje 1225 hadžija, a prva grupa će krenuti u subotu, 20. septembra letom sa sarajevskog aerodroma, dok će preostale hadžije krenuti letovima 21. i 22. (po dva leta) te 23. septembra. Glavni vodič puta na hadž ove godine je bivši banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić.

Počela edukacija ovogodišnjih hadžija

Ured za hadž Rijaseta IZ u BiH privodi kraju posljednje pripreme za ovogodišnju organizaciju hadža.

Jučer (subota, 30.8.2014.) je okupljanjem hadžija iz Tuzlanskog muftijstva u Tuzli počela njihova edukacija. Na prvom u nizu edukativnih seminara koji će se održati u svim muftijstvima u BiH prisutnima u džamiji Princa Abdullaha se sa tehničkim detaljima predstojećeg putovanja i instrukcijama o organizaciji hadža obratio šef Ureda Nezim ef. Halilović -Muderis. O šerijatskim propisima hadža govorio je koordinator vodiča Izet ef. Čamdžić, dok je dr. Merim Omerhodžić, šef ljekarskog tima govorio o tome kako čuvati zdravlje tokom putovanja. Ispred domaćina seminara Tuzlanskog muftijstva prisutnima se obratio sekretar Muamer Zukić.

Istim povodom su se u nedjelju, 31.08.2014. godine, i u prostorijama Bihaćkog muftijstva okupile buduće hadžija iz Krajine. O šerijatskim i tehničkim detaljima putovanja na hadž govorili su Nezim ef. i Muhamed Jusić.

Domaćin seminara bio je bihaćki muftija Hasan ef. Makić koji se obratio hadžijama i koji je na kraju seminara proučio ikrar-dovu sa molbom Uzvišenom da hadžijama koji će na ovom najvećem skupu muslimana u svijetu predstavljati naš narod i domovinu olakša put i ukabuli njihov trud.

Edukacija će se, ako Bog da, nastaviti i u danima koji su pred nama i to prema sljedećem rasporedu:

- Goraždansko muftijstvo: U Goraždu u prostorijama muftijstva, dana 03. septembra 2014. godine u 13,30 sati.

- Zeničko muftijstvo: U Ensar džamiji, dana 06. septembra 2014. godine u 10 sati.

- Travničko muftijstvo: U Bugojnu, u “Centru Princeze Dževhere”, dana 06. septembra 2014. godine u 15 sati.

- Sarajevsko muftijstvo: U Sarajevu u Istiklal džamiji, dana 07. septembra 2014. godine u 10 sati.

- Banjalučko muftijstvo: U prostorijama koje muftijstvo odredi, dana 09. septembra 2014. godine u 14 sati.

- Mostarsko muftijstvo: U džamiji Bosanski mudžahidi - Sjeverni logor, dana 10. septembra 2014. godine u 13,30 sati.

- Ured vojnog muftije: U kasarni Rajlovac dana 11. septembra 2014. godine u 11 sati.

Na hadž će iz naše zemlje ove godine u organizaciji Ureda za hadž putovati 1225 hadžija i hadžinica. Prvi let je planiran za 20.09.2014. na relaciji Sarajevo- Medina i u njemu će, ako Bog da, biti hadžije iz Bihaćkog i Banjalučkog muftijstva.

Deset stvari koje možda niste znali o Kabi

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)

1.Kaba nije uvijek imala današnji oblik.

Kaba koju vidimo danas više puta je rekonstruisana i nije identična onoj iz vremena poslanika Ibrahima i Ismaila, a.s. Kroz dugu historiju ova za muslimane najsvetija građevina više je puta obnavljana jer bi je zub vremena nagrizao. Najpoznatije proširenje je naravno bilo ono u vrijeme Poslanikove, a.s., mladosti. Pet godina prije Resulullahovog, a.s., poslanstva, Ka`bu je porušila poplava nakon pucanja brane Arema. Kurejšije su se uplašile, jer je gotovo prijetilo da se sruši Ka`ba, pa odlučiše da obnove gradnju, čuvajući njene temelje i njeno prvobitno mjesto. Odlučili su da je grade samo sa pošteno stečenim imetkom. Prenosi se kako je tadašnja građevina bila uzdignuta devet aršina od zemlje, još od vremena Ismaila, a.s. te nije imala krov, pa su neki lopovi ukrali sanduk s blagom koji se nalazio u njenoj unutrašnjosti. Zbog svoje tradicije i velike historijske vrijednosti, kao i temelja koje je postavio Ibrahim, a.s., Ka`bu su stalno posjećivali svi prolaznici kroz Meku. Dešavalo se da su mnogi odnosili sa sobom komadić zemlje ili kamenčić, kao simbol svetosti i berićeta.

Napravili su Arapi i plan za rekonstrukciju Ka`be. Odredili su koliko će koja plemena sakupiti kamena, i koji će dio zidova ko sazidati, tako da svi zajedno učestvuju u gradnji.

Prvo su porušili staru građevinu sve do temelja što ih je sagradio Ibrahim, a.s.

Doveli su graditelja, Rimljanina, zvanog Bakum i gradnja je tekla sve po planu, dok nisu došli do visine zida i mjesta gdje treba postaviti Crni kamen (ar. Hadžer-l-Esved). Svako pleme je smatralo sebe privilegiranim da taj častan posao učini neko od njih. Svađa među njima je potrajala četiri- pet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba oko Svetog hrama u Svetoj zemlji. U svemu tome najtrezveniji je bio Ebu Umejje bin el-Mugire el-Mahzumijj, koji je dao prijedlog da prva osoba koja se pojavi na vratima harema Ka`be bude ona koja će donijeti presudu.

Allah, dž.š., je htio da ta osoba bude Njegov poslanik, Muhamed, a.s., Kada su ga ugledali prisutni su povikali: "El-Emin, El-Emin (pouzdani i povjerljivi), zadovoljni smo da on donese presudu, to je Muhamed!"

Poslanik a.s, je predložio da donesu komad platna, spuste ga na zemlju i da on postavi Crni kamen, zatim da poglavari zavađenih plemena svi zajedno uzmu za ćoškove platna i da podignu Crni kamen do mjesta gdje će se postaviti. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kamen postavio svojom rukom. Ovo je bio mudar postupak koji je zadovoljio sve.

Tada je Kurejšima, kako bilježe historijski izvori, ponestalo čistog imetka za gradnju, pa sa sjeverozapadne strane izgradiše zid visok šest aršina, danas zvani Hatim-zid, ili Kameni zid. Vrata na tom zidu uzdigoše od zemlje, da ne može bilo ko ući, već samo onaj kome dozvole. Kad je gradnja Ka`be dostigla petnaest aršina, sagradili su strop oslonjen na šest stubova. Tom gradnjom Ka`ba je dobila svoj četvorougaoni oblik.

Drugo značajno proširenje desilo se nakon Poslanikove, a.s. smrti u vrijeme Ibn Zubejra, r.a.

Buharija i Muslim bilježe hadis u kojem se kaže da je Allahov poslanik, a.s, jednom prilikom rekao: "Zar nisi primijetila da je tvoj narod Ka`bu, prilikom njenog obnavljanja, skratio u odnosu na Ibrahimove temelje?" Rekla sam: "Allahov poslaniče, zar je nećeš vratiti na temelje Ibrahimove?" On je rekao: "Da tvoj narod sve donedavno nije bio nevjernički, to bih učinio." U jednoj drugoj verziji stoji: "Da tvoj narod nije donedavno bio u džahilijetu (neznaboštvu)", ili je rekao: "nevjerstvu", utrošio bih riznicu Ka`be na Allahovom putu, spustio bih joj vrata niže prema zemlji, a Hadžer učinio sastavnim dijelom Ka`be (to je dio koji je, prema Ibrahimovoj gradnji, i bio dio Ka`be)"

Ovaj hadis će navesti Ibn Zubejra, r.a., da pokuša sprovesti ovaj Poslanikov naum u stvarnost.

Naime, kada se Ibn Zubejr, r.a., pobunio protiv Emevija u Šamu i preuzeo vlast nad Mekom sagradio je  Ka`bu onako kako je rekao Božiji poslanik, a.s, a prema onom što mu je prenijela njegova tetka Aiša, r.a., majka pravovjernih.

Nakon što je Ibn Zubejrov pokret bio ugušen od strane emevijskog vojskovođe Hadždžadža es-Sekefijja, ovaj je, sedamdeset treće godine po Hidžri, o promjenama koje je Ibn Zubejr, r.a., načinio na Ka`bi obavijestio halifu Abdulmelika bin Mervana. Halifa je, misleći da je to Ibn Zubejr, r.a., učinio po svom nahođenju, naredio da se Ka`ba vrati u pređašnje stanje. To je učinjeno tako što je srušen šamski zid Ka`be, a sama Ka`ba skraćena sa one strane na kojoj je Hadžer. Višak kamena je ostavljen u unutrašnjosti Ka`be, istočna vrata su podignuta, a zapadna potpuno zazidana. Tako je Ka`ba dobila današnji izgled.

Kada su kasnije čuli da je to Ibn Zubejr, r.a., učinio na osnovu kazivanja Aiše, r.a., majke pravovjernih, pokajali su se što su to učinili i zažalili što zgradu Ka`be nisu ostavili kakva je bila.

Ibn Kesir još dodaje i to kako je halifa Mehdi bin El-Mensur u svoje vrijeme tražio mišljenje Imama Malika bin Enesa o tome da Ka`bu vrati u stanje u kojem je bila kada ju je Ibn Zubejr obnovio, ali mu je on odgovorio: "Bojim se da se vladari ne poigravaju sa Ka`bom! " tj. da je svaki vladar ne bude preuređivao onako kako on želi. Tako je ona ostala onakva kakva je i danas.

Od tada je ona više puta obnavljana ali je njen oblik ostao isti. Zadnje proširenje desilo se ne tako davne 1996. kada su njen temelj i zidovi detaljno učvršćeni i sanirani na način da se u skorije vrijeme ne očekuju veći zahvati.

2. Kaba je imala dvoja vrata i prozor.

Izvorna Kaba iz vremena prije intervencije Kurejša imala je dvoja vrata, jedna za ulaz i druga za izlaz. Dugo vremena u prvim stoljećima nakon gradnje imala je i prozor na jednoj od strana. Današnja Kaba ima samo jedna vrata i nema prozora.

3. Bila je u bojama.

Navikli smo na to da je Kaba prekrivena crnim ogrtačem (kisvom) i kao takva je simbol islama. Taj jednostavni crni ogrtač je opjevan u brojnim ilahijama na našem prostoru, ali i širom muslimanskog svijeta. Međutim, ta tradicija je prema dostupnim izvorima počela u vrijeme dinastije Abasija, možda baš zato što je crna bila boja njihove zastave i simbol (vladajuće porodice). Prije toga Kaba je prekrivana plaštom u bojama, među kojima su bile zelena, crvena i bijela. To je zbunilo brojne gledaoce serije Omer, r.a i nekih drugih serija koje su ovih mjeseci prikazivane na našim televizijam a na kojima je Kaba bila prekrivena šarenom kisvom u više boja.

4. Ključevi Kabe su od vremena Poslanika, a.s., u rukama iste porodice.

Kada su muslimani oslobodili Meku ključevi Ka`be su već generacijama bili u porodici kojoj je pripadao Osman bin Talha. Poslanik, a.s, je od njega uzeo ključeve kako bi ušao u Ka`bu i porušio idole koji su tamo bili. Nakon toga je ključeve vratio Osmanu bin Talhi rekavši da oni trebaju ostati u toj porodici do Sudnjeg dana. Poslanik, a.s, je ovako postupio iako su neki od njemu najbližih ashaba tražili da njima ukaže počast čuvanja ključa a ne Osmanu bin Talhi koji je tada bio nevjernik. Uz ovo Poslanik, a.s, je proučio riječi Uzvišenog: "Allah vam naređuje da povjerljive stvari dajete onima kojima pripadaju...". Nakon što se uvjerio u Poslanikovu, a.s.,  pravičnost Osman bin Talha je primio islam.

Kada je na Ahiret preselio Osman, ključ je naslijedio njegov amidžić Šejbe, a nakon njega njegovi sinovi. Ova porodica će kasnije postati poznata po imenu Eš-Šejbijun. Ključ (dug 40 cm) se i danas nalazi u posjedu ove porodice, a čuva se u posebno sašivenoj svilenoj torbi koja je izvezena zlatnim nitima. Ni danas niko ne ulazi u Kabu dok im potomci Benu eš-Šejbe ne otvore vrata.

5. Bila je otvorena za sve.

Sve donedavno, Kaba je otvarana dva puta sedmično da u nju može ući svako onaj ko hoće da tamo obavi namaz ili da uputi dovu. Zbog značajnog povećanja broja posjetilaca, Kaba se danas u prosjeku za javnost otvara samo dva puta kada u nju mogu ući samo posebne zvanice i uglednici iz muslimanskog svijeta.

6. Nekada se tavaf mogao obaviti plivajući.

Kaba je kao i Meka smještena na mjestu gdje se sastajalo nekoliko suhih riječnih korita kojim su se u kišnom periodu slivale bujice (medžra es-sujul). Takve poplave su znale oštetiti temelje Kabe i često onemogućiti normalno obaljanje tavafa i namaza i po nekoliko dana.

Iz tog perioda datira na društvenim mrežama prisutna slika hadžija koje tavaf obavljaju plivajući oko Kabe. Tokom velikih proširenja koja je naložio saudijski kralj Fahd bin Abdulaziz komlikovan sistem podvodnih kanala je osigurao da se slične poplave više ne dešavaju u samoj džamiji Harema. 

7. Postoji više Kaba!

Ibn Kerir piše o tome kako su vladar pravovjernih, Alija bin Ebi Talib, r.a., kao i i još neki ashabi,  rekli da je Ibrahimu, a.s., Allah Uzvišeni putem objave pokazao gdje će sagraditi Ka`bu, te da se Ka`ba nalazi ispod nebeskog Hrama (El-Bejtu-l-Ma`mura) tako da bi on, kad bi pao, pao na nju. Takav je slučaj i sa sedam nebeskih hramova. Polazeći od ove predaje neki učenjaci prvih generacija kažu da na svakom nebu postoji po jedan hram u kome stanovnici tog neba od meleka Allahu čine ibadet. Ti hramovi za stanovnike nebesa predstavljaju isto što i Ka`ba za stanovnike Zemlje.

O El-Bejtu-l-Ma`muru je i Poslanik, a.s., kao nečemu što je vidio tokom nadnaravnog noćnog nebeskog putovanja (El-Isr`a ve el-Mir`adža) rekao: „Onda mi je pokazan El-Bejtu-l-Ma`mur. Pitao sam Džibrila o njemu i on mi je rekao da je to mjesto u koje svaki dan dođe sedamdeset hiljada meleka da obave namaz i nikada se više isti ne vrate.“

8.  Crni kamen je u komadima.

Jedna od najpoznatijih znamenitosti Ka`be, ali i Meke uopće, jeste Crni kamen koji je ugrađen na njenom južnom uglu. Kamen je dug 25 cm, širok 17 cm i nalazi se uzidan u Ka`bi na visini od 110 cm.

Crni kamen je i pored svoje svetosti imao burnu historiju kao i muslimani koji su iz cijelog svijeta dolazili da ga dodirnu.

Tako se u nekim historijskim predajama navodi kako u jednom od sukoba između Emevija i Ibn Zubejra (683. god.) emevijska vojska opsjela Meku i da su tada emevijske trupe oklijevajući da uđu u grad zbog svetosti mjesta, odlučile postaviti katapulte na okolna brda kojima su sistematski bombardirali grad. Bombardiranje je trajalo devet sedmica. Uprkos nastojanju emevijskih vojnika da poštede Ka`bu, jedan zapaljivi projektil je ipak pogodio i zapalio kisvu (plašt Ka`be) da bi ubrzo zatim strahovit plamen zahvatio cijelu građevinu, od kojeg se čak i Crni kamen raspao na tri dijela.

Kasnije će vidljiva strana kamena biti polomljena na još nekoliko dijelova a danas su svi njegovi dijelovi uklopljeni i obuhvaćeni srebrenim obručem. Abdullah bin El-Zubejr je prvi stavio srebreni obruč oko Crnog kamena. Kasnije su mnogi muslimanski vladari izrađivali srebrne obruče kada god je to bilo potrebno. Zadnji je izrađen 1375 h.g./1955. god. za vrijeme kralja Sauda bin Abdulaziza.  Od tada obruč nije mijenjan ali je 2002. godine saniran.

9. Crni kamen je bio ukraden.

Manje poznat dio iz historije Meke i Kabe desio se 319, h.g., kada je jedna ismailijsko-šiitska sekta poznata pod imenom El-Keramite pod vodstvom Ebu Tahira skinula Crni kamen i odnijela ga sa sobom u mjesto El-Ihsa koje je bilo sjedište njihove sekte. Tek nakon dvadeset godina muslimanima je pošlo za rukom da ponovo vrate Crni kamen na njegovo mjesto i tada je on dodatno oštećen jer je vraćen u komadima.

Već smo ranije spomenuli predaje prema kojima je Crni kamen iz Dženneta i kako ga je melek Džibril donio Ibrahimu, a.s.,da ga ugradi u Ka`bu.

10. Crni kamen je nekada bio bijel.

Ibn Kesir u svome Tefsiru ali i u djelu Kazivanja o vjerovjesnicima spominje više detaljnih predaja o samom toku gradnje Ka`be čija autentičnost nikada nije dokazana. Jedna od tih predaja je i ta da je kada su izgradili temelje Kabe i počeli zidati ugao na kojem je danas Crni kamen, Ibrahim, a.s,, rekao sinu Ismailu, a.s,: "Sinko, potraži mi jedan lijep kamen da ga ugradim ovdje." "Oče", rekao je, "ja sam umoran i trom." Ibrahim je rekao: "Ako je tako, onda se udalji!" Tada mu je Džibril donio Crni kamen iz Indije koji je tada bio bijele boje, safir bijel poput segame (drvo izrazito bijelih plodova).

Adem ga je takvog donio iz Dženneta, ali je pocrnio zbog ljudskih grijeha. Kada je Ismail donio jedan drugi kamen i ugledao ovaj pored ugla Ka`be upitao je: "Oče, ko ti je ovo donio?" Ibrahim je odgovorio: "Onaj ko je marljiviji od tebe!" Oni su tako dalje zidali, i molili Allaha: "Gospodaru naš, primi ovo od nas, jer Ti, zaista, sve čuješ i sve znaš! (Prijevod značenja Kur`ana, El-Bekare: 127)

Muhamed Jusić

U Sarajevu seminar o hadžu

Ured za hadž Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Vakufskom Direkcijom Sarajevo i Uredom za hadž i umru pri Ministarstvu vakufa Kuvajta organizira trodnevni seminar o hadžu, u periodu od 04. do 06. juna 2012. godine. Svečano otvaranje seminara počelo je danas u 9h obraćanjem rukovodioca Ured za hadž, Nezima Halilovića, gosta Rumi Metar Rumija ispred kuvajtsje delegacije i uvodnom riječju dr. Mustafe Cerića.

Cilj seminara je unaprijeđenje znanja iz oblasti hadža i organizacije općenito, sa posebnim osvrtom na kuvajtsko i bosansko iskustvo po tom pitanju. Predavači na seminaru će biti vrhunski treneri iz oblasti hadža i njegove organizacije i to dva predstavnika iz Kuvajta i tri iz Bosne i Hercegovine.Na seminaru je planirano učešće 20 osoba iz raznih organizacionih jedinica Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji se u okviru svojih poslova bave organizacijom hadža.

Izvor: Rijaset.ba

Mekanska sahat-kula- odlomak iz teksta u Oslobođenju

Jedna od najmarkantnijih i najkontraverznijih građevina koje su nikle nadomak Kabe je ogromni stambeni toranj sa satom na vrhu čija gradnja se ovih dana privodi kraju. Ova građevina je najveća sahat-kula na svijetu. Sat se nalazi na visini većoj od 400 metara, a prečnik mu je 40 metara. Čitav stambeni toranj sa satom i velikim alemom ima visinu od 601 metar. Na projektovanju i izgradnji ove nove mekanske znamenitosti angažovani su stručnjaci iz Njemačke, Švicarske i brojnih drugih zemalja, a jedan od glavnih inženjera je Bosanac angažovan u njemačkoj firmi. Iznad sata nalazi se nekoliko levhi, a na onoj okrenutoj prema Kabi ispisana je riječ Allah,  sam elif, prvo slovo, je visine 23 metra. I dok se jedni dive ovom građevinskom čudu, kritičari spominju vrijeme prvih generacija muslimana kada halife nisu dopuštale da ijedna građevina u Meki bude veća od Kabe iz poštovanja prema Bejtullahu. Ono što svi koji učestvuju u obredima mogu primjetiti jeste da ljudi koji obilaze oko Kabe, tj. koji čine ritualni tavaf, sve češće gledaju prema mega-građevini koja se diže nebu u oblake, nego prema Kabi.

Završen još jedan edukacioni seminar za hadžije- javlja Zulhulejfa.ba

Sastanak sa hadžijama Zeničkog muftijstva je upriličen u Zenici u Ensar džamiji, jučer, 25.09.2011. godine, poslije podne namaza. Sastanku ispred organizatora su prsustvovali Rasim ef. Brković, sekretar Ureda za hadž, dr. Abdulah Fazlić, Muhamed ef. Jusić, te vodiči Mensur ef. Valjevac i Fuad ef. Omerbašić, a u ime domaćina ovog skupa, Edin ef. Kavazović, te ispred prijevoznika Centrotransa - Ibrahim Kerla. Ispred naše Asocijacije sastanku je prisustvovao hadžija Sabahudin ef. Čehajić.
Skup je poselamio i hadžijama se obratio hafiz Mevludin ef. Dizdarević, imam džamije, te je proučen odlomak iz Časnog Kur'ana.
O provedenim i trenutnim aktivnostima Ureda za hadž, o obavezama hadžija, načinu pripreme i drugim važnim pitanjima govorio je Rasim ef.
Dr. Abdulah je skrenuo pažnju hadžijama na obaveze čuvanja zdravlja i potrebnih radnji za dobru pripremu za ovaj put. Prezentaciju o obredima hadža i umre, načinu obavljanja istih, uz prikaz preko projektora, vrlo kvalitetno je predstavio Muhamed ef., a prezentaciju o načinu prijevoza, kvalitetu usluge i dr. ispred prijevoznika je predstavio Ibrahim Kerla.
Značajnu pažnju prisutnih je privukla prezentacija o Tehničkoj podršci za hadž 1432/2011. koju je prestavio Sabahudin ef.
Na kraju se prisutnima obratio Edin ef., zaželio da ovaj mubarek put protekne u najboljem redu, a zatim je proučena ikrar dova za sve hadžije.
Kompletan sastanak je protekao u izuzetnoj atmosferi.
Ostali seminari će se održavati po slijedećem rasporedu:
Goraždansko muftijstvo: U Goraždu u prostorijama muftiluka, dana 28. septembar 2011. godine poslije podne namaza.
Sarajevsko muftijstvo: U Sarajevu u Istiklal džamiji, dana 01. oktobra 2011. godine sa početkom u 10:00 sati.
Tuzlansko muftijstvo: U Tuzli u džamiji Princa Abdullaha, dana 02. oktobra 2011. godine poslije podne namaza.
Mostarsko muftijstvo: U džamiji Bosanski mudžahidi - Sjeverni logor, dana 05. oktobra 2011. godine poslije podne namaza.
Bihaćko muftijstvo: U Bihaću u prostorijama muftiluka, dana 08. oktobra 2011. godine poslije podne namaza.
Banjalučko muftijstvo: U prostorijama koje muftiluk odredi, dana 09. oktobra 2011. godine poslije podne namaza.
Ured vojnog muftije: U prostorijama i mjestu koje Ured vojnog muftije odredi.
Prema: zulhulejfa.ba

Delegacija Ureda za hadž IZ BiH u Saudijskoj Arabiji

Pripreme za hadž 1432.H./ 2011.g.

Potpisan protokol o organizaciji hadža između Ureda za hadž IZ BiH i Ministarstva hadža Saudijske Arabije u 1432.H./2011.g.

Delegacija Rijaseta IZ BiH predvođena direktorom Ureda za hadž Nezimom ef. Halilovićem, u čijem sastavu su bili Rasim Brković, sekretar Ureda i Muhamed Jusić, bila je u periodu od 22.4. 2011.g. - 2.5.2011.g. u radnoj posjeti Kraljevini Saudijskoj Arabiji gdje su na poziv Ministarstva hadža Kraljevine Saudijske Arabije potpisali protokol o organizaciji ovogodišnjeg hadža. Na sastanku u Ministarstvu kao i u drugim institucijama u čijoj ingerenciji je organizacija najvećeg muslimanskog hodočašća, moglo se čuti kako saudijske vlasti nemaju nikakvih primjedbi na način na koji Rijaset IZ BiH organizuje hadž. Naprotiv, domaćini su u više navrata istakli kako sve relevantne saudijske institucije u svojim izvještajima ističu evidentan napredak u organizaciji hadžija iz Bosne i Hercegovine, naročito u pogledu organizacije boljih uslova smještaja, ishrane, zdravstvene njege, kvalitete prijevoza, te disciplinovanosti bosanskih hadžija. Još jedna od zajedničkih opservacija koja se mogla čuti sa obje strane u analizi prošlogodišnjih organizacija hadža jeste da se struktura bosanskih hadžija već nekoliko godina mijenja u korist sve većeg broja mladih ljudi i bračnih parova koji dolaze obaviti hadž.
Domaćini su goste iz BiH upoznali i sa novim projektima koje Vlada Kraljevine Saudijske Arabije poduzima i na kojima radi kako bi osigurala što jednostavnije obavljanje hadžskih obreda i postepeno omogućila eventualno povećanje broja hodočasnika. Tako se već ove godine očekuje da i hadžije koji iz naše zemlje u Svetu zemlju putuju kopnom budu uključeni u prijevoz novim metroom na području Mešaira; od Mine preko Muzdelife do Arefata i nazad.
I ove godine, kao i prethodnih, broj hadžija koji prema ustanovljenim kvotama (na hiljadu muslimana jedne države jedan hadžija) mogu dobiti saglasnost, odnosno vizu, iz BiH ostao je na cifri od dvije hiljade i dvjesto hadžija. Ured za hadž BiH već je pokrenuo aktivnosti na upisu novih hadžija koji ovu petu dužnost svakog imućnog i sposobnog muslimana planiraju obaviti u 1432. h.g. odnosno 2011. god. A sve one koji se planiraju priključiti ovogodišnjoj karavani bosanskih hadžija iz Ureda savjetuju da zbog ograničenog broja što ranije pokrenu predviđenu proceduru. Više informacija o prijavama, cijenama i savjetima budućim hadžijama može se naći na web stranici Rijaseta IZ BiH: http://www.rijaset.ba/

Meka koja nestaje

Meka koju ne vide hadžije

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)

Iza nas je još jedan uspješno organizovan hadž (hodočašće muslimana Meki) i sve bh hadžije, njih 1778, sretno se vratilo u domovinu. Saudijske vlasti su više nego zadovoljne ovogodišnjom organizacijom i u više navrata su preko svojih zvaničnika istakle da je to posljedica sistematskog ulaganja u postojeće kapacitete mjesta na kojima se hodočašće obavlja, te u nove tehnologije. Međutim, nisu svi oduševljeni Novom Mekom.

Koliko je hadžija
Hodočašće u Meku je prema učenju islama obaveza jednom u životu svakog muslimana koji za to ima fizičku i materijalnu mogućnost i ove godine se na tom najvećem skupu muslimana u svijetu okupilo, prema zvaničnim podacima, tri i po miliona ljudi. Naravno, to je broj izdanih viza za strance i saglasnosti za stanovnike Saudijske Arabije, koji po zakonu mogu samo jednom u pet godina obaviti hadž, ali stvarni broj je veći, prema procjenama, možda i za čitav milion. Tačan broj hadžija se ne može odrediti zbog toga što je nemoguće procijeniti koliko je stanovnika Meke i okolnih mjesta učestvovalo u obredima, a vrlo je teško i pored rigoroznih kontrola spriječiti one koji bez saglasnosti dolaze u Meku i učestvuju u obredima. Saudijske vlasti zato iz godine u godinu čine sve kako bi broj prisutnih držali u granicama postojećih kapaciteta, ali i kako bi te kapacitete proširili. S tim ciljem je Organizacija islamske konferencije donijela odluku kojom se kvota hadžija iz svake zemlje određuje po principu da na hiljadu muslimana jedan može obaviti hadž. I pored toga, prirodni rast stanovništva i nastanak novih muslimanskih zajednica u zemljama koje nisu tradicinalno muslimanske, te sve veće interesovanje za taj put, stvara stalni pritisak na Kraljevinu da osigura povećanje kapaciteta za sigurno obavljanje hadža. Međutim, povećanje broja hadžija moraju pratiti inovativna rješenja na vrlo ograničenom prostoru kako bi svi hodočasnici sigurno obavili vremenski vrlo ograničene obrede i kako se ne bi dešavalo da zbog stampeda i velikih gužvi na „uskim grlima“ stradaju ljudi. Prema postojećim planovima Ministarstva hadža Meka bi trebala do 2014. imati kapacitete da je tokom godine posjeti 14 milona hodočasnika koji će obaviti hadž ili umru- posjetu Svetom hramu (džamiji Mesdžidul-haram) mimo obreda hadža, tj. tokom ostatka godine. Zato je čitava Meka, ali i Medina- drugi sveti grad koji hadžije posjete prije ili nakon obavljenog hadža, u kome se nalazi grob Poslanika, te mjesta na kojima se obredi obavljaju, jedno veliko gradilište. Kranovi su posvuda, a građevinska čuda i megagrađevine nastaju na svakom koraku. Dok jedni u tome vide „neminovno kretanje u korak s vremenom“ i modernizaciju grada i načina na koji se obred obavlja, drugi u velikom broju megahotela, među kojima je i jedan uz samu Kabu, sa najvišom sahat-kulom na svijetu, te automatizaciji kretanja hadžija, vide ubijanje samog duha Meke.

Oko arhitekte

Jedan od onih koji ne prihvata argument da su svi dosadašnjih građevinski zahvati u Meki bili neophodni kako bi se umanjila opasnost od nesreća i kako bi se stvorili uslovi da što veći broj ljudi posjeti Meku je i arhitekt i osnivač Instituta za Hadž studij u Meki, Sami al Angawi. On je novinaru DW-a izjavio da se upravo ovim zdanjima i intervencijama izgubio i zadnji dašak spiritualnosti kojim je ovo mjesto prije zračilo. “Protivim se zapravo svemu što se trenutno u Meki i Medini gradi. Ova mjesta više nemaju ništa zajedničko s nekadašnjim karakterom i poviješću vezanima uz hadž. Sva ova ulaganja vode ka apsolutnoj mehanizaciji hodočašća koja je miljama udaljena od početnih misli poslanika Muhameda i Ibrahima”, kaže Al Angawi.
Ima i onih, poput kolumnistkinje dnevnih saudijskih novina Al-Watan, Maram Abdurahman Mekavi, koji upozoravaju kako se malo ko brine o tome kako žive Mekenlije i kako se sve te graditeljske intervencije i povećanje broja posjetilaca odražavaju na život njenih starosjedilaca. Ona u svojoj kolumni objavljenoj u dane hadža tvrdi kako oni dijelovi Meke na kojim ne borave hadžije u posljednjih trideset godina nisu dobili svoj dio naftnog bogatstva poput drugih saudijskih gradova. Oni smatraju kako privilegiju da žive u najsvetijem gradu svih muslimana, kojom se svi u Meki ponose, plaćaju visokom cijenom koja se ne ograničava samo na nezamislive gužve u vrijeme obreda hadža i umre u ramazanu.
I uistinu, u razgovoru sa mještanima Meke brzo se stiče dojam da postoji jedna druga Meka u kojoj žive njeni starosjedioci i koja ima malo zajedničkog sa onom Mekom kroz koju godišnje prođu milioni stranaca iz čitavog svijeta. Te stare mekanske porodice sve češće žive u novim četvrtima sve dalje od centra grada i gužvi koje tamo vladaju. Međutim, oni kao i Maram, koja trenutno živi u Londonu, upozoravaju kako u tim dijelovima nema svih onih pratećih sadržaja koje drugi saudijski gradovi imaju i da je u Meki sve podređeno hodočasnicma.

Gdje je birićet

U tim novim nastambama na obodima grada nema onog duha koji je nekada vladao u zbijenim četvrtima i sukovima uz samu Kabu. Zbog toga sve veći broj mekanskih porodica prelazi da živi u susjedni grad Džidu na obali Crvenog mora. Na taj način, tvrdi nostalgična Mekenlijka, ovaj grad, kojeg nazivaju Sveti glavni grad, ostaje bez nečega puno vrjednijeg od svojih stanovnika koji bivaju zamjenjeni imigrantima iz čitavog svijeta. On, tvrdi Maram ostaje bez svog duha. I usitinu, Meka je kroz historiju bila centar isamske duhovnosti, poezije i književnosti, a ne samo mjesto hodočašća na koje se sliju milioni ljudi iz čitavog svijeta da dožive iskustvo susreta sa Svetim hramom i Kabom, prvim hramom sagrađenim na zemlji u kojem se štuje samo jedan Bog. Tako Maram podsjeća da je taj duh bio prisutan donedavno u Meki i da smo s početka dvadesetog vijeka u njoj imali velikane pisane riječi poput El-Gazavija, Es-Sibaija, El-Ensarija, El-Fikija i drugih koji su još tada zagovarali društvenu, političku i svaku drugu reformu i preporod muslimanskih zajednica insistirajući na pravima žene. Dio tog vremena se i sada može naći u koricama knjiga poput one štampane 1936. „Nadahnuće pustinje“ (Min Vahji es-Sahara) dvojice mekanskih književnika, Muhameda Saida Abdulmaksuda Hodže i Abdullaha Omera Bilhejra. Skoro ništa od toga danas nije ostalo u Meki- tvrde oni.
Jedan taksista u Meki s kojim sam posljednjih dana hadža podijelio ova razmišljanja njegovih sunarodnjaka kako bi dobio još nekoliko detalja o tome kako žive stare Mekenlije, nije bio tako dramatičan oko svih ovih promjena i nije dijelio mišljenje svojih sugrađana. On mi je samo rekao kako duboko vjeruje da je Bog blagoslovio Meku još od vremena kada je za nju molio Božiji poslanik Ibrahim (Abraham) i da u Meki, dok god je u njoj Kaba neće nedostajati duhovnosti, te da megagrađevine nikada neće moći zasjeniti jednostavnost i snagu kojom Kaba zrači. On mi je samo dodao i to da mu je drago da se u Meku napokon počinje ulagati i da se nada da će dio tih investicija biti usmjeren ka poboljšanju životnog standarda njegovih građana, a ne samo kako bi se prihvatio što veći broj hodočasnika iz čitavog svijeta. A što se promjena tiče, on mi reče ono što sam toliko puta kod Arapa čuo: „el-bereke fil hareke“ - berićet je u kretanju, ili po naški „samo neka se nešto dešava“.

Meka Metro
Jedna od inovacija koju je ove godine implementirala saudijska vlada kako bi olakšala kretanje velikog broja ljudi na relativno ograničenom prostoru i u izrazito kratkom vremenskom roku je i "Mašair željeznica", poznata kao Meka Metro ili „Željeznica svetih mjesta“. Ove godine je pušten samo prvi eksperimentalni dio čitavog sistema i rezultati su, prema prvim analizama, zadovoljavajući, jer je samo u ovoj prvoj fazi iz upotrebe povučeno četiri hiljade autobusa što je znatno smanjilo gužvu. Eksperimentalna željeznička pruga s dvije trake, s početnim brojem od devet stanica, povezuje tri sveta mjesta - Mina, Muzdelifa i Arefat - područja u kojima vladaju velike gužve tokom petodnevnog hodočašća. Posao na izgradnji željeznice je dobila kineska firma, a francuska kompanija „Sistra“ je dobila posao da rukovodi konzorcijem britanskih i njemačkih kompanija koje će obavljati nadzor nad projektom.
Željeznica će raditi pet dana u godini, u vrijeme hadža, i ove godine je radila s kapacitetom od 35 %,, dok se u iduće dvije godine očekuje da sve hadžije putuju metroom i da se projekt nastavi tako da se spoje džamije u Meki i Medini, te hadžski terminal aerodroma u Džidi.

Izložba o organizaciji hadža

Nedaleko od Poslanikove, a.s., džamije u Medini u nanovo izgrađenom izložbenom prostoru, sve hadžije koje posjete ovaj grad, ovih dana, mogu posjetiti izložbu o organizaciji hadža. Na izložbi su postavljeni paviljoni skoro svih vladinih i nevladinih organizacija i institucjia koje, svaka na svoj način daje doprinos organizaciji nejvećeg skupa muslimana u svijetu. Samim pregledom organizacija i uvidom u njihove aktivnosti stiče se dojam o kako složenom projektu se radi. Pored Ministarstva hadža, Ministarstva zdravstva, različitih policijskih agencija svoje aktivnosti u organizaciji hadža i planove za budućnost predstavile su i brojne obrazovne institucje, među kojima je i Islamski univerzitet u Medini, te brojni instituti koji se bave izučavanjem i zaštitom historijskog naslijeđa Medine i Meke. Tako se tu, između ostalog, može vidjeti i maketa Medine od prije 80 godina sa brojni građevinama iz osmanskog perioda koje su nažalost porušene te maketa grada iz vremena Poslanika. a.s., sa svim značajnijim lokacijama iz rane historije islama.

Brojne državne agncije su izložile i planove za budućnost grada i organizacije hadža. Tako se može vidjeti i maketa novog aerodroma u Medini čija izgradnja je u toku.