Vrijeme je da se muslimani probude i shvate da su bit
njihove vjere i civilizacije u opasnosti.
 |
Napad se desio pred sami iftar [Reuters]
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Terorizam je terorizam ma gdje se desio i ma ko bile žrtve.
Ali kada se teroristički napad u ime islama desi na prilazu džamiji Poslanika
Muhammeda, a.s. u Medini, onda je jasno o kakvoj se izopačenoj ideologiji radi.
Napad je uslijedio nakon što se istog dana ujutro bombaš
samoubica raznio pred američkim konzulatom u Džidi, dok je drugi napao džamiju
u Katifu. I ranije je bilo incidenata i u Meki i u Medini u koje su bili
uključeni militanti Al-Kaide, ali nikada ovako blizu svete džamije. Ovaj napad
je očit udar na simbole islama.
Prema islamskom učenju Medina je harem, sveti zaštićeni
prostor u kojem je svaki prijestup teži grijeh, a svako dobro djelo kod Boga
vrjednije. Harem bi trebao biti i zaštićeni prostor u kojem se hodočasnici koji
su na svome putu ka Meki ili zairi, oni koji posjećuju Poslanikovu džamiju i
njegov mezar (grob) u njemu osjećaju sigurno i bezbjedno.
Napad se usto desio pred sami iftar, trenutak kada muslimani
prekidaju svoj post i to u danu koji je trebao biti posljednji dan
blagoslovljenog mjeseca ramazana. Ispostavit će se kasnije da u Saudiji nije
viđen mlađak, te se prema njihovoj tradiciji post nastavlja još jedan dan. Ali
ono što jeste bilo sigurno je da će u džamiji biti desetine hiljada vjernika
koji će doći da isprate ovaj najsvetiji muslimanski mjesec odricanja i
suosjećanja sa drugima. On se desio pred Bajram i trebao je muslimanima
pokvariti ovaj jedan od dva najveća praznika.
Kome nakon ovoga nije jasno da ova nasilna ideologija nema
nikakve veze sa idealima islama, njemu nikakvi dokazi neće pomoći. Takvi valjda
sada opet očekuju da se muslimani izvinjavaju za djela terorista i da objasne
zašto ih mrze. Ali i oni koji su svaki put kada bi se teroristički napad desio
u nekoj zapadnoj metropoli nalazili opravdanja u kolonijalnom nasljeđu, duplim
aršinima i svim drugim istinskim globalnim nepravdama, sada trebaju da se zapitaju
koliko je njihova relativizacija zločina bila opravdana. Vrijeme je da se
muslimani probude i shvate da su bit njihove vjere i civilizacije u opasnosti,
da je na putu da bude oteta od skupine fanatika čija su glavna meta muslimani i
njihova društva.
Jasne poruke
Ne može se naći nikakva logika u ovim postupcima, ali su
poruke koje napadači, a vjerovatno se radi o ISIL-u, šalju itekako jasne.
Oni žele da napadom na saudijske sigurnosne snage, a prvi
izvještaji govore da je upravo njihova baza pored džamije bila meta,
delegitimizirati njihov model vladavine Šerijata.
To je rat za dušu ne islama nego prije svega selefizma za
kojeg i ISIL-ovci i pripadnici Al-Kaide tvrde da mu pripadaju. Nije beznačajno
što se napad desio u blizini Šerijatske sudnice u Medini. Ovim ISIL želi reći
da vlast i Šerijat koji se provodi u Saudiji nije vjerodostojan i da samim time
njihova vlast nije legitimna.
Oni hoće i da kompromituju vladajuću porodicu Sauda i da
pokažu muslimanskom svijetu kako oni nisu u stanju održati mir u svetim
gradovima. Saudijski kraljevi nose titule Sluga dvaju harema i ovo je udar na
ono što im daje primat u muslimanskom svijetu.
Iako su napali u samoj blizini Poslanikove džamije, napadači
su ipak ciljali policajce. To znači da su i dalje samo u Saudiji oprezni i da
za razliku od evropskih gradova još prave razliku između civilnih i necivilnih
žrtava, što znači da i dalje računaju na to da pridobiju muslimanske mase na
svoju stranu.
Ako se, pak, te mase ogluše i ako se ne budu dale ustrašiti,
to ne znači da, kao u Turskoj, Iraku, Siriji i nekim drugim muslimanskim
državama neće postati „legitimne mete“. ISIL ili neka srodna organizacija će
vjerovatno preuzeti odgovornost, šaljući poruku da mogu napasti svugdje gdje
žele.
Bude li to ISIL, značit će to da su došli i do Saudijske
Arabije iako su tamošnje vlasti dugogodišnjom borbom skoro bile iskorijenile
Al- Kaidin ogranak na poluotoku.
Šta god teroristi željeli postići svojim proračunatim
zločinima, ostaće činjenica koju će pamtiti historija, a to je da su oskrnavili
svetost Tajjibe (Dobre i Blage, kako muslimani još nazivaju Medinu).
Dešavanja sa vjerom
Lijepo je bilo vidjeti kako su muslimani nastavili sa noćnom
molitvom u Poslanikovoj džamiji kao da se ništa nije desilo i kako se nisu dali
zaplašiti. Nadati se da će iz ovoga svi izvući pouku, i oni koji relativiziraju
zločin terorizma i oni koji svjesno ili ne svojim redukcionističkim, bukvalnim
i u vremenu zaleđenim tumačenjem vjere odgajaju one koji kasnije evoluiraju u
ISIL-ove sljedbenike.
Biće dobro ako se muslimani širom svijeta na kraju mjeseca
koji simbolizira njihovo propitivanje svoje duše zapitaju šta se to s njihovom
vjerom dešava i ko je i gdje odgojio te fanatike. Biće tu teških odgovora s
kojima će se biti teško suočiti.
Ali samo radi ilustracije, kada su Osmanlije dovele prugu u
Medinu, poznatu hidžasku željeznicu, sagrađena je stanica u četvrti u Amberiji
nadomak džamije. Predaje kažu da su od ulaska voza u harem pa do dolaska na
stanicu tračnice bile prekrivene tkaninom kako „mašina ne bi lupala“ i dizala
buku u blizini Poslanika. Kažu da stoljećima niko nikada nije povisio glas u
Medini kako ne bi „podizao svoj glas iznad glasa Poslanika“ (što je dio
kur`anskog ajeta u jednom sasvim drugom kontekstu).
Tadašnje halife nisu dali da ijedna građevina bude veća od
Poslanikovog turbeta. To je bilo vrijeme
kada su muslimani imali osjećaj svetosti, istinske duhovnosti, respekta prema
sebi, pa onda i prema drugima. Danas nasilni ekstremisti svojom kvazireligioznošću
uništavaju osnovne temelje muslimanske tradicionalne duhovnosti i zato nije
čudo što njima ništa više nije sveto.
Kada muslimani odgovore na pitanje ko je onaj ko je te mlade
ljude naučio da se tako odnose prema vlastitoj tradiciji, odgovorit će i na
pitanje odakle su ti ljudi došli. Ponavljam, odgovor se neće svidjeti mnogima,
ali će ih istina osloboditi.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
