18. april 1930. godine- dan u kojem „nije bilo vijesti“

Ostalo je zapisano kako je 18. april 1930. godine dan u „kojem nije bilo vijesti“. Tačnije, to je dan kada je BBC (British Broadcasting Corporation) u večernjem radijskom biltenu u 20:45 sati objavio: "There is no news" („Nema vijesti“ ili „Danas nema vijesti“). Nakon toga su umjesto vijesti pustili 15 minuta klavirske muzike, a zatim nastavili s emitiranjem opere „Parsifal“. 

Rekli bi, dobra stara jednostavna vremena. Ali bilo je to i vrijeme kada se gluposti i neprovjerene informacije nisu mogle podvaljivati pod nešto što svijet treba znati. Daleko vrijeme kad se znalo šta je vrijedno naše pažnje. Može se reći da je to i vrijeme visokih standarda u novinarstvu i shvaćanja da nije sve vrijedno tuđe pažnje. 

Naravno da je to imalo svoju cijenu. Neki bi to nazvali i cenzurom, jer BBC je tada imao monopol na radijsko emitovanje u Britaniji i stroge kriterije šta je „vrijedno emitovanja“. Ako nisu imali dovoljno kvalitetnih vijesti, jednostavno nisu punili prostor izmišljenim i preuveličanim sadržajem. Kasnije ćemo doznati kako je tog dana ipak bilo događaja (npr. napad indijskih nacionalista na britanski arsenal u Chittagongu), BBC ih nije smatrao dovoljno važnim za britansku publiku ili ih nije dobio na vrijeme. Naravno, valja imati na umu da je taj dan bila „Velika subota“ (Good Friday), pa su i zbog toga vijesti bile rijetke. 

Znamo da se to vrijeme ne može vratiti ali je dobro prisjetiti se da i danas ne baš sve što konzumiramo u medijima i na društvenim mrežama zaslužuje našu pažnju. I da je sada odluka na nama čemu ćemo posvetiti svoju pažnju. Nema nekog velikog javnog urednika da te odluke donosi za nas.

Koristimo li mreže ili smo se u njima zapetljali?

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)

Širenjem internet mreže slušali smo o svim revolucionarnim blagodatima koje će donijeti širokim narodnim masama. Svi su s pravom bili oduševljeni i jedva da su se čuli glasovi onih koji su bili sumnjičavi i koji su propitivali kuda bi nas ta nova informatička revolucija mogla odvesti.

Svi oni koji su govorili o bilo kakvoj vrsti regulacije interneta doživljavani su kao totalitaristi koji pokušavaju da odbrane neodbranjivo i koji bi da neslobodnim pojedincima oduzmu jedinu nadu u pristup slobodi.

Danas su sve glasniji oni među ozbiljnim analitičarima i teoretičarima koji i nisu baš oduševljeni svime u šta se internet pretvorio i promjenama koje je donio. Oni s pravom upozoravaju ne samo na brojne nesagledive posljedice nove mreže u koju se čovječanstvo upetljalo nego i na sve nedosljednosti onoga što nam je ta globalna mreža donijela nasuprot onoga što nam je obećavala.

Jer uistinu teško je ne primjetiti kako se ne tako davno internet predstavljao kao oruđe u rukama osiromašenih i isključenih masa kojim će se usprotiviti elitama u svakom smislu. Trebala je to biti platforma koja će svima omogućiti slobodan pristup informacijama i znanju. Internet je trebao, na nikada do kraja pojašnjen način, ukloniti sve razlike i sve učesnike mreže učiniti jednakim. Danas vidimo kako se bogati još više bogate, između ostalog, i na internetu. Umjesto da ubije monopol internet je stvorio možda i najveće monopoliste u historiji čovječanstva, poput Googla ili Amazona. Iako se običavalo govoriti da će Internet pomoći da se znanje prenosi i da postane lahko dostupno, sve više se čini da je opća kakofonija bez ikakvih provjera i kriterija rezultirala upravo suprotnim efektom.  Internet je neuke učinio još neukijim ali uvjerenim da sada znaju sve i da na internetu mogu naći potvrdu svakoj suludoj teoriji koju imaju ali i dovoljan broj istomišljenika. Internet jeste izjednačio sve ali ne u pristupu znanju i informacijama nego je doveo do toga da se svačije mišljenje bez obzira kako neosnovano i na činjenicama neutemeljeno bilo počne doživljavati kao relevantno.

Umjesto da nas učini tolerantnijim jer nam je dao priliku da upoznamo različite kulture i civilizacije i jer nam je dao priliku da direktno komunicirao sa ljudima iz svakog dijela svijeta, internet je otvorio prostor najglasnijim šovinistima i ksenofobima. Umjesto prostora za upoznavanje i susretanje kultura internet je postao globalni generator govora mržnje i nepovjerenja.

Umjesto da nam donese više demokratije, kao što je bilo očekivano, internet nam je donio, kako to primjećuje i jedan od najpoznatijih svjetskih teoretičara novih medija Andrew Keen, «vladavinu rulje». Sjećamo se kako su pisane studije o tome kako su društvene mreže pokrenule tzv. Arapsko proljeće, govorilo se, a i sam sam pisao, o tome kako će internet ojačati građane u totalitarnim i neslobodnim državama i društvima. Nije da se to nije desilo. Ali danas ne možemo ne primjetiti kako internet prerasta u instrument praćenja i nadzora građana u razmjerama koje nisu zapamćene u historiji čovječanstva. Da apsurd bude veći, značajan dio tog nadzora i povrede privatnosti se dešava uz pristanak samih korisnika. Države, ali i multinacionalne kompanije, danas profiliraju građane i trguju njihovom privatnošću iako se ne tako davno vjerovalo kako će upravo njima Internet zadati kobni udarac.

Lista iznevjerenih očekivanja bi se otegla kao i elaboriranje svih promjena koje je internet uzrokovao u načinu na koji mislimo, doživljavamo i procesuiramo svijet oko sebe. Vrijedilo bi sebi osvijestiti to kako nas zatrpavanje nepotrebnim informacijama čini površnim u njihovoj selekciji, analizi i emotivnom proživljavanju. Kada se satima dnevno izlažemo tolikoj šarenolikosti priča, kada nam se u sekundi smjenjuju jedna za drugom slika ubijene djece u Siriji i kulinarske čarolije kuhara Nusreta, ajeti iz Kur'ana sa dawetske stranice i provale Sabita iz Tarčina, koliko smo nakog godina takvog silovanja svoga uma sposobni razaznavati prave vrijednosti i hoće li biti čudno ako emotivno otupimo. Nije da o tome ljudi nisu počeli pisati i govoriti ali je to još daleko od toga da bude nešto čega su prosječni korisnici internet mreže svjesni.

U istom kontekstu bi bilo vrijedno primjetiti kako je stvorena paralelna, virtualna realnost, što internet po svojoj prirodi jeste, u kojoj neki ljudi sve više žive i čak je mijenjaju za realni svijet iz kojeg su sve više iščašeni. Brojni su primjeri oko nas onih koji sebe uvjeravaju kako su njihovi stavovi i svjetonazori relevantni ili čak dominantni jer imaju nekoliko stotina ili čak hiljada nekada i vještački, za novac koji su dali platformama koje ih servisiraju, followera ili lajkača koji ih održavaju u njihovoj predstavi o tome kako uživaju podršku širokih masa. Drugim riječima, nije problem koristiti tu globalnu mrežu, problem je kada se u njoj kao ljudi ali i kao čovječanstvo zapetljamo.

Odgovor vjerovatno nije samo u regulaciji interneta, jer će ona vjerovatno biti učinjena tako da ponovo pogoduje moćnima i velikima. Prije će biti da je prvi i najhitniji korak da se javnost upozna sa stvarnom naravi ove globalne mreže, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama koje donosi, ali da se insistira na odgovornosti svakog korisnika kao i odgovornom konzumiranju ove prividne apsolutne slobode. Nijedna regulacija ne može biti zamjena za ljudsku odgovornost. Nije nikada mogla nigdje i ničemu pa neće ni u ovoj globalnoj mreži.

-->

Neformalna grupa roditelja organizovala predavanje prof. Muhameda Jusića “Kako mediji oblikuju našu stvarnost” na temu

U punoj Maloj sali JU KSC Bugojno 24.01.2020. godine Neformalna grupa roditelja “Roditelji za roditelje” Bugojno organizovala je predavanje na temu “Kako mediji oblikuju našu stvarnost”. Gost predavač bio je prof. Muhamed Jusić.

– Svi su izloženi jednom medijskom bombardovanju sadržajima. Bez medija nema slobodnog demokratskog društva. Od društava se zahtjeva nešto što se zove medijska pismenost. Mi se ne možemo zaštiti sa onim što se može vidjeti na društvenim mrežama, u ovim medijima koji su nekontrolisani, neuređeni, za koje ne znamo ko u nekim situacijama plasira neke informacije. Jedino što nam ostaje da educiramo javnost kako da se nose sa izazovom savremenih medija poručio je na tribini prof. Muhamed Jusić.

Neformalna grupa roditelja je grupa roditelja iz Bugojna koji su početkom 2017. godine kroz projekat “Podrška mladima u lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini”, kojeg implementira International Organization for Migration (IOM) na području 15 općina u BiH, odlučili da kroz volonterski angažman dadnu doprinos svojoj lokalnoj zajednici.

Cilj rada grupe roditelja je poboljšanje roditeljskih vještina kroz kreiranje sigurnog prostora gdje bi roditelji mogli razmijeniti svoja iskustva sa ostalim roditeljima, razgovarati o izazovima i problemima sa kojima se susreću, a sve to kako bi postali bolji roditelji i aktivniji članovi društva, te istinski postali svjesni o važnosti uloge roditelja u životu i odrastanju njihove djece. Neformalnu grupu roditelja čine roditelji različitih profesija, spola i starosne dobi, a djeluju u sklopu Omladinskog Centra Bugojno, kao jedan od njihovih programa.

Održan seminar pod nazivom “Medijska pismenost”

21. aprila 2019. godine je započeo ciklus seminara „Mladi lideri“, u organizaciji Udruženja Svitanje. Seminar je održan u prostorijama Centra za lično i profesionalno usavršavanje, a prisustvovalo je 25 učesnika. Prvi seminar je održan na temu „Medijska pismenost“, a istu je prezentovao Muhamed Jusić, islamski teolog, arabist i savjetnik Reisu-l-uleme za medije.

U toku seminara je definisan i detaljno objašnjen pojam medijska pismenost. Naime, medijska pismenost podrazumijeva sposobnost pristupa, analize, vrjednovanja i odašiljanja poruke posredstvom medija”.

Posebno se istakla činjenica da se ova vrsta pismenosti ne odnosi samo na novinare nego je bitna i nužna za sve građane jednog društva. Postavlja se pitanje zašto je bitna medijska pismenost za sve građane?

Naime, u slobodnim društvima ne postoji cenzura medija, medijskog sadržaja te su samo građani pozvani da reaguju na ponuđene medijske sadržaje. Da bi bili sposobni da prepoznaju šta je to neprikladno i da reaguju na adekvatan način potrebno je da su medijski opismenjeni.

Važnost medijske pismenosti prepoznale su zemlje članice EU tako da ta vrsta opismenjavanja zauzima posebno mjesto u nastavnim planovima i programima. U Bosni i Hercegovini o medijskoj pismenosti se govori samo kroz neformalni oblik obrazovanja jer ona još uvijek nije sastavni dio formalnog obrazovanja.

Ono što građani BiH mogu da naprave ukoliko uoče neke neprimjerene medijske sadržaje jeste da dostavljaju prigovore:

-          Regulatornoj agenciji za komunikacije (ukoliko je neprimjeren sadržaj emitovan na RTV programima ili na RTV stanicama)

-          Vijeću za štampu u Bosni i Hercegovini (ukoliko se radi o štampanim i online medijima)

Bitno je naglasiti da se prilikom pisanja prigovora pozivamo na Kodeks o emitovanju RTV programa i Kodeks o oglašavanju i sponzorstvu u programima RTV stanica (kada pišemo prigovor RAK-u) i na Kodeks za štampu i online medije BiH (kada pišemo prigovor Vijeću za štampu u BiH). Oba Kodeksa se mogu pronaći na sljedećim stranicama:

https://www.rak.ba/

https://www.vzs.ba/

Za svitanje.ba:

Samira Žunić-Velagić