Zabilješke iz Arabije: Džamija Al Muzar'a na čijim zidovima je ispisana historija

Džamija Al Muzar'a u drevnom gradu Al Akur u vilajetu Nezva je jedna od najstarijih džamija u Sultanatu Oman (od 1200 do 1300 godina stara). Džamija nosi ime po vrtlarima i zemljoradnicima koji su nastanjivali ovu vodom, baščama i palminjacima bogatu oazu.

Posebna je po tome što su na njenim zidovima godinama mještani zapisivali datume i godine značajnih događaja; od radosnih događaja do smrti istaknutih članova plemena. Zidovi ove džamije su istinski svjedoci historije ove nekadašnje prijestolnice velike Omanske Imperije koja je stoljećima dominirala Perzijskim zaljevom, Arapskim morem i obalama Indijskog okeana.

I danas na zidinama više puta renovirane džamije možemo pročitati svjedočenja običnih ljudi o godinama gladi, velikih požara a na zidu mihraba je i datum i godina smrti jednog od njenih imama. Svako je procjenjivao šta misli da je vrijedno zapisati i sačuvati od zaborava. Nisu to samo veliki i krupni događaji. Na jednom natpisu sam uspio pročitati i ličnu tragediju jednog od musalija: „Jutros mi je sa sabah namaza preselio voljeni otac, Otac Onog, sin Onog iz plemena onog koji će ostati upamćen kao...“

Danas su svi natpisi koji su se mogli pročitati i koje nije izbrisalo vrijeme ili preko kojih nisu napisani neki drugi noviji, značajniji događaji sabrani u jednu studiju i knjigu.

Manje je poznato da je slična praksa bila i u nekim džamijama u Bosni i Hercegovini. Kažu, ja ih nisam vidio da je sličnih natpisa bilo i  u Bali-begovoj džamiji u Gornjoj Tuzli.

Posebna zanimljivost ove džamije (koju sam zabilježio na video snimku) su merdevine u zidu džamije i otvor na krovu kuda se mujezin morao penjati pet puta dnevno kako bi pravovjerne pozvao na zajedničku molitvu. Bezbeli vakat kad su mujezini morali biti vitki i u dobroj formi.

18. april 1930. godine- dan u kojem „nije bilo vijesti“

Ostalo je zapisano kako je 18. april 1930. godine dan u „kojem nije bilo vijesti“. Tačnije, to je dan kada je BBC (British Broadcasting Corporation) u večernjem radijskom biltenu u 20:45 sati objavio: "There is no news" („Nema vijesti“ ili „Danas nema vijesti“). Nakon toga su umjesto vijesti pustili 15 minuta klavirske muzike, a zatim nastavili s emitiranjem opere „Parsifal“. 

Rekli bi, dobra stara jednostavna vremena. Ali bilo je to i vrijeme kada se gluposti i neprovjerene informacije nisu mogle podvaljivati pod nešto što svijet treba znati. Daleko vrijeme kad se znalo šta je vrijedno naše pažnje. Može se reći da je to i vrijeme visokih standarda u novinarstvu i shvaćanja da nije sve vrijedno tuđe pažnje. 

Naravno da je to imalo svoju cijenu. Neki bi to nazvali i cenzurom, jer BBC je tada imao monopol na radijsko emitovanje u Britaniji i stroge kriterije šta je „vrijedno emitovanja“. Ako nisu imali dovoljno kvalitetnih vijesti, jednostavno nisu punili prostor izmišljenim i preuveličanim sadržajem. Kasnije ćemo doznati kako je tog dana ipak bilo događaja (npr. napad indijskih nacionalista na britanski arsenal u Chittagongu), BBC ih nije smatrao dovoljno važnim za britansku publiku ili ih nije dobio na vrijeme. Naravno, valja imati na umu da je taj dan bila „Velika subota“ (Good Friday), pa su i zbog toga vijesti bile rijetke. 

Znamo da se to vrijeme ne može vratiti ali je dobro prisjetiti se da i danas ne baš sve što konzumiramo u medijima i na društvenim mrežama zaslužuje našu pažnju. I da je sada odluka na nama čemu ćemo posvetiti svoju pažnju. Nema nekog velikog javnog urednika da te odluke donosi za nas.

U SJENI GAZE I UKRAJINE Šta znači islamski govor o miru?

 Moj tekst za novi broj Takvima 2026.

Imajući na umu često citiranu Adornovu tvrdnju da je “pisanje  poezije nakon Auschwitza barbarizamˮ, nije nam teško pret postaviti koliko je besmisleno danas pokušati objasniti ono što  se dešava u Gazi, ali i Ukrajini i Sudanu, a kamoli i pomisli ti da se svemu tome može naći neki smisao. Nikakvog smisla  niti opravdanja ne može biti naročito za ono što se dešava u Gazi. Obesmislene su sve napisane knjige i usvojene rezolucije  koje su za sva vremena trebale osigurati da se greške prošlosti ne ponavljaju. Prošlost nam se ponavlja i to još brutalnija i  nemilosrdnija. 

I upravo zbog toga, brojni koncepti se danas s pravom po novo promišljaju, pa i dovode u pitanje. Među njima sve češće,  naročito na društvenim mrežama koje su glavni katalizator  kreiranja javnog mnijenja, čujemo zapitanosti o tome koliko  smisla ima pozivati se na mir, dijalog pa i međunarodne kon vencije kad smo suočeni s ovakvim brutalnim kršenjem svih  uspostavljenih principa i indolentnošću svijeta. Čak i među  vjernicima se čuju zapitanosti o tome kako govoriti o miru nakon Gaze, dok se na svaki istup vjerskih autoriteta koji pozivaju na mir i poštivanje međunarodnog prava gleda s cinizmom i smatraju se ispraznim parolama.

Zločini izraelskog režima u Gazi prijete da obesmisle mnoge ideale. To će biti dugoročni izazov kojim ćemo se morati pozabaviti, a koji sada nije u fokusu zbog patnje nevinih i ne izvjesnosti njihove budućnosti. Teško je povjerovati da oni koji  ove zločine čine ili ih u tome podržavaju nisu ovog svjesni. Pitanje je sada hoće li svijet dozvoliti da se to desi, hoćemo li dozvoliti da odustanemo od svojih ideala, od onog što su naše vrijednosti i ono malo normi međunarodnog prava koje su teškom mukom ustanovljene?!

Čitav tekst možete preuzeti na linku: https://www.academia.edu/164992358/U_SJENI_GAZE_I_UKRAJINE_%C5%A0ta_zna%C4%8Di_islamski_govor_o_miru