Prikazani su postovi s oznakom Međureligijski dijalog. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Međureligijski dijalog. Prikaži sve postove

21.12.25

Jusić: Pope Leo XIV’s Visit to Turkey and Lebanon Is Symbolic, and It Is Not Good That the Messages Were Not Heard in Bosnia and Herzegovina

Foto: Anadolija - Papa Lav XIV posjetio i Sultanahmetovu džamiju tokom posjete Turskoj

The recent visit of Pope Leo XIV to Turkey and Lebanon passed almost unnoticed in Bosnia and Herzegovina. Apart from agency news reports, there were hardly any serious analyses of the significance of this apostolic journey and the messages conveyed during it.

On this occasion, Preporod interviewed Muhamed Jusić, Director of the Department of Foreign Affairs and Diaspora of the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina, a member of the Executive Board of the Interreligious Council in Bosnia and Herzegovina, and former Ambassador of Bosnia and Herzegovina to the Kingdom of Saudi Arabia, Yemen, the Sultanate of Oman, and the Organisation of Islamic Cooperation.

Riyasat member Jusić agreed with Preporod’s observation that this visit did not receive the attention it deserved in the Bosnian public, adding that it is highly significant that Pope Leo XIV chose two predominantly Muslim countries for his first foreign visit.

“The message is extremely symbolic, and it is not good that these messages were not heard in Bosnia and Herzegovina, if we are not to conclude that they may have been deliberately ignored.

The messages about the mutual interdependence of Muslims and Christians and the necessity of mutual respect, which were voiced during the Pope’s apostolic journey, are today perhaps more necessary than in some earlier periods, when the world was not globalised to the extent it is today and when Muslims and Christians did not live together in so many shared, multi-confessional societies as they do now. Messages about the importance of strengthening ties between Eastern and Western Christianity also deserve serious attention. At a time when there are clear efforts by certain circles to ensure that Islam and Christianity are less and less religions, and increasingly markers of culture and political dominance, it is crucial to have a Pope who is aware of these dangers and who equally reminds both Christians and Muslims of the risks of such an attitude toward the sacred and the meaning of faith and life,” Jusić said.

Seeking to Legitimize Exclusivism

Asked about the global context in which this visit took place, Jusić stated that the rhetoric of a “clash of civilizations,” often artificially constructed without grounding in everyday reality, is increasingly being used worldwide to target Muslims, especially in environments where they are minorities or immigrants.

“It is evident that across Europe and America an image is spreading that Christianity is under threat from an ‘Islamic danger’ and that mobilisation is necessary to defend the Christian world. This polarises and destabilises societies, leading to a general sense of insecurity, uncertainty, and mistrust. In this process, there is no hesitation in resorting to dehumanisation, violations of basic human rights, and the spread of hatred toward Muslims, developments that increasingly resemble the period preceding the rise of fascism.

For the success of these intolerant and exclusionary ideologies, the support of the Church, especially the Catholic Church as the largest in the world, would be decisive. A Church blessing for such rhetoric and for policies that claim to defend Christian values would amount to their legitimisation. That is why all eyes are on the Pope and his stance toward such interpretations of Christianity and social reality. Among other things, through this visit and the messages conveyed during it, Pope Leo XIV sent a clear message to the proponents of such ideas and policies who seek to instrumentalise religion for political goals,” Jusić explained.

Muslims and Christians Share More Values Than Differences

At the same time, Jusić pointed out that what is happening in the West has its counterparts in the East, and that the world functions according to the principle of interconnected vessels, with reciprocal radicalisation and de-radicalisation.

“The Muslim world has for some time been following a path that some Western societies are now embarking upon. Its own weaknesses were always blamed on others. In public discourse, it has become normal to blame the ‘colonial’ West, often equated with Christianity, for all problems. The fact that the empires which exported conflicts into predominantly Muslim regions and plundered their resources had long ceased to be Christian in their homelands had no effect on radical groups and ideologies ceasing to spread hatred toward minorities and undermine their own societies from within. This has led to a situation in which Christian communities throughout the Muslim world have become targets of radical groups and policies,” Jusić noted.

He reminded that some of these persecuted and discriminated Christian communities belong to denominations that survived only within multi-confessional Muslim societies.

“Even this was not enough for radical elements to stop seeing them as agents of a global conspiracy against Muslims, rather than as their neighbours and friends, often members of the same people with whom they have lived for centuries.

That is why the messages voiced by Pope Leo XIV, as well as by his Muslim hosts, are so significant, messages emphasising the need to preserve traditional Christian communities throughout the Muslim world, to guarantee their freedoms and rights, and to reaffirm the determination of Muslim and Christian believers worldwide to continue their shared historical journey.

Muslims and Christians, as genuine believers and as institutions representing them in today’s world, share more common values and challenges than differences and conflicts. This should serve as an incentive to open new horizons of cooperation, rather than to deepen divisions,” Jusić said.

We Have a Pope Who Understands the Traps

Jusić further believes that the coming century will, among other things, be shaped by the relationship of the Pope and the Catholic Church toward the phenomenon of militant and nationalist religiosity.

“The desire to protect one’s own identity, religious or national, must not become a justification for hatred and intolerance toward the Other. Neither in the East nor in the West is it a good path to mobilise collective identity by spreading distrust toward others and inventing enemies.

It is therefore encouraging that, after Pope Francis, we once again have a Pope who understands the traps of promoting the concept of a clash of civilizations. This indicates that the Catholic Church, in its mainstream, is aware of the dangers of creating new global conflicts along religious, cultural, and civilisational fault lines, and that it will continue to seek partners around the world, including among Muslims, who recognise the same challenges and are willing to stop new fascisms, genocides, holocausts, pogroms, and holy wars while there is still time.

That is why we can rightly say that we are encouraged by the Pope’s first foreign visit,” Jusić concluded.

It should be recalled that nearly seven months after his election as a Pope, Leo XIV embarked on his first international trip.

From 27 to 30 November, he visited the Republic of Turkey, followed by a visit to Lebanon until 2 December. In doing so, the head of the Catholic Church, originally from the United States of America, continued the international engagement of his predecessors and, it seems, the open policy of dialogue with Muslims pursued by Pope Francis.

(IIN Preporod)

Jusić: Posjeta pape Leona XIV Turskoj i Libanu je znakovita i nije dobro da se poruke nisu čule u Bosni i Hercegovini


Nedavna posjeta pape Leona XIV Turskoj i Libanu prošla je skoro nezapaženo u Bosni i Hercegovini. Osim agencijskih vijesti skoro da nije bilo ozbiljnijih osvrta na značaj ovog apostolskog putovanja i poruka koje su odaslane tom prilikom.

INN Preporod je ovim povodom zatražio komentar Muhameda Jusića, direktora Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i člana Izvršnog odbora Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini, te bivšeg ambasadora Bosne i Hercegovine u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Sultanatu Oman i Organizaciji islamske saradnje.

Član Rijaseta Jusić složio se sa zapažanjem Preporoda kako ova posjeta nije u bosanskohercegovačkoj javnosti dobila pažnju koju zaslužuje, dodavši kako je itekako značajno da je papa Leon XIV za svoje prvo putovanje u inostranstvo odabrao dvije većinski muslimanske zemlje.

Poruka je itekako znakovita i nije dobro da se poruke nisu čule u Bosni i Hercegovini, da ne ustvrdimo kako su možda svjesno prešućene.

– Poruke o upućenosti muslimana i kršćana jednih na druge i nužnosti uzajamnog poštovanja, koje su se čule tokom papinog apostolskog putovanja, danas su potrebnije nego možda u nekim ranijim periodima, kada svijet nije bio globaliziran u mjeri u kojoj je to danas i kada muslimani i kršćani nisu živjeli u toliko zajedničkih multikonfesionalnih društava kao što je to slučaj danas. Poruke o značaju jačanja veza između istočnog i zapadnog kršćanstva također zaslužuju ozbiljnu pažnju. U vremenu kada su očita nastojanja nekih krugova da islam i kršćanstvo sve manje budu vjere, pa i religije, a sve više markeri kulture i političke dominacije bitno je imati papu koji je ovih opasnosti svjestan i koji podjednako podsjeća i kršćane i muslimane na opasnost takvog odnosa prema svetom i smislu vjere i života – kazao je Jusić.

Žele legitimizirati svoju isključivost

Na pitanje u kakvom globalnom kontekstu dolazi ova posjeta, Jusić kaže kako se retorika sukoba civilizacija, koja se čak i na silu konstruiše bez utemeljenja u svakodnevnici, koristi se sve češće kako bi se širom svijeta targetirali muslimani, naročito u onim sredinama gdje su manjina ili useljenici.

– Vidno je kako se širom Evrope i Amerike širi slika o tome kako je kršćanstvo ugroženo od "islamske opasnosti" i da je nužna mobilizacija kako bi se kršćanski svijet odbranio. Na taj način se polariziraju i destabilizuju društva, što dovodi do općeg osjećaja nesigurnosti, neizvjesnosti i nepovjerenja. U tom procesu se ne preza od dehumanizacije, kršenja osnovnih ljudskih prava i širenja mržnje prema muslimanima što sve više podsjeća na vrijeme pred uspon fašizma. Za uspjeh ovih netolerantnih i isključivih ideologija presudna bi bila naklonost crkve, naročito one Katoličke kao najveće u svijetu. Blagoslov crkve za takvu retoriku i politike koje su same sebi dale u zadatak da navodno brane kršćanske vrijednosti značio bi njihovu legitimaciju. Zato su sve oči uprte u papu i njegov stav prema takvim interpretacijama kršćanstva i društvene stvarnosti. Između ostalog, ovom posjetom i svim što se moglo čuti tokom nje, papa Leon XIV poslao je poruku i nosiocima takvih ideja i politika koji bi da instrumentaliziraju religiju za svoje političke ciljeve – pojasnio je Jusić.

Muslimani i kršćani imaju više zajedničkih vrijednosti nego razlika

Istovremeno, on skreće pažnju kako ono što se dešava na Zapadu ima svoje inačice na Istoku i da svijet funkcioniše po principu spojenih posuda i recipročne radikalizacije i deradikalizacije.

– Muslimanski svijet već neko vrijeme prolazi put kojim kreću neka zapadna društva danas. Za svoje slabosti uvijek su krivili druge. U javnom diskursu je postalo normalno za sve probleme kriviti "kolonijalni" Zapad koji je poistovjećivan sa kršćanstvom. To što imperije koje su izvozile sukobe u većinski muslimanski svijet i pljačkale njihove resurse već dugo u svojim maticama nisu bile kršćanske, nije imalo nikakvog efekta na to da radikalne skupine i ideologije prestanu širiti mržnju prema manjinama i iznutra razarati ta društva. Tako se došlo u situaciju da su kršćanske sljedbe širom muslimanskog svijeta postale mete radikalnih skupina i politika – naveo je Jusić.

Podsjetio je da neke od tih progonjenih i diskriminiranih kršćanskih skupina pripadaju sljedbama koje su preživjele samo u multikonfesionalnim muslimanskim društvima.

– Ni to nije bio dovoljan argument da radikalni elementi u njima ne vide nosioce globalne zavjere protiv muslimana, nego svoje komšije i prijatelje, nerijetko i pripadnike istog naroda s kojima žive stoljećima. Zato su značajne poruke koje su se čule od pape Leona XIV, ali i njegovih domaćina među muslimanskim liderima, o potrebi očuvanja tradicionalnih kršćanskih zajednica širom muslimanskog svijeta i garantiranja njihovih sloboda i prava, te odlučnosti da vjernici muslimani i kršćani širom svijeta nastave svoj zajednički historijski hod. Muslimani i kršćani kao istinski vjernici, ali i kao institucije koje ih predstavljaju u današnjem svijetu, imaju više zajedničkih vrijednosti ali i izazova nego razlika i sukoba. To treba biti poticaj za otvaranje novih vidika saradnje, a ne produbljivanje podjela – poručio je Jusić.

Imamo papu koji razumije zamke

Nadalje, Jusić smatra da će stoljeće pred nama zasigurno između ostalog odrediti i odnos pape i Katoličke crkve prema fenomenu militantne i nacionalističke religioznosti.

– Želja da se zaštiti vlastiti identitet pa i onaj vjerski i nacionalni ne smije postati opravdanje za mržnju i netrpeljivosti prema Drugome. Nije dobar put ni na Istoku ni na Zapadu da se vlastiti kolektivni identitet mobilizira preko širenja nepovjerenja prema drugome i izmišljanja neprijatelja. Zato svakako ohrabruje kada i nakon pape Franje opet imamo papu koji razumije zamke promocije koncepata sukoba civilizacija. To govori da je Katolička crkva u svom glavnom toku svjesna opasnosti kreiranja novih globalnih sukoba na vjerskim, kulturnim i civilizacijskim polarizacijama i da će nastaviti tražiti partnere širom svijeta pa i među muslimanima koji su svjesni istih izazova i koji su spremni zaustaviti neke nove fašizme, genocide, holokauste, pogrome i svete ratove dok još nije kasno. Zato s pravom možemo reći da smo ohrabreni prvom papinom posjetom inostranstvu – kazao je Jusić.

Podsjetimo, skoro sedam mjeseci nakon što je izabran za papu, Leon - Lav XIV je krenuo na svoje prvo putovanje u inozemstvo.

Od 27. do 30. novembra boravio je u Republici Turskoj, a zatim do 2. decembra u Libanu. T

ime je poglavar Katoličke crkve, porijeklom iz Sjedinjenih Američkih Država, nastavio međunarodni angažman svojih prethodnika i, čini se, otvorenu politiku dijaloga sa muslimanima koju je vodio papa Franjo.

(IIN Preporod)

2.2.24

UMJESTO UVODNIKA Preporoda: Najbolji zalog bolje budućnosti

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)



Muslimansko-jevrejska inicijativa za mir i sjećanje - principi dijaloga Kavazović-Rosensaft zalog istini, pravdi i globalnom miru

Ove sedmice najznačajnija vijest iz Bosne i Hercegovine koja je dominirala svjetskim medijima od arapske Al-Arabiye do američkog The Washington Post-a bila je ona da je u Memorijalnom centru Potočari – Srebrenica potpisana Muslimansko-jevrejska mirovna inicijativa za mir i pamćenje, a u okviru programa kojim je obilježen 27. januar, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Na taj dan u prisustvu predstavnica Majki Srebrenice i Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, reisul-ulema Husein-ef. Kavazović i generalni savjetnik emeritus Svjetskog jevrejskog kongresa i predsjednik Svjetske federacije udruženja Bergen-Belsen Menachem Z. Rosensaft potpisali su dokument nazvan „Principi dijaloga Kavazović-Rosensaft”.

Rijetko ovakve vijesti iz Bosne dobiju prostor na svjetskoj pozornici. Naročito kada znamo koliko se truda i novca iz raznih centara moći ulaže kako bi se iz Bosne i o Bosni slale lažne vijesti i iskonstruisana slika o neodrživoj zemlji i društvu u kojima vladaju radikalizam, ekstremizam i mržnja i koji su prijetnja okruženju i svijetu. Inicijativa je to kojom se muslimani i Jevreji u Bosni i svijetu obavezuju da će imati otvorene kanale komunikacije i zajednički čuvati sjećanje na žrtve Šoaha i genocida u Srebrenici, ali i drugih masovnih zločina nad drugim narodima. Dokument koji definiše alate za održavanje međureligijskih kontakata, lanaca komunikacije i veza u teškim vremenima globalnog, regionalnog i/ili lokalnih sukoba, a koji uključuju muslimansku i jevrejsku zajednicu jasno naglašava i nepokolebljivu predanost zaštiti života civila i „aktivno uključivanje u osiguravanje vanjske podrške i intervencije kada je to potrebno, s glavnim ciljem zaštite nevinih i ranjivih usred sukoba, uključujući one koji su u toku kao i buduće sukobe“.

Ova inicijativa ne samo da je još jedan korak u jačanju historijskih veza Bošnjaka i bosanskih Jevreja, nego je i zalog očuvanju istine o njihovom stradanju u skorijoj povijesti.

Istovremeno, ona je i korak ka postizanju mira u Svetoj zemlji i zaustavljanju nezapamćenog nasilja i brutalnosti u Gazi kojoj svijet skoro pa sa šutnjom svjedoči. Jer ovaj događaj koji su mnogi komentatori nazvali historijskim ili kao u slučaju komesarke Vijeća Evrope za ljudska prava Dunje Mijatović „svjetlom u tami“, osim što je još jedan korak Islamske zajednice i reisul-uleme na putu promocije međureligijskog dijaloga, izgradnje povjerenja i suočavanja s prošlošću, on je zbog trenutnog konteksta i podrška međunarodnim nastojanjima da se postigne mir u Svetoj zemlji i zaustavi nasilje u Gazi.

Od eskalacije nasilja u Gazi i oko nje Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je zauzela principijelan stav koji je temeljen na islamskim i ljudskim vrijednostima, ali i iskustvu Bošnjaka kao naroda koji je preživio Genocid i ostao dosljedan svojim vrijednostima. Već 11. oktobra 2023. reisul-ulema Husein-ef. Kavazović sastao se s Jakobom Fincijem, predsjednikom Jevrejske zajednice BiH i predsjedavajućim Skupštine Međureligijskog vijeća (MRV) u BiH. Sagovornici su se usaglasili sa osudom nasilja i potrebom zaustavljanja vala terora i nasilja nad nevinim civilima.

Osamnaestog oktobra Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini najoštrije je osudila napad na Al-Ahli Arabi Baptist bolnicu u Gazi, u kojem je prema tada dostupnim informacijama ubijeno više od 500 civila. Tim povodom Islamska zajednica je još jednom pozvala na deeskalaciju nasilja i zaštitu nedužnih civila. Nakon toga na istom tragu je uslijedilo saopćenje Vijeća muftija sa sjednice u Novom Pazaru a onda i Deklaracija Sabora IZ u BiH kao najvišeg zakonodavnog organa u IZ u BiH o miru u Svetoj zemlji i pravima palestinskog naroda.

Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najoštrije je osudio napade na civile u okolini Gaze i uzimanje civilnog stanovništva za taoce, te pozivao na njihovo oslobađanje kao i oslobađanje hiljada bespravno zatočenih, naročito žena i djece.

Rečeno je i kako otpor okupaciji ne može biti opravdanje za činjenje zločina, kao što ni pozivanje na borbu protiv terorizma ne može biti opravdanje za ubijanje civila i kolektivno kažnjavanje. Svaki zločin treba biti predmet neovisnih istraga i sudskih procesaistaknuto je između ostalog u spomenutoj deklaraciji.

Reisul-ulema je u domovini i Njemačkoj održao hutbe i u više intervjua od domaćih medija preko agencije Anadolija do austrijskog Der Standarda govorio o potrebi da se zaustavi spirala nasilja u Svetoj zemlji, da se sukob ne treba predstavljati kao sukob vjera i da svi imamo odgovornost svojim nečinjenjem za ono što se u Gazi dešava. U svim džamijama nakon džume se i danas uče dove za mir u Gazi i zaštitu civila.

Zajednica je slala jasnu poruku da kritika postupaka današnje izraelske vlade ne smije prerasti u antisemitizam, da se ne smije poistovjećivati čitav jevrejski narod sa postupcima vlade u Tel Avivu, da podrška palestinskom narodu ne može podrazumijevati opravdanje neselektivnog targetiranja civila, i u konačnici da se ne može jedan život smatrati vrjednijim od drugog, odnosno da ima manje i više vrijedna dječija krv.

Iako Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nema mehanizme, pa ni Bosna i Hercegovina kao država, kroz koje bi direktno pomogla palestinskom narodu i doprinijela postizanju mira, ipak angažman IZ u BiH i angažman reisul-uleme nije ostao samo na saopćenjima. Bitno je naglasiti da je i Bosna i Hercegovina kao država na svim forumima UN-a glasala uz one zemlje koje su osuđivale nasilje i zahtijevale hitno primirje i zaštitu civila u Gazi. Ali što se Zajednice tiče, zahvaljujući suosjećanju i solidarnosti njenih članova koji su se odazvali na poziv reisul-uleme da kroz sergiju u svim džamijama skupe pomoć za narod Gaze, čim su se stvorili uslovi za to, IZ u BiH je već putem Merhameta, partnerskih organizacija iz Republike Turske, Catolic Relief Service-a iz Sjedinjenih Američkih Država i nekih drugih međunarodnih organizacija dostavila nekoliko miliona bosanskih konvertibilnih maraka vrijednu pomoć u hrani, lijekovima, ćebadima, šatorima i drugim potrepštinama civilima Gaze.

Ako znamo da je glavni cilj današnje desničarske vlade u Tel Avivu da ne dođe do primirja i da se ne zaustavi patnja i stradanje civila Gaze, nego da se oni prisile na raseljavanje i da se onemogući nastavak života Palestinaca na tom teritoriju, odnosno da se ti prostori nasele radikalnim jevrejskim useljenicima o čemu je više trenutnih ministara u vladi i drugih zvaničnika, vjerskih lidera i akademika prije nekoliko dana javno potpisalo plan zajedničkog djelovanja, sasvim je jasno svim dobronamjernima da je najbolji pristup onih koji istinski žele pomoći Palestincima, ali i Izraelcima, insistiranje na hitnom miru i obustavljanju nasilja, odnosno uspostavljanju rješenja na principu dvije države. I to nisu isprazni slogani nego pokušaj da se stvori globalni pritisak na današnje lidere Izraela da odustanu od onog za što je Međunarodni sud pravde već utvrdio da su postupci sa elementima genocida.

Ohrabrujuće je kada vidimo da među Jevrejima ima ljudi poput prof. Rosensafta koji dijele ovo mišljenje i koji se ne plaše to javno reći. On nije ni jedini ni usamljen. Samo što se njihovi glasovi od zagovornika rata i istrebljenja ne čuju niti imaju podršku. Naprotiv, nepromišljenim postupcima, zasljepljujućim antisemitizmom i mržnjom takvi ljudi i takve inicijative se obeshrabruju, čak i od onih koji misle da tako podržavaju Palestince.

Zato je moralna hrabrost i liderska uloga koju su iskazali odgovorni u Memorijalnom centru Srebrenica, Majke Srebrenice i prije svega uvaženi reisul-ulema Kavazović i prof. dr. Rosensaft, u kojoj će im se, nadamo se, pridružiti i drugi vjerski autoriteti i donosioci odluka, najbolji zalog bolje budućnosti ne samo za stanovnike Svete zemlje, Gaze, Bosne nego i čitavog svijeta. Jer šta stoji nasuprot ovoj inicijativi, nasuprot ovoj viziji pravednog mira i rješavanju nesuglasica dijalogom i dogovorom? Rat do istrebljenja, produbljivanje sukoba i daljnja polarizacija društava širom svijeta? Kome to može biti cilj i ko vidi da je to vizija budućnosti za koju se vrijedi boriti?


9.1.19

Oštre reakcije Sarajeva na izjave iz Srbije o granicama u regiji

Moj komentar za Al Jazeeru Balkans:



U Bosni i Hercegovini osude izjava koje posljednjih dana stižu iz Srbije. Nedavna izjava premijerke te zemlje Ane Brnabić kako su bh. entitet Republika Srpska i Srbija sve više jedno kao i spominjanje granice Republike Srpske dužnosnici Bosne i Hercegovine označili su kao retoriku devedesetih koja ne vodi razvoju dobrosusjedskih odnosa. U istom tonu bila je i izjava srpskog patrijarha Irineja, koja je također molitva o jedinstvu entiteta Republike Srpske i Srbije.

15.1.18

Intervju Katoličkom tjedniku povodom Svjetskog dana vjerskih sloboda



Uzurpacija tuđih sloboda je posljedica opće neizvjesnosti i nesigurnosti u današnjem svijetu

Razgovarala: Josipa Prskalo (Katolički tjednik)
Prvi mjesec građanske godine redovno obilježavaju razni „važni“ datumi. Jedan od njih je i 15. januar, Svjetski dan vjerskih sloboda. Svjesni, većinom teorijskog postojanja ovog pojma i nužnosti provođenja te teorije u praksu odlučili smo se o ovoj temi razgovarati s Muhamedom Jusićem, savjetnikom reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH za odnose sa medijima i glasnogovornikom Islamske zajednice.  
Muhamed Jusić je islamski teolog i novinar koji već duže vrijeme piše o dešavanjima na Bliskom istoku, ali i o pojavi nasilnih ideologija na Istoku i Zapadu podjednako.
Trenutno obnaša funkciju savjetnika Reisu-l-uleme IZ u BiH za odnose sa medijima i glasnogovornika Zajednice. Stavovi u ovom intervju su njegovi lični i ne predstavljaju zvaničan stav IZ u BIH.
1)      Poštovani gosp. Jusić, budući da se 15. siječnja obilježava Svjetski dan vjerskih sloboda, što zapravo razumijemo pod samim pojmom „vjerske slobode“?
Davno su brojni autori primjetili kako je izazov slobode religije ili uvjerenja star koliko i historija, a ipak aktuelan koliko i vijesti koje čitamo svakog dana.
Pitanje «vjerskih sloboda» dio su najdrevnijih pripovijesti čovječanstva: Kabil ili Kain je ubio Habila ili Abela nakon svađe o tome kako se valjano prinosi žrtva; Antigona je sahranila Polinika u klasičnom sukobu savjesti protiv državne moći; princ Sidarta Gautama napustio je primamljivi očev dvor kako bi slijedio stazu asketizma; na počecima historije islama, kako primjećuje Nazila Ghane i drugi autori, muslimanima koji su izbjegli od progona pagana u Meki data je sloboda prakticiranja religije pod zaštitom kršćanskog vladara Abesinije, Židovi koji su zbog svoje vjere prognani sa Ibersijkog poluotoka utočište su našli u Osmanskom carstvu pa i našoj Bosni.
Danas pojam «vjerske slobode» je definiran međunarodnim pravnim aktima i našao je svoje mjesto u ustavima  i zakonodavstvima skoro svih modernih državnih i pravnih sistema današnjice. Makar deklarativno.
Dani poput Svjetskog dana vjerskih sloboda su tu da nas podsjete da to nije uvijek bilo tako, ali i da i danas ima mnogo toga da se uradi kako bi se sva ljudska i građanska prava, pa i ono na slobodu mišljenja, savjesti i vjere, učinila trajnom tekovinom čovječanstva koja se nikada i nigdje neće dovoditi u pitanje.
Ideja je to o društvu u kojem država neće favorizirati jedan svjetonazor ili vjeru, nego će stvoriti društvo jednakih mogućnosti za sve.
2)      U UN-ovoj Općoj deklaraciji o ljudskim pravima navodi se kako „svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere“. Što mislite, koliko se to pravo danas poštuje u svijetu? Stječe se dojam kako je na nekim područjima „sasvim normalno“ da ljudi jedne ili više religija budu permanentno ugnjetavani...

Ljudi koji čvrsto vjeruju u nešto ne bi se trebali osjećati ugroženi od toga da su pored njih neki koji ne vjeruju ili imaju neki drugi sistem vrijednosti ili vlastiti pogled na smisao postojanja. Uzurpacija tuđih sloboda, bila ona na kolektivnoj ili individualnoj osnovi za mene je, između ostalog, i posljedica opće neizvjesnosti i nesigurnosti koja dominira današnjim globaliziranim svijetom. Ljudi koji nisu sigurni u vlastita vjerovanja su najčešće oni koji su isključivi i koji bi silom nametali vlastiti svjetonazor. Ljudi se plaše i onoga što ne znaju i to je idealna kombinacija koja rađa atmosferu u kojoj se sa sumnjičavošću i neprijateljstvom gleda na svaku razliku. Strah od promjena koje donosi novo vrijeme koje relativizira sve, stvara osjećaj nesigurnosti kolektivnih identiteta koji postaju predatorski i koji se okreću protiv manjina koje počinju doživljavati kao opasnost za vlasti bitak. To su najčešće neopravdani i iracionalni strahovi, ali se oni nerijetko i zbog političkih ciljeva sistematski promoviraju.
Problem sa uskraćivanjem vjerskih kao i svih drugog sloboda nije u tome da se uskraćuje pravo nekom svjetonazoru da se manifestuje u nekom društvu, nego što se iza toga krije diskriminacija i isključivanje pojedinaca, građana ili čitavih skupina. Ta isključujuća praksa prema kojoj se neko marginalizira, uskraćuju mu se njegova građanska prava, kao npr. pravo na rad samo zbog njegovog iskazivanja vjere treba biti problematična u slobodnim društvima. Uslovno rečeno nije problem,što je neko protiv neke ideje ili čak vjere, u slobodnom društvu sve ideje podliježu kritici, problem je kada se ljudi koji nose te ideje ili vjerovanja počnu progoniti i marginalizirati. To vodi u diskriminaciju i sistematsku nepravdu.
U tom smislu, imam potrebu ovdje skrenuti pažnju na jednu pojavu za koju mislim da je relevantna a koja se često previđa kada govorimo o ovoj temi. Naime nije dobro, a to se sve češće dešava sa muslimanskim useljeničkim manjinama u Evropi, da se rasprava o njima svodi na njihova ljudska prava, tačnije vjerska prava, a da se zanemaruju njihova građanska prava.
Svaka moderna država bi trebala svakom svom građaninu i građanki garantirati sva njihova ljudska i građanska prava i ljudi ne bi trebali biti diskriminirani na bilo kojem nivou zbog onoga što odluče da vjeruju.

3)      Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, možemo li reći da vjerske slobode u pravom smislu ovdje postoje?
Naše društvo je nakon pada komunizma i sistematskog potiskivanja vjere i vjerskih zajednica iz javnog života doživjelo jedan prodor vjerskog u javni prostor. Vjerom se tokom proteklog rata manipuliralo, njom se i danas politizira. Očito je da ima dosta nesnalaženja u našem društvu kada se govori o mjestu vjere u javnom prostoru, kao i samom poimanju koncepta sekularnog društva i sekularne države. Mi živimo u toj famoznoj tranziciji koja, čini se, treba da traje vječno. Sve nam je, kako kažu naši stari, na vršaju. I na pitanu vjerskih sloboda, ali i sloboda uvjerenja, mi trebamo još jako puno raditi i to se vidi na brojnim otvorenim pitanjima s kojima smo se susreli u posljednje vrijeme. Samo Islamska zajednica se proteklih mjeseci bavila pitanjem zabrane nošenja mahrame na radnom mjestu ili nošenja brade u Graničnoj policiji i brojnih drugih primjera pokušaja uspostave sistemske diskriminacije na vjerskoj osnovi.

4)      Kako komentirate, nažalost česte, napade na vjerske objekte, vjerske službenike, ali i same vjernike na bh. tlu?
Nažalost, imamo sve češće napade u našoj državi koji se mogu okarakterisati kao napadi, pa i zločin iz mržnje. Naše zakonodavstvo prepoznaje takve zločine kao posebnu kategoriju ili u nekim slučajevima kao otežavajuću okolnost. Ipak, često se dešava da se takvi napadi ne tretiraju adekvatno. Policija pa i tužiteljstvo se radije odlučuju na brzo procesuiranje koje nije teško dokazati, pa se tako dešava da se zločini i napadi iz mržnje procesuiraju kao prekršajna djela.
Ono što je dobro i što je evidentno barem kada je riječ o napadima na vjerske objekte jeste zajednički stav svih tradicionalnih vjerskih zajednica i crkava u Bosni i Hercegovini koji već duže imamo a kojim se svaki put takvi napadi zajednički osude. Za ovo imamo zahvaliti našem Međureligijskom vijeću i mislim da je to jedan od načina na koji se s ovim problemom možemo nositi. Među vjernicima i vjerskim zajednicama ne bi trebalo biti dvojbe da oni koji takva gnusna djela čine to ne čine u ime Boga i vjere.
5)      Bosna i Hercegovina je osigurala kontinuitet pravnog lica Katoličkoj Crkvi, Islamskoj zajednici u BiH, Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i Jevrejskoj zajednici BiH te im jamči pravo da slobodno uređuju vlastitu organizaciju, uz puno poštivanje prava na slobodu savjesti i vjere. Je li samo to dovoljno što se od države može očekivati?
Nažalost, Islamska zajednica nije potpisala ugovor sa državom. Takav ugovor već imaju Katolička i Pravoslavna crkva, što je dobro ali, koliko znam, i u implementaciji tih ugovora ima jako puno izazova. I to nam govori puno o  tome da se na ovom planu treba i može uraditi još puno toga. Za početak bi bilo dobro da se ova pitanja ne politiziraju i da se i na taj način dokaže princip sekularnosti i ravnopravnosti svih koji se tako glasno zagovara u našoj državi.
6)      Za vjerske slobode u BiH nadležno je Ministarstvo pravde. Kako komentirate njihov rad?
Ja ne znam dovoljno o tome šta nadležno ministarstvo radi ali mislim da uvijek ima prostora da se jača suradnja Države sa vjerskim zajednicama uz poštivanje principa vjerske autonomije i sekularnih načela.
7)      Svjesni smo rastućeg religioznog fanatizma te relativizma i ateizma. Prema Vašem mišljenju, koliko ova dva suprotstavljena pojma mogu u budućnosti utjecati na vjerske slobode?
Isključivost svake vrste je podjednako opasna. Mislim da je svima jasno da problem uskraćivanja prava na vjeru ili uvjerenje dolazi onda kada jedan vrijednosni sistem preraste u ideologiju koja uzurpira pozicije moći i koja onda vlastiti svjetonazor nameće kao jedini ispavan svima koji bi da žive u toj državi ili društvu. Neko je rekao da narod koji tlači druge ni sam ne može biti slobodan. Isto važi i za vjerske ili ideološke kolektivne identitete. Kada se stavovi počnu silom nametati, tačnije kroz sistem dobro osmišljenih diskriminirajućih prepreka za onoga ko misli ili vjeruje drugačije, ne samo da će žrtve diskriminacije živjeti u nepravdi nego čitavo društvo pa i oni koji pripadaju većinskom i dominantnom svjetonazoru neće biti istinski slobodni. Toliko puta kroz historiju uvjerili smo se da su sveopći napredak imala samo ona društva koja su pokazala neophodnu širinu da stvore prostor za slobodnu koegzistenciju različitosti svih vrsta a da je isključivost i netolerantnost uvijek stvarala samo nove sukobe.

  
8)      Također, svjedoci smo i brojnih progona s kojima se suočavaju razne vjerničke skupine – poput različitih kršćanskih denominacija na Bliskom istoku i Africi ili muslimana iz naroda Rohingya. Što je potrebno učiniti kako bi se i njima zajamčila vjerska sloboda?
Mislim da bi za početak bilo dobro da kada govorimo o progonima ljudi bilo gdje ne nastupamo s pozicija «naših» i «njihovih». Onaj kome se nepravda čini je u Božijoj zaštiti, tako je barem muslimane učio posljednji u nizu poslanika i vjernici bi trebali biti na njihovoj strani. U Burmi ili Mijanmaru ne progone «muslimane», prije toga progone se ljudi,  jedan nedužan narod. Muslimani ne mogu tražiti prava za sebe u nekim većinski kršćanskim zemljama Zapada ako nisu ista takva i veća prava spremni osigurati svojim sunarodnjacima kršćanima ili drugim manjinama u većinski muslimanskim zemljama.
Poruka Pape Franje povodom nedavnog Svjetskog dana mira koju je posvetio zaštiti prava izbjeglica i imigranata, žrtvama globalnih progona je nešto što bi nas sve trebalo ohrabriti.  

9)      Koja je poruka obilježavanja Svjetskog dana vjerskih sloboda za našu bh. svakodnevicu?
Najviše bih kao građanin ove zemlje volio da, ako ne ja, onda moja djeca dožive dan kada će Bosna i Hercegovina biti ono što je bila stoljećima, simbol multikulturalnosti i multikonfesionalnosti, primjer suživota i interkulturalnosti. Da bi se to desilo mi svaki dan u svemu što radimo trebamo revnosno promovirati vrijednosti koje između ostalog simbolizira i Svjetski dan vjerskih sloboda.


14.12.17

Muslims speak out


Painting entire populations with the same brush with which we paint rogue individuals is not a new phenomenon. For example, generations of Italian Americans were discriminated against, stereotyped, and shunned because of the activities of the few in the Mafia in the early part of the 20th Century. In the same way, Jewish Americans were often branded as communists because some of the leaders of the communist hierarchy in the Soviet Union were of Jewish ancestry.
As a result of a killing spree in lower Manhattan on Halloween by one Muslim man, mosques in the area where the terrorist lived have received threats, according to the N.Y. Post and the Council of American Islamic Relations; the Southern Poverty Law Center has also reported spikes in anti-Muslim acts and rhetoric.
Following are anti-terrorism statements by prominent and respected Muslim scholars and businessmen with whom the CIU has partnered and worked over the years, lead by a thought-provoking statement by Rabbi Jack Bemporad, CIU Director:
“It is unfortunate that not enough attention has been placed on the way extremist groups misinterpret sacred texts and try to enlist others to follow their viewpoint, especially through the internet. What is important for us to do is to carefully examine their arguments, and demonstrate how inaccurate, ideological, and political they are, but nonetheless entice so many to follow.
“We at the CIU are very fortunate in that we work with Muslim leaders who are not only great scholars of Islam, but also exemplary human beings who have led the way in clarifying and interpreting scriptural texts, demonstrating their true meaning, and working for the good of society and humanity.”
Dr. Muzammil H. Siddiqi, Chairman, Fiqh Council of North America; Chairman, Islamic Shura Council of Southern California; Religious Director, The Islamic Society of Orange County, Garden Grove, California:
“We human beings are one family. The Qur’an says, ‘O people, revere your Lord, who created you from one single soul and from it created its mate, and from the two spread out abroad a multitude of men and women…” (4:1) God has honored all human beings (17:70). The life of every person should be protected. According to Islam, killing any innocent person of any race, religion or nationality is a major sin and crime. The Qur’an says, “… if anyone kills a person – unless in retribution for murder or spreading corruption in the land – it is as if he kills all mankind, while if any saves a life it is as if he saves the lives of all mankind… (5:32). Furthermore, it is blasphemous to kill innocent people by saying, ‘Allah akbar.’ The person who does that has profaned the glory of God.
“I join many other Muslim scholars and organization in condemning the terrorist attack committed on October 31, 2017 in Manhattan, New York, reportedly, by a supporter of ISIS. We are with our fellow Americans in our grief at the loss of eight lives and the injury of eleven people. The person who allegedly committed the crime and his supporters are criminals representing a sick ideology. Their actions are immoral and sinful and are contrary to the teachings of our faith, Islam. We pray for the defeat of all immoral and inhuman ideologies.
“I urge our fellow Americans not to ascribe these crimes to our faith and refrain from committing any hate crimes against the law abiding fellow American Muslims and their institutions. It is wrong to consider the whole group guilty because of the mistakes of few. We do not do that when the criminals are of other races and religions.
“May God help us to restore human values and bring peace and justice in the world. Ameen.”
S.A. Ibrahim, former CEO of Radian Group., serves on the boards of the CIU, Wharton Graduate School, and the Inter-Faith Youth Corp. of Chicago, as well as the Anti-Defamation League:
“It saddens my heart when innocent people are killed.  It angers me hugely when people are so consumed by hate or so seduced by evil that they succumb to such heinous acts. It offends me when such acts are committed under the name of religion — more so when my religion is distorted to justify such an act. I know we all  feel so helpless watching such things happen, but we must refuse to let them defeat us — never!!
Imam Mohamed Magid, leader of the All Dulles Area Muslim Society (ADAMS) Center, Sterling, VA, former President of the Islamic Society of North America (ISNA) and Chairman of the International Interfaith Peace Corps (IIPC):
“ADAMS unequivocally condemns the terrorist attack that occurred yesterday in Manhattan. We send our sympathy and prayers to the victims and their families. We are saddened by this tragedy and stand firm in our commitment to work with our interfaith, civic, public policy and law enforcement partners to stop and prevent violence in all of its forms….
“We must not let the actions of lone wolf criminals lead to the vilification of any group of people, demonization of any community, or to a cycle of additional conflict or violence. All such acts of violence must be stopped.
“As we have repeatedly said, no one can ever sanction the taking of innocent lives, which is expressly and repeatedly forbidden by the Holy Quran…The  Fatwa (religious ruling) against terrorism states:
“The Fiqh Council of North America wishes to reaffirm Islam’s absolute condemnation of terrorism and religious extremism. Islam strictly condemns religious extremism and the use of violence against innocent lives. There is no justification in Islam for extremism or terrorism. Targeting civilians life and property through suicide bombings or any other method of attack is haram or forbidden – and those who commit these barbaric acts are criminals, not martyrs.”
Imam Muhamed Jusić, Media advisor to Ra’is-al-’ulama’ (Grand Mufti) Husein ef. Kavazović and spokesperson for the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina:
“Every time we hear of a gruesome terrorist attack carried out by someone who claims to be a Muslim we hear uncompromising condemnations from Muslim representatives. The same happened after the recent horrible attack in New York.
“But at the same time, there are those who think that this is not enough, that Muslims are not sincere in their condemnation and that they are doing that only because of political correctness. On the other hand, we hear those who say that only Muslims are expected to apologize for deeds of those who have nothing to do with them, but that reasoning does not apply to other violent extremists and traditions that they abuse
“I personally never paid attention to those claims. For me, it is not only a religious duty to stand in against the face of evil, but is human nature to empathize with innocent victims.
“That is why we should stop looking at issues of violent extremism from such perspectives altogether and should not be distracted by those who politicize and ideologize human suffering…
“The division that matters in my homeland Bosnia and Herzegovina, and for that matter around the World, is not one between people of different religions, or between the religious and the non-religious; it is between those of us from all communities who know and claim that we can live together, and those who try to deny this.”
Suhail A. Khan is a member of the CIU Advisory Board and former senior appointee in the George W. Bush administration, where he served as liaison to the Muslim American community:
“The terror attack in Lower Manhattan is a heart-wrenching act of senseless murder. I join my fellow Americans, and all who cherish life and liberty, in grieving for the innocent lives lost at the hands of such heinous evil, and in praying for the injured, their families and loved ones. I also wish to express my deepest gratitude for the brave police officers and first responders who offered aid to the victims and apprehended the cowardly attacker. May the perpetrator be brought to justice. Together, I hope we will continue to strive towards peace, safety, greater respect and understanding among all people.”
Source: CIU

24.3.17

Predstavljena knjiga “Letter – Pismo” Mehmeda A. Akšamije


Knjiga “Letter – Pismo” profesora Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, akademika Mehmeda A. Akšamije, predstavljena je u četvrtak u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
Promotori akademici Ferid Muhić, Vladimir Premec, te profesori Ugo Vlaisavljević, Muhamed Jusić i Franjo Topić, ukazali su na veliki značaj knjige koja šalje poruke za međuvjerski i međukulturalni dijalog izrečene uime muslimana Bošnjaka, kroz riječ njihovog vrhovnog duhovnog autoriteta, reisu-l-uleme emeritusa prof. dr. Mustafe Cerića, te da te riječi imaju trajnu vrijednost za buduće generacije.
Za Vlaisavljevića, kao recenzenta knjige koja je napisana na engleskom jeziku, to je bio potpuno novi ugao saznanja, da je Cerić imao tolike aktivnosti u međunarodnim vodama kada je riječ o interreligioznom pomirenju i dijalogu, te da je to masovna enciklopedija, ali i izuzetno lijepa knjiga kao da je riječ o likovnom umjetniku.
- Akšamija je uradio jedno remek djelo u kojem su literarni i vizualni momenti, a prije svega dokumentarni, jer je to izuzetna arhiva od gotovo tri decenije pojave Cerića na međunarodnoj sceni. Začuđujuće je i bit će veoma značajno za domaćeg čitaoca da vidi predavanja koja je držao Cerić ili razgovore koje je vodio na forumima od Vatikana, najznačajnijih američkih sveučilišta, do foruma u Njemačkoj, Francuskoj, ali i arapskim zemljama. Veoma bogata knjiga, novi prilog čak i u domaćoj javnosti interreligioznog dijaloga – istakao je Vlaisavljević.
Osnova njegove inspiracije, kako je kazao akademik Muhić, je konkretno, fragment iz filozofije mira Mustafe Cerića, a taj fragment koji je centralni, jeste njegovo pismo upućeno Katoličkoj crkvi generalno.
Muhamed Jusić, savjetnik reisu-l-uleme IZ BiH Huseina ef. Kavazovića, smatra da bh. muslimani imaju sreću da žive između dva svijeta, zapadnog - evropskog, i istočnog - muslimanskog, i "to nam na neki način daje priliku da podjednako razumijemo oba ta svijeta".
- Poruke kakve je slao reis Mustafa Cerić su iste poruke koje šalje i današnji reis, a to je da današnji Bošnjaci mogu biti most između Istoka i Zapada, pogotovu u ovim teškim vremenima kada svijetom dominira nerazumijevanje, strah i izolacionalizam. Imamo čast i priliku da budemo pismonoše između Istoka i Zapada – kazao je Jusić.
Akademik Premec je ovoj knjizi poželio dugovječnost, kao što osobno vjeruje da su vrijednosti koje ona čuva u svojim koricama „jedan jedini put kojim se otvara budućnost čovječanstva -  to je put dijaloga. Drugog puta nema“.
Topić je podsjetio da knjiga šalje poruku svijetu o bh.muslimanima i islamu, a jedna od poruka je da je nasilje uime vjere, nasilje protiv vjere.
- S posebnim pijetetom sam radio na ovoj knjizi, zato što osjećam da ove poruke za međuvjerski i međukulturalni dijalog izrečene uime muslimana Bošnjaka, kroz riječ njihovog vrhovnog duhovnog autoriteta, imaju trajnu vrijednost za buduće generacije, ma gdje oni bili – kazao je autor knjige.
Dodao je da je poruka ovog projekta jasna – Bošnjaci su evropski narod i zato je važno da se čuje njihov glas u borbi protiv svakog zla i nepravde u Evropi i svijetu, uz geslo “pokušaj respektirati svoje i poštuj tuđe”.
Knjiga je okupila poštovaoce emeritusa Mustafe Cerića i akademika Akšamije, brojne ličnosti iz akademskog, vjerskog, kulturnog, političkog života BiH, diplomatskog kora, a među prisutnima bio je i visoki predstavnik Valentin Inzko.
Centar za dijalog – Vesatijja izdao je, kao posebnu ediciju, autorsku knjigu akademika Akšamije, čime su pokušali dati svoj doprinos promoviranju mira, suživota i međureligijskoga dijaloga.

25.8.15

Berlin: Jevreji i muslimani zajedno o genocidu u Srebrenici



U Berlinu je od 16. do 24. avgusta održana šesta Muslimmansko-jevrejska konferencija, redovni skup mladih muslimana i Jevreja iz čitavog svijeta koji u duhu međuvjerskog dijaloga razgovaraju o svim temama koje su zajedničke za pripadnike ove dvije svjetske religije i koje su određivale njihove odnose kroz historiju ili to čine i danas
Cilj konferencije je, prema riječima organizatora, razbijanje stereotipa, izgradnja prijateljstva i saradnje među mladim Jevrejima i muslimanima, kao i rasprava o pitanjima i temama na kojima mogu zajednički raditi u cilju poboljšanja odnosa i zajedničkog napretka. Slogan skupa „Razgovaramo jedni sa drugima, ne jedni o drugima“, govori mnogo o namjerama organizatora. Razgovaralo se na posebnim pododborima o svemu što je zajedničko za sljedbenike ove dvije konfesije, od uspona antisemitizma i islamofobije do izraelsko-palestinskog sukoba koji opterećuje historijski dobre odnose Jevreja i muslimana.
U svojstvu izaslanika reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića i IZ u BiH ovom skupu je prisustvovao Muhamed Jusić, koji je govorio na sesiji posvećenoj razmatranju veza između genocida u Srebrenici i holokausta ili Šoaha u Drugom svjetskom ratu. Svaka prilika da se upozori na opasnost zaborava i relativiziranja svakog zločina, a posebno zločina genocida se treba iskoristiti. O tim zločinima, a naročito genocidu u Srebrenicu, treba govoriti ne kako bi se ostalo u prošlosti, kako bi se razvijao kult žrtve među preživjelim, nego kako se takvo zlo ne bi nikada više i nigdje ponovilo i kako bi se žrtvama dala nada da će prije ili kasnije pravda biti zadovoljena i da njihova žrtva neće biti zaboravljena. Zato je posebno bitno kada se ukaže prilika da se o genocidu u Srebrenici i drugim bh. gradovima i govori pred 160 učesnika konferencije u Gradskoj upravi Berlina gdje su domaćini bili zvaničnici iz gradske uprave i federalne vlasti Njemačke. Prisutni su saslušali svjedočenje Rahel Renate Mann, koja je kao jevrejska djevojčica preživjela holokaust skrivajući se u podrumu komšijske kuće, te Sauda Čehića sa svojim svjedočenjem o tome kako je preživio prijedorske logore.
Kada se saslušaju oba svjedočenja lahko je zaključiti kako su ona identična i pored razlika u vremenu i pored toga što su žrtve jednog zločina Jevreji a drugog muslimani, naglasio je, između ostalog, u svom govoru Muhamed Jusić. Bilo da se radi o shoahu, genocidu u Srebrenici ili bilo kojem drugom sličnom zločinu u historiji ili koji se danas odvija ili priprema pred našim očima širom svijeta, ljudi se po ovom pitanju dijele samo u dvije skupine: one koji vjeruju d
a različite vjere, nacije i rase mogu živjeti zajedno u miru i ravnopravni i drugi koji vjeruju da je to nemoguće, nedopustivo, koji sve što je drugačije doživljavaju kao prijetnju vlastitom i koji bi da razlike nestanu ili da sa njima žive samo ako njihovo dominira. I u Bosni devedesetih kao i u Berlinu tridesetih i četrdesetih godina prošlog vijeka sukobila su se ta dva koncepta i pogleda na svijet. I danas se u Evropi i širom svijeta ta dva modela sukobljavaju i ideološki, medijski i politički, a u Siriji, Palestini i nekim drugim žarištima vidimo i vojno. Zato je bitno da postoje skupovi kakva je Muslimansko- jevrejska konferencija na kojoj mladi ljudi, i ne samo oni, promovišu ideju suživota i interakcije. Samo takav pogled na svijet može osigurati da se ono „nikad više“ koje smo nakon svakog genocida čuli, stvarno i pretvori u realnost, smatra Jusić.

Ovogodišnja konferencija je održana pod generalnim pokroviteljstvom ministra vanjskih poslova Njemačke dr. Frank-Walter Steinmeiera. Svoju podršku konferenciji su izrazili i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i nekadašnji predsjednik SAD-a Bill Clinton. Prije dvije godine domaćin konferencije je bila Bosna i Hercegovina, a već iduće godine će se održati u nekoj drugoj zemlji.
Izvor: Preporod
Više o konferenciji na: http://www.mjconference.de/