Piše: Muhamed Jusić (Preporod)
1.Kaba
nije uvijek imala današnji oblik.
Kaba
koju vidimo danas više puta je rekonstruisana i nije identična onoj iz vremena
poslanika Ibrahima i Ismaila, a.s. Kroz dugu historiju ova za muslimane
najsvetija građevina više je puta obnavljana jer bi je zub vremena nagrizao.
Najpoznatije proširenje je naravno bilo ono u vrijeme Poslanikove, a.s.,
mladosti. Pet godina prije Resulullahovog, a.s., poslanstva, Ka`bu je porušila
poplava nakon pucanja brane Arema. Kurejšije su se uplašile, jer je gotovo
prijetilo da se sruši Ka`ba, pa odlučiše da obnove gradnju, čuvajući njene
temelje i njeno prvobitno mjesto. Odlučili su da je grade samo sa pošteno
stečenim imetkom. Prenosi se kako je tadašnja građevina bila uzdignuta devet
aršina od zemlje, još od vremena Ismaila, a.s. te nije imala krov, pa su neki
lopovi ukrali sanduk s blagom koji se nalazio u njenoj unutrašnjosti. Zbog
svoje tradicije i velike historijske vrijednosti, kao i temelja koje je
postavio Ibrahim, a.s., Ka`bu su stalno posjećivali svi prolaznici kroz Meku.
Dešavalo se da su mnogi odnosili sa sobom komadić zemlje ili kamenčić, kao
simbol svetosti i berićeta.
Napravili su Arapi i plan za rekonstrukciju
Ka`be. Odredili su koliko će koja plemena sakupiti kamena, i koji će dio zidova
ko sazidati, tako da svi zajedno učestvuju u gradnji.
Prvo su porušili staru građevinu sve
do temelja što ih je sagradio Ibrahim, a.s.
Doveli su graditelja, Rimljanina,
zvanog Bakum i gradnja je tekla sve po planu, dok nisu došli do visine zida i
mjesta gdje treba postaviti Crni kamen (ar. Hadžer-l-Esved). Svako
pleme je smatralo sebe privilegiranim da taj častan posao učini neko od njih.
Svađa među njima je potrajala četiri- pet dana i prijetila je izbijanjem
krvavog sukoba oko Svetog hrama u Svetoj zemlji. U svemu tome najtrezveniji je
bio Ebu Umejje bin el-Mugire el-Mahzumijj, koji je dao prijedlog da prva osoba
koja se pojavi na vratima harema Ka`be bude ona koja će donijeti
presudu.
Allah, dž.š., je
htio da ta osoba bude Njegov poslanik, Muhamed, a.s., Kada su ga ugledali
prisutni su povikali: "El-Emin, El-Emin (pouzdani i povjerljivi),
zadovoljni smo da on donese presudu, to je Muhamed!"
Poslanik a.s, je
predložio da donesu komad platna, spuste ga na zemlju i da on postavi Crni
kamen, zatim da poglavari zavađenih plemena svi zajedno uzmu za ćoškove platna
i da podignu Crni kamen do mjesta gdje će se postaviti. Zatim je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kamen postavio svojom rukom. Ovo je bio mudar
postupak koji je zadovoljio sve.
Tada je Kurejšima,
kako bilježe historijski izvori, ponestalo čistog imetka za gradnju, pa sa
sjeverozapadne strane izgradiše zid visok šest aršina, danas zvani Hatim-zid,
ili Kameni zid. Vrata na tom zidu uzdigoše od zemlje, da ne može bilo ko ući,
već samo onaj kome dozvole. Kad je gradnja Ka`be dostigla petnaest aršina,
sagradili su strop oslonjen na šest stubova. Tom gradnjom Ka`ba je dobila svoj
četvorougaoni oblik.
Drugo
značajno proširenje desilo se nakon Poslanikove, a.s. smrti u vrijeme Ibn Zubejra,
r.a.
Buharija i Muslim
bilježe hadis u kojem se kaže da je Allahov poslanik, a.s, jednom prilikom
rekao: "Zar nisi primijetila da je tvoj narod Ka`bu, prilikom njenog
obnavljanja, skratio u odnosu na Ibrahimove temelje?" Rekla sam:
"Allahov poslaniče, zar je nećeš vratiti na temelje Ibrahimove?" On
je rekao: "Da tvoj narod sve donedavno nije bio nevjernički, to bih
učinio." U jednoj drugoj verziji stoji: "Da tvoj narod nije donedavno
bio u džahilijetu (neznaboštvu)", ili je rekao: "nevjerstvu",
utrošio bih riznicu Ka`be na Allahovom putu, spustio bih joj vrata niže prema
zemlji, a Hadžer učinio sastavnim dijelom Ka`be (to je dio koji je, prema
Ibrahimovoj gradnji, i bio dio Ka`be)"
Ovaj hadis će navesti
Ibn Zubejra, r.a., da pokuša sprovesti ovaj Poslanikov naum u stvarnost.
Naime, kada se Ibn
Zubejr, r.a., pobunio protiv Emevija u Šamu i preuzeo vlast nad Mekom sagradio
je Ka`bu onako kako je rekao Božiji
poslanik, a.s, a prema onom što mu je prenijela njegova tetka Aiša, r.a., majka
pravovjernih.
Nakon što je Ibn
Zubejrov pokret bio ugušen od strane emevijskog vojskovođe Hadždžadža es-Sekefijja,
ovaj je, sedamdeset treće godine po Hidžri, o promjenama koje je Ibn Zubejr,
r.a., načinio na Ka`bi obavijestio halifu Abdulmelika bin Mervana. Halifa je,
misleći da je to Ibn Zubejr, r.a., učinio po svom nahođenju, naredio da se
Ka`ba vrati u pređašnje stanje. To je učinjeno tako što je srušen šamski zid
Ka`be, a sama Ka`ba skraćena sa one strane na kojoj je Hadžer. Višak kamena je
ostavljen u unutrašnjosti Ka`be, istočna vrata su podignuta, a zapadna potpuno
zazidana. Tako je Ka`ba dobila današnji izgled.
Kada su kasnije čuli da
je to Ibn Zubejr, r.a., učinio na osnovu kazivanja Aiše, r.a., majke
pravovjernih, pokajali su se što su to učinili i zažalili što zgradu Ka`be nisu
ostavili kakva je bila.
Ibn Kesir još dodaje i
to kako je halifa Mehdi bin El-Mensur u svoje vrijeme tražio mišljenje Imama
Malika bin Enesa o tome da Ka`bu vrati u stanje u kojem je bila kada ju je Ibn
Zubejr obnovio, ali mu je on odgovorio: "Bojim se da se vladari ne
poigravaju sa Ka`bom! " tj. da je svaki vladar ne bude preuređivao onako
kako on želi. Tako je ona ostala onakva kakva je i danas.
Od tada je ona više puta
obnavljana ali je njen oblik ostao isti. Zadnje proširenje desilo se ne tako
davne 1996. kada su njen temelj i zidovi detaljno učvršćeni i sanirani na način
da se u skorije vrijeme ne očekuju veći zahvati.
2.
Kaba je imala dvoja vrata i prozor.
Izvorna
Kaba iz vremena prije intervencije Kurejša imala je dvoja vrata, jedna za ulaz
i druga za izlaz. Dugo vremena u prvim stoljećima nakon gradnje imala je i
prozor na jednoj od strana. Današnja Kaba ima samo jedna vrata i nema prozora.
3. Bila
je u bojama.
Navikli
smo na to da je Kaba prekrivena crnim ogrtačem (kisvom) i kao takva je simbol
islama. Taj jednostavni crni ogrtač je opjevan u brojnim ilahijama na našem
prostoru, ali i širom muslimanskog svijeta. Međutim, ta tradicija je prema
dostupnim izvorima počela u vrijeme dinastije Abasija, možda baš zato što je
crna bila boja njihove zastave i simbol (vladajuće porodice). Prije toga Kaba
je prekrivana plaštom u bojama, među kojima su bile zelena, crvena i bijela. To
je zbunilo brojne gledaoce serije Omer, r.a i nekih drugih serija koje su ovih
mjeseci prikazivane na našim televizijam a na kojima je Kaba bila prekrivena šarenom
kisvom u više boja.
4. Ključevi
Kabe su od vremena Poslanika, a.s., u rukama iste porodice.
Kada su muslimani
oslobodili Meku ključevi Ka`be su već generacijama bili u porodici kojoj je
pripadao Osman bin Talha. Poslanik, a.s, je od njega uzeo ključeve kako bi ušao
u Ka`bu i porušio idole koji su tamo bili. Nakon toga je ključeve vratio Osmanu
bin Talhi rekavši da oni trebaju ostati u toj porodici do Sudnjeg dana.
Poslanik, a.s, je ovako postupio iako su neki od njemu najbližih ashaba tražili
da njima ukaže počast čuvanja ključa a ne Osmanu bin Talhi koji je tada bio
nevjernik. Uz ovo Poslanik, a.s, je proučio riječi Uzvišenog: "Allah vam
naređuje da povjerljive stvari dajete onima kojima pripadaju...". Nakon
što se uvjerio u Poslanikovu, a.s.,
pravičnost Osman bin Talha je primio islam.
Kada je na Ahiret
preselio Osman, ključ je naslijedio njegov amidžić Šejbe, a nakon njega njegovi
sinovi. Ova porodica će kasnije postati poznata po imenu Eš-Šejbijun. Ključ
(dug 40 cm) se i danas nalazi u posjedu ove porodice, a čuva se u posebno
sašivenoj svilenoj torbi koja je izvezena zlatnim nitima. Ni danas niko ne
ulazi u Kabu dok im potomci Benu eš-Šejbe ne otvore vrata.
5. Bila
je otvorena za sve.
Sve
donedavno, Kaba je otvarana dva puta sedmično da u nju može ući svako onaj ko
hoće da tamo obavi namaz ili da uputi dovu. Zbog značajnog povećanja broja
posjetilaca, Kaba se danas u prosjeku za javnost otvara samo dva puta kada u
nju mogu ući samo posebne zvanice i uglednici iz muslimanskog svijeta.
6. Nekada
se tavaf mogao obaviti plivajući.
Kaba je
kao i Meka smještena na mjestu gdje se sastajalo nekoliko suhih riječnih korita
kojim su se u kišnom periodu slivale bujice (medžra es-sujul). Takve poplave su
znale oštetiti temelje Kabe i često onemogućiti normalno obaljanje tavafa i
namaza i po nekoliko dana.
Iz tog
perioda datira na društvenim mrežama prisutna slika hadžija koje tavaf
obavljaju plivajući oko Kabe. Tokom velikih proširenja koja je naložio
saudijski kralj Fahd bin Abdulaziz komlikovan sistem podvodnih kanala je
osigurao da se slične poplave više ne dešavaju u samoj džamiji Harema.
7. Postoji više Kaba!
Ibn Kerir piše o tome
kako su vladar pravovjernih, Alija bin Ebi Talib, r.a., kao i i još neki ashabi, rekli da je Ibrahimu, a.s., Allah Uzvišeni
putem objave pokazao gdje će sagraditi Ka`bu, te da se Ka`ba nalazi ispod
nebeskog Hrama (El-Bejtu-l-Ma`mura) tako da bi on, kad bi pao, pao na nju.
Takav je slučaj i sa sedam nebeskih hramova. Polazeći od ove predaje neki učenjaci
prvih generacija kažu da na svakom nebu postoji po jedan hram u kome stanovnici
tog neba od meleka Allahu čine ibadet. Ti hramovi za stanovnike nebesa
predstavljaju isto što i Ka`ba za stanovnike Zemlje.
O El-Bejtu-l-Ma`muru je
i Poslanik, a.s., kao nečemu što je vidio tokom nadnaravnog noćnog nebeskog
putovanja (El-Isr`a ve el-Mir`adža) rekao: „Onda mi je pokazan
El-Bejtu-l-Ma`mur. Pitao sam Džibrila o njemu i on mi je rekao da je to mjesto
u koje svaki dan dođe sedamdeset hiljada meleka da obave namaz i nikada se više
isti ne vrate.“
8. Crni kamen je u komadima.
Jedna od najpoznatijih
znamenitosti Ka`be, ali i Meke uopće, jeste Crni kamen koji je ugrađen na
njenom južnom uglu. Kamen je dug 25 cm, širok 17 cm i nalazi se uzidan u Ka`bi
na visini od 110 cm.
Crni kamen je i pored
svoje svetosti imao burnu historiju kao i muslimani koji su iz cijelog svijeta
dolazili da ga dodirnu.
Tako se u nekim
historijskim predajama navodi kako u jednom od sukoba između Emevija i Ibn
Zubejra (683. god.) emevijska vojska opsjela Meku i da su tada emevijske trupe
oklijevajući da uđu u grad zbog svetosti mjesta, odlučile postaviti katapulte
na okolna brda kojima su sistematski bombardirali grad. Bombardiranje je
trajalo devet sedmica. Uprkos nastojanju emevijskih vojnika da poštede Ka`bu,
jedan zapaljivi projektil je ipak pogodio i zapalio kisvu (plašt Ka`be) da bi
ubrzo zatim strahovit plamen zahvatio cijelu građevinu, od kojeg se čak i Crni
kamen raspao na tri dijela.
Kasnije će vidljiva
strana kamena biti polomljena na još nekoliko dijelova a danas su svi njegovi
dijelovi uklopljeni i obuhvaćeni srebrenim obručem. Abdullah bin El-Zubejr je
prvi stavio srebreni obruč oko Crnog kamena. Kasnije su mnogi muslimanski
vladari izrađivali srebrne obruče kada god je to bilo potrebno. Zadnji je
izrađen 1375 h.g./1955. god. za vrijeme kralja Sauda bin Abdulaziza. Od tada obruč nije mijenjan ali je 2002. godine
saniran.
9.
Crni kamen je bio ukraden.
Manje poznat dio iz
historije Meke i Kabe desio se 319, h.g., kada je jedna ismailijsko-šiitska
sekta poznata pod imenom El-Keramite pod vodstvom Ebu Tahira skinula Crni kamen
i odnijela ga sa sobom u mjesto El-Ihsa koje je bilo sjedište njihove sekte.
Tek nakon dvadeset godina muslimanima je pošlo za rukom da ponovo vrate Crni
kamen na njegovo mjesto i tada je on dodatno oštećen jer je vraćen u komadima.
Već smo ranije spomenuli
predaje prema kojima je Crni kamen iz Dženneta i kako ga je melek Džibril donio
Ibrahimu, a.s.,da ga ugradi u Ka`bu.
10. Crni
kamen je nekada bio bijel.
Ibn Kesir u svome
Tefsiru ali i u djelu Kazivanja o vjerovjesnicima spominje više detaljnih
predaja o samom toku gradnje Ka`be čija autentičnost nikada nije dokazana.
Jedna od tih predaja je i ta da je kada su izgradili temelje Kabe i počeli
zidati ugao na kojem je danas Crni kamen, Ibrahim, a.s,, rekao sinu Ismailu, a.s,:
"Sinko, potraži mi jedan lijep kamen da ga ugradim ovdje."
"Oče", rekao je, "ja sam umoran i trom." Ibrahim je rekao:
"Ako je tako, onda se udalji!" Tada mu je Džibril donio Crni kamen iz
Indije koji je tada bio bijele boje, safir bijel poput segame (drvo izrazito
bijelih plodova).
Adem ga je takvog donio
iz Dženneta, ali je pocrnio zbog ljudskih grijeha. Kada je Ismail donio jedan
drugi kamen i ugledao ovaj pored ugla Ka`be upitao je: "Oče, ko ti je ovo
donio?" Ibrahim je odgovorio: "Onaj ko je marljiviji od tebe!"
Oni su tako dalje zidali, i molili Allaha: "Gospodaru naš, primi ovo od nas, jer Ti, zaista, sve čuješ i sve znaš! (Prijevod značenja Kur`ana, El-Bekare: 127)
Muhamed Jusić
