Prikazani su postovi s oznakom Meka. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Meka. Prikaži sve postove

15.6.24

Zabilješke iz Arabije: Za žene Meke Dan Arefata je bio Dan jetima

 

Zabilješke iz Arabije: Za žene Meke Dan Arefata je bio Dan jetima

Deveti dan hidžretskog mjeseca zul-hidže je poznat kao Dan Arefata tj. dan boravka hadžija na Arefatu. To je vrhunac hadžskih obreda. Ali je manje poznato da je kroz historiju ali i danas ovaj dan imao i ima posebno značenje za žene Meke.

Naime, na taj dan kao i dan prije kada hadžije kreću prema dolini Mina na putu ka Arefatu (poznat kao dan tervije, napajanja, jer se taj dan pojila stoka kako bi izdržala put ka Arefatu, boravak tamo i povratak na Minu prvog dana Bajrama, 10 zul-hidže) žene su ostajale skoro same u Meki. Skoro svi muškarci osim onih starih i bolesnih bili su ili među hadžijama, koji obavljaju hadž za sebe ili za druge (bedel) ili onima koji su služili i pomogali hadžijama u obavljanju hadža. I žene su obavljale hadž, ali rjeđe i manje su bile angažovane u organizaciji hodočašća.

Zato su ta dva dana one imale Meku ali i mekanski harem samo za sebe. U davnim vremenima, kako bilježe hroničari historije Meke, one su razvile posebne običaje, naročito na Dan Arefata kojeg su prozvale Jaumu-l-hulejf ili Jaumu-l-jetim ili Dan nasljednika ili Dan jetima. Tako su zvali ove dane jer su u njima čitave četvrti Meke ostajale bez muškaraca i hranitelja.

Zato su žene Meke uobičajile organizovati posebna druženja u polupraznim četvrtima. Odlazile su i do Kabe i obavljale dobrovoljni tavaf. S obzirom da je sunnet Poslanika, a.s. da se posti Dan Arefata one su u haremu organizovale i zajedničke iftare.

Dosta ovih običaja zadržalo se i danas i žene Meke pokušavaju da očuvaju tradiciju. U živom prijenosu Kabe i harema na TV snimcima vidi se kako je harem naročito na dan Arefata i žene Meke su te koje brinu da se tavaf ne prekine ni na trenutak.  O obzirom na stroge mjere koje se primjenjuju u zadnje vrijeme prema kojima ni stanovnici Meke ne mogu obavljati hadž bez dozvole a kako bi se smanjile gužve, sve češće su tu i muškarci. 

Ipak, žene se i danas okupljaju i organizuju iftare kod Kabe i posebne programe u praznim naseljima Meke. Ono što danas ne rade a što su historičari zabilježili da je bila njihova praksa stoljećima jeste da posebnim pjesmama prozivaju, zadirkuju i ruže one muškarce koji bi ta dva dana ostali u Meki.

Neki od stihova su zapisani ili ih stare nene Meke još pamte. U svima su onoga ko je ostao u Meki da smeta nazivali Kajs pa su pjevale

O Kajs, o Kajs, idi kolji jarca svi muškarci obaviše hadž a ti ne obavi“ ili“ O Kajs, o Kajs, ljudi odoše na hadž, a ti što sjediš ovdje!“

"يا قيس يا قيس.. قوم أذبح التيس، كل الناس حجوا وانت ما حجيت"

 "ياقيسنا ياقيس، الناس حجت، ‏وانت هنا قاعد ليش"،

Kad sam na dan Bajrama prije dvije godine otišao kao ambasador  da obiđem naše hadžije bez da sam obavio hadž, uživao sam u polupraznom haremu i iftaru, ali ne znajući da sam narušio običaj. Tek kasnije su mi rekli za ovaj običaj a onda ja malo iščitao i shvatio da sam dobro prošao što me mekanske hanume nisu s pravom naružile.




26.5.22

Kad su hadžije nosili oko Kabe u drvenim nosiljkama- zabilješke iz Arabije



Ovih dana dok se hadžije iz čitavog svijeta spremaju da ponovo, nakon dvije godine restrikcija uzrokovanih globalnom pandemijom, obave petu islamsku dužnost svakog muslimana, a tokom mog nedavnog boravka u Haremu Meke, sjetih se kako sam upamtio vrijeme kad sam kao dječak dolazio u Meku, da su hodočasnike oko Kabe nosili u drvenim nosljkama, haman nalik košarama. Te nosiljke su zvali šabrijeh (الشبرية) i bile su napravljene od drveta i konopaca, poput malih kreveta.

Mekanski hroničari su zabilježili kako je početkom dvijehiljaditih godina i prije nego će se donijeti odluka da se šabrije zamijene kolicima u svetoj džamiji u Meki bilo evidentirano i registrovano 650 nosiljki. Većina od nekada registrovanih 2500 nosača u Haremu bili su afričkog porijekla, snažni muškarci obično sličnog rasta, od kojih su neki čitav život proveli noseći bolesne i starije hadžije na svojim glavama za određenu naknadu koju su s njima dogovarali. Nekada su šabriju nosila dvojica, a nekada četvorica. Nosiljke su češće nosili na glavama nego na ramenima i sjećam se da su se kretali u kolonama jedna nosiljka iza druge, probijajući se kroz gužve uz povremene uzvike „hašeb!“, „hašeb!“, („drvo, drvo!“) upozoravajući hadžije koji su im bili na putu da se pomjere.

Prvi pisani tragovi o korištenju ovih nosiljki su stari tri stotine godina i kažu da su ih nazvali šabrije/šibrije od et-tešbir tj. od mjerenja šibrom ili pedaljom, odnosno da su pedljima mjerili  ljude kako bi prema njihovoj mjeri pravili nosiljke. A zabilježeno je i to kako se cijena određivala i po veličini odnosno težini onoga koga se nosilo u njima.

Nosiljke kojih se ja sjećam su bile zelene, a nosači su pored Safe ispod brežuljka Ebu Kajs imali svoju bazu gdje su čekali red i da pogode cijenu nošenja. Na glavama su imali debele čvrsto svezane turbane “kamve” koje su trebale da ublaže pritisak nosila kada ih nose na glavi. Pamti se i to da su imali svoj esnaf i šejha koji je uredovao odnose među vlasnicima nosiljki i rješavao sporove.

Danas tog prizora više nema, a uprava Harema je odnedavno uvela sistem električnih kolica koja hadžije i mutemiri mogu samostalno upravljati ili će neko od osoblja to za njih uraditi. Predviđen je poseban prostor za tavaf (obilazak oko Kabe) i saj (ritualno kretanje između brežuljaka Safa i Merva) kojim se oni neometnao kreću. Danas je hodočasnicima na raspolaganju 5000 običnih i 3000 ovih električnih kolica kako bi se bolesni, stariji i osobe sa posebnim potrebama pripomogli tokom obavljanja obreda.

Tako će šabrije postati samo još jedna iščezla tradicija drevne Meke koju vrijedi makar negdje zabilježiti, a meni nije baš po volji što već pamtim stvari koje nestaju i postaju dijelom tradicije.



10.9.16

Politizacija hadža

Ovo nije prvi put da se peta vjerska dužnost svake muslimanke i muslimana politizira.
Vladajuće dinastije su oduvijek preko hadža i brige oko svetih mjesta islama pokušavali ostvariti vlast nad muslimanskim svijetom
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Otvoreno rivalstvo Kraljevine Suadijske Arabije i Irana za lidersku poziciju u muslimanskom svijetu i regionu posljednjih godina je preraslo u ozbiljnu konfrontaciju. Ratovi preko proksija u Siriji, Iraku, Jemenu i Libanu su postali otvoreni sukobi u kojima obje strane imaju svoje vojnike involvirane u sukobe posebno u Jemenu i Siriji. Zadnjih nekoliko dana Islamska Republika Iran je otišla korak dalje u tom sukobu pozivima da se Saudijskoj Arabiji uskrati organizacija muslimankog godišnjeg hodočašća - hadža. Ovo su mnogi u muslimanskom svijetu, a pogotovo u samoj Saudiji, protumačili kao neprimjerenu politizaciju hadža.
Zahtjev „da muslimanske zemlje preispitaju saudijsko upravljanje svetim mjestima“ Iran pravda prošlogodišnjim smrtnosnim metežom za koji krive lošu saudijsku organizaciju obreda. Zvanični Teheran i njihovi mediji tvrde kako je u incidentu stradalo 2400 hadžija, među kojima 464 Iranaca. Zvaničan stav Saudijske Arabije je da je broj stradalih 700, te da se incident desio zbog toga što organizatori hadžijskih grupa nisu poštovali instrukcije organizatora.
I dok su se hodočasnici okupljali u svetim gradovima Meki i Medini, vrhovni lider Ayatollah Ali Khamenei je u svom godišnjem obraćanju povodom hadža ustvrdio kako su „Saudijci ubili hadžije“ dok je iranski predsjednik Hassan Rouhani izjavio kako bi „muslimanski svijet trebao kazniti Saudiju zbog prošlogodišnjeg fatalnog incidenta“. Kao odgovor na ove pozive vrhovni muftija Saudijske Arabije Abdul Aziz  Aal-Sheikh je braneći Kraljevinu izjavio kako „Iranci nisu muslimani već potomci `zaratrustrijanaca“ i da je „njihov animozitet prema islamu, a naročito prema sunitima veoma star".
Zabrana u Iranu
Eskalirajuća retorika nije jedino za čim su ove dvije zemlje potegle u svom sporenju oko organizacije hadža. Iran je zabranio svojim hodočasnicima da ove godine prisustvuju hadžu. Ta odluka je uslijedila nakon što su propali pregovori sa saudijskim predstavnicima. Tokom pregovora Iran je tražio neke dodatne mjere sigurnosti za hadžije, ravnomjernu podjelu transporta hadžija između iranskog i saudijskog zračnog operatera kao i to da protokol o organizaciji koji se potpisuje sa nadležnim ministarstvom sadrži paragrafe koji im dozvoljavaju organiziranje nekih ši'itskih obreda. Nakon što su pregovori propali, saudijski prijestolonasljednik Muhammad bin Naye je ustvrdio kako je Iran imao „zahtjeve suprotne načelima tog obreda i to na način koji izlaže hodočasnike opasnosti“ te da im saudijska strana može „pružiti sve uvjete, kao i svim ostalim hodočasnicima“.
Ali ovo nije prvi put da se ove dvije zemlje sukobljavaju oko hadža i da se ova peta vjerska dužnost svake muslimanke i muslimana politizira. Od osnivanja Islamske republike, odnosno od iranske „islamske revolucije“ Ayatollah Ruhollah Khomeini je zagovarao proglašavanje Meke i Medine distriktom kojim bi upravljale sve muslimanske zemlje. Bio je to bitan dio njegove vizije izvoza revolucije i već 1980. Khomeini je u duhu ideala „islamske revolucije“ poziva sve muslimane da koriste hadž kako bi organizovali proteste protiv „neprijatelja islama“. Homeini je duboko vjerovao kako hadž nije samo vjerski obred i kako je to neka vrsta svemuslimanskog skupa na kojem bi se trebale donositi bitne odlike koje se tiču muslimanskog svijeta. Hadž sveden samo na rituale je po njegovom tumačenju ali mnogih drugih naročito iz islamističkih pokreta ustvari obesmišljen. Saudijci, a pogotovo njihova zvanična ulema su upozoravali da bi pretvaranje hadža u politički skup oskrnavilo ovaj vjerski obred i pretvorilo ga u prostor političkog, sektaškog i mezhebskog sukobljavanja.
Manji protesti
Odgovarajući na poziv Homeinija u više navrata organizovani su manji protesti iranskih hodočasnika koje su podržavale i neke šiitske manjine iz drugih država. Iako su saudijske vlasti poduzimale posebne mjere u sprječavanju njihovog organizovanja, svake godine demonstracije su postajale sve veće. Policija je redovno oduzimala transparente i blokirala mjesta na kojima su se demonstranti okupljali. Sve je eskaliralo 1987. kada je došlo do otvorenog sukoba iranskih demonstranata i saudijskih sigurnosnih snaga. U sukobima je stradalo više od 400 ljudi,od kojih preko 200 Iranaca. Nakon toga dvije zemlje su preknule diplomatske odnose, a Iran je svojim hadžijama zabranio hodočašće sve do 1991. Jedan prijatelj iz Medine mi je lično pričao kako je kao mladić svjedočio mućnim slikama sukoba koje je ne samo on, nego čitav muslimanski svijet, želio što prije zaboraviti. Možda se baš zato o ovim nemilim događajima koji skrnave svetost za muslimane blagoslovljenjih mjesta nerado govori, ali to objašnjava zašto se mnogi s pravom brinu kada se pitanje hadža ponovo politizira.
Naravno da za vladajuću porodicu Sauda čiji kraljevi nose počasnu titulu Sluga dvaju harema (svetih mjesta Meke i Medine) svako problematiziranje njihovog suvereniteta nad svetim gradovima ne samo da nije prihvatljivo, nego podriva same temelje njihove vlasti i potkopava njihovu poziciju u muslimanskom svijetu.
Ali ta politizacija hadža nije počela u posljednjih nekoliko decenija. Vladajuće dinastije su oduvijek preko hadža i brige oko svetih mjesta islama pokušavali ostvariti vlast nad muslimanskim svijetom. Oni koji su vladali Mekom i Medinom bili su po nepisanom pravilu halife i vladari svih muslimana. Halifa je organizovao hadž i ako je bio spriječen da prisustvuje centralnom skupu na visoravni Arefat pored Meke onda je morao poslati svoga izaslanika. Njegovo ime se spominjalo na hutbi, centralnom govoru tokom skupa na Arefatu.
I ne samo to. Oko  svakog detallja upravljanja Mekom i Medinom se vodio isti politički rat. Svi vladari su se utrkivali ko će ostaviti više vakufa (legata) u Meki i Medini. Skoro svaki značajniji sultan ili halifa se pobrinuo da neka građevina, makar neko proširenje, vrata ili bunar nosi tarih (natpis) sa njegovim imenom.
Čak se i oko plašta Kabe (kisve) vodila prava politička borba. Onaj ko je pokrivao Kabu bio je njen zaštitnik i pretendovao je da bude i „vladar pravovjernih“. Nakon pada Abasijskog hilafeta (656. h.g./ 1258. g.), plašt za Ka`bu je dolazio iz Egipta ili Jemena. Kada je vladar Salih Ismail Kalavun uvakufio (zavještao) tri sela nedaleko od Kaira u korist Ka`bina plašta on je redovno počeo stizati iz Egipta.
S istim ciljem osmanski sultan, Selim Han, 1541. godine je uvakufio još sedam sela. Muhamed Ali Paša kasnije će oformiti državnu instituciju koja je godišnje pripremala plašt u Egiptu i slala ga u Meku. Plašt je u to vrijeme svake godine dostavljan svečanom karavanom koja se nazivala mahmel uz posebne počasti, udaranje defova i ilahije. Bio je to dokaz osmanske dominacije nad svijetom islama.
Kada je Hidžaz ušao u okvire Kraljevine Saudijske Arabije, pristizanje plašta je prestalo (1343. h.g./ 1924. god.) zbog političkih nesuglasica između egipatskog vladara i porodice Sauda. Tada je kralj Abdulaziz Ali Saud odlučio u Meki sagraditi specijaliziranu tvornicu za tkanje plašta Ka`be. Nešto kasnije, ponovo će biti postignut dogovor između dvije države prema kojem je Egipat nastavio slati plašt i to u periodu od 1937. do 1962. g.1963. saudijska država je uzela na sebe obavezu tkanja kisve. Od tada i ta nadležnost je u rukama Saudijaca. Nešto kasnije (kamen temeljac je postavljen 1397. h.g./ 1977. god.) bit će izgrađena i nova specijalizirana tvornica za tkanje plašta Ka`be u Meki koja i danas proizvodi plašt za Kabu.
Sazdana na vjeri
Ali i pored svih tih političkih peripetija koje kao što nam historija govori nisu počele sa današnjim državama i vladarima muslimanskog svijeta hadž nikada, u srcima miliona onih koji su iz najudaljenijih krajeva svijeta na iznurenim kamilama dolazili da makar simbolično posvjedoče jedinstvu vjernika u samo jednog Boga, nije gubio na značaju. Tako vjerovatno i danas. Političke igre oko hadža će se nastaviti ali oni koji spremajući se čitav život za taj put ne čine to zbog sultana i vladara čije ime će se spominjati u centralnoj hutbi na Arefat. Njih ne privlače brojne građevine sa tarihima velikih vladara koji su ih gradili.
Ne privlače ih ni građevinska čuda koja se tamo ovih dana grade. Njih privlači najednostavnija građevina koju je sagradio ostarjeli Ibrahim/Abrahama sa sinom Ismailom/ Jišmaelom kako bi bila prvi hram u svijetu kojem se klanja samo jednom Bogu. I kao što je ta jednostavna građevina koja je sazdana na vjeri nadživjela vjeru Farona i njihove kolosalne piramide tako će, ako nas historija ičemu uči, i vjera iskrenih hadžija nadživjeti političke igre.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.


4.9.15

Obavljajte obrede hadža kao što sam ih ja obavljao


Danas je u Kulturnom centru "Kralj Fahd" u Sarajevu održan treći "tradicionalni" jednodnevni seminar za vodiče i ostalu podršku ovogodišnjim hadžijama. Organizator i pokrovitelj ovogodišnjeg seminara je Ambasada Kraljevine Saudijske arabije, odnosno NJ.E. Ambasador Hani bin Abdullah Moeminah uz podršku Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini odnosno Ureda za hadž.
Na seminaru pod nazivom "Obavljajte obrede hadža kao što sam ih ja obavljao" prisutnima su se između ostalog obratili ambasador Kraljevine Saudijske arabije u BiH NJ.E. Hani bin Abdullah Moeminah i vjerski ataše ambasade K.S.A. u BiH Abdulmedžid el-Gajs. Također, ispred Islamske zajednice u BiH prisutnima su se obratili i dr. Enes ef. Ljevakovič, zatim Nezim ef. Halilovič Muderris i Muhamed Jusić.
Seminar je prije svega bila prilika da se okupljeni vodići, medicinsko osoblje i ostala tehnička podrška za hadž koji će ove godine biti na usluzi hadžijama, pobliže upoznaju sa svim tehničkim detaljima i dobiju posljednje smjernice za svoje djelovanje u okviru preuzetih dužnosti.

Prisutni su imali priliku doznati više informacija o tehničkoj pripremi za hadž, organizaciji hadža i na kraju i zdravstvenim aspektima na hadžu.

2.11.13

Deset stvari koje možda niste znali o Kabi

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)
1.Kaba nije uvijek imala današnji oblik.
Kaba koju vidimo danas više puta je rekonstruisana i nije identična onoj iz vremena poslanika Ibrahima i Ismaila, a.s. Kroz dugu historiju ova za muslimane najsvetija građevina više je puta obnavljana jer bi je zub vremena nagrizao. Najpoznatije proširenje je naravno bilo ono u vrijeme Poslanikove, a.s., mladosti. Pet godina prije Resulullahovog, a.s., poslanstva, Ka`bu je porušila poplava nakon pucanja brane Arema. Kurejšije su se uplašile, jer je gotovo prijetilo da se sruši Ka`ba, pa odlučiše da obnove gradnju, čuvajući njene temelje i njeno prvobitno mjesto. Odlučili su da je grade samo sa pošteno stečenim imetkom. Prenosi se kako je tadašnja građevina bila uzdignuta devet aršina od zemlje, još od vremena Ismaila, a.s. te nije imala krov, pa su neki lopovi ukrali sanduk s blagom koji se nalazio u njenoj unutrašnjosti. Zbog svoje tradicije i velike historijske vrijednosti, kao i temelja koje je postavio Ibrahim, a.s., Ka`bu su stalno posjećivali svi prolaznici kroz Meku. Dešavalo se da su mnogi odnosili sa sobom komadić zemlje ili kamenčić, kao simbol svetosti i berićeta.
Napravili su Arapi i plan za rekonstrukciju Ka`be. Odredili su koliko će koja plemena sakupiti kamena, i koji će dio zidova ko sazidati, tako da svi zajedno učestvuju u gradnji.
Prvo su porušili staru građevinu sve do temelja što ih je sagradio Ibrahim, a.s.
Doveli su graditelja, Rimljanina, zvanog Bakum i gradnja je tekla sve po planu, dok nisu došli do visine zida i mjesta gdje treba postaviti Crni kamen (ar. Hadžer-l-Esved). Svako pleme je smatralo sebe privilegiranim da taj častan posao učini neko od njih. Svađa među njima je potrajala četiri- pet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba oko Svetog hrama u Svetoj zemlji. U svemu tome najtrezveniji je bio Ebu Umejje bin el-Mugire el-Mahzumijj, koji je dao prijedlog da prva osoba koja se pojavi na vratima harema Ka`be bude ona koja će donijeti presudu.
Allah, dž.š., je htio da ta osoba bude Njegov poslanik, Muhamed, a.s., Kada su ga ugledali prisutni su povikali: "El-Emin, El-Emin (pouzdani i povjerljivi), zadovoljni smo da on donese presudu, to je Muhamed!"
Poslanik a.s, je predložio da donesu komad platna, spuste ga na zemlju i da on postavi Crni kamen, zatim da poglavari zavađenih plemena svi zajedno uzmu za ćoškove platna i da podignu Crni kamen do mjesta gdje će se postaviti. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kamen postavio svojom rukom. Ovo je bio mudar postupak koji je zadovoljio sve.
Tada je Kurejšima, kako bilježe historijski izvori, ponestalo čistog imetka za gradnju, pa sa sjeverozapadne strane izgradiše zid visok šest aršina, danas zvani Hatim-zid, ili Kameni zid. Vrata na tom zidu uzdigoše od zemlje, da ne može bilo ko ući, već samo onaj kome dozvole. Kad je gradnja Ka`be dostigla petnaest aršina, sagradili su strop oslonjen na šest stubova. Tom gradnjom Ka`ba je dobila svoj četvorougaoni oblik.
Drugo značajno proširenje desilo se nakon Poslanikove, a.s. smrti u vrijeme Ibn Zubejra, r.a.
Buharija i Muslim bilježe hadis u kojem se kaže da je Allahov poslanik, a.s, jednom prilikom rekao: "Zar nisi primijetila da je tvoj narod Ka`bu, prilikom njenog obnavljanja, skratio u odnosu na Ibrahimove temelje?" Rekla sam: "Allahov poslaniče, zar je nećeš vratiti na temelje Ibrahimove?" On je rekao: "Da tvoj narod sve donedavno nije bio nevjernički, to bih učinio." U jednoj drugoj verziji stoji: "Da tvoj narod nije donedavno bio u džahilijetu (neznaboštvu)", ili je rekao: "nevjerstvu", utrošio bih riznicu Ka`be na Allahovom putu, spustio bih joj vrata niže prema zemlji, a Hadžer učinio sastavnim dijelom Ka`be (to je dio koji je, prema Ibrahimovoj gradnji, i bio dio Ka`be)"
Ovaj hadis će navesti Ibn Zubejra, r.a., da pokuša sprovesti ovaj Poslanikov naum u stvarnost.
Naime, kada se Ibn Zubejr, r.a., pobunio protiv Emevija u Šamu i preuzeo vlast nad Mekom sagradio je  Ka`bu onako kako je rekao Božiji poslanik, a.s, a prema onom što mu je prenijela njegova tetka Aiša, r.a., majka pravovjernih.
Nakon što je Ibn Zubejrov pokret bio ugušen od strane emevijskog vojskovođe Hadždžadža es-Sekefijja, ovaj je, sedamdeset treće godine po Hidžri, o promjenama koje je Ibn Zubejr, r.a., načinio na Ka`bi obavijestio halifu Abdulmelika bin Mervana. Halifa je, misleći da je to Ibn Zubejr, r.a., učinio po svom nahođenju, naredio da se Ka`ba vrati u pređašnje stanje. To je učinjeno tako što je srušen šamski zid Ka`be, a sama Ka`ba skraćena sa one strane na kojoj je Hadžer. Višak kamena je ostavljen u unutrašnjosti Ka`be, istočna vrata su podignuta, a zapadna potpuno zazidana. Tako je Ka`ba dobila današnji izgled.
Kada su kasnije čuli da je to Ibn Zubejr, r.a., učinio na osnovu kazivanja Aiše, r.a., majke pravovjernih, pokajali su se što su to učinili i zažalili što zgradu Ka`be nisu ostavili kakva je bila.
Ibn Kesir još dodaje i to kako je halifa Mehdi bin El-Mensur u svoje vrijeme tražio mišljenje Imama Malika bin Enesa o tome da Ka`bu vrati u stanje u kojem je bila kada ju je Ibn Zubejr obnovio, ali mu je on odgovorio: "Bojim se da se vladari ne poigravaju sa Ka`bom! " tj. da je svaki vladar ne bude preuređivao onako kako on želi. Tako je ona ostala onakva kakva je i danas.
Od tada je ona više puta obnavljana ali je njen oblik ostao isti. Zadnje proširenje desilo se ne tako davne 1996. kada su njen temelj i zidovi detaljno učvršćeni i sanirani na način da se u skorije vrijeme ne očekuju veći zahvati.
2. Kaba je imala dvoja vrata i prozor.
Izvorna Kaba iz vremena prije intervencije Kurejša imala je dvoja vrata, jedna za ulaz i druga za izlaz. Dugo vremena u prvim stoljećima nakon gradnje imala je i prozor na jednoj od strana. Današnja Kaba ima samo jedna vrata i nema prozora.
3. Bila je u bojama.
Navikli smo na to da je Kaba prekrivena crnim ogrtačem (kisvom) i kao takva je simbol islama. Taj jednostavni crni ogrtač je opjevan u brojnim ilahijama na našem prostoru, ali i širom muslimanskog svijeta. Međutim, ta tradicija je prema dostupnim izvorima počela u vrijeme dinastije Abasija, možda baš zato što je crna bila boja njihove zastave i simbol (vladajuće porodice). Prije toga Kaba je prekrivana plaštom u bojama, među kojima su bile zelena, crvena i bijela. To je zbunilo brojne gledaoce serije Omer, r.a i nekih drugih serija koje su ovih mjeseci prikazivane na našim televizijam a na kojima je Kaba bila prekrivena šarenom kisvom u više boja.
4. Ključevi Kabe su od vremena Poslanika, a.s., u rukama iste porodice.
Kada su muslimani oslobodili Meku ključevi Ka`be su već generacijama bili u porodici kojoj je pripadao Osman bin Talha. Poslanik, a.s, je od njega uzeo ključeve kako bi ušao u Ka`bu i porušio idole koji su tamo bili. Nakon toga je ključeve vratio Osmanu bin Talhi rekavši da oni trebaju ostati u toj porodici do Sudnjeg dana. Poslanik, a.s, je ovako postupio iako su neki od njemu najbližih ashaba tražili da njima ukaže počast čuvanja ključa a ne Osmanu bin Talhi koji je tada bio nevjernik. Uz ovo Poslanik, a.s, je proučio riječi Uzvišenog: "Allah vam naređuje da povjerljive stvari dajete onima kojima pripadaju...". Nakon što se uvjerio u Poslanikovu, a.s.,  pravičnost Osman bin Talha je primio islam.
Kada je na Ahiret preselio Osman, ključ je naslijedio njegov amidžić Šejbe, a nakon njega njegovi sinovi. Ova porodica će kasnije postati poznata po imenu Eš-Šejbijun. Ključ (dug 40 cm) se i danas nalazi u posjedu ove porodice, a čuva se u posebno sašivenoj svilenoj torbi koja je izvezena zlatnim nitima. Ni danas niko ne ulazi u Kabu dok im potomci Benu eš-Šejbe ne otvore vrata.
5. Bila je otvorena za sve.
Sve donedavno, Kaba je otvarana dva puta sedmično da u nju može ući svako onaj ko hoće da tamo obavi namaz ili da uputi dovu. Zbog značajnog povećanja broja posjetilaca, Kaba se danas u prosjeku za javnost otvara samo dva puta kada u nju mogu ući samo posebne zvanice i uglednici iz muslimanskog svijeta.
6. Nekada se tavaf mogao obaviti plivajući.
Kaba je kao i Meka smještena na mjestu gdje se sastajalo nekoliko suhih riječnih korita kojim su se u kišnom periodu slivale bujice (medžra es-sujul). Takve poplave su znale oštetiti temelje Kabe i često onemogućiti normalno obaljanje tavafa i namaza i po nekoliko dana.
Iz tog perioda datira na društvenim mrežama prisutna slika hadžija koje tavaf obavljaju plivajući oko Kabe. Tokom velikih proširenja koja je naložio saudijski kralj Fahd bin Abdulaziz komlikovan sistem podvodnih kanala je osigurao da se slične poplave više ne dešavaju u samoj džamiji Harema. 

7. Postoji više Kaba!
Ibn Kerir piše o tome kako su vladar pravovjernih, Alija bin Ebi Talib, r.a., kao i i još neki ashabi,  rekli da je Ibrahimu, a.s., Allah Uzvišeni putem objave pokazao gdje će sagraditi Ka`bu, te da se Ka`ba nalazi ispod nebeskog Hrama (El-Bejtu-l-Ma`mura) tako da bi on, kad bi pao, pao na nju. Takav je slučaj i sa sedam nebeskih hramova. Polazeći od ove predaje neki učenjaci prvih generacija kažu da na svakom nebu postoji po jedan hram u kome stanovnici tog neba od meleka Allahu čine ibadet. Ti hramovi za stanovnike nebesa predstavljaju isto što i Ka`ba za stanovnike Zemlje.
O El-Bejtu-l-Ma`muru je i Poslanik, a.s., kao nečemu što je vidio tokom nadnaravnog noćnog nebeskog putovanja (El-Isr`a ve el-Mir`adža) rekao: „Onda mi je pokazan El-Bejtu-l-Ma`mur. Pitao sam Džibrila o njemu i on mi je rekao da je to mjesto u koje svaki dan dođe sedamdeset hiljada meleka da obave namaz i nikada se više isti ne vrate.“
8.  Crni kamen je u komadima.
Jedna od najpoznatijih znamenitosti Ka`be, ali i Meke uopće, jeste Crni kamen koji je ugrađen na njenom južnom uglu. Kamen je dug 25 cm, širok 17 cm i nalazi se uzidan u Ka`bi na visini od 110 cm.
Crni kamen je i pored svoje svetosti imao burnu historiju kao i muslimani koji su iz cijelog svijeta dolazili da ga dodirnu.
Tako se u nekim historijskim predajama navodi kako u jednom od sukoba između Emevija i Ibn Zubejra (683. god.) emevijska vojska opsjela Meku i da su tada emevijske trupe oklijevajući da uđu u grad zbog svetosti mjesta, odlučile postaviti katapulte na okolna brda kojima su sistematski bombardirali grad. Bombardiranje je trajalo devet sedmica. Uprkos nastojanju emevijskih vojnika da poštede Ka`bu, jedan zapaljivi projektil je ipak pogodio i zapalio kisvu (plašt Ka`be) da bi ubrzo zatim strahovit plamen zahvatio cijelu građevinu, od kojeg se čak i Crni kamen raspao na tri dijela.
Kasnije će vidljiva strana kamena biti polomljena na još nekoliko dijelova a danas su svi njegovi dijelovi uklopljeni i obuhvaćeni srebrenim obručem. Abdullah bin El-Zubejr je prvi stavio srebreni obruč oko Crnog kamena. Kasnije su mnogi muslimanski vladari izrađivali srebrne obruče kada god je to bilo potrebno. Zadnji je izrađen 1375 h.g./1955. god. za vrijeme kralja Sauda bin Abdulaziza.  Od tada obruč nije mijenjan ali je 2002. godine saniran.

9. Crni kamen je bio ukraden.
Manje poznat dio iz historije Meke i Kabe desio se 319, h.g., kada je jedna ismailijsko-šiitska sekta poznata pod imenom El-Keramite pod vodstvom Ebu Tahira skinula Crni kamen i odnijela ga sa sobom u mjesto El-Ihsa koje je bilo sjedište njihove sekte. Tek nakon dvadeset godina muslimanima je pošlo za rukom da ponovo vrate Crni kamen na njegovo mjesto i tada je on dodatno oštećen jer je vraćen u komadima.

Već smo ranije spomenuli predaje prema kojima je Crni kamen iz Dženneta i kako ga je melek Džibril donio Ibrahimu, a.s.,da ga ugradi u Ka`bu.

10. Crni kamen je nekada bio bijel.

Ibn Kesir u svome Tefsiru ali i u djelu Kazivanja o vjerovjesnicima spominje više detaljnih predaja o samom toku gradnje Ka`be čija autentičnost nikada nije dokazana. Jedna od tih predaja je i ta da je kada su izgradili temelje Kabe i počeli zidati ugao na kojem je danas Crni kamen, Ibrahim, a.s,, rekao sinu Ismailu, a.s,: "Sinko, potraži mi jedan lijep kamen da ga ugradim ovdje." "Oče", rekao je, "ja sam umoran i trom." Ibrahim je rekao: "Ako je tako, onda se udalji!" Tada mu je Džibril donio Crni kamen iz Indije koji je tada bio bijele boje, safir bijel poput segame (drvo izrazito bijelih plodova).
Adem ga je takvog donio iz Dženneta, ali je pocrnio zbog ljudskih grijeha. Kada je Ismail donio jedan drugi kamen i ugledao ovaj pored ugla Ka`be upitao je: "Oče, ko ti je ovo donio?" Ibrahim je odgovorio: "Onaj ko je marljiviji od tebe!" Oni su tako dalje zidali, i molili Allaha: "Gospodaru naš, primi ovo od nas, jer Ti, zaista, sve čuješ i sve znaš! (Prijevod značenja Kur`ana, El-Bekare: 127)

Muhamed Jusić

20.9.13

Završne pripreme za ovogodišnji hadž

Ovih dana privode se kraju posljednje pripreme za ovogodišnji odlazak 1025 hadžija iz BiH koji na ovo najveće muslimansko godišnje hodočašće u Meku i Medinu putuju preko Ureda za hadž Rijaseta IZ u BiH. Na hadž će iz naše zemlje preko turističkih organizacija, a pod supervizijom Ureda putovati još 58 hadžija preko Biss toursa iz Zenice i 50 hadžija preko Merkez oila iz Novog Travnika.
Prema riječima šefa Ureda, Nezima ef. Halilovića Muderisa, sve pripreme u Kraljevini Saudijskoj Arabiji su već završene, a ovih dana privode se kraju i redovni sastanci sa hadžijama po svim muftijstvima. Na tim sastancima širom Domovine sve hadžije su upoznate sa osnovnim propisima ovog obreda kao i sa svim tehničkim i zdravstvenim aspektima predstojećeg putovanja. Ove godine poseban akcenat je stavljen na instrukcije o tome kako da hadžije osiguraju da budu popisani na predstojećem popisu stanovništva, jer će u vrijeme popisa hadžije biti u Medini i Meki.  
U četvrtak, 19.9.2013., drugu godinu zaredom Ured za hadž je zajedno sa Atašeom za vjerska pitanja pri ambasadi Kraljevine Saudijske Arabije organizovao cjelodnevnu edukaciju vodiča i medicinskog osoblja koji će ove godine biti na usluzi našim hadžijama tokom putovanja.
Seminar je organizovan u Sarajevu u prostorijama Centra za lično i personalno usavršavanje koji su bili partneri u projektu. Otvaranju seminara su prisustvovali i konzul saudijske ambasade u Sarajevu gospodin Muhamed el-Fertuši, gospodin Abdulaziz Nasir er-Ruhajmi supervizor za islamske centre pri Ministarstvu za vjerska pitanja, vakufe i da'wu, gospodin Turki Fahd el-Burejk sekretar u kabinetu pomoćnika ministra pri Ministarstvu za vjerska pitanja, vakufe i da'wu, Ibrahim et-Turki direktor Regionalnog ureda Svjetske omladinske asocijacije Nedwa za Jugoistočnu Evropu, Ibrahim Husić direktor Ureda Nedwe u Sarajevu i Senad Ćeman direktor CLPU-a, Centra za lično i profesionalno usavršavanje.
Ovom prilikom učesnicima seminara se prigodnim predavanjem obratio šejh Abdurahman bin Gannam el-Gannam iz saudijskog Ministarstva za islamska pitanja, vakufe i da'wu koji je na osnovu vlastitog iskustva dao konkretne savjete kako uspješno organizovati hadž i pojasnio osnovne šerijatske aspekte obreda. Prisutnim se prigodnim izlaganjem obratio i gospodin Abdulmedžid el-Gajs, ataše za vjerska pitanja pri ambasadi Saudijske Arabije u Sarajevu. Nakon toga učesnici su od Nezima ef. Haliovića, Rasima Brkovića, dr. Merima Omerhodžića i Muhameda Jusića slušali o historijatu organizacije hadža iz BiH, tehničkim detaljima vezanim za organizaciju hadža, medicinskom zbrinjavanju hadžija i znamenitostima Medine i Meke. Tokom seminara se vodila diskusija i o svim drugim detaljima predstojeće organizacije, a vodiči su se sastali i sa glavnim vodičem, Izetom ef. Čamdžićem s kojim su dogovorili konkretne korake koji se trebaju poduzeti u predstojećim danima, dok je sa ljekarima i medicinskim tehničarima dr. Merim Omerhodžić, glavni ljekar održao radni sastanak.
Vodiči su dobili zadatak da u narednih 48 sati kontaktiraju sa hadžijama iz svoje grupe i prenesu im termine letova, a za sedam dana u Uredu za hadž planiraju da vodiči zaduže pasoše i žute kartona hadžija.
Prema potvrđenim terminimma letenja svih pet aviona, ako Bog da, lete sa Međunarodnog aerodroma Sarajevo za Medinu i to: prvi i drugi avion u utorak, 1.10.2013., treći i četvrti avion 2.10.2013.g., a peti avion 3.10.2013. godine.

Rijaset.ba


3.8.13

Pouka dana kada je Mesdžidul-l-haram u Meki bio pod opsadom

Slabo poznati događaj opsade Harem-i-šerifa u Meki treba poslužiti kao opomena svima kuda može odvesti iracionalna i fanatična religioznost ali i iskrivljeno vjerovanje o Mehdiju kakva se ovih dana ponovo javljaju među muslimanima
Piše: Muhamed Jusić (Preporod, 1. August, 2013.)
Opsada džamije u Meki u novembru 1979. ostala je slabo poznat detalj iz prošlosti najvećeg svetišta svih muslimana svijeta, možda baš zbog njihovog pokušaja da o tom bolnom dijelu svoje nedavne historije ne govore kako bi ga zaboravili. Zbog toga naivnog vjerovanja da će problemi nestati samo ako o njima ne govorimo i zbog nespremnosti da učimo iz svojih grašaka u povijesti muslimani, i ne samo oni,  od historije slabo šta uče. Iako se radi o najspektakularnijem napadu militanata koji se pozivaju na islam, čija ideologija je tada još bila u povoju,  ovaj događaj nikada nije u potpunosti rasvijetljen, nikada adekvatno analiziran i iz onoga što mu je prethodilo nikakve pouke nisu izvučene. Danas, kada je islamistički radikalizam postao globalni problem svima je jasno da je zataškavanjem napada na središte islama u svetom gradu Meki, sada već daleke 1979, propuštena jedinstvena prilika da se nadolazeće zlo na vrijeme prepozna, ali i da se definitivno ukaže na njegove korijene.
Tako će vam danas samo rijetki starosjedioci Meke, ukoliko uspijete pridobiti njihovo povjerenje, objasniti gdje da tražite tragove metaka i gelera u starom osmanskom dijelu džamije koja se nalazi oko Kabe. Od istih ćete možda čuti pokoji detalj o onome što nazivaju „Fitnetu-l-Džuhejma“ (smutnja i razdor Džuhejmana) i to je otprilike to.  Iako se o tome priča u uskim krugovima Arabije jako je malo pisanih tragova, osim službenih saopćenja Ministarstva informisanja Kraljevine,  o tome šta se stvarno desilo.
U drugim arapskim zemljama mogu se naći naslovi koji na ovaj ili onaj način tretiraju ili objašnjavaju šta se desilo početkom novog hidžretskog stoljeća u centru islamskog svijeta i za sve muslimane svijeta najsvetijoj džamiji. Jedna od takvih knjiga je Džuhejmanov potres u Meki (Zilzalu-l-Džuhejma fi Mekka) Hamze El-Hasana i Revolucija u Meki (Sevra fi rihabi Mekka). Nakon 11. septembra 2001. zapadna javnost se zainteresovala za ovaj skoro prešućeni događaj u nadi da će u njemu naći korijene „islamističkog militantizma“. Tako je u zadnjih nekoliko godina štampano više knjiga i ozbiljnih naučnih studija na ovo temu, kao što je knjiga  Wall Street Journalovog saradnika Yaroslava Trofimova „The Siege of Mecca: The Forgotten Uprising in Islam's Holiest Shrine and the Birth of Al Qaeda „.

Oružje uneseno na tabutu
Sve je počelo rano ujutro 1. muharrema 1400. godine po hidžretskom kalendaru kada se na sabah- namazu preko pedeset hiljada ljudi skupilo da obavi prvi namaz u novom hidžretskom stoljeću. Među njima je bilo i stotinjak sljedbenika studenta islamskih nauka iz Medine, Džuhejmana el-Utaibija, koji je već neko vrijeme naučavao kako je njegov mlađi kolega Muhammed ibn Abdullah el-Kahtani ustvari Mehdi (spasitelj) čiji je dolazak pred Sudnji dan nagovijestio Poslanik Muhamed, a.s,  lično. Prema nekim hadisima pred sami Smak svijeta na zemlji će se pojaviti čovjek kojeg će zvati Mehdi, ime će mu biti Muhamed, koji će „Zemlju ispuniti pravdom i sigurnošću nakon što je njome dugo vladala nepravda i sila“, što je ova skupina iskoristila kao osnov za svoje djelovanje. Godinama ranije Džuhejman el-Utaibij je u Medini djelujući kroz organizaciju El-Džam`a es-Salafiyya al-Muhtasiba (Selefijska organizacija koja naređuje dobro a odvraća od zla) skupljao nezadovoljnike koji su zagovarali povratak idejama ihvana (braće), prvih sljedbenika Muhameda bin Abdulvehaba (utemeljitelja tzv. vehabizma) u prvim danima Kraljevine. Za njega je vladajuća porodica i ulema koja ih je podržavala odstupila od islamskog učenja i pretvorila se u sluge Sjedinjenim Američkim Državama kojima su budzašto davali naftu. I upravo će ta mješavina „vjerskog literarizma“  i nezadovoljstva društvenom i političkom stvarnošću postati tako česta formula formiranja radikalnih grupa i pokreta širom svijeta koji će svoje utopijske, iracionalne vizije svijeta i rješenja nagomilanih društvenih problema ostatku društva nametati ako je potrebno i silom vjerujući da provode volju Božiju na Zemlji.
Prema sažetku svjedočenja onih koji su preživjeli napad, među kojima je bilo i sljedbenika El-Utejbija koji su se nakon hapšenja pokajali i koji su pomilovani, pobunjenici su oružje unijeli u harem džamije pored Kabe skriveno na tabutu, jer je uobičajena praksa da se nakon obaveznog namaza u Meki klanjaju i dženaze umrlima iz Meke i okoline. U prvim redovima uz imama su bili sljedbenici Džuhejmana koji su se dogovorili da se prije nego se počne klanjati dženaza dokopaju oružja i uzmu imama i što više prisutnih kao taoce. Odmah nakon što su se domogli oružja pobunjenici su počeli pucati u zrak, a El-Utaibij se domogao mikrofona te preko džamijskog razglasa počeo pozivati prisutne da slijede Mehdija koji će svijetu donijeti pravdu. Imam se uspio umiješati među hiljade ljudi koji su panično počeli bježati iz džamije i na taj način umači napadačima. Svi oni koji na vrijeme nisu uspjeli napustiti džamiju su postali taoci mladih fanatika.
Neki od prisutnih koji su kasnije svjedočili autorima studija o čitavom događaju su se prisjetili kako je El-Utaibij pozivao: „Slijedite Mehdija, koji će ovu kraljevinu očistiti od njezine dekadencije!“

Zemlja nije progutala specijalce
Florian Peil, novinar lista Die Zeit je reakciju vlasti opisao kao paničnu. On veli: „Kralj Saudijske Arabije Halid, panično reaguje kada je u 800 km udaljenom Rijadu čuo za zbivanja u Meki. Ovo je prvi put nakon osnivanja države 1932. godine da militantna opozicija protestvuje protiv njegove familije. Totalno iznenađen zbivanjima, a uz to neiskusan u suočavanju sa otvorenim otporom, zapovijeda da se zatvore granice zemlje, da se prekinu telefonske veze i da se vojska usmjeri u Meku. Ministar unutrašnjih poslova Najif i ministar odbrane Sultan odmah odlaze u Meku.“ Popodne 20. novembra je džamija opkoljena i prekinuto je snabdijevanje strujom. Vlada je u međuvremenu saznala sa kim ima posla: tek godinu prije su bili uhapsili Džuhejmana El-Utaibija i stotinjak njegovih pristalica zbog „ustaničkih ideja“ da bi ih nakon mjesec dana pustili iz zatvora u Rijadu. Oni koji bolje poznaju situaciju u Kraljevini tvrde kako se razlog zbog kojeg sigurnosne snage nisu brže reagovale ne krije u njihovoj neprofesionalnosti, nego strahu kralja Halida koji nije htio da izda naređenje da vojska interveniše u Svetoj Džamiji  i Haremu u čijem je okruženju zabranjeno potezati oružje radi borbe. Prema toj varijanti događaja, fetva je izdata tek nakon četiri dana.
Kako god, nakon što su saudijske sigurnosne snage i vojska krenuli u napad ispostavilo se da su pobunjenici daleko tvrđi zalogaj nego što su mislili. Zanimljivo je kako je El-Utajbij uvjerio svoje sljedbenike da će Bog dati da se zemlja procijepi pod nogama vojnika zla kada krenu na njih, jer se u predajama od Poslanika Muhameda, a.s., navodi da će se to desiti kada ljudi kod Kabe prepoznaju Mehdija. Kada zemlja nije progutala saudijske specijalce koji su na njih krenuli sa svim raspoloživim oružjima od oklopnih vozila do helikoptera, sljedbenici Mehdija su shvatili da im se boriti do smrti. Borbe su se otegle danima, a fanatični borci naoružani snajperima su davali žilav otpor krijući se iza stotina talaca koje su držali kao živi štit. Prema nekim autorima, nakon što se otpor otegao vlasti su angažovale i  francuske specijalce (nikad službeno potvrđeno) koji su uz pomoć saudijskih komandosa ovladali džamijom , ali tek pune dvije sedmice nakon što su se u njoj zabarikadirali „mehdijevci“.
Florian Peil također tvrdi da se vladajuća porodica u Kraljevini odlučno obračunala sa akterima. Džuhejman El-Utaibi i 170 preživjelih su uhapšeni. Muhammed el Kahtani, koji je proglašen za Mehdija, ubijen je u borbama, njegov leš će kasnije na saudijskoj televiziji biti prikazan kao dokaz. On navodi i izjavu princa Najifa da je prilikom opsade i oslobođenja džamije ubijeno 177 pobunjenika, 127 vojnika i 26 talaca. Preko 600 ljudi je ranjeno. Po kratkom postupku su Utaibi i 63 njegovih najbližih sljedbenika – 43 Saudijca, nekoliko Egipćana, Jemenaca, Kuvajćana, jedan Sudanac i jedan Iračanin – osuđeni na smrt i 08.januara 1980. godine u osam raznih gradova pogubljeni. Do tada najveće kolektivno pogubljenje u Saudijskoj Arabiji je trebalo da demonstrira odlučnost i snagu.  Ideologijom koja ih pokretala, nažalost, muslimanski svijet se manje bavio.
Možda baš zbog nespremnosti muslimana da o ovom događaju otvoreno progovore iz ovih nemilih dešavanja nije izvučena pouka o tome kuda može odvesti ekstremističko i bukvalno razumijevanje vjere i njenog učenja, te da onima koji krenu putem vjerskog fanatizma i iracionalnog miješanja vjerskih doktrina  sa političkim i društvenim dešavanjima ništa, pa ni najsvetija džamija muslimana, nije sveto. Da smo to naučili tada danas bi sa puno više opreza gledali na nosioce takvih učenja i njihove stavove.  

14.12.12

Muzej Medinska kuća- čuvar zagubljene medinske tradicije i historije



U Medini otvoren novi muzej
Muhamed Halilović, Abdulaziz Kaki, Muhamed Jusić i Aljo ef Cikotić
Muzej Medinska kuća- čuvar zagubljene medinske tradicije i historije

Piše: Muhamed Jusić (Preporod, br. 24/986. 15. decembar, 2012.)

Svi oni kojima se ukaže prilika da posjete grad Allahovog Poslanika, a.s., El-Medinu el-Munevveru se slažu kako ona plijeni sve posjetioce svojom blagošću i neponovljivom atmosferom duhovnog smiraja. To se često čuje i od naših hadžija koji tu „duhovnu vibraciju“ ne osjećaju čak ni u Meki. Medina je po toj svojoj blagosti i dobroti prepoznatljiva još od vremena Poslanika, a.s, kada su njeni stanovnici, Ensarije, njemu Plemenitome i prvim muslimanima ukazali sigurno utočište kada to niko drugi u Arabiji nije htio ili nije smio. Prema muslimanskoj tradiciji i sam Poslanik, a.s., je ovaj grad koji se do njegovog dolaska zvao Jesrib nazvao Tabom i Tajjibom, tj dobrom i blagom i od Boga Milostivog je tražio blagoslov za nju i njene stanovnike.
Medina je tu svoju posebnost sačuvala, kažemo i danas, iako se u njoj mnogo šta promijenilo i nakon što se njen centar i sama Poslanikova džamija, osim njegovog kabura i Revde (prostora džamije iz vremena Poslanika, a.s., koja je sačuvala sve elemente svog osmanskog i predosmanskog izgleda),  modernizirala konstantnim proširenjima kako bi mogla prihvatiti sve veći broj posjetitelja iz čitavog muslimanskog svijeta. Malo toga je u Medini ostalo od njenih brojnih historijskih znamenitosti.
Naravno, u Medini je ipak, za razliku čak i od Meke, primjetno i to da onaj ko se potrudi ipak može naći brojna značajna mjesta iz historije islama i vremena Poslanika, a.s., koja, iako nisu adekvatno obilježena i konzervirana, u velikom broju slučajeva nisu ni porušena kao što je to slučaj sa nekim drugim znamenitostima širom Arabije. Taj drugačiji odnos Medinelija prema svojoj prošlosti vidi se i na sitnim detaljima kakvi su mušabaci na megahotelima koji su replike stare hidžaske arhitekture i podsjećaju na izgled starih kuća kakve su nekad bile oko Poslanikove, a.s., džamije i kakvih je danas ostalo tek nekoliko. Ipak, daleko je to od onoga što bi Medina imala pokazati svima onima koji je posjete.
Zato me je ove godine prijatno iznenadilo kada sam zajedno sa Muhamedom Halilovićem i Aljom ef. Cikotićem, kolegama angažovanim u organizaciji hadža ispred Ureda za hadž IZ u BiH,  doznao da je jedan od rijetkih entuzijasta koji godinama revnosno čuva historijsko i kulturno nasljeđe Medine svoj muzej iz neposredne blizine Poslanikove džamije gdje se nalazio u relativno skučenom prostoru preselio na novu adekvatnu lokaciju u dijelu Medine gdje se planira izgradnja nove gradske četvrti nazvane Naučni ekonomski grad (Knowledge Economic City -KEC). Naime radi se o dr. Abdulazizu Kakiju koji već godinama revnosno istražuje i promoviše zagubljene i devastirane medinske znamenitosti.
Muzej nosi naziv Medinska kuća (Dar al-Madinah Museum) i nalazi se u prelijepoj zgradi koja je tek prva od niza stambenih, poslovnih, obrazovnih i sportskih građevina koje se grade u sadašnjem predgrađu Medine i koje bi trebale činiti „Medinu budućnosti“. Lokacija se nalazi u ulici Kralja Abdulaziza između medinskog aerodroma i željezničke stanice buduće željezničke pruge kojom će saobraćati brzi voz na relaciji Medina -Meka. 

Entuzijazam pojedinca
Unutrašnjost muzeja
Dr. Kakija sam primijetio još kao student Medinskog Univerziteta puno prije nego je on otvorio svoj prvi muzej i to tragajući za knjigama i materijalima koji govore o tim zagubljenim znamenitostima radi lične znatiželje, ali i radi toga što sam već tada prikupljao materije za svoju skromnu monografiju Meka i Medina koja je prije nekoliko godina ugledala svjetlo dana i sada već svoje drugo izdanje. Tu skromnu knjigu sam sabrao baš zato što sam osjetio da postoji ta praznina ne samo kod naših hadžija koji zijarete Meku i Medinu koji o mjestima koje posjećuju znaju jako malo, nego i zbog toga što su oni koji su zaduženi za očuvanje historijskih znamenitosti svetih mjesta uradili jako malo da se ona sačuvaju i prikažu u najboljem svjetlu kako bi posjeta Haremejnu bila ne samo još zanimljivija nego i prilika da se mnogo šta nauči. Tada sam vidio da u Medini postoji jedan krug ljudi koji su toga itekako bili svjesni, među kojima je i nekoliko profesora Islamskog Univerziteta, i koji su bili odlučni da se stvari u tom smislu počnu mijenjati. Dr Kaki je prednjačio među njima i njegovi projekti među kojima je i ovaj muzej svjedoče da se stvari na tom polju napokon, iako za nas sporo, kreću u pravom smjeru. On i ljudi poput njega su vlastitim entuzijazmom pokušavali nadomjestiti ono što je sistem svjesno ili ne propustio uraditi.
Zgrada muzeja
Postavke u muzeju se fokusiraju na siru- životopis Poslanika, a.s., i događaje iz historije islama i za razliku od prvog kojeg je otvorio gdje su dominirale etnografske postavke ovdje su one, vjerovatno zbog ograničenosti prostora, u drugom planu. Ipak, tu se mogu naći primjerci ženske nošnje Hidžaza prije ulaska njenih gradova u okvire Saudijske Kraljevine, vjenčanice medinskih žena, mnoštvo posuđa i predmeta za svakodnevnu upotrebu iz osmanskog perioda ali i ranijih stoljeća. Na ulazu vas dočekaju sa medinskim šerbetom koje se nekada moglo kupiti u sukovima i sa poznatim svježim medinskim hurmama- belh. Tu su izložene i jedinice mjere iz vremena Poslanika, a.s., mud i s`aj, a na izlazu se one mogu i kupiti i to sa senedom ili lancem prenosioca kojem se dodaje i ime onoga ko postane vlasnikom te mjere kako bi je mogao nastaviti prenositi budućim generacijama muslimana. Sve skupa, jedinstveno putovanje kroz zaboravljenu prošlost kojoj u mnoštvu ogromnih hotela, trgovačkih centara sa skupom robom i načičkanih trgovinica sa kineskom robom skoro da nema traga. To je ona Medina koju naše hadžije ne vide i koja se sve više gubi.
U muzeju je osim toga dr. Kaki sa svojim asistentima izradio desetke velikih maketa na kojima se mogu vidjeti značajni događaji iz historije Medine, Meke i životopisa Poslanika, a.s. Tako se na jednoj maketi od nekih pet metara može vidjeti put koji je Poslanik, a.s., prešao kada je išao putem hidžre i kako se taj put razlikovao od onoga kojim su išle trgovačke karavane. Na tom putu su obilježena mjesta na kojima su se desili svi bitniji događaji od skrivanja u pećini Sevr, do susreta sa Surakom bin Malikom, pa sve do ulaska u Medinu kroz Senijetu-ved`a. Na drugoj seriji manjih maketa je prikazan razvoj Meke od vremena hazreti Hadžere do prvih većih proširenja. Tu je i ogromna maketa na kojoj je detaljno prikazan tok bitke na Uhudu, kopanje hendeka, te gdje je on tačno ucrtan u odnosu na današnje ulice Medine, kako bi svi posjetioci shvatili kuda je on prolazio s obzirom da to u gradu danas na bilo kakav način nije obilježeno. Na manjoj maketi se vidi i veličina hendeka kojeg su Poslanik, a.s. i ashabi iskopali kako bi se zaštitili od napada Saveznika (Ahzab) i iako smo iz sire- životopisa poslanika toliko puta učili, pa i predavali, njegove dimenzije sasvim je drugačije kada se to vidi na jedan slikovit način i sa tačnim reljefnim obrisima i razmjerama mjesta na kojima su se događaji dešavali.
Kakodoći do muzeja u Medini
U njegovom novom muzeju Medine se sada na jednom mjestu mogu naći svi naslovi djela koja je iz historije Medine i o njenim znamenitostima napisao dr. Kaki. U samo jednoj od svojih brojnih knjiga o Medini a koja je dostupna na arapskom i engleskom jeziku dr. Kaki je istražio preko devedeset znamenitih džamija u Medini od kojih je većina uništena. On je ne samo objasnio njihov značaj nego je ucrtao i njihove lokacije na sadašnjoj karti Medine, a za neke je upisao i GPS koordinate da ih posjetioci lakše mogu naći. Isto je uradio i sa stotinama drugih značajnih historijskih mjesta od bunara, bašti, kuća, dvoraca poprišta bitaka, tekija i drugih historijski bitnih građevina o kojima je napisao zašto su značajni za historiju, gdje se nalaze i u kakvom su stanju. Sve je to propraćeno sadašnjim fotografijama građevina ili mjesta gdje su se nalazile i starim fotografijama ukoliko su dostupne.

U muzeju je posebno zanimljiv i serijal maketa koji pojašnjava kako se kroz historiju razvijalo turbe iznad Poslanikova, a.s, mezara kao i njegova džamija te obližnje kuće Ali Bejta (Poslanikove porodice) i ashaba, r.a. Mladi kustos muzeja će vas, dok vas provodi kroz postavke, upoznati sa brojnim sitnim detaljima iz daljnje i skorije historije tih mjesta tako da će, sigurno, svako onaj ko ih posjeti kada drugi put pored njih prođe drugačije doživjeti zijaret časnoj Medini. To je ono što je dugo nedostajalo našim hadžijama i svima onima koji i po nekoliko puta posjećuju Osvijetljenu Medinu. Uz već postojeći muzej Haremi-šerifa u Meki ovo je sada jedna cjelina koja nam otvara mala vrata u bogatu prošlost svetih gradova. Zato je moja topla preporuka svima onima koji dobiju priliku da zijarete Medinu da nađu vremena da ovaj muzej posjete i nauče puno više, ne samo o Medini i njenim znamenitostima, nego i o islamskoj historiji uopće i običajima tamošnjih muslimana. Možda je previše predložiti da sve naše hadžije zbog skučenosti prostora organizovano posjete ovo mjesto, ali je sigurno dobro da oni koji će u idućim godinama uz Božiju dozvolu posjete Meidnu znaju za ovaj vrijedni muzej i da oni koji to žele mogu samostalno organizovati posjetu u manjim skupinama.

6.11.11

Mekanska sahat-kula- odlomak iz teksta u Oslobođenju

Jedna od najmarkantnijih i najkontraverznijih građevina koje su nikle nadomak Kabe je ogromni stambeni toranj sa satom na vrhu čija gradnja se ovih dana privodi kraju. Ova građevina je najveća sahat-kula na svijetu. Sat se nalazi na visini većoj od 400 metara, a prečnik mu je 40 metara. Čitav stambeni toranj sa satom i velikim alemom ima visinu od 601 metar. Na projektovanju i izgradnji ove nove mekanske znamenitosti angažovani su stručnjaci iz Njemačke, Švicarske i brojnih drugih zemalja, a jedan od glavnih inženjera je Bosanac angažovan u njemačkoj firmi. Iznad sata nalazi se nekoliko levhi, a na onoj okrenutoj prema Kabi ispisana je riječ Allah,  sam elif, prvo slovo, je visine 23 metra. I dok se jedni dive ovom građevinskom čudu, kritičari spominju vrijeme prvih generacija muslimana kada halife nisu dopuštale da ijedna građevina u Meki bude veća od Kabe iz poštovanja prema Bejtullahu. Ono što svi koji učestvuju u obredima mogu primjetiti jeste da ljudi koji obilaze oko Kabe, tj. koji čine ritualni tavaf, sve češće gledaju prema mega-građevini koja se diže nebu u oblake, nego prema Kabi.

12.4.11

Objavljen poziv na HADŽ 2011/1432

Rijaset Islamske zajednice u BiH, Ured za Hadž, objavio je, javlja Zulhulejfa, Poziv na hadž za 2011-1432 godinu.

Cijena za odlazak na hadž avionom iznosi: 6250 KM

Cijena za odlazak na hadž autobusom iznosi: 5670 KM U cijenu hadža uračunata je i hrana na bazi polupansiona (doručak i večera). Na priloženim linkovima možete preuzeti zvanični poziv na hadž sa planiranom maršrutom, terminima i cijenom, ovisno za koji se prevoz odlučite (avion ili autobus).






18.12.10

Meka koja nestaje

Meka koju ne vide hadžije

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)

Iza nas je još jedan uspješno organizovan hadž (hodočašće muslimana Meki) i sve bh hadžije, njih 1778, sretno se vratilo u domovinu. Saudijske vlasti su više nego zadovoljne ovogodišnjom organizacijom i u više navrata su preko svojih zvaničnika istakle da je to posljedica sistematskog ulaganja u postojeće kapacitete mjesta na kojima se hodočašće obavlja, te u nove tehnologije. Međutim, nisu svi oduševljeni Novom Mekom.
Koliko je hadžija
Hodočašće u Meku je prema učenju islama obaveza jednom u životu svakog muslimana koji za to ima fizičku i materijalnu mogućnost i ove godine se na tom najvećem skupu muslimana u svijetu okupilo, prema zvaničnim podacima, tri i po miliona ljudi. Naravno, to je broj izdanih viza za strance i saglasnosti za stanovnike Saudijske Arabije, koji po zakonu mogu samo jednom u pet godina obaviti hadž, ali stvarni broj je veći, prema procjenama, možda i za čitav milion. Tačan broj hadžija se ne može odrediti zbog toga što je nemoguće procijeniti koliko je stanovnika Meke i okolnih mjesta učestvovalo u obredima, a vrlo je teško i pored rigoroznih kontrola spriječiti one koji bez saglasnosti dolaze u Meku i učestvuju u obredima. Saudijske vlasti zato iz godine u godinu čine sve kako bi broj prisutnih držali u granicama postojećih kapaciteta, ali i kako bi te kapacitete proširili. S tim ciljem je Organizacija islamske konferencije donijela odluku kojom se kvota hadžija iz svake zemlje određuje po principu da na hiljadu muslimana jedan može obaviti hadž. I pored toga, prirodni rast stanovništva i nastanak novih muslimanskih zajednica u zemljama koje nisu tradicinalno muslimanske, te sve veće interesovanje za taj put, stvara stalni pritisak na Kraljevinu da osigura povećanje kapaciteta za sigurno obavljanje hadža. Međutim, povećanje broja hadžija moraju pratiti inovativna rješenja na vrlo ograničenom prostoru kako bi svi hodočasnici sigurno obavili vremenski vrlo ograničene obrede i kako se ne bi dešavalo da zbog stampeda i velikih gužvi na „uskim grlima“ stradaju ljudi. Prema postojećim planovima Ministarstva hadža Meka bi trebala do 2014. imati kapacitete da je tokom godine posjeti 14 milona hodočasnika koji će obaviti hadž ili umru- posjetu Svetom hramu (džamiji Mesdžidul-haram) mimo obreda hadža, tj. tokom ostatka godine. Zato je čitava Meka, ali i Medina- drugi sveti grad koji hadžije posjete prije ili nakon obavljenog hadža, u kome se nalazi grob Poslanika, te mjesta na kojima se obredi obavljaju, jedno veliko gradilište. Kranovi su posvuda, a građevinska čuda i megagrađevine nastaju na svakom koraku. Dok jedni u tome vide „neminovno kretanje u korak s vremenom“ i modernizaciju grada i načina na koji se obred obavlja, drugi u velikom broju megahotela, među kojima je i jedan uz samu Kabu, sa najvišom sahat-kulom na svijetu, te automatizaciji kretanja hadžija, vide ubijanje samog duha Meke.
Oko arhitekte
Jedan od onih koji ne prihvata argument da su svi dosadašnjih građevinski zahvati u Meki bili neophodni kako bi se umanjila opasnost od nesreća i kako bi se stvorili uslovi da što veći broj ljudi posjeti Meku je i arhitekt i osnivač Instituta za Hadž studij u Meki, Sami al Angawi. On je novinaru DW-a izjavio da se upravo ovim zdanjima i intervencijama izgubio i zadnji dašak spiritualnosti kojim je ovo mjesto prije zračilo. “Protivim se zapravo svemu što se trenutno u Meki i Medini gradi. Ova mjesta više nemaju ništa zajedničko s nekadašnjim karakterom i poviješću vezanima uz hadž. Sva ova ulaganja vode ka apsolutnoj mehanizaciji hodočašća koja je miljama udaljena od početnih misli poslanika Muhameda i Ibrahima”, kaže Al Angawi.
Ima i onih, poput kolumnistkinje dnevnih saudijskih novina Al-Watan, Maram Abdurahman Mekavi, koji upozoravaju kako se malo ko brine o tome kako žive Mekenlije i kako se sve te graditeljske intervencije i povećanje broja posjetilaca odražavaju na život njenih starosjedilaca. Ona u svojoj kolumni objavljenoj u dane hadža tvrdi kako oni dijelovi Meke na kojim ne borave hadžije u posljednjih trideset godina nisu dobili svoj dio naftnog bogatstva poput drugih saudijskih gradova. Oni smatraju kako privilegiju da žive u najsvetijem gradu svih muslimana, kojom se svi u Meki ponose, plaćaju visokom cijenom koja se ne ograničava samo na nezamislive gužve u vrijeme obreda hadža i umre u ramazanu.
I uistinu, u razgovoru sa mještanima Meke brzo se stiče dojam da postoji jedna druga Meka u kojoj žive njeni starosjedioci i koja ima malo zajedničkog sa onom Mekom kroz koju godišnje prođu milioni stranaca iz čitavog svijeta. Te stare mekanske porodice sve češće žive u novim četvrtima sve dalje od centra grada i gužvi koje tamo vladaju. Međutim, oni kao i Maram, koja trenutno živi u Londonu, upozoravaju kako u tim dijelovima nema svih onih pratećih sadržaja koje drugi saudijski gradovi imaju i da je u Meki sve podređeno hodočasnicma.
Gdje je birićet
U tim novim nastambama na obodima grada nema onog duha koji je nekada vladao u zbijenim četvrtima i sukovima uz samu Kabu. Zbog toga sve veći broj mekanskih porodica prelazi da živi u susjedni grad Džidu na obali Crvenog mora. Na taj način, tvrdi nostalgična Mekenlijka, ovaj grad, kojeg nazivaju Sveti glavni grad, ostaje bez nečega puno vrjednijeg od svojih stanovnika koji bivaju zamjenjeni imigrantima iz čitavog svijeta. On, tvrdi Maram ostaje bez svog duha. I usitinu, Meka je kroz historiju bila centar isamske duhovnosti, poezije i književnosti, a ne samo mjesto hodočašća na koje se sliju milioni ljudi iz čitavog svijeta da dožive iskustvo susreta sa Svetim hramom i Kabom, prvim hramom sagrađenim na zemlji u kojem se štuje samo jedan Bog. Tako Maram podsjeća da je taj duh bio prisutan donedavno u Meki i da smo s početka dvadesetog vijeka u njoj imali velikane pisane riječi poput El-Gazavija, Es-Sibaija, El-Ensarija, El-Fikija i drugih koji su još tada zagovarali društvenu, političku i svaku drugu reformu i preporod muslimanskih zajednica insistirajući na pravima žene. Dio tog vremena se i sada može naći u koricama knjiga poput one štampane 1936. „Nadahnuće pustinje“ (Min Vahji es-Sahara) dvojice mekanskih književnika, Muhameda Saida Abdulmaksuda Hodže i Abdullaha Omera Bilhejra. Skoro ništa od toga danas nije ostalo u Meki- tvrde oni.
Jedan taksista u Meki s kojim sam posljednjih dana hadža podijelio ova razmišljanja njegovih sunarodnjaka kako bi dobio još nekoliko detalja o tome kako žive stare Mekenlije, nije bio tako dramatičan oko svih ovih promjena i nije dijelio mišljenje svojih sugrađana. On mi je samo rekao kako duboko vjeruje da je Bog blagoslovio Meku još od vremena kada je za nju molio Božiji poslanik Ibrahim (Abraham) i da u Meki, dok god je u njoj Kaba neće nedostajati duhovnosti, te da megagrađevine nikada neće moći zasjeniti jednostavnost i snagu kojom Kaba zrači. On mi je samo dodao i to da mu je drago da se u Meku napokon počinje ulagati i da se nada da će dio tih investicija biti usmjeren ka poboljšanju životnog standarda njegovih građana, a ne samo kako bi se prihvatio što veći broj hodočasnika iz čitavog svijeta. A što se promjena tiče, on mi reče ono što sam toliko puta kod Arapa čuo: „el-bereke fil hareke“ - berićet je u kretanju, ili po naški „samo neka se nešto dešava“.
Meka Metro
Jedna od inovacija koju je ove godine implementirala saudijska vlada kako bi olakšala kretanje velikog broja ljudi na relativno ograničenom prostoru i u izrazito kratkom vremenskom roku je i "Mašair željeznica", poznata kao Meka Metro ili „Željeznica svetih mjesta“. Ove godine je pušten samo prvi eksperimentalni dio čitavog sistema i rezultati su, prema prvim analizama, zadovoljavajući, jer je samo u ovoj prvoj fazi iz upotrebe povučeno četiri hiljade autobusa što je znatno smanjilo gužvu. Eksperimentalna željeznička pruga s dvije trake, s početnim brojem od devet stanica, povezuje tri sveta mjesta - Mina, Muzdelifa i Arefat - područja u kojima vladaju velike gužve tokom petodnevnog hodočašća. Posao na izgradnji željeznice je dobila kineska firma, a francuska kompanija „Sistra“ je dobila posao da rukovodi konzorcijem britanskih i njemačkih kompanija koje će obavljati nadzor nad projektom.
Željeznica će raditi pet dana u godini, u vrijeme hadža, i ove godine je radila s kapacitetom od 35 %,, dok se u iduće dvije godine očekuje da sve hadžije putuju metroom i da se projekt nastavi tako da se spoje džamije u Meki i Medini, te hadžski terminal aerodroma u Džidi.

16.12.08

Nova Meka

Piše: Muhamed Jusić

Ove godine iz Bosne i Hercegovine je na hadž, muslimansko hodočašće Meki, otputovao rekordan broj hadžija, njih 2200. Neki od njih su se već vratili kući, a drugi su na putu. Ovo je prvi put da su muslimani iz Bosne i Hercegovine probili kvotu hodočasnika koju je za svaku zemlju prema broju stanovnika islamske vjeroispovijesti odredilo saudijsko Ministarstvo hadža. Kvote su nužne iz proste činjenice da sveta mjesta ne mogu primiti sve ljude koji bi željeli obaviti ovu petu temeljnu dužnost svakog muslimana. I pored svih ograničenja smrtni slučajevi zbog prevelike gužve nisu bili rijetkost. Upravo zato saudijske vlasti već nekoliko godina rade na proširenju kapaciteta svetih mjesta stvarajući Novu Meku i ujedno otvarajući jedno od najvećih gradilišta na svijetu.


Zvanična statistika pokazuje da broj muslimana koji obave obred umre (posjetu Meki mimo obreda hadža) uz sva ograničenja godišnje raste za šest procenata, a hadžija 3,6 % godišnje. U statističku analizu nije uključeno 500 000 hadžija koji svake godine obave hadž bez znanja zvaničnih institucija. Najveći broj njih su strani državljani koji žive u Saudijskoj Arabiji i koji ne prolaze zvaničnu proceduru izdavanja saglasnosti za obavljanje hadža koju moraju proći stanovnici Kraljevine. Saudijske vlasti predviđaju da će samo umru u 2009. godini obaviti 18 miliona ljudi. Doda li se ovome činjenica da u proteklih nekoliko godina Saudijska Arabija ima enormne dodatne prihode od poskupjele nafte za koje nije sigurna gdje ih uložiti, investiranje u ovakve projekte teško da je samo radi sevapa.

Prvi zahvat u sklopu ambicioznog projekta proširenja kapaciteta Meke kao najvećeg svjetskog mjesta hodočašća bilo je proširenje mosta na džemretima (simbolično ritualno kamenovanje šejtana tokom obreda hadža). Dosad je obred bacanja kamenčića na džemretima uzrokovao gužvu koja je u nekoliko navrata odnijela desetine žrtava.
Nakon analiziranja većeg broja prijedloga kako da se riješi problem gužve na ovom obrednom mjestu izabrano je rješenje koje predviđa izgradnju mosta na četiri nivoa, sa jedanaest različitih prilaza i dvanaest izlaza tako da će hadžije dolaziti na mjesto obreda i odlaziti sa njega u različitim nivoima i pravcima čime će se izbjeći gužve. Usto, već se pristupilo kopanju četiri nova tunela koji će olakšati dolazak hadžija na džemreta i njihov povratak u Meku. Predviđena je i izgradnja tunela ispod čitavog kompleksa koji će biti rezervisan za vozila hitne pomoći, vatrogasce i ostale službe zadužene za sigurnost hadžija.
Dokumentacija idejnog rješenja koju je javno prezentovala državna Fondacija za razvoj Meke i Medine, predviđa gore navedene intervencije na lokaciji samo kao prvu fazu. Temelji koji će u toj fazi biti postavljeni i prateća infrastruktura predviđaju izgradnju mostova sa deset nivoa preko kojih će obred u jednom danu moći obaviti pet miliona hadžija. Ti mostovi biti će izgrađeni u narednoj fazi, kada i ostala infrastruktura Meke i Medine bude spremna za prihvat tolikog boja hodočasnika. Predviđeno je da razmak između mostova bude 12 metara, a njihova planirana širina je 90 metara. Čak kada i ova faza bude gotova, nacrt ostavlja mogućnost za dodatno proširenje kapaciteta mostova.
Troškovi prve faze radova u kojoj će biti izgrađeni mostovi na četiri nivoa i podzemni tunel ispod čitavog kompleksa, procijenjeni su na četiri milijarde i dvije stotine miliona rijala (preko dvije milijarde KM).


U Meki se uporedo sa ovim fascinantnim projektom ulazi u nekoliko grandioznih projekata izgradnje stambeno-trgovačkih blokova u blizini Haremi-š-Šerifa (Svete džamije u Meki).
Nedavno je princ Abdulmedžid bin Abdulaziz, emir regije Meka obznanio početak radova na dvije i po milijarde rijala (upola manje milijardi KM) vrijednom projektu izgradnje stambeno-trgovačkog naselja u području sjeverozapadno od džamije u Meki. Ovaj graditeljski podvig će, za razliku od projekta mostova na džemretima, biti finansiran najvećim dijelom investicijama privatnog i vakufskog sektora.
Saudijske dnevne novine El-Ukaz su već ranije pisale o početku radova na projektu izgradnje hotelskog naselja u samoj blizini Harema u području brda Omer (Džebel Omer). Projekat na brdu Omer je graditeljski i arhitektonski poduhvat o kojem su pisali svi svjetski mediji od New York Timesa do lokalnih listova u regionu. Osim što će se raditi o, prema mišljenju stručnjaka, jednom od najljepših arhitektonski i urbanistički osmišljenih naselja u svijetu biće to divan primjer mješavine islamske i moderne arhitekture. Broj ljudi koji taj prostor mora primiti je bio takav profesionalni izazov da su na njemu radila neka od najpoznatijih svjetskih imena u arhitekturi i urbanizaciji gradova. Novi kompleks će se prostirati na 230 000 metara kvadratnih. Uz desetke hotela sa pet zvjezdica koji će biti izgrađeni, kao i bezbroj komercijalnih centara, rješenje predviđa i 200 000 mjesta za obavljanje namaza (dnevne molitve). Čitav projekat bi trebao biti dovršen do 2010.


Nerijetko se u Meki uklanjaju čitava brda oko džamije u kojoj se nalazi Kaba kako bi se napravio prostor za nove hotelske komplekse. Jednom takvom slučaju bili su svjedoci i naše hadžije koje su u protekle četiri godine obavili hadž. Naime, čitavo brdo Edžjad, zajedno sa starom turskom tvrđavom (što je izazvalo burna negodovanja u muslimanskom svijetu koji su u tome prepoznali još „jedan nasrtaj saudijske vehabijske vlasti na islamsku historiju i tradicionalnu arhitekturu“) uklonjeno je iz neposredne blizine Harema kako bi se tu izgradio kompleks prelijepih hotela sa nekoliko spratova predviđenih za obavljanje namaza, ali i šoping. Ovaj zahtjevan poduhvat danas izgleda kao šala prema obimu poslova koji će biti poduzeti samo kako bi se pripremio prostor za izgradnju projekta na brdu Omer.