O prozoru koji četrnaest vijekova nije zatvoren –zabilješke iz Arabije

U Poslanikovoj, a.s. džamiji, kao i samoj Medini, stalno nas iznenade sitni detalji iz bogate historije koji su preživjeli brojna proširenja kako džamije tako i njenog okruženja. Jedan takav detalj je i priča o prozoru koji se nalazi nasuprot mezara Poslanika, a.s. i kojeg mogu vidjeti svi oni koji nazivaju selam pored vadžihe (prostorije u kojoj je mezar Poslanika, a.s., Ebu Bekra i Omera, r.a.) a za kojeg stanovnici Medine vole kazati kako nije zatvoren već četrnaest vijekova. 

Imam Ez Zehebi u knjizi Siyar A'lam al-Nubala i Es-Sujuti u Tarihu-l-hulefa donose dijelove kazivanja o ovom prozoru koji je skoro pao u zaborav.

Prema ovoj i drugim predajama u muslimanskoj tradiciji i kazivanjima stanovnika i historičara Medine, u vrijeme vladavine halife Omera, r.a. ukazala se potreba za proširenjem Poslanikove, a.s. džamije, ali i hudžre, prostora u kojem se nalazio mezar Poslanika, a.s. Prema halifinom planu bilo je potrebno izmjestiti kuću ili sobu u kojoj je živjela njegova kćerka, a Poslanikova, a.s. supruga Hafsa, koja se nalazila pored Aišine sobe i mjesta na kojem je tokom svoje bolesti ležao Poslanik i gdje je i ukopan. Poslanik, a.s. je na tom mjestu ukopan jer je na smrtnoj postelji saopćio ashabima da je praksa ranijih poslanika bila da se ukopaju na mjestu na kojem su preselili na bolji svijet, ali i kako bi se izbjegli sukobi sljedbenika oko toga gdje će biti njegov mezar. 

Hafsa je odbijala svaku pomisao da se udalji od voljenog Muhameda, a.s. i nije pristajala na nagovor brojnih ashabijki i članova svoje porodice. Nije htjela da se udalji od njega, jer ju je od njegovog kabura dijelio samo zid, niti je htjela da napusti kuću u kojoj je živjela s njim i za koju je vežu brojne uspomene. Tek kada su je njen otac i brat Abdullah bin Omer zamolili da pristane da se premjesti u bratovu kuću koju će joj ustupiti i koja je bila samo nekoliko metara ispred, ona je to prihvatila ali pod uslovom da joj ostave prozor koji se neće zatvarati i koji će gledati na mezar Poslanika, a.s. Tako je i bilo i to je taj prozor koji i danas stoji otvoren kao svjedočanstvo ljubavi supruge prema svome mužu, ali i ashabijke prema voljenom Poslaniku. Ovaj prozor je svjedočanstvo značaju koji su muslimani pridavali obećanju i datoj riječi. 

NAPOMENA: Na šemi sam pokušao približiti kako je izgledao raspored kuća ashabijki i ashaba oko Poslanikove, a.s džamije i gdje se nalazila kuća majke pravovjernih Hafse, r.a. kao i mjesto na kojem se nalazi prozor danas. 

Postoje i druge slične predaje o historiji ovog prozora koji se naziva i Huhatu Al Omer (prolaz, otvor porodice Al Omer) ali je gore navedena dominantna. 

Politizacija hadža

Ovo nije prvi put da se peta vjerska dužnost svake muslimanke i muslimana politizira.

Vladajuće dinastije su oduvijek preko hadža i brige oko svetih mjesta islama pokušavali ostvariti vlast nad muslimanskim svijetom

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Otvoreno rivalstvo Kraljevine Suadijske Arabije i Irana za lidersku poziciju u muslimanskom svijetu i regionu posljednjih godina je preraslo u ozbiljnu konfrontaciju. Ratovi preko proksija u Siriji, Iraku, Jemenu i Libanu su postali otvoreni sukobi u kojima obje strane imaju svoje vojnike involvirane u sukobe posebno u Jemenu i Siriji. Zadnjih nekoliko dana Islamska Republika Iran je otišla korak dalje u tom sukobu pozivima da se Saudijskoj Arabiji uskrati organizacija muslimankog godišnjeg hodočašća - hadža. Ovo su mnogi u muslimanskom svijetu, a pogotovo u samoj Saudiji, protumačili kao neprimjerenu politizaciju hadža.

Zahtjev „da muslimanske zemlje preispitaju saudijsko upravljanje svetim mjestima“ Iran pravda prošlogodišnjim smrtnosnim metežom za koji krive lošu saudijsku organizaciju obreda. Zvanični Teheran i njihovi mediji tvrde kako je u incidentu stradalo 2400 hadžija, među kojima 464 Iranaca. Zvaničan stav Saudijske Arabije je da je broj stradalih 700, te da se incident desio zbog toga što organizatori hadžijskih grupa nisu poštovali instrukcije organizatora.

I dok su se hodočasnici okupljali u svetim gradovima Meki i Medini, vrhovni lider Ayatollah Ali Khamenei je u svom godišnjem obraćanju povodom hadža ustvrdio kako su „Saudijci ubili hadžije“ dok je iranski predsjednik Hassan Rouhani izjavio kako bi „muslimanski svijet trebao kazniti Saudiju zbog prošlogodišnjeg fatalnog incidenta“. Kao odgovor na ove pozive vrhovni muftija Saudijske Arabije Abdul Aziz  Aal-Sheikh je braneći Kraljevinu izjavio kako „Iranci nisu muslimani već potomci `zaratrustrijanaca“ i da je „njihov animozitet prema islamu, a naročito prema sunitima veoma star".

Zabrana u Iranu

Eskalirajuća retorika nije jedino za čim su ove dvije zemlje potegle u svom sporenju oko organizacije hadža. Iran je zabranio svojim hodočasnicima da ove godine prisustvuju hadžu. Ta odluka je uslijedila nakon što su propali pregovori sa saudijskim predstavnicima. Tokom pregovora Iran je tražio neke dodatne mjere sigurnosti za hadžije, ravnomjernu podjelu transporta hadžija između iranskog i saudijskog zračnog operatera kao i to da protokol o organizaciji koji se potpisuje sa nadležnim ministarstvom sadrži paragrafe koji im dozvoljavaju organiziranje nekih ši'itskih obreda. Nakon što su pregovori propali, saudijski prijestolonasljednik Muhammad bin Naye je ustvrdio kako je Iran imao „zahtjeve suprotne načelima tog obreda i to na način koji izlaže hodočasnike opasnosti“ te da im saudijska strana može „pružiti sve uvjete, kao i svim ostalim hodočasnicima“.

Ali ovo nije prvi put da se ove dvije zemlje sukobljavaju oko hadža i da se ova peta vjerska dužnost svake muslimanke i muslimana politizira. Od osnivanja Islamske republike, odnosno od iranske „islamske revolucije“ Ayatollah Ruhollah Khomeini je zagovarao proglašavanje Meke i Medine distriktom kojim bi upravljale sve muslimanske zemlje. Bio je to bitan dio njegove vizije izvoza revolucije i već 1980. Khomeini je u duhu ideala „islamske revolucije“ poziva sve muslimane da koriste hadž kako bi organizovali proteste protiv „neprijatelja islama“. Homeini je duboko vjerovao kako hadž nije samo vjerski obred i kako je to neka vrsta svemuslimanskog skupa na kojem bi se trebale donositi bitne odlike koje se tiču muslimanskog svijeta. Hadž sveden samo na rituale je po njegovom tumačenju ali mnogih drugih naročito iz islamističkih pokreta ustvari obesmišljen. Saudijci, a pogotovo njihova zvanična ulema su upozoravali da bi pretvaranje hadža u politički skup oskrnavilo ovaj vjerski obred i pretvorilo ga u prostor političkog, sektaškog i mezhebskog sukobljavanja.

Manji protesti

Odgovarajući na poziv Homeinija u više navrata organizovani su manji protesti iranskih hodočasnika koje su podržavale i neke šiitske manjine iz drugih država. Iako su saudijske vlasti poduzimale posebne mjere u sprječavanju njihovog organizovanja, svake godine demonstracije su postajale sve veće. Policija je redovno oduzimala transparente i blokirala mjesta na kojima su se demonstranti okupljali. Sve je eskaliralo 1987. kada je došlo do otvorenog sukoba iranskih demonstranata i saudijskih sigurnosnih snaga. U sukobima je stradalo više od 400 ljudi,od kojih preko 200 Iranaca. Nakon toga dvije zemlje su preknule diplomatske odnose, a Iran je svojim hadžijama zabranio hodočašće sve do 1991. Jedan prijatelj iz Medine mi je lično pričao kako je kao mladić svjedočio mućnim slikama sukoba koje je ne samo on, nego čitav muslimanski svijet, želio što prije zaboraviti. Možda se baš zato o ovim nemilim događajima koji skrnave svetost za muslimane blagoslovljenjih mjesta nerado govori, ali to objašnjava zašto se mnogi s pravom brinu kada se pitanje hadža ponovo politizira.

Naravno da za vladajuću porodicu Sauda čiji kraljevi nose počasnu titulu Sluga dvaju harema (svetih mjesta Meke i Medine) svako problematiziranje njihovog suvereniteta nad svetim gradovima ne samo da nije prihvatljivo, nego podriva same temelje njihove vlasti i potkopava njihovu poziciju u muslimanskom svijetu.

Ali ta politizacija hadža nije počela u posljednjih nekoliko decenija. Vladajuće dinastije su oduvijek preko hadža i brige oko svetih mjesta islama pokušavali ostvariti vlast nad muslimanskim svijetom. Oni koji su vladali Mekom i Medinom bili su po nepisanom pravilu halife i vladari svih muslimana. Halifa je organizovao hadž i ako je bio spriječen da prisustvuje centralnom skupu na visoravni Arefat pored Meke onda je morao poslati svoga izaslanika. Njegovo ime se spominjalo na hutbi, centralnom govoru tokom skupa na Arefatu.

I ne samo to. Oko  svakog detallja upravljanja Mekom i Medinom se vodio isti politički rat. Svi vladari su se utrkivali ko će ostaviti više vakufa (legata) u Meki i Medini. Skoro svaki značajniji sultan ili halifa se pobrinuo da neka građevina, makar neko proširenje, vrata ili bunar nosi tarih (natpis) sa njegovim imenom.

Čak se i oko plašta Kabe (kisve) vodila prava politička borba. Onaj ko je pokrivao Kabu bio je njen zaštitnik i pretendovao je da bude i „vladar pravovjernih“. Nakon pada Abasijskog hilafeta (656. h.g./ 1258. g.), plašt za Ka`bu je dolazio iz Egipta ili Jemena. Kada je vladar Salih Ismail Kalavun uvakufio (zavještao) tri sela nedaleko od Kaira u korist Ka`bina plašta on je redovno počeo stizati iz Egipta.

S istim ciljem osmanski sultan, Selim Han, 1541. godine je uvakufio još sedam sela. Muhamed Ali Paša kasnije će oformiti državnu instituciju koja je godišnje pripremala plašt u Egiptu i slala ga u Meku. Plašt je u to vrijeme svake godine dostavljan svečanom karavanom koja se nazivala mahmel uz posebne počasti, udaranje defova i ilahije. Bio je to dokaz osmanske dominacije nad svijetom islama.

Kada je Hidžaz ušao u okvire Kraljevine Saudijske Arabije, pristizanje plašta je prestalo (1343. h.g./ 1924. god.) zbog političkih nesuglasica između egipatskog vladara i porodice Sauda. Tada je kralj Abdulaziz Ali Saud odlučio u Meki sagraditi specijaliziranu tvornicu za tkanje plašta Ka`be. Nešto kasnije, ponovo će biti postignut dogovor između dvije države prema kojem je Egipat nastavio slati plašt i to u periodu od 1937. do 1962. g.1963. saudijska država je uzela na sebe obavezu tkanja kisve. Od tada i ta nadležnost je u rukama Saudijaca. Nešto kasnije (kamen temeljac je postavljen 1397. h.g./ 1977. god.) bit će izgrađena i nova specijalizirana tvornica za tkanje plašta Ka`be u Meki koja i danas proizvodi plašt za Kabu.

Sazdana na vjeri

Ali i pored svih tih političkih peripetija koje kao što nam historija govori nisu počele sa današnjim državama i vladarima muslimanskog svijeta hadž nikada, u srcima miliona onih koji su iz najudaljenijih krajeva svijeta na iznurenim kamilama dolazili da makar simbolično posvjedoče jedinstvu vjernika u samo jednog Boga, nije gubio na značaju. Tako vjerovatno i danas. Političke igre oko hadža će se nastaviti ali oni koji spremajući se čitav život za taj put ne čine to zbog sultana i vladara čije ime će se spominjati u centralnoj hutbi na Arefat. Njih ne privlače brojne građevine sa tarihima velikih vladara koji su ih gradili.

Ne privlače ih ni građevinska čuda koja se tamo ovih dana grade. Njih privlači najednostavnija građevina koju je sagradio ostarjeli Ibrahim/Abrahama sa sinom Ismailom/ Jišmaelom kako bi bila prvi hram u svijetu kojem se klanja samo jednom Bogu. I kao što je ta jednostavna građevina koja je sazdana na vjeri nadživjela vjeru Farona i njihove kolosalne piramide tako će, ako nas historija ičemu uči, i vjera iskrenih hadžija nadživjeti političke igre.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Izjava za Dnevni avaz nakon napada u Medini

Napad u Medini: Udar na simbole islama

Vrijeme je da se muslimani probude i shvate da su bit njihove vjere i civilizacije u opasnosti.

 

Napad se desio pred sami iftar [Reuters]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Terorizam je terorizam ma gdje se desio i ma ko bile žrtve. Ali kada se teroristički napad u ime islama desi na prilazu džamiji Poslanika Muhammeda, a.s. u Medini, onda je jasno o kakvoj se izopačenoj ideologiji radi.

Napad je uslijedio nakon što se istog dana ujutro bombaš samoubica raznio pred američkim konzulatom u Džidi, dok je drugi napao džamiju u Katifu. I ranije je bilo incidenata i u Meki i u Medini u koje su bili uključeni militanti Al-Kaide, ali nikada ovako blizu svete džamije. Ovaj napad je očit udar na simbole islama.

Prema islamskom učenju Medina je harem, sveti zaštićeni prostor u kojem je svaki prijestup teži grijeh, a svako dobro djelo kod Boga vrjednije. Harem bi trebao biti i zaštićeni prostor u kojem se hodočasnici koji su na svome putu ka Meki ili zairi, oni koji posjećuju Poslanikovu džamiju i njegov mezar (grob) u njemu osjećaju sigurno i bezbjedno.

Napad se usto desio pred sami iftar, trenutak kada muslimani prekidaju svoj post i to u danu koji je trebao biti posljednji dan blagoslovljenog mjeseca ramazana. Ispostavit će se kasnije da u Saudiji nije viđen mlađak, te se prema njihovoj tradiciji post nastavlja još jedan dan. Ali ono što jeste bilo sigurno je da će u džamiji biti desetine hiljada vjernika koji će doći da isprate ovaj najsvetiji muslimanski mjesec odricanja i suosjećanja sa drugima. On se desio pred Bajram i trebao je muslimanima pokvariti ovaj jedan od dva najveća praznika.

Kome nakon ovoga nije jasno da ova nasilna ideologija nema nikakve veze sa idealima islama, njemu nikakvi dokazi neće pomoći. Takvi valjda sada opet očekuju da se muslimani izvinjavaju za djela terorista i da objasne zašto ih mrze. Ali i oni koji su svaki put kada bi se teroristički napad desio u nekoj zapadnoj metropoli nalazili opravdanja u kolonijalnom nasljeđu, duplim aršinima i svim drugim istinskim globalnim nepravdama, sada trebaju da se zapitaju koliko je njihova relativizacija zločina bila opravdana. Vrijeme je da se muslimani probude i shvate da su bit njihove vjere i civilizacije u opasnosti, da je na putu da bude oteta od skupine fanatika čija su glavna meta muslimani i njihova društva.

Jasne poruke

Ne može se naći nikakva logika u ovim postupcima, ali su poruke koje napadači, a vjerovatno se radi o ISIL-u, šalju itekako jasne.

Oni žele da napadom na saudijske sigurnosne snage, a prvi izvještaji govore da je upravo njihova baza pored džamije bila meta, delegitimizirati njihov model vladavine Šerijata.

To je rat za dušu ne islama nego prije svega selefizma za kojeg i ISIL-ovci i pripadnici Al-Kaide tvrde da mu pripadaju. Nije beznačajno što se napad desio u blizini Šerijatske sudnice u Medini. Ovim ISIL želi reći da vlast i Šerijat koji se provodi u Saudiji nije vjerodostojan i da samim time njihova vlast nije legitimna.

Oni hoće i da kompromituju vladajuću porodicu Sauda i da pokažu muslimanskom svijetu kako oni nisu u stanju održati mir u svetim gradovima. Saudijski kraljevi nose titule Sluga dvaju harema i ovo je udar na ono što im daje primat u muslimanskom svijetu.

Iako su napali u samoj blizini Poslanikove džamije, napadači su ipak ciljali policajce. To znači da su i dalje samo u Saudiji oprezni i da za razliku od evropskih gradova još prave razliku između civilnih i necivilnih žrtava, što znači da i dalje računaju na to da pridobiju muslimanske mase na svoju stranu.

Ako se, pak, te mase ogluše i ako se ne budu dale ustrašiti, to ne znači da, kao u Turskoj, Iraku, Siriji i nekim drugim muslimanskim državama neće postati „legitimne mete“. ISIL ili neka srodna organizacija će vjerovatno preuzeti odgovornost, šaljući poruku da mogu napasti svugdje gdje žele.

Bude li to ISIL, značit će to da su došli i do Saudijske Arabije iako su tamošnje vlasti dugogodišnjom borbom skoro bile iskorijenile Al- Kaidin ogranak na poluotoku.

Šta god teroristi željeli postići svojim proračunatim zločinima, ostaće činjenica koju će pamtiti historija, a to je da su oskrnavili svetost Tajjibe (Dobre i Blage, kako muslimani još nazivaju Medinu).

Dešavanja sa vjerom

Lijepo je bilo vidjeti kako su muslimani nastavili sa noćnom molitvom u Poslanikovoj džamiji kao da se ništa nije desilo i kako se nisu dali zaplašiti. Nadati se da će iz ovoga svi izvući pouku, i oni koji relativiziraju zločin terorizma i oni koji svjesno ili ne svojim redukcionističkim, bukvalnim i u vremenu zaleđenim tumačenjem vjere odgajaju one koji kasnije evoluiraju u ISIL-ove sljedbenike.

Biće dobro ako se muslimani širom svijeta na kraju mjeseca koji simbolizira njihovo propitivanje svoje duše zapitaju šta se to s njihovom vjerom dešava i ko je i gdje odgojio te fanatike. Biće tu teških odgovora s kojima će se biti teško suočiti.

Ali samo radi ilustracije, kada su Osmanlije dovele prugu u Medinu, poznatu hidžasku željeznicu, sagrađena je stanica u četvrti u Amberiji nadomak džamije. Predaje kažu da su od ulaska voza u harem pa do dolaska na stanicu tračnice bile prekrivene tkaninom kako „mašina ne bi lupala“ i dizala buku u blizini Poslanika. Kažu da stoljećima niko nikada nije povisio glas u Medini kako ne bi „podizao svoj glas iznad glasa Poslanika“ (što je dio kur`anskog ajeta u jednom sasvim drugom kontekstu).

Tadašnje halife nisu dali da ijedna građevina bude veća od Poslanikovog turbeta.  To je bilo vrijeme kada su muslimani imali osjećaj svetosti, istinske duhovnosti, respekta prema sebi, pa onda i prema drugima. Danas nasilni ekstremisti svojom kvazireligioznošću uništavaju osnovne temelje muslimanske tradicionalne duhovnosti i zato nije čudo što njima ništa više nije sveto.

Kada muslimani odgovore na pitanje ko je onaj ko je te mlade ljude naučio da se tako odnose prema vlastitoj tradiciji, odgovorit će i na pitanje odakle su ti ljudi došli. Ponavljam, odgovor se neće svidjeti mnogima, ali će ih istina osloboditi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Obavljajte obrede hadža kao što sam ih ja obavljao

Danas je u Kulturnom centru "Kralj Fahd" u Sarajevu održan treći "tradicionalni" jednodnevni seminar za vodiče i ostalu podršku ovogodišnjim hadžijama. Organizator i pokrovitelj ovogodišnjeg seminara je Ambasada Kraljevine Saudijske arabije, odnosno NJ.E. Ambasador Hani bin Abdullah Moeminah uz podršku Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini odnosno Ureda za hadž.

Na seminaru pod nazivom "Obavljajte obrede hadža kao što sam ih ja obavljao" prisutnima su se između ostalog obratili ambasador Kraljevine Saudijske arabije u BiH NJ.E. Hani bin Abdullah Moeminah i vjerski ataše ambasade K.S.A. u BiH Abdulmedžid el-Gajs. Također, ispred Islamske zajednice u BiH prisutnima su se obratili i dr. Enes ef. Ljevakovič, zatim Nezim ef. Halilovič Muderris i Muhamed Jusić.

Seminar je prije svega bila prilika da se okupljeni vodići, medicinsko osoblje i ostala tehnička podrška za hadž koji će ove godine biti na usluzi hadžijama, pobliže upoznaju sa svim tehničkim detaljima i dobiju posljednje smjernice za svoje djelovanje u okviru preuzetih dužnosti.

Prisutni su imali priliku doznati više informacija o tehničkoj pripremi za hadž, organizaciji hadža i na kraju i zdravstvenim aspektima na hadžu.

Izvor: Zulhulejfa.ba 

Deset stvari koje možda niste znali o Poslnikovoj, a.s., džamiji

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)

1. Medina je harem.

Svi znaju da je Meka harem ili sveti i zaštićeni prostor ali ne treba nas iznenaditi da mnogi ne znaju da je to i Medina. Meka je harem od vremena poslanika Ibrahima, a.s., a Medina od vremena Muhameda, a.s. Prema islamskoj tradiciji Pejgamber, a.s., je od Uzvišenog molio da Medinu učini haremom i On,  Svemogući, to mu je uslišao. Tako se u njenim granicama ne smije prosipati krv, potezati oružje radi borbe, loviti, uništavati rastinje niti bilo kakav drugi prijestup činiti.

Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., kada je se vraćao iz bitke na Hejberu zastao na prilazu Medini i rekao gledajući u brdo Uhud: "Ovo brdo nas voli, a i mi njega volimo." Zatim  je pogledao u Medinu i rekao: "Allahu, doista ja ono što je između dvije labe (crno vulkansko kamenje koje je okruživalo Medinu sa tri strane) proglašavam haremom, kao što je Ibrahim učinio Meku haremom. O Allahu, daj njenim stanovnicima berićet u njihovim mu’du i sa’ju (jedinicama mjere)!"

Što se tiče granica medinskog harema, one su obilježene Harrom (dolinom od vulkanskog kamanja) Vakim (istočno od Medine), Harrom El-Veber (zapadno), brdom Sevr (sjeverno) i brdom ‘Air (južno).

Boravak u haremu ima svoje blagodati ali, u isto vrijeme teret prijestupa i grijeha u njemu je puno teži. Od Alija ibn Ebi Taliba, r.a., se prenosi da je rekao: "Kod nas (Ahlu-l-Bejta) nema ništa zapisano osim Allahove knjige i ove stranice od Poslanika, a.s: `Medina je harem od ‘Aira do tog i tog mjesta. Ko u njoj počini neki prestup ili da utočište prijestupniku, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Od takvog se neće primiti niti farz niti nafila."

2. Pokušaj krađe Poslanikova a.s. tijela

Bilo je više pokušaja kroz historiju da se oskrnavi mezar Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prvi pokušaj se desio još u petom stoljeću po Hidžri kada je fatimijski halifa Hakim Biemrillah naredio svome namjesniku Ebu El-Fetuhu da prenese Poslanikovo tijelo u Egipat gdje je bilo sjedište Fatimijskog hilafeta. Pripovjeda se kako je Hakim Biemrillah bio sagradio prelijep mauzolej u koji je mislio smjestiti Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem tijelo. Cilj mu je bio povećati ulogu Egipta i svoj vlastiti uticaj među muslimanima. Građani Medine su saznali za zavjeru te su građanskim neposluhom spriječili Ebu el-Fetuha u njegovoj nakani.

Najpoznatija od svih zavjera da se ukrade Poslanikovo tijelo bila je ona koja se desila 557 h.g. (1164). Sažetak predanja nam kazuje da je u to vrijeme u Egiptu vladao pravedni muslimanski vladar Nuruddin Zinki. Jedne noći nakon što je klanjao dobrovoljni noćni namaz, vidio je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svom snu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je pokazao dvojicu muškaraca crvenkaste kose govoreći mu: "Spasi me od ove dvojice". Nuruddin se probudio prestrašen. Ustao je, uzeo abdest i klanjao. Kada se vratio u san ponovo je usnio isto. Kada je isti san imao tri puta posavjetovao se sa svojim savjetnikom Džemaluddinom el-Mosulijem koji mu je predložio da odmah otputuje u Medinu. Dogovorili su se da nikome ne govore o snu. U Medinu su došli za šesnaest dana donijevši sa sobom mnoge skupe poklone i novac koji su odlučili udijeliti tamo kao dobrovoljni prilog (ar. Sadaku). Nakon određenog perioda provedenog u gradu odlučili su da obznane da je vladar donio poklone koje hoće da uruči svim građanima Medine, ali da želi da poklone da svakom pojedincu lično. Dok su mještani uzimali poklone, jedan po jedan, Nuruddin Zinki je pokušavao prepoznati dvojicu koje je vidio u snu.  Međutim, i nakon što su svi građani Medine prošli ispred vladara on nije prepoznao one koje je tražio, nakon čega je upitao: "Jesu li došli svi mještani medine?". Odgovorili su mu da jesu osim dvojice Marokanaca koji su nedavno došli u  grad da u njemu provedu neko vrijeme prije nego što pođu na hadždž. Medinjani su spomenuli i to kako su ova dvojica bogati i kako dijele milostinju. Pored toga oni su izrazito pobožni. Svakodnevno klanjaju noćni namaz i ostale dnevne namaze u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji. Skoro svako jutro obilaze mezarje Beki`a. Kada su se ova dvojica pojavila vladar ih je prepoznao iz svog sna i njihova zavjera je ubrzo bila razotkrivena. Naime, oni su bili iznajmili kuću nedaleko od Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, mezara i svakodnevno su kopali tunel kako bi došli do njegova tijela. Zemlju su iznosli u tradicionalnim marokanskim torbama i razasipali u mezarju- što objašnjava njihove učestale posjete Beki. Na kraju su zavjerenici priznali da su oni samo izvršavali naređenje kršćanskog kralja koji je obećao da će ih bogato nagraditi ako se domognu Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, tijela.

Nakon ovog Nuruddin Zinki je naredio da se oko mezara iskopa duboki kanal u koji će se onda izliti topljeno olovo. Ovo je i učinjeno kako bi se spriječili slični pokušaji krađe Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, tijela.

Postoje predaje koje govore da je bilo još pokušaja da se Hudžra Šerifa oskrnavi ali niti jedan nije bio uspješan.

3. Današnja džamija je veća nego čitav grad u vrijeme Poslanika, a.s.

Današnja džamija je stotinu puta veća od one u vrijeme Poslanika, a.s., današnja džamija je veća od čitavog gradskog jezgra Medine iz tog vremena. Ovome u prilog govori i to što je Dženneti-beki kao medinsko mezarje nekada bilo na prilazima gradu a danas se nalazi uz samu džamiju.

4. U njoj je jedna od dženetskih bašča.

Jedna od najznačajnijih posebnosti Poslanikove, a.s., džamije (ali i Medine kao grada) je Er-Revda el-Mutahara. To je prostor između Poslanikovog, a.s., kabura i njegovog minbera za koji se u jednom hadisu kaže da je jedna od džennetskih bašči. Tim prostorom je Poslanik, a.s., prolazio svaki dan dok je dolazio na namaz. Tu mu je dolazila objava i tu su ashabi, Allah njima bio zadovoljan, učili od najboljeg stvorenja i posljednjeg Poslanika, a.s.

Prenosi se od Abullaha ibn Zejda el-Mazinija, r.a., da je rekao: "Ono što je između moje kuće i minbera je jedna od džennetskih bašća."

Tumačeći ovaj hadis Ibn Hadžer, rahimehullah, kaže: "Pod riječima `jedna od džennetskih bašča` se misli `kao jedna od džennetskih bašča`, a to se ogleda u spuštanju Božije milosti i ostvarenju sreće, koja se postiže boravkom u skupovima u kojima se spominje Uzvišeni Allah, prije svega za vrijeme Poslanika, a.s. Ili bi moglo značiti da obavljanje ibadeta u njoj vodi Džennetu, tj. da se radi o metaforičkom značenju. Ili, pak, ima doslovno značenje. Tj. da će ova bašča ovakva kakva jeste biti prenešena u Džennet."

Nakon ovoga Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, dodaje: "Ovo je rezime tumačenja uleme kada je u pitanju ovaj hadis, i poredana su shodno svojoj jačini.“

5. Džamija je više puta gorjela.

Najveći dio stare džamije iz vremena Poslanika, a.s., više puta je gorio. U jednom od tih požara 654. godine po Hidžri (1256. po rođenju Isaa a.s.), izgorio je i originalni minber iz vremena Poslanika, a.s. Ovaj požar je bio i jedan od najvećih a prema predajama izazvao ga je plamen svjetiljke koja je osvjetljavala džamiju. Drugi požar desio se 886. h.g., nakon što je munja udarila u istočnu munaru. Ovaj posljednji se brzo širio tako da je uzrokovao smrt više  ???od deset osoba. Svaki put je džamija obnavljana zadržavajući osnovne karakteristike.

6. Nekada nije bilo kupole a sada su dvije.

Zelena kupola iznad mezara Poslanika, a.s, je postala simbol Medine i njegove džamije. Međutim, više od 650 godina nakon smrti Poslanika, a.s., ona nije postojala. Prva kupola sagrađena je 1279, a sagradio ju je od drveta memlučki sultan. Isto tako, manje je poznato da je današnja zelena kupola tek druga ili vanjska ispod koje se nalazi manja ranije izgrađena iznad sobe u kojoj je Poslanik, a.s. ukopan.

7. Kupola je nekada bila purpurne boje!

Ta prepoznatljiva zelena kupola nekada nije bila zelena. Ustvari, predaje i zabilješke brojnih putopisaca govore o kupoli koja je tokom različitih rekonstrukcija mjenjala boje. Jedno vrijeme je bila bijela, a najduži period purpurnoplava. Inače, purpurna je dugo vremena bila omiljena i cijenjena boja u Hidžazu.  Prije nekih 150 godina ustalila se zelena boja i kupola je takva ostala do danas.

8. Džamija ima četiri mihraba.

U džamiji se danas nalaze četiri mihraba. Mihrab u kojem današnji imam predvodi džemat je poznat kao Osmanov mihrab. Nalazi se na najisturenijem mjestu u južnom zidu Poslanikove, salallahu alejhi ve selem, džamije. Izgrađen je na istom mjestu sa kojeg je halifa Osman, radijallahu anhu, predvodio muslimane u namazu. On je, radijallahu anhu, sagradio sebi posebnu bezbjedosnu prostoriju kako bi se pokušao zaštititi od mogućeg atentatorskog napada u namazu od kakvog je stradao halifa Omer, radijallahu anhu. Godine 91. po Hidžri, Omer ibn Abdulaziz je obnovio džamiju i na tom mjestu sagradio mihrab.

Ali pored njega u džamiji ima i tzv. hanefijski mihrab. Ovaj mihrab nalazi se uporedo sa Poslanikovim, a.s., mihrabom samo malo zapadnije od minbera.

Dug vremenski period najbrojniji klanjači u Poslanikovoj, a.s., džamiji bili su sljedbenici malikijskog mezheba. Nakon što su ova mjesta došla pod administrativnu upravu vladara iz Egipta, šafijski imam je postavljen zajedno sa malikijskim. Sve namaze, osim sabaha, prvo je obavljao malikijski imam pa tek onda šafijski, shodno učenju ove dvije fikhske škole. Vremenom se, prvenstveno zbog činjenice da je hanefijski bio zvanični mezheb u osmanlijskoj državi, povećavao broj sljedbenika hanefijskog mezheba što ih je navelo na to da sebi izgrade ovaj mihrab. Samudi spominje i to da je šafijski imam klanjao u ovom mihrabu prije hanefijskog dok su teraviju klanjali svi zajedno i za jednim imamom. Ali ibn Musa je zabilježio da je godine 1303. po Hidžri najbrojniji džemat bio hanefijski dok je najmalobrojniji bio šafijski.

Ulaskom Hidžaza i Medine u okrilje Saudijske kraljevine, kralj Abdullazziz, rahimehullah, je naredio da svi muslimani klanjaju za jednim imamom, ovaj put sljedbenikom hanbelijske pravne škole.

Najbitniji mihrab je ipak onaj Poslanikov. Šesnaest mjeseci po dolasku u Medinu Allahov poslanik, a.s., predvodio je muslimane okrenut prema prvoj kibli muslimana; džamiji El-Aksa u Kudsu (Jerusalemu u Palestini). A kada je Svemogući objavio: "Ti okreni lice svoje prema El-Mesdžidu-l-Haramu" Poslanik, salallahu alejhi ve selem, je počeo predvoditi vijernike u namazu sa mjesta na kome se i danas nalazi njegov mihrab. Treba spomenuti i to da za života Allahovog poslanika, a.s., kao i za perioda vladavine četvorice pravednih halifa nije postojao mihrab u obliku u kakvom ga mi danas znamo.

Godine 91. po Hidžri Omer ibn Abdulazziz je na mjestu na kojem se vjerovalo da je Poslanik, a.s., predvodio džem’at sagradio mihrab da bi ga  888. godine po Hidžri, sultan Kaitabai dao ponovo sagraditi i to u formi u kojoj je i danas sačuvan. O ovome svjedoči i tarih (zapis) koji je uklesan na pozadini mihraba.

Malo ljudi, čak i onih koji posjete džamiju, znaju da postoji i četvrti mihrab, Mihrabu-t-tehedždžud.

Ovaj mihrab nalazi se lijevo od Revde nedaleko od Džibrilovih vrata, ali je danas u potpunosti zaklonjen policama na kojima se drže mushafi tako da se jedva može vidjeti njegov gornji dio. Ne može se precizno datirati kada je i zašto ovaj mihrab sagrađen kada se pouzdano zna da je Poslanik, a.s., imao običaj tu sam obavljati noćni namaz.

9. Nekada se do nje moglo doći vozom.

Radovi na izgradnji Hidžaske željeznice od Istanbula do Meke počeli su godine 1901. u vrijeme sultana Abdulhamida. Histrorijski izvori govore o tome da je čitav islamski ummet sa nestrpljenjem očekivao realizaciju ovog projekta i zato je bila pokrenuta kampanja prikupljanja donacija ne samo u osmanskim zemljama već širom islamskog svijeta. U našim krajevima su muslimani sa zadovoljstvom kazivali jedni drugima, kako se "gradi štreka od Šama do Meke i Medine", i kako će hadžije od sada taj najteži dio puta prelaziti "vozeći se u mašini".

Iako je realizacija projekta u početku zahtijevala uključivanje nekoliko stranih tehničara  i inžinjera (posebno u izgradnji tunela i mostova) nadležna komisija se trudila da ih ne angažuje osim ako nije bilo drugog izbora. Kako je realizacija odmicala sve manje je bilo stranog uplitanja tako da na relaciji od željezničke stanice El-Ahdar (760 km južno od Damaska) do Medine nije bio angažovan niti jedan strani inžinjer, a njihovo mjesto su zauzeli egipatski stručnjaci.

Broj fizičkih radnika koji je bio uključen u radove 1907. godine  iznosio je 75 hiljada.

U septembru 1908. pruga je došla do Medine ali su daljnji radovi na nastavku prema Meki obustavljeni zbog protivljenja Eš-Šerifa Huseina, namjesnika Meke, koji se plašio izravne osmanske prisutnosti.

U junu 1916. Husein je podigao Arape u Hidžazu na ustanak protiv Turske. 29. oktobra 1916. on se proglasio za "kralja arapskih zemalja". Britanija, Francuska i Italija su ga odmah priznale, ali samo kao "kralja Hidžaza". Iz svoje nezavisne arapske države Husein je pozvao sva arapska plemena da ustanu protiv Turske. Na čelu arapskih ustanika bio je njegov sin Fejsal koji je po nagovoru i instrukcijama britanskog agenta T.E. Lawrence (Lorensa od Arabije) vršio stalne napade na prugu. Poput Britanije u Hidžazu i Francuska je u Siriji preko svojih agenta nudila novčane nagrade arapskim plemenima koja su napadala prugu.

Arapski pobunjenici su stalnim diverzijama uspjeli porušiti prugu na više dionica, i ona više nikada nije popravljena.

Njen manji dio je ostao u funkciji u Siriji i Jordanu, ali je i on zastario i nefunkcionalan.

Pripovijeda se i danas  kojoj je osmanska administracija u Medini bila naložila da se tračnice Hidžaske željeznice od ulaska u Harem do željezničke stanice koja se nalazila nedaleko od Poslanikove, a.s., džamije imaju prekriti životinjskim kožama kako voz dok se kreće preko njih ne bi pravio buku, a sve to iz poštovanja prema ukopanom Poslaniku, a.s.

Već iduće godine se planira završetak izgradnje brze željeznice koja će ovaj put spajati Medinu i Meku, a u narednim fazama i Džidu.

10. Prvo mjesto u Arabiji u koje je uvedena struja.

Kada su osmanlijske vlasti krenule sa elektrifikacijom gradova u carstvu prvo su struju uveli u Poslanikovu, a.s. džamiju u Medini. Prema dostupnim podacima džamija je bila osvjetljena nekoliko godina prije nego što je osvjetljen osmanski dvor u Istambulu.

Završne pripreme za ovogodišnji hadž

Ovih dana privode se kraju posljednje pripreme za ovogodišnji odlazak 1025 hadžija iz BiH koji na ovo najveće muslimansko godišnje hodočašće u Meku i Medinu putuju preko Ureda za hadž Rijaseta IZ u BiH. Na hadž će iz naše zemlje preko turističkih organizacija, a pod supervizijom Ureda putovati još 58 hadžija preko Biss toursa iz Zenice i 50 hadžija preko Merkez oila iz Novog Travnika.

Prema riječima šefa Ureda, Nezima ef. Halilovića Muderisa, sve pripreme u Kraljevini Saudijskoj Arabiji su već završene, a ovih dana privode se kraju i redovni sastanci sa hadžijama po svim muftijstvima. Na tim sastancima širom Domovine sve hadžije su upoznate sa osnovnim propisima ovog obreda kao i sa svim tehničkim i zdravstvenim aspektima predstojećeg putovanja. Ove godine poseban akcenat je stavljen na instrukcije o tome kako da hadžije osiguraju da budu popisani na predstojećem popisu stanovništva, jer će u vrijeme popisa hadžije biti u Medini i Meki.  

U četvrtak, 19.9.2013., drugu godinu zaredom Ured za hadž je zajedno sa Atašeom za vjerska pitanja pri ambasadi Kraljevine Saudijske Arabije organizovao cjelodnevnu edukaciju vodiča i medicinskog osoblja koji će ove godine biti na usluzi našim hadžijama tokom putovanja.

Seminar je organizovan u Sarajevu u prostorijama Centra za lično i personalno usavršavanje koji su bili partneri u projektu. Otvaranju seminara su prisustvovali i konzul saudijske ambasade u Sarajevu gospodin Muhamed el-Fertuši, gospodin Abdulaziz Nasir er-Ruhajmi supervizor za islamske centre pri Ministarstvu za vjerska pitanja, vakufe i da'wu, gospodin Turki Fahd el-Burejk sekretar u kabinetu pomoćnika ministra pri Ministarstvu za vjerska pitanja, vakufe i da'wu, Ibrahim et-Turki direktor Regionalnog ureda Svjetske omladinske asocijacije Nedwa za Jugoistočnu Evropu, Ibrahim Husić direktor Ureda Nedwe u Sarajevu i Senad Ćeman direktor CLPU-a, Centra za lično i profesionalno usavršavanje.

Ovom prilikom učesnicima seminara se prigodnim predavanjem obratio šejh Abdurahman bin Gannam el-Gannam iz saudijskog Ministarstva za islamska pitanja, vakufe i da'wu koji je na osnovu vlastitog iskustva dao konkretne savjete kako uspješno organizovati hadž i pojasnio osnovne šerijatske aspekte obreda. Prisutnim se prigodnim izlaganjem obratio i gospodin Abdulmedžid el-Gajs, ataše za vjerska pitanja pri ambasadi Saudijske Arabije u Sarajevu. Nakon toga učesnici su od Nezima ef. Haliovića, Rasima Brkovića, dr. Merima Omerhodžića i Muhameda Jusića slušali o historijatu organizacije hadža iz BiH, tehničkim detaljima vezanim za organizaciju hadža, medicinskom zbrinjavanju hadžija i znamenitostima Medine i Meke. Tokom seminara se vodila diskusija i o svim drugim detaljima predstojeće organizacije, a vodiči su se sastali i sa glavnim vodičem, Izetom ef. Čamdžićem s kojim su dogovorili konkretne korake koji se trebaju poduzeti u predstojećim danima, dok je sa ljekarima i medicinskim tehničarima dr. Merim Omerhodžić, glavni ljekar održao radni sastanak.

Vodiči su dobili zadatak da u narednih 48 sati kontaktiraju sa hadžijama iz svoje grupe i prenesu im termine letova, a za sedam dana u Uredu za hadž planiraju da vodiči zaduže pasoše i žute kartona hadžija.

Prema potvrđenim terminimma letenja svih pet aviona, ako Bog da, lete sa Međunarodnog aerodroma Sarajevo za Medinu i to: prvi i drugi avion u utorak, 1.10.2013., treći i četvrti avion 2.10.2013.g., a peti avion 3.10.2013. godine.

Rijaset.ba

Muzej Medinska kuća- čuvar zagubljene medinske tradicije i historije

U Medini otvoren novi muzej

Muhamed Halilović, Abdulaziz Kaki, Muhamed Jusić i Aljo ef Cikotić

Muzej Medinska kuća- čuvar zagubljene medinske tradicije i historije

Piše: Muhamed Jusić (Preporod, br. 24/986. 15. decembar, 2012.)

Svi oni kojima se ukaže prilika da posjete grad Allahovog Poslanika, a.s., El-Medinu el-Munevveru se slažu kako ona plijeni sve posjetioce svojom blagošću i neponovljivom atmosferom duhovnog smiraja. To se često čuje i od naših hadžija koji tu „duhovnu vibraciju“ ne osjećaju čak ni u Meki. Medina je po toj svojoj blagosti i dobroti prepoznatljiva još od vremena Poslanika, a.s, kada su njeni stanovnici, Ensarije, njemu Plemenitome i prvim muslimanima ukazali sigurno utočište kada to niko drugi u Arabiji nije htio ili nije smio. Prema muslimanskoj tradiciji i sam Poslanik, a.s., je ovaj grad koji se do njegovog dolaska zvao Jesrib nazvao Tabom i Tajjibom, tj dobrom i blagom i od Boga Milostivog je tražio blagoslov za nju i njene stanovnike.

Medina je tu svoju posebnost sačuvala, kažemo i danas, iako se u njoj mnogo šta promijenilo i nakon što se njen centar i sama Poslanikova džamija, osim njegovog kabura i Revde (prostora džamije iz vremena Poslanika, a.s., koja je sačuvala sve elemente svog osmanskog i predosmanskog izgleda),  modernizirala konstantnim proširenjima kako bi mogla prihvatiti sve veći broj posjetitelja iz čitavog muslimanskog svijeta. Malo toga je u Medini ostalo od njenih brojnih historijskih znamenitosti.

Naravno, u Medini je ipak, za razliku čak i od Meke, primjetno i to da onaj ko se potrudi ipak može naći brojna značajna mjesta iz historije islama i vremena Poslanika, a.s., koja, iako nisu adekvatno obilježena i konzervirana, u velikom broju slučajeva nisu ni porušena kao što je to slučaj sa nekim drugim znamenitostima širom Arabije. Taj drugačiji odnos Medinelija prema svojoj prošlosti vidi se i na sitnim detaljima kakvi su mušabaci na megahotelima koji su replike stare hidžaske arhitekture i podsjećaju na izgled starih kuća kakve su nekad bile oko Poslanikove, a.s., džamije i kakvih je danas ostalo tek nekoliko. Ipak, daleko je to od onoga što bi Medina imala pokazati svima onima koji je posjete.

Zato me je ove godine prijatno iznenadilo kada sam zajedno sa Muhamedom Halilovićem i Aljom ef. Cikotićem, kolegama angažovanim u organizaciji hadža ispred Ureda za hadž IZ u BiH,  doznao da je jedan od rijetkih entuzijasta koji godinama revnosno čuva historijsko i kulturno nasljeđe Medine svoj muzej iz neposredne blizine Poslanikove džamije gdje se nalazio u relativno skučenom prostoru preselio na novu adekvatnu lokaciju u dijelu Medine gdje se planira izgradnja nove gradske četvrti nazvane Naučni ekonomski grad (Knowledge Economic City -KEC). Naime radi se o dr. Abdulazizu Kakiju koji već godinama revnosno istražuje i promoviše zagubljene i devastirane medinske znamenitosti.

Muzej nosi naziv Medinska kuća (Dar al-Madinah Museum) i nalazi se u prelijepoj zgradi koja je tek prva od niza stambenih, poslovnih, obrazovnih i sportskih građevina koje se grade u sadašnjem predgrađu Medine i koje bi trebale činiti „Medinu budućnosti“. Lokacija se nalazi u ulici Kralja Abdulaziza između medinskog aerodroma i željezničke stanice buduće željezničke pruge kojom će saobraćati brzi voz na relaciji Medina -Meka. 

Entuzijazam pojedinca

Unutrašnjost muzeja

Dr. Kakija sam primijetio još kao student Medinskog Univerziteta puno prije nego je on otvorio svoj prvi muzej i to tragajući za knjigama i materijalima koji govore o tim zagubljenim znamenitostima radi lične znatiželje, ali i radi toga što sam već tada prikupljao materije za svoju skromnu monografiju Meka i Medina koja je prije nekoliko godina ugledala svjetlo dana i sada već svoje drugo izdanje. Tu skromnu knjigu sam sabrao baš zato što sam osjetio da postoji ta praznina ne samo kod naših hadžija koji zijarete Meku i Medinu koji o mjestima koje posjećuju znaju jako malo, nego i zbog toga što su oni koji su zaduženi za očuvanje historijskih znamenitosti svetih mjesta uradili jako malo da se ona sačuvaju i prikažu u najboljem svjetlu kako bi posjeta Haremejnu bila ne samo još zanimljivija nego i prilika da se mnogo šta nauči. Tada sam vidio da u Medini postoji jedan krug ljudi koji su toga itekako bili svjesni, među kojima je i nekoliko profesora Islamskog Univerziteta, i koji su bili odlučni da se stvari u tom smislu počnu mijenjati. Dr Kaki je prednjačio među njima i njegovi projekti među kojima je i ovaj muzej svjedoče da se stvari na tom polju napokon, iako za nas sporo, kreću u pravom smjeru. On i ljudi poput njega su vlastitim entuzijazmom pokušavali nadomjestiti ono što je sistem svjesno ili ne propustio uraditi.

Zgrada muzeja

Postavke u muzeju se fokusiraju na siru- životopis Poslanika, a.s., i događaje iz historije islama i za razliku od prvog kojeg je otvorio gdje su dominirale etnografske postavke ovdje su one, vjerovatno zbog ograničenosti prostora, u drugom planu. Ipak, tu se mogu naći primjerci ženske nošnje Hidžaza prije ulaska njenih gradova u okvire Saudijske Kraljevine, vjenčanice medinskih žena, mnoštvo posuđa i predmeta za svakodnevnu upotrebu iz osmanskog perioda ali i ranijih stoljeća. Na ulazu vas dočekaju sa medinskim šerbetom koje se nekada moglo kupiti u sukovima i sa poznatim svježim medinskim hurmama- belh. Tu su izložene i jedinice mjere iz vremena Poslanika, a.s., mud i s`aj, a na izlazu se one mogu i kupiti i to sa senedom ili lancem prenosioca kojem se dodaje i ime onoga ko postane vlasnikom te mjere kako bi je mogao nastaviti prenositi budućim generacijama muslimana. Sve skupa, jedinstveno putovanje kroz zaboravljenu prošlost kojoj u mnoštvu ogromnih hotela, trgovačkih centara sa skupom robom i načičkanih trgovinica sa kineskom robom skoro da nema traga. To je ona Medina koju naše hadžije ne vide i koja se sve više gubi.

U muzeju je osim toga dr. Kaki sa svojim asistentima izradio desetke velikih maketa na kojima se mogu vidjeti značajni događaji iz historije Medine, Meke i životopisa Poslanika, a.s. Tako se na jednoj maketi od nekih pet metara može vidjeti put koji je Poslanik, a.s., prešao kada je išao putem hidžre i kako se taj put razlikovao od onoga kojim su išle trgovačke karavane. Na tom putu su obilježena mjesta na kojima su se desili svi bitniji događaji od skrivanja u pećini Sevr, do susreta sa Surakom bin Malikom, pa sve do ulaska u Medinu kroz Senijetu-ved`a. Na drugoj seriji manjih maketa je prikazan razvoj Meke od vremena hazreti Hadžere do prvih većih proširenja. Tu je i ogromna maketa na kojoj je detaljno prikazan tok bitke na Uhudu, kopanje hendeka, te gdje je on tačno ucrtan u odnosu na današnje ulice Medine, kako bi svi posjetioci shvatili kuda je on prolazio s obzirom da to u gradu danas na bilo kakav način nije obilježeno. Na manjoj maketi se vidi i veličina hendeka kojeg su Poslanik, a.s. i ashabi iskopali kako bi se zaštitili od napada Saveznika (Ahzab) i iako smo iz sire- životopisa poslanika toliko puta učili, pa i predavali, njegove dimenzije sasvim je drugačije kada se to vidi na jedan slikovit način i sa tačnim reljefnim obrisima i razmjerama mjesta na kojima su se događaji dešavali.

Kakodoći do muzeja u Medini

U njegovom novom muzeju Medine se sada na jednom mjestu mogu naći svi naslovi djela koja je iz historije Medine i o njenim znamenitostima napisao dr. Kaki. U samo jednoj od svojih brojnih knjiga o Medini a koja je dostupna na arapskom i engleskom jeziku dr. Kaki je istražio preko devedeset znamenitih džamija u Medini od kojih je većina uništena. On je ne samo objasnio njihov značaj nego je ucrtao i njihove lokacije na sadašnjoj karti Medine, a za neke je upisao i GPS koordinate da ih posjetioci lakše mogu naći. Isto je uradio i sa stotinama drugih značajnih historijskih mjesta od bunara, bašti, kuća, dvoraca poprišta bitaka, tekija i drugih historijski bitnih građevina o kojima je napisao zašto su značajni za historiju, gdje se nalaze i u kakvom su stanju. Sve je to propraćeno sadašnjim fotografijama građevina ili mjesta gdje su se nalazile i starim fotografijama ukoliko su dostupne.

U muzeju je posebno zanimljiv i serijal maketa koji pojašnjava kako se kroz historiju razvijalo turbe iznad Poslanikova, a.s, mezara kao i njegova džamija te obližnje kuće Ali Bejta (Poslanikove porodice) i ashaba, r.a. Mladi kustos muzeja će vas, dok vas provodi kroz postavke, upoznati sa brojnim sitnim detaljima iz daljnje i skorije historije tih mjesta tako da će, sigurno, svako onaj ko ih posjeti kada drugi put pored njih prođe drugačije doživjeti zijaret časnoj Medini. To je ono što je dugo nedostajalo našim hadžijama i svima onima koji i po nekoliko puta posjećuju Osvijetljenu Medinu. Uz već postojeći muzej Haremi-šerifa u Meki ovo je sada jedna cjelina koja nam otvara mala vrata u bogatu prošlost svetih gradova. Zato je moja topla preporuka svima onima koji dobiju priliku da zijarete Medinu da nađu vremena da ovaj muzej posjete i nauče puno više, ne samo o Medini i njenim znamenitostima, nego i o islamskoj historiji uopće i običajima tamošnjih muslimana. Možda je previše predložiti da sve naše hadžije zbog skučenosti prostora organizovano posjete ovo mjesto, ali je sigurno dobro da oni koji će u idućim godinama uz Božiju dozvolu posjete Meidnu znaju za ovaj vrijedni muzej i da oni koji to žele mogu samostalno organizovati posjetu u manjim skupinama.

Meka koja nestaje

Meka koju ne vide hadžije

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)

Iza nas je još jedan uspješno organizovan hadž (hodočašće muslimana Meki) i sve bh hadžije, njih 1778, sretno se vratilo u domovinu. Saudijske vlasti su više nego zadovoljne ovogodišnjom organizacijom i u više navrata su preko svojih zvaničnika istakle da je to posljedica sistematskog ulaganja u postojeće kapacitete mjesta na kojima se hodočašće obavlja, te u nove tehnologije. Međutim, nisu svi oduševljeni Novom Mekom.

Koliko je hadžija
Hodočašće u Meku je prema učenju islama obaveza jednom u životu svakog muslimana koji za to ima fizičku i materijalnu mogućnost i ove godine se na tom najvećem skupu muslimana u svijetu okupilo, prema zvaničnim podacima, tri i po miliona ljudi. Naravno, to je broj izdanih viza za strance i saglasnosti za stanovnike Saudijske Arabije, koji po zakonu mogu samo jednom u pet godina obaviti hadž, ali stvarni broj je veći, prema procjenama, možda i za čitav milion. Tačan broj hadžija se ne može odrediti zbog toga što je nemoguće procijeniti koliko je stanovnika Meke i okolnih mjesta učestvovalo u obredima, a vrlo je teško i pored rigoroznih kontrola spriječiti one koji bez saglasnosti dolaze u Meku i učestvuju u obredima. Saudijske vlasti zato iz godine u godinu čine sve kako bi broj prisutnih držali u granicama postojećih kapaciteta, ali i kako bi te kapacitete proširili. S tim ciljem je Organizacija islamske konferencije donijela odluku kojom se kvota hadžija iz svake zemlje određuje po principu da na hiljadu muslimana jedan može obaviti hadž. I pored toga, prirodni rast stanovništva i nastanak novih muslimanskih zajednica u zemljama koje nisu tradicinalno muslimanske, te sve veće interesovanje za taj put, stvara stalni pritisak na Kraljevinu da osigura povećanje kapaciteta za sigurno obavljanje hadža. Međutim, povećanje broja hadžija moraju pratiti inovativna rješenja na vrlo ograničenom prostoru kako bi svi hodočasnici sigurno obavili vremenski vrlo ograničene obrede i kako se ne bi dešavalo da zbog stampeda i velikih gužvi na „uskim grlima“ stradaju ljudi. Prema postojećim planovima Ministarstva hadža Meka bi trebala do 2014. imati kapacitete da je tokom godine posjeti 14 milona hodočasnika koji će obaviti hadž ili umru- posjetu Svetom hramu (džamiji Mesdžidul-haram) mimo obreda hadža, tj. tokom ostatka godine. Zato je čitava Meka, ali i Medina- drugi sveti grad koji hadžije posjete prije ili nakon obavljenog hadža, u kome se nalazi grob Poslanika, te mjesta na kojima se obredi obavljaju, jedno veliko gradilište. Kranovi su posvuda, a građevinska čuda i megagrađevine nastaju na svakom koraku. Dok jedni u tome vide „neminovno kretanje u korak s vremenom“ i modernizaciju grada i načina na koji se obred obavlja, drugi u velikom broju megahotela, među kojima je i jedan uz samu Kabu, sa najvišom sahat-kulom na svijetu, te automatizaciji kretanja hadžija, vide ubijanje samog duha Meke.

Oko arhitekte

Jedan od onih koji ne prihvata argument da su svi dosadašnjih građevinski zahvati u Meki bili neophodni kako bi se umanjila opasnost od nesreća i kako bi se stvorili uslovi da što veći broj ljudi posjeti Meku je i arhitekt i osnivač Instituta za Hadž studij u Meki, Sami al Angawi. On je novinaru DW-a izjavio da se upravo ovim zdanjima i intervencijama izgubio i zadnji dašak spiritualnosti kojim je ovo mjesto prije zračilo. “Protivim se zapravo svemu što se trenutno u Meki i Medini gradi. Ova mjesta više nemaju ništa zajedničko s nekadašnjim karakterom i poviješću vezanima uz hadž. Sva ova ulaganja vode ka apsolutnoj mehanizaciji hodočašća koja je miljama udaljena od početnih misli poslanika Muhameda i Ibrahima”, kaže Al Angawi.
Ima i onih, poput kolumnistkinje dnevnih saudijskih novina Al-Watan, Maram Abdurahman Mekavi, koji upozoravaju kako se malo ko brine o tome kako žive Mekenlije i kako se sve te graditeljske intervencije i povećanje broja posjetilaca odražavaju na život njenih starosjedilaca. Ona u svojoj kolumni objavljenoj u dane hadža tvrdi kako oni dijelovi Meke na kojim ne borave hadžije u posljednjih trideset godina nisu dobili svoj dio naftnog bogatstva poput drugih saudijskih gradova. Oni smatraju kako privilegiju da žive u najsvetijem gradu svih muslimana, kojom se svi u Meki ponose, plaćaju visokom cijenom koja se ne ograničava samo na nezamislive gužve u vrijeme obreda hadža i umre u ramazanu.
I uistinu, u razgovoru sa mještanima Meke brzo se stiče dojam da postoji jedna druga Meka u kojoj žive njeni starosjedioci i koja ima malo zajedničkog sa onom Mekom kroz koju godišnje prođu milioni stranaca iz čitavog svijeta. Te stare mekanske porodice sve češće žive u novim četvrtima sve dalje od centra grada i gužvi koje tamo vladaju. Međutim, oni kao i Maram, koja trenutno živi u Londonu, upozoravaju kako u tim dijelovima nema svih onih pratećih sadržaja koje drugi saudijski gradovi imaju i da je u Meki sve podređeno hodočasnicma.

Gdje je birićet

U tim novim nastambama na obodima grada nema onog duha koji je nekada vladao u zbijenim četvrtima i sukovima uz samu Kabu. Zbog toga sve veći broj mekanskih porodica prelazi da živi u susjedni grad Džidu na obali Crvenog mora. Na taj način, tvrdi nostalgična Mekenlijka, ovaj grad, kojeg nazivaju Sveti glavni grad, ostaje bez nečega puno vrjednijeg od svojih stanovnika koji bivaju zamjenjeni imigrantima iz čitavog svijeta. On, tvrdi Maram ostaje bez svog duha. I usitinu, Meka je kroz historiju bila centar isamske duhovnosti, poezije i književnosti, a ne samo mjesto hodočašća na koje se sliju milioni ljudi iz čitavog svijeta da dožive iskustvo susreta sa Svetim hramom i Kabom, prvim hramom sagrađenim na zemlji u kojem se štuje samo jedan Bog. Tako Maram podsjeća da je taj duh bio prisutan donedavno u Meki i da smo s početka dvadesetog vijeka u njoj imali velikane pisane riječi poput El-Gazavija, Es-Sibaija, El-Ensarija, El-Fikija i drugih koji su još tada zagovarali društvenu, političku i svaku drugu reformu i preporod muslimanskih zajednica insistirajući na pravima žene. Dio tog vremena se i sada može naći u koricama knjiga poput one štampane 1936. „Nadahnuće pustinje“ (Min Vahji es-Sahara) dvojice mekanskih književnika, Muhameda Saida Abdulmaksuda Hodže i Abdullaha Omera Bilhejra. Skoro ništa od toga danas nije ostalo u Meki- tvrde oni.
Jedan taksista u Meki s kojim sam posljednjih dana hadža podijelio ova razmišljanja njegovih sunarodnjaka kako bi dobio još nekoliko detalja o tome kako žive stare Mekenlije, nije bio tako dramatičan oko svih ovih promjena i nije dijelio mišljenje svojih sugrađana. On mi je samo rekao kako duboko vjeruje da je Bog blagoslovio Meku još od vremena kada je za nju molio Božiji poslanik Ibrahim (Abraham) i da u Meki, dok god je u njoj Kaba neće nedostajati duhovnosti, te da megagrađevine nikada neće moći zasjeniti jednostavnost i snagu kojom Kaba zrači. On mi je samo dodao i to da mu je drago da se u Meku napokon počinje ulagati i da se nada da će dio tih investicija biti usmjeren ka poboljšanju životnog standarda njegovih građana, a ne samo kako bi se prihvatio što veći broj hodočasnika iz čitavog svijeta. A što se promjena tiče, on mi reče ono što sam toliko puta kod Arapa čuo: „el-bereke fil hareke“ - berićet je u kretanju, ili po naški „samo neka se nešto dešava“.

Meka Metro
Jedna od inovacija koju je ove godine implementirala saudijska vlada kako bi olakšala kretanje velikog broja ljudi na relativno ograničenom prostoru i u izrazito kratkom vremenskom roku je i "Mašair željeznica", poznata kao Meka Metro ili „Željeznica svetih mjesta“. Ove godine je pušten samo prvi eksperimentalni dio čitavog sistema i rezultati su, prema prvim analizama, zadovoljavajući, jer je samo u ovoj prvoj fazi iz upotrebe povučeno četiri hiljade autobusa što je znatno smanjilo gužvu. Eksperimentalna željeznička pruga s dvije trake, s početnim brojem od devet stanica, povezuje tri sveta mjesta - Mina, Muzdelifa i Arefat - područja u kojima vladaju velike gužve tokom petodnevnog hodočašća. Posao na izgradnji željeznice je dobila kineska firma, a francuska kompanija „Sistra“ je dobila posao da rukovodi konzorcijem britanskih i njemačkih kompanija koje će obavljati nadzor nad projektom.
Željeznica će raditi pet dana u godini, u vrijeme hadža, i ove godine je radila s kapacitetom od 35 %,, dok se u iduće dvije godine očekuje da sve hadžije putuju metroom i da se projekt nastavi tako da se spoje džamije u Meki i Medini, te hadžski terminal aerodroma u Džidi.

Izložba o organizaciji hadža

Nedaleko od Poslanikove, a.s., džamije u Medini u nanovo izgrađenom izložbenom prostoru, sve hadžije koje posjete ovaj grad, ovih dana, mogu posjetiti izložbu o organizaciji hadža. Na izložbi su postavljeni paviljoni skoro svih vladinih i nevladinih organizacija i institucjia koje, svaka na svoj način daje doprinos organizaciji nejvećeg skupa muslimana u svijetu. Samim pregledom organizacija i uvidom u njihove aktivnosti stiče se dojam o kako složenom projektu se radi. Pored Ministarstva hadža, Ministarstva zdravstva, različitih policijskih agencija svoje aktivnosti u organizaciji hadža i planove za budućnost predstavile su i brojne obrazovne institucje, među kojima je i Islamski univerzitet u Medini, te brojni instituti koji se bave izučavanjem i zaštitom historijskog naslijeđa Medine i Meke. Tako se tu, između ostalog, može vidjeti i maketa Medine od prije 80 godina sa brojni građevinama iz osmanskog perioda koje su nažalost porušene te maketa grada iz vremena Poslanika. a.s., sa svim značajnijim lokacijama iz rane historije islama.

Brojne državne agncije su izložile i planove za budućnost grada i organizacije hadža. Tako se može vidjeti i maketa novog aerodroma u Medini čija izgradnja je u toku.