Je li ISIL napao Gazu?

Izrael neće morati praviti krvave pohode po Gazi nego će sa daljine gledati Arape kako se sami ubijaju.

U eksploziji šest miniranih automobila u četvrti Sheikh Radwan ranjena su dva civila, a pričinjena je velika materijalna šteta [Reuters]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Stanovnike Gaze, tog najvećeg logora na svijetu, ovih dana su ponovo probudili zvuci eksplozija na koje su se skoro pa navikli. Samo, ovaj put to nisu bile eksplozije najsavremenijih projektila izraelske vojske nego odjeci bombaških napada u sjevernom Gaza Cityu.

U eksploziji šest miniranih automobila u četvrti Sheikh Radwan, ranjena su dva civila, a pričinjena je velika materijalna šteta. Pravo je čudo i sreća kako broj žrtava u ovom najgušće naseljenom mjestu na Zemlji nije bio veći.

Meta napada su bili zvaničnici vojnih formacija koji se bore protiv izraelske okupacije i to Seraja Kudsa, vojnog krila organizacije Al-Jiihad al-Islami i odreda Izuddin Al-Qassam, vojnog krila vladajućeg Hamasa. U mnoštvu krvavijih napada u regionu, ovaj događaj skoro da je ostao medijski neprimijećen.

Glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Iyad al-Buzom, izdao je samo kratko saopštenje u kojem se za napade optužuju „vandali“ koji žele da destabilizuju Gazu, a koji će, prije ili kasnije, biti izvedeni pred lice pravde.

On kao ni drugi dužnosnici Hamasa nisu, barem u prvim satima nakon napada kada je nastajao ovaj tekst, direktno optužili oružanu grupu Islamska država Irak i Levant (ISIL) ili bilo koju njoj blisku militantnu frakciju, već su ustvrdili da svako onaj ko je izvršio ove napade radi u interesu Izraela. Ipak svi analitičari, pa i oni bliski Hamasu iz Gaze, su rekli da je jasno da iza napada stoji ova organizacija, odnosno njeni simpatizeri.

Oni su podsjetili da se upravo u četvrti Sheikh Radwan početkom mjeseca desio vojni sukob između simpatizera ISIL-a i sigurnosnih snaga Hamasa. Usto, amblem kojeg koristi ISIL se može vidjeti ispisan na zidu u pozadini jednog od uništenih automobila.

Razlog više da svi u Gazi upiru prstom u ISIL i prije nego što su preuzeli odgovornost jeste i prijetnja koju su pripadnici tzv. Islamske države izrekli Hamasu. Početkom mjeseca pripadnici ISIL-a iz Sirije su uputili video-snimak u kojem se prijeti da će „s vlasti svrgnuti Hamas“ koji kontrolira Pojas Gaze.

"Nepoznati" ispaljivači raketa

U 16-minutnom videosnimku koji su putem društvenih mreža podijelili simpatizeri ISIL-a, borci čije je uporište u sirijskoj provinciji Halep osudili su Hamas zbog njegovih borbi protiv selefijskih grupa i neuspjeha da provede, prema njihovom tumačenju, dovoljno dosljednu interpretaciju islamskog zakona ili Šerijata.

„Cilj džihada nije da oslobodi zemlju, džihad je Bog definirao kao borbu za Božje zakone i njihovo provođenje“, kazao je jedan maskirani borac na videosnimku, a potom osudio odnose Hamasa sa Iranom i pokretom libanskih šiita Hezbollahom, kao i sa „nacionalističkim“, „sekularnim“ i „socijalističkim“ pokretima.

Samo nekoliko dana ranije, pripadnici ISIL-a u Gazi su ispalili projektile prema Izraelu nakon čega je uslijedila odmazda u kojoj su mete bili položaji Hamasovih bezbjednosnih organa. Zvaničnici Hamasa su tvrdili da se radi o provokacijama koje imaju za cilj da destabilizuju njihovu upravu i da Gazu uvuku u novi sukob sa Izraelom, te da oni ne stoje iza takvih poteza „nepoznatih počinilaca“.

Izraelu to nije bilo dovoljno i tvrdili su da Hamas zna ko stoji iza tih napada i da im oni daju podršku. U početku je Hamas odbijao priznati da se radi o simpatizerima ili ogranku ISIL-a, ali je nakon objavljivanja snimka počeo otvorenije govoriti o prisustvu ove organizacije u Gazi.

Razumno je nastojanje Hamasa da pokuša minimalizirati opasnost od ovih frakcija zbog straha da Izrael, ali i njihovi politički oponenti u arapskom svijetu, stvaranjem unutrašnjeg sukoba u Gazi možda pokušavaju destabilizovati njihovu vlast. Prošlog mjeseca Hamas je objavio snimak jednog zatvorenika u Gazi koji je priznao da je imao instrukcije od Palestinske samouprave da u Gazi organizuje bombaške napade.

Ipak, mnogi se plaše da bi se Hamasu ignorisanje ove opasnosti moglo obiti o glavu.

Vjerovatno svjestan te opasnosti, Hamas je nedugo zatim krenuo u akciju i naredio obračun sa onima za koje su sumnjali da su simpatizeri ISIL-a. Uslijedila su hapšenja desetina ljudi i već spomenuti sukob u četvrti Sheikh Radwan. Još tada su neimenovani zvaničnici Hamasa izrazili zabrinutost da bi se ISIL mogao osvetiti u svom stilu napadima u naseljenim mjestima na mehke vojne i vladine ciljeve u kojma će stradati velik broj civila. Očito su sigurnosne procjene bile tačne.

Eskalacija nasilja u Gazi se ne može posmatrati odvojeno od onoga što se dešava u susjednom Sinaju gdje egipatska vojska mjesecima vodi ozbiljne vojne operacije protiv pripadnika organizacije koja se naziva Vilajetu Sina (Provincija Sinaj) i koja se predstavlja kao dio hilafeta kojim upravlja ISIL.

Ustvari, radi se o pripadnicima militantne organizacije Ensar Bejt al-Maqdis koji su djelovali podjednako u Gazi i Sinaju i koji su ojačali koristeći se švercerskim rutama koje  su uspostavljene kako bi se probila izraelsko-egipatska blokada Gaze.

Izjava Ya'alona

Aktivnosti ove frakcije koja je dala zavjet na poslušnost (ar. beja) samoproglašenom halifi Al-Bagdadiju se uklapaju u njihovu strategiju borbe protiv „bliskog neprijatelja“ prije borbe protiv „dalekog neprijatelja“. Upravo ta promjena strategije po kojoj se jedino i razlikuju od Al-Qaide je na ivicu ponora dovela tolike arapske, pa i neke druge muslimanske, države i društva.

Zato ne bi bilo čudo kada bi ISIL bio spreman, što potvrđuje i objavljeni snimak, isto ponoviti u Gazi, naravno ukoliko bude dovoljno svjetskih i regionalnih centara moći koji će im to olakšati kao što su uradili i u Siriji i u Iraku.

Bez obzira na to da li će se ikada doznati ko je stajao iza nedjeljnih napada u Gazi, jasno je kome odgovara ostvarenje ISIL-ovih prijetnji. Ako pogledamo način na koji ISIL „skida sa vlasti“ druge u Iraku, Siriji, Egiptu, Kuvajtu, Libiji, Saudijskoj Arabiji i drugim zemljama gdje ima simpatizere, jasno je šta nas može očekivati u budućnosti.

Ponavljanje tog oprobanog ISIL-ovog scenarija „upravljanja haosom“, u Gazi vrlo lahko može značiti da ćemo doći u situaciju u kojoj Izrael neće morati praviti krvave pohode po Gazi nego će, kao što to čini na Golanskoj visoravni, sa daljine gledati Arape kako se sami ubijaju, dokazujući još jednom čitavom svijetu „koji ih nije želio razumjeti s kim to oni imaju posla svo ovo vrijeme“.

U arapskim medijima se često pojavljuje navodna izjava po kontraverznim izjavama poznatog izraelskog ministra odbrane Moshe Ya'alona u kojoj on kaže kako nije uspjeh da „ubiješ neprijatelje nego da ih dovedeš u poziciju da se ubijaju između sebe“.

Ne znam je li izjava vjerodostojna, ali bi se lahko mogla obistiniti u Gazi, samo što nisam siguran koliko je takva strategija dugoročno uistinu u interesu ne samo Izraela nego i svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Bijelo Polje, 3. Avgust, 2014. – U nedjelju 03. 08. 2014. godine, u organizaciji Odbora islamske zajednice Bijelo Polje, održana je mirna protestna šetnja povodom aktuelnih dešavanja i terora koji se sprovodi nad nedužnima.

Nekoliko stotina građana Bijelog Polja mirnom šetnjom od gradske džamije do centra grada, protestvovali su noseći transparente sa porukama “Free Gaza”, “Prekinite pokolj u Gazi”, “Prestanite da finansirate izraelski terorizam” i drugim. Među transparentima je bilo mnogo onih koji direktno kritikuju medije koji ćute o dešavanjima u Palestini. Učesnici protesta su napravili performans noseći tabute što djelimično odslikava svakodnevnicu stanovnika Gaze u posljednjih mjesec dana. U centru grada je klanjana dženaza u odsustvu svim nedužno stradalim u Gazi. Nakon obavljene dženaze u Centru za kulturu održana je tribina na temu: “Gaza i stanje muslimana svijeta.” Gost predavač je bio prof. Muhamed Jusić.

Izvor: http://www.monteislam.com/novosti/odrzana-mirna-protestna-setnja-u-bijelom-polju-saosjecanje-sa-djecom-gaze
Predavanje na istu temu održano je i u Rožajima, a ovako je sa skupa u Bijelom Polju izvijestila agencija Anadolija: 

Crna Gora: U Bijelom Polju održan protest i klanjana dženaza za stradale civile Gaze

Odbor Islamske zajednice Bijelog Polja, uz pomоć Bošnjačke kulturne zajednice i ostalih nevladinih organizacija, organizovao je danas mirni protesni skup povodom dešavanja u Gazi.

Protestni skup pod nazivom "Saosjećanje sa djecom Gaze" počeo je nakon podnevne molitve, kada su se okupljeni građani uputili od gradske džamije do Doma kulture. Više stotina građana nosilo je transparente na kojima je pisalo "Zar su djeca teroristi!?", "Free Gaza!", "Prekinite pokolj u Gazi!", "Crna Gora, uvedi sankcije Izraelu!", kao i mnoge druge.

Okupljeni su nosili tabute, koji su bili prekriveni zastavom Palestine, nakon čega je klanjana dženaza u odsustvu za ubijene civile Gaze.

Predsjednik Odbora Islamske zajednice Bijelo Polje Adis Kučević kazao je u izjavi za Anadolu Agency da je cilj protestne šetnje da se podigne glas protiv zuluma i nepravde koja se dešava u svijetu.

"U Crnoj Gori, ali i u cijelom svijetu prikazuje se slika suprotna od one kakva je stvarna u Gazi. Prikazuju se djeca, žene i civili kao teroristi. A oni koji su ustvari teroristi se prikazuju kao žrtve. Mi smo pokušali prenijeti atmosferu iz Palestine putem naših ilustracija. Da bi se na neki način ljudima približila kakva je stvarna atmosfera tamo. Očekujemo od medija da budu korektniji, i da stanje u Palestini prikazuju onakvim kakvo jeste", kazao je Kučević.

Protestni skup za Palestinu podržale su i pojedine političke partije iz Bijelog Polja. Predsjednik odbora Liberalne Partije Samedin Agović kazao je da je protestna šetnja prilika da se ukaže na kršenje osnovnih ljudskih prava.

"Mi želimo na ovaj način izraziti solidarnost s narodom Palestine, i ova mirna protestna šetnja se organizuje kako bi se ukazalo na kršenje osnovnog prava, prava na život, koje djeca Palestine gube i na ovaj dan", poručio je Agović.

Nakon protesta, u Domu kulture u Bijelom Polju predavanje o trenutnom stanju u Palestini održao je prof. Muhamed Jusić.

Protest za Palestinu treći je u nizu koji je organizovan u Crnoj Gori. Prethodne sedmice protestovali su građani Rožaja i Plava. Bivši crnogorski šef diplomatije Branko Lukovac, u izjavi za AA poručio je da bi Crna Gora morala osuditi zločin Izraela nad narodom Palestine. (AA) 

Izrael ubija. Ponovo.- moj tekst u novom ovosedmičnom izdanju magazina Start BiH

Uz sve Hamasovo odbijanje egipatske inicijative, uz sve zakulisane igre kojim arapski svijet nastoji marginalizirati Muslimansku braću, Izrael ipak ne može ničim opravdati rezmjere tekuće brutalnosti nad nedužnim palestinskim civilima.

Piše: Muhamed Jusić- Magazin Start BiH

Teško je tražiti bilo kakav smisao ili objašnjenje za ono što se ovih dana dešava u Gazi. Bez obzira o kakvim se regionalnim i globalnim zakulisnim igrama i sukobima interesa radilo nikakvo objašnjenje ne može biti opravdanje za stravično iživljavanje izraelske vojske nad nedužnim civilima Gaze.  

Es-Sisijev pokušaj

Izreal tvrdi da civili ginu zato što Hamas ispaljuje primitivne rakete na izraelske gradove i da se oni moraju braniti. Da je Hamas teroristička organizacija koja ne priznaje pravo Izraela na postojanje te da su zbog toga prepreka miru. Da koriste civile (koje Izrael bombarduje u njihovim kućama, školama i bolnicama u najgušće naseljenom hermetički zatvorenom prostoru na svijetu- sick!) kao živi štit... 

Ali sve da jeste tako, Izrael kao odgovorna članica UN-a i država koje osigurava svakojaku pomoć Zapada tvrdeći da su jedina demokratija na Bliskom istoku ne može ničim opravdati razmjere brutalnosti nad nedužnim palestinskim civilima i diskriminaciju i apartheid nad jednim narodom čiju su zemlju okupirali i naselili stanovncima iz čitavog svijeta.

Ali po čemu je ovaj napad na Gazu drugačiji od brojnih drugih koji se dešavali u skoro redovnim intervalima još od prije dolaska Hamasa na vlast. E ovaj put kao nikada do sada prst se ne upire samo u okrutni režim desničara u Tel Avivu i njihove saveznike u Washingtonu, nego i u arapske režime koji se od osnivanja države Izrael predstvaljaju kao zaštitnici Palestinaca i kunu se u njihova prava.

Tačno je da skretanje pažnje na sve one koji svojom pasivnošću ili možda čak direktnom podrškom pomažu Izraelu u nastavku okupacije, izgradnje na otetoj palestinskoj zemlji, provođenju apartheida nad onim Palestincima koje još nisu protjerali širom svijeta i evo sada brutalne agresije na najveći koncentracioni logor koji se naziva Gaza, može poslužiti kao dobar spin da se umanji odgovornost Izraela. Ali Izrael i njegovo političko i vojno vodstvo ne bi bili to što jesu da nema baš te prećutne podrške svijeta i globalnih centara moći ogrezlih u moralnom relativizmu i dehumaniziranim pogledima na svijet u kojem caruju samo njihovi lični interesi. Kako bi, da globalni moćnici imaju i trun savjesti, jedna od najmoćnijih armija svijeta pred očima svjetske javnosti mogli svaki sat ubijati po jedno nedužno dijete?

Ne bi bilo pravedno zaboraviti ni tvrdoglavo odbijanje Hamasa da prihvati incijativu u kojoj je Egipat posrednik. Oni to objašnjavaju nespremnošću da prihvate „kapitulaciju pred agresorom“ koja bi kao toliko puta do sada Izrael amnestirala odgovornosti od svih počinjenih zlodjela a Gazu ponovo vratila u potpunu izolaciju. Kao uslov da prihvate obustavu naprijateljstva oni traže hitno otvaranje svih graničnih prijelaza, dozvolu ribarima iz Gaze da love uz obalu mora kako bi mogli prehraniti svoje porodice i oslobađanje zarobljenika, kako onih koji su privedeni takom ove vojne operacije tako i onih koji su ponovo uhapšeni nakon što su bili oslobođeni u zamjenu za zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Šalita.

U Egiptu, pak, tvrde drugačije. Oni kažu da je Egipat na vrijeme, dan prije početka napada, upozorio Hamas da će Izrael pokrenuti brutalnu akciju odmazde ukoliko ne obnove primirje, ali su oni to odbili. Režimu predsjednika Abdulfetaha es-Sisija bliski mediji i analitičari u Kairu to objašnjavaju pokušajem Hamasa da kompromituje novoizabranog predsjednika i da umanje ulogu Egipta kao regionalnog igrača. Oni tvrde da to čak ne čini čitav Hamas nego „radikalno krilo“ koje stradanje civila u Gazi koristi kako bi kompromitovalo Es-Sisija koji je vojnim pučem s vlasti skinuo njima blisku Muslimansku braću i predsjednika Muhameda Mursija. Hamas je ideološki ogranak Muslimanske braće i mnogi sve što se dešava danas u Gazi tumače kroz prizmu pokušaja arapskih vladajućih režima da uz podršku nekih globalnih centara moći da iz korijena iščupaju pokret Muslimanske braće. Naime, nakon izbijanja tzv. Arapskog proljeća i nakon što su političke stranke koje baštine ideje pokreta počele preuzimati vlast u sve više arapskih zemalja, mnogi su, naročito u zemljama naftom bogatog Arapskog zaljeva, ali i na Zapadu, odlučili da krenu u obračun sa Braćom.

Uloga Saudijske Arabije

Po tom obrascu se desio puč u Egiptu, razbijena sirijska opozicija kako bi se iz nje potisnula Muslimanska braća, ova organizacija proglašena terorističkom u zemljama Zaljeva i danas se pokušava eliminisati i u Gazi koja je, uz Sudan, jedno od zadnjih uporišta gdje su relevantan politički faktor.

Zato se u krugovima bliskim Muslimanskoj braći, i ne samo među njima, napad na Gazu doživljava kao nastavak tog projekta u kojem je Izrael samo izvođač radova.

David Hearst, urednik portala Middle East Eye i nekadašnji urednik i novinar u listovima "The Guardian“ i  "The Scotsman" otišao je tako daleko da je u svom tekstu objavljenom na Huffington Postu a kojeg je  na bosanski prevela i objavila Al Jazeera Balkans, za sve što se dešava u Gazi otvoreno optužio Saudijsku Arabiju.

Napad na Gazu dolazi po saudijskom kraljevskom nalogu. Ovaj kraljevski nalog nije ništa više nego javna tajna u Izraelu, a i bivši i sadašnji sigurnosni dužnosnici opušteno pričaju o tome. Bivši izraelski ministar odbrane Shaul Mofaz iznenadio je voditelja na televizijskoj stanici Channel 10, rekavši da Izrael mora odrediti ulogu Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u demilitarizaciji Hamasa. Na pitanje šta misli pod tim, dodao je da bi se sredstva iz Saudije i Emirata trebala koristiti za obnovu Gaze nakon što se Hamas učini nemoćnim- piše Hearst.

Saudijci naravno takvu intrepretaciju dešavanja negiraju, ali brojni njihovi „javni radnici“ u medijima ne kriju da je Hamas samo prepreka trajnom miru sa Izraelom koji bi Palestincima osigurao državu na dijelu Palestine. Oni Hamas a ne samo Izrael drže odgovornim za propast Arapske mirovna inicijativa, od prije nekih 12 godina koju je pokrenuo kralj Abdullah a koju su podržale 22 arapske države i 56 muslimanskih zemalja.

Ovim povodom se oglasila i ambasada Saudijske Arabije u Sarajevu  koja je reagujući na tekst gospodina Hearsta saopćila da ovaj njegov tekst nije „ništa drugo nego skretanje pažnje sa međunarodne ravnodušnoti od strane velikih sila koje pomažu Izrael u sprovođenju agresije, a koje mogu da traže od Izraela da zaustavi agresiju. Stoga je bilo za očekivati da upravo prema njima gospodin Hearts usmjeri svoju oštru kritiku, kao i svi slobodni ljudi na Zemlji, a ne da obmanjuje čitaoce i da im odvraća pažnju od stvarnih uzročnika nastavka posljednje izraelske agresije, i to što Izrael čini sve što može da palestinski narod ne dobije svoja legitimna prava“.

Kakogod, Izrael računa na kolektivno pamćenje „globalne svjetske javnosti“ koje je poput onoga u zlatne ribice. U našem sjećanju ima prostora samo za najnoviji tweet i posljednji objavljeni link. Mi funkcionišemo po sistemu „headline“-a i nikoga ne interesuju duboki uzroci problema niti lične tragedije aktera sa naslovnica. Zato će naapdi na Gazu možda i stati da bi opet za koji mjesec ili godinu gledali iste snimke i to onda kada nekome zatreba da dobije izbore, pomjeri granice svoje zone utjecaja, skrene pažnju sa nekih drugih žarišta, učvrsti svoju vlast nad izgladnjelim i izmrcvarenim narodom ili ko zna šta. 

Izvor: Start BiH

Krvavi Bajram

Vjerovatno bismo se morali vratiti daleko u historiju da nađemo krvaviji Bajram.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Ramazanski bajram bi trebao biti jedan od dva najveća muslimanska praznika koji simbolizira čovjekov trijumf nad svojim slabostima i jača osjećaj zajedništva i solidarnosti. Čujemo stalno kako je to praznik mira i porodične harmonije. Ali u kakvom ozračju ove godine muslimani u onome što se naziva "muslimanskim", pa i "islamskim" svijetom dočekuju ovaj praznik? Vjerovatno bismo se morali vratiti daleko u historiju da nađemo krvaviji Bajram koji je zadesio ummet ili zajednicu vjernika.

Slike i izvještaji koji su nam dolazili iz tog dijela svijeta tokom mjeseca posta ramazana, koji prethodi Bajramu, teško se mogu opisati a da se ne zvuči patetično. A tog ispraznog zapomaganja nad stanjem muslimanskih naroda, ali i čovječanstva kojeg, manje ili više, taru isti problemi, ne nedostaje. Ipak, slike razorene Gaze, najvećeg logora na svijetu u kojem jedna od najmoćnijih armija današnjice pred očima svjetske javnosti svaki sat ubije po jedno nedužno dijete, teško se mogu opisati nama koji smo daleko od patnje tamošnjih civila.

Post u izbjegličkim kampovima

Ne može se ostati ravnodušan na snimke siromašnih obroka raseljenih koji prekidaju post u izbjegličkim kampovima ili u svojim domovima na koje se svakog časa mogu sručiti izraelske, Bašarove, Malikijeve, "samoproglašenog halife" ili čije već granate proizvedene u istim fabrikama daleko od njihovih gradova.

Teško je tražiti bilo kakav smisao ili objašnjenje za ono što se ovih dana dešava u Gazi. Bez obzira na to o kakvim regionalnim i globalnim zakulisnim igrama i sukobima interesa bilo riječi, nikakvo objašnjenje ne može biti opravdanje za stravično iživljavanje izraelske vojske nad nedužnim civilima Gaze.

Ali Izrael ne bi mogao raditi to što radi, ne samo danas u Gazi nego od svog osnivanja, da nema neupitnu podršku Zapadnih moćnika i onu prešutnu arapskih susjeda. Izrael računa na kolektivno pamćenje "globalne svjetske javnosti" koje je poput onoga u zlatne ribice. U našem sjećanju ima prostora samo za najnoviji tweet i posljednji objavljeni link. Funkcionišemo prema sistemu "headlinea" i nikoga ne interesuju duboki uzroci problema niti lične tragedije aktera sa naslovnica.

Ali ako su za stradanje muslimana u Gazi krivi "drugi", ko ubija muslimane u Siriji, Iraku, Pakistanu, Jemenu, Libiji...? Brojni su oni koji za sve loše što se dešava muslimanima uvijek krive samo druge, teorije zavjera, Jevreje, Ameriku, križare, ali je činjenica da je korijen svih problema muslimana u njima samima, u njihovoj nesposobnosti da se nose sa izazovima vremena, slabim školama, njihovim neslobodnim državama i društvima, njihovim korumpiranim vladarima koji možda imaju podršku bjelosvjetskih moćnika s kojima krče prirodne resurse tih zemalja. Međutim, još niko nije ponudio djelotvornu i funkcionalnu alternativu takvom stanju. Traženje krivca u nekom drugom nikada neće dovesti do toga da se isprave uzroci vlastite slabosti. To ne amnestira one koji podgrijavaju sukobe širom svijeta zarad vlastitih interesa ili ne čine sve što mogu da ih spriječe.

Ali muslimani danas ginu od muslimana više nego od nemuslimana. Režim Bashara el-Assada u Siriji ne razmišlja o mirnom rješenju ili izlasku ususret opoziciji već nastavlja brutalnim metodama, od mučenja u zatvorima do bombardiranja civilnog stanovništva buradima napunjenim eksplozivom. Istovremeno, oni koji se u Siriji navodno zalažu za slobodu njenih građana, dok u vlastitim zemljama brane bilo kakav oblik opozicije, i dalje naoružavaju svako svoju frakciju naoružane opozicije, dovodeći ih u poziciju da se sve manje bore za interese svog naroda a sve više za mentore koji ih plaćaju petrodolarima. Pobunjenici se ubijaju međusobno.

'Genocid u izvođenju'

Samoproglašeni halifa u Iraku i Siriji provodi teror ne samo nad kršćanima i drugim manjinama nego i nad muslimanima koje smatraju nedovoljno dobrim i iskrenim. Ta tzv. "Islamska država" naredila je svim ženama i djevojčicama u Mosulu, u sjevernom Iraku, da budu podvrgnute sakaćenju ženskih genitalija ili tradicionalnom obrezivanju. Tako barem tvrdi zvaničnica UN-a Jacqueline Badcock i tamošnji mediji koji pišu o fetvi, ili vjerskom ediktu, koja bi se trebala odnositi na sve žene u dobi između 11 i 46 godina. Toliko o snovima muslimanskih masa o tome da će ih povratak na tradicionalne vrijednosti i oživljavanje srednjovjekovnog halifata osloboditi lokalnih i globalnih tirana.

Nepravedno bi bilo ne spomenuti i nepravedno zapostavljeni "genocid u izvođenju" u Mijanmaru nad muslimanima iz naroda Rohinja u pokrajini Rahin. Daleko od očiju javnosti je i patnja civila u Somaliji, koja je priklještena između radikalne skupine al-Shabaab i neefikasne vlade. U Darfuru arabizirani muslimani progone one nearabizirane. U Centralnoafričkoj Republici muslimani su jedva izbjegli etničko čišćenje i lista se nastavlja. Bombaši samoubice su ubijali od Bagdada do Kabula i mala je vjerovatnoća da će ih i Bajram u tome spriječiti.

Decenijama muslimanski intelektualci, ulema, ali i ideolozi raznih pokreta - lamentiraju nad stanjem muslimanskih naroda od perioda dekadence islamske civilizacije. Muslimani su nekada bili dominantna svjetska civilizacija koja je prednjačila u svim segmentima ljudskog života, od nauke, kulture, uređenja države... A onda je sve to nestalo, da bi ostala samo sjećanja koja su prerasla u kolektivnu nostalgiju koja graniči sa frustracijom.

Muslimani kroz svoju tradiciju imaju sjećanje na prošlost koju nerijetko idealiziraju i glorificiraju do mjere da se o prošlosti rijetko kritički promišlja. Taj imidž savršene prošlosti koji se ne propituje i ne kritikuje već brižno održava i uzgaja onemogućava muslimanima da bilo šta nauče iz svoje prošlosti. Zato danas imamo osjećaj da se ponovo među muslimanima otvaraju stare rane iz prošlosti. Muslimani se ne mogu vratiti u prošlost i spriječiti sukobe među ashabima (učenicima Poslanika, a.s.), ne mogu vratiti u korice sablje isukane na Sefinu ili na Kerbeli, ali su iz tih događaja mogli naučiti da iste greške ne ponavljaju danas. Naprotiv, danas oni raspiruju neki novi sunitsko-šiitski rat. Muslimani širom svijeta, danas više nego ikada, trebaju naučiti da upravljaju svojim razlikama ili će one postati način da ih se stalno drži u sukobima i oslabljene - a onda ne trebaju nikoga kriviti.

Kada već govorimo o učenju iz historije, možda je pažnje vrijedna i lekcija iz Evrope koja je ne tako davno u rat ušla zbog vjere da bi iz njega izašla bez nje.

Suočeni sa teškom realnošću života u nesređenim, siromašnim i neslobodnim državama i društvima, i sa još neizvjesnijom budućnošću, nije ni čudno što muslimanskim masama prošlost izgleda bolja i od sadašnjosti i budućnosti. Možda baš zato kao nigdje drugo u muslimanskom svijetu bujaju konzervativizam i različiti tradicionalizmi. Muslimani nemaju vlastitu modernost koja bi odgovorila na globalnu dominaciju Zapada koja nije samo kulturološka i ideološka nego i vojna, ekonomska i politička.

Nada u bolje sutra

Mnogi od onih koji su obećavali promjenu statusa quo ili nastupali sa pozicija spasitelja donijeli su samo više zla i razaranja društvima na čijem jadu su izrasli i njime se hranili. Fijasko tzv. Arapskog proljeća je pomutio snove mnogih, ali ih sigurno nije ubio.

Muslimani današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva svijeta: jednog mrtvog, ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i drugog slabog ili nedovoljno jakog da  se rodi. Zato će veliki broj njih slabo uživati u predstojećim praznicima, dok će velikom broju onih koji se osjećaju dijelom te zajednice, a nisu u kriznim područjima, ta radost biti pomućena nagomilanim problemima s kojima se nose njihova braća u vjeri.

Danas je možda više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga, Milostivog.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Sektaški sukobi prijete destabilizaciji brojnih muslimanskih država- moje predavanje u Sultan Ahmedovoj džamiji u Bugojnu

U Sultan Ahmedovoj džamiji u Bugojnu danas je održano peto po redu predavanje u sklopu Vesatijjinog ramazanskog foruma, čime je okončan ovaj serijal predavanja o islamskoj umjerenosti.

Predavač na završnom predavanju bio je Muhamed Jusić, islamski teolog i analitičar dešavanja na Bliskom istoku. On je govorio o unutarmuslimanskim sukobima i potrebi za međumuslimanskim dijalogom, kao i o korijenima vjerskog radikalizma i ekstremizma, i tome kako je on poguban.

Predavač je posebno skrenuo pažnju na trenutnu situaciju u Gazi kao ilustraciju za to kakve su posljedice dugogodišnje mržnje i netrpeljivosti te nesposobnosti da se izgradi održivi mir. Posebno je skrenuo pažnju na unutarmuslimanske sektaške sukobe koji prijete da destabilizuju brojne većinski muslimanske države, ali i na opasnost od politizacije vjere i instrumentalizacije unutarmuslimanskih razlika.

 

Inače, Medžlis Islamske zajednice Bugojno je u saradnji sa Centrom za dijalog – Vesatijja tokom mjeseca ramazana pokrenuo seriju predavanja pod nazivom „Vesatijjin ramazanski forum“. Svake subote nakon podne-namaza u Sultan Ahmedovoj džamiji su eminentni predavači aktuelizirali pitanja koja se tiču islamske odmjerenosti u vjeri i životu, te potrebe unutarmuslimanskog i međureligijskog dijaloga.

Uvodno predavanje, početkom mjeseca, održao je glavni imam Vehid ef. Arnaut, koji je govorio o ciljevima, različitim aspektima i nasušnoj potrebi promoviranja „Srednjeg puta“, kao i pogubnim rezultatima neodgovornog, sektaškog, ideološkog i neznanjem obilježenog tumačenja i promoviranja vjere i njenih vrijednosti.

U subotu, 05. jula 2014. godine, gost predavač je bio mr. Senad Ćeman, direktor Centra za dijalog – Vesatijja koji je govorio o aktivnostima centra i idejama koje promoviše. Na trećem forumu gost je bio dr. Zuhdija ef. Adilović, koji je prisutnim džematlijama govorio o temi umjerenost u akaidu – islamskom vjerovanju.

Četvrto predavanje održao je Nezim ef. Halilović – Muderris, koji je prisutnim džematlijama govorio o temi “Srednji put u ibadetima”.

Izvor: Klix.ba

Primirje u Gazi: Svi dobili šta im treba

Zakulisane igre oko Gaze

Piše: Muhamed Jusić (Magazin START, broj 363, datum26.11.2012.)

Izrael je ponovo, po ko zna koji put, krenuo u još jedan krvavi pohod i osvetničku misiju protiv Palestinaca u Gazi gdje se na vlasti nalazi islamistički pokret Hamas kojeg optužuje da dozvoljava različitim palestinskim vojnim frakcijama da ispaljuju improvizovane projektile i minobacačke granate na susjedna jevrejska naselja.

U prvih sedam dana napada na Gazu poginulo je 135 Palestinaca i petero Izraelaca. Izraelske oružane snage su saopštile da je u tom periodu izraelsku teritoriju iz Gaze ispaljeno ukupno 1.198 raketa, od kojih je 809 palo na izraelsku teritoriju, dok je 389 oboreno proturaketnom vatrom. Izraelske projektile ispaljene na palestinska naselja iz aviona, brodova i artiljerije niko i ne broji.

Sukob je eskalirao nakon što je Izrael u zračnom napadu ubio jednog od vojnih komadanata Hamasa, Ahmeda Džabira, a kao navodni odgovor na nekoliko minobacačkih napada koje su na izraelska naselja duž granice sa Gazom izveli pripadnici Islamskog džihada i drugih militantnih palestinskih organizacija.

U analizama instituta Startfor daje se jedna pažnje vrijedna analiza uzroka čitavog sukoba koja nije našla puno prostora u medijskim izvještajima o ratu u Gazi. Naime za ovu „privatnu obavještajnu agenciju“, kako su Stratfor nazvali tokom afere Wikileaks, bitan događaj koji je također skoro neprimijećeno prošao u našim i brojnim svjetskim medijima, a koji je bio uvertira za sve što će uslijediti, desio se u noći 28. oktobra u sudanskoj prijestolnici Kartum kada je došlo do eksplozije u tvornici Jermuk. Sudanske vlasti su optužile Izrael da stoji iza raketnog napada dok su oni to negirali. Izvori Stratfora tvrde da Izrael jeste izvršio taj napad ali da je to zato što je Iran to postrojenje koristio za skladištenje i sklapanje oružja poput protutenkovskih i protuavionskih projektila, dalekometnih raketa među kojima je i Fedžr 5 koje imaju domet da se njima može gađati Tel Aviv i Jerusalem, a koje je onda, navodno, imao namjeru dostaviti Hamasu i drugim organizacijama koje se bore protiv izraelske okupacije.

Po ovom scenariju, glavni razlog izraelskog napada na Gazu je ometanje dostave dalekometnih raketa Fedžr 3 i Fedžr 5 i uništenje onih projektila koji su moguće već u posjedu Hamasa. Sukob je trebao i isprovocirati Hamas da pokaže da li raspolaže tim kapacitetima i da li je proturaketni sistem Željezna kupola kojeg već godinama uz finansijsku podršku SAD-a razvija Izrael, djelotvoran protiv takvih napada. Ovo objašnjava i zašto je izraelska vlada čim su počeli padati prvi projektili kratkog dometa počela sa pripremom izraelske javnosti za opsežnu kopnenu akciju i gubitke koji bi mogli uslijediti. Izraelu se ne ulazi u kopnenu avanturu i zato će odluka o tome hoće li se odlučiti na taj korak najviše zavisiti od toga da li će izraelske sigurnosne agencije procijeniti da je prijetnja od dalekometnih raketnih Fedžr 5 uklonjena i da li je Hamas „ispucao“ sve svoje zalihe uvezene u Gazu prije nego što im je Izrael ušao u trag i što je razaranjem tvornice Jermuk presjekao rutu snabdijevanja. Prema ovom scenariju, ubistvo vojnog komandanta Hamasa Ahmeda Džabira u prvom danu vojnih operacija se objašnjava time što je upravo on bio ključna ličnost u realizacija programa Fedžr 5 i čovjek zadužen za saradnju sa Iranom.

Ako su ove analize tačne, Hamas je bio spreman platiti veliku cijenu da bi se domogao projektila kojima bi po prvi put mogao gađati glavne gradove Izraela. Isti analitičar smatraju kako Iran nije imao šta izgubiti jer je birao između toga da operacija uspije i da njihov saveznik Hamas, poput Hezbolaha s kojim je identičan proces naoružavanja uspješno završen, dobije dodatne vojne kapacitete ili da budu „provaljeni“ i da Izrael protiv Gaze povede još jednu osvetničku kampanju koja će skrenuti svjetsku i arapsku pažnju sa situacije u Siriji gdje Iran daje neupitnu podršku režimu Bešara Asada zbog čega gubi podršku svojih tradicionalnih saveznika među Arapima i sunnitima u regionu i svijetu. Eskalacijom nasilja u Gazi Iran bi u nezgodnu poziciju doveo egipatsko političko vodstvo iz Muslimanske braće koje se nakon dolaska na vlast počelo udaljavati od Irana i približavati Americi i EU od čije pomoći ovise. Naravno, ovakva analiza događaja je tek jedna od ponuđenih, ali pravdi na volju, ona izdržava brojne provjere. To, naravno, ni u kom slučaju ne bi trebalo skrenuti pažnju sa izraelske brutalnosti i zločina nad palestinskim civilima.

Suočen sa ovim i sličnim optužbama da podržava i naoružava Hamas Iran je po prvi put priznao da ne samo ekonomski nego i vojno podržavaju Palestince. Iran pruža finansijsku i vojnu pomoć Hamasu u Gazi kako bi pomogao grupi u borbi protiv kontinuiranih i nepopuštajućih napada jevrejske države, izjavio je u srijedu na dan kada je potpisano primirje između Hamasa i Izraela predsjedavajući iranskog parlamenta Ali Laridžani.

"Ponosni smo što branimo narod Palestine i Hamas, a naša pomoć njima je i finansijska i vojna", rekao je on bez objašnjavanja, prenio je AFP.
Iran nikada nije krio da podržava Hamas i Islamski džihad u pojasu Gaze, ali nikada nije spomenuo da im šalje vojnu pomoć. Po prvi put je Iran progovorio i o optužbama da Hamas snabdijeva raketama Fedžr 5 koje su korištene za napade na Tel Aviv, koji se nalazi oko 70 kilometara sjeverno od Gaze. Tako je šef iranske Revolucionarne garde general Muhamed Ali Džafari rekao istog dana da je Teheran odgovoran samo za dijeljenje svoje raketne tehnologije. "Iran pruža tehnološku podršku svim muslimanima koji se bore protiv svjetske arogancije", rekao je Džafari, koristeći termin iranskih zvaničnika za Zapad i Izrael. Džafari je dodao da rakete Fedžr 5 "nisu poslane iz Irana, ali je ista tehnologija upotrijebljena", dodavši da se rakete "veoma brzo proizvode" u Gazi.

Još jedno primirje

I kao što se očekivalo u srijedu je postignuto primirje, uz posredovanje Egipta koji je shvatio da bi baš njegov politički vrh mogao biti najveći gubitnik u ovoj igri nadmudrivanja između Izraela i Irana, za koje niko ne zna koliko će trajati.

Ponovno postizanje primirja između Hamasa i Izraela koje će sukob samo odgoditi do daljnjeg i u koji niko neće vjerovati odgovara većini zainteresovanih snaga. Prvo, Hamas želi da pokaže kako je izvojevao simboličnu pobjedu  time što je uspio ispaliti dalekometne projektile na Tel Aviv i Jerusalem, ali nije spreman za to platiti visoku cijenu koju bi uzrokovao nastavak sukoba i eventualni kopneni napad na njihovu infrastrukturu i rukovodstvo.

Izrael je pokazao da neće tolerisati raketne napade iz Gaze i da će za svaki takav napad Palestinci platiti skupu cijenu, te da je njihov proturaketni sistem sposoban oboriti većinu barem dalekometnih projektila. Istovremeno, Izrael ne želi rizikovati sa kopnenom operacijom koja bi izraelsku vojsku uvukla u opasni gerilski sukob u uskim ulicama izbjegličkih naselja sa neizvjesnim ishodom i velikim izgledima da izgube veći broj ljudstva ili pak da neko od njihovih vojnika bude uhapšen. Izraelska javnost je posebno osjetljiva na gubitke života svojih vojnika i u izbornoj godini to može biti problem za premijera Benjamina Netanyahua. Dovoljno je prisjetiti se kakav je udarac za Izrael bio hapšenje jednog vojnika Ilata Šalita i koliku su cijenu platili da ga oslobode da znamo da će se oni na kopneni napad odlučiti tek kad ne budu imali nijedne druge opcije.

Napokon, Egipat u kojem su sada na vlasti Muslimanska braća želi da politički profitira od deklarativne podrške Palestincima bez da rizikuje pogoršanje ionako loših odnosa sa Izraelom, a samim time i sa Sjedinjenim Američkim Državama koje mu i dalje pružaju značajnu vojnu i ekonomsku pomoć. Nekoliko američkih senatora je preko američke CNBC otvoreno poručilo da se Egipat previše ne prsi u odbrani Palestinaca ukoliko žele nastaviti primati pomoć od njih. Muslimanska braća su u vrlo teškoj poziciji s obzirom da su prije dolaska na vlast bili glavni oponenti bilo kakve normalizacije odnosa sa „cionističkom tvorevinom“ kako su nazivali Izrael, a sada moraju naći način da svojoj biračkoj bazi objasne zašto ne prekidaju svaku saradnju sa Izraelom, zašto poštuju mirovne pregovore protiv kojih su bili tako otvoreno ili drugim riječima zašto se ponašaju na isti način kao što je to činio i režim Hosnija Mubaraka.

Osim, toga egipatska vojska na čije čelo su Muslimanska braća dovela novo, njima bliže, rukovodstvo vode opsežnu vojnu akciju protiv radikalnih islamista na Sinaju koji su na tom području djelovali u graničnom području između Gaze i Egipta u djelomičnom sigurnosnom vakuumu koji je stvoren mirovnim ugovorom iz Kemp Dejvida koji ograničava sigurnosnih i vojnih snaga koje tu mogu biti raspoređene. Egipat sada tu ima daleko veće vojne trupe od dogovorenih i Izrael je u prvi mah dao saglasnost egipatskoj vojsci da se obračuna sa islamistima, ali sada traži da se trupe povuku i da se omjer snaga vrati na onaj nivo koji je dogovoren mirovnim sporazumom. Jedno je sigurno, primirje nije mir i ovim sukobom je Bliski istok samo još dalje od mira o kojem se tako dugo govori. Sve što se ovih dana dešava u Gazi, a decenijama u Palestini, samo je nastavak agresivne okupatorske politike ideologa cionizma i zakulisnih igara regionalnih i svjetskih moćnika u kojima ništa osim krvi nevinih Palestinaca na izmorenoj zemlji nije onakvo kakvim se čini.