Prikazani su postovi s oznakom Vjera i mir. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Vjera i mir. Prikaži sve postove

12.12.17

Konačno do koncepta mira, slobode i sigurnosti u islamu


 „Islamski koncept mira, slobode i sigurnosti“ zbornik radova sa okruglog stola održanog u Sarajevu, 25. aprila 2017. godinem izdavač „El-Kalem“, Sarajevo,2017. godine.

Autor: Mustafa Spahić (Preporod)

Da Islamska zajednica ne živi isključivo na lovorikama prošlosti, zakovana, samo u današnji tubitak ili egzistenciju, nego da ima na svim navedenim temeljima islamskim, perenijalnim i povijesnim vizijama budućnosti čovječanstvo je i knjiga pred nama koju se u okviru zajednice priredilo i uredilo Vojno muftijstvo pri Oružanim snagama a štampao „El-Kalem“. U naslovu knjige (a imenovanje stvari i stvarnosti je preduvjet svakog znanja, teorije i spoznaje) nalaze se tri riječi: mir, sloboda i sigurnost, bez kojih je izvjesnost i budućnost čovječanstva nemoguća. Ovom knjigom, ustvari „Zbornikom radova“ sa okruglog stola u Sarajevu, između dvije korice na 150 stranica Islamska zajednica nastupa otvorenih očiju, silom argumenata a ne argumentima silom, kritičkom samorefleksijom. Iz nefseke summen-nas - sebi kaži - sebe sagledaj i sebe pred ogledalo pa onda drugima kaži ili idi na kritičku teoriju društva ili kritički refleksiju. Unutar kritičkog mišljenja, a svako mišljenje ukoliko je utemeljeno na argumentima, i ukoliko je svoje, a ne posuđeno i neargumentovano je kritičko mišljenje, hermenutikom iznutra, postiže se umijeće razumijevanja, a kritikom izvana, ostvaruje se vještina prosuđivanja i razabiranja stvarnosti. Hermeneutika iznutra, i kritika izvana, unutar političke filozofije, čine komplementarno jedinstvo, unutrašnje i vanjske dimenzije kritičke refleksije u kome subjektivni pojam preko objekta, teme ili predmeta spoznaje, suda i zaključka dolazi do nove vizije, perspektive i ideje spoznaje. Strukturu knjige sačinjavaju: 1) „Uvodnik“ vojnog muftije Hadisa Pašalića „Izgradnja mira naše je opredjeljenje i cilj“; 2) „Predgovor“ jednog od urednika mr. Muhammeda Okića; 3) „Biti Bosanski i evropski musliman“, tekst Reisa Huseina Kavazovića; 4) „Odnos muslimana prema sekularnoj državi - iskustvo Bosanskohercegovačkih muslimana u tekstu prof. dr. Fikreta Karčića; 5) „Akaidsko učenje Ebu Hanife u slobodi i slobodnoj volji“ tekst mr. Muharema Omerdića; 6) Zaštićena vrijednost ljudskog života u islamskom pravu“, tekst dr. Senada Ćemana. 7) „Džihad, Harb i Kital u Kur’anu“ tekst prof. dr. Almira Fatića; 8) „Karakteristični elementi islamske tradicije u Bošnjaka“ tekst dr. Elvira Duranovića; 9) „BH Dijaloški, Komšijski etos, kao prilog teologiji i praksi međureligijskog dijaloga“ tekst mr. Muhammeda Fazlovića; 10) „Odgovori Islamske zajednice u BiH na tumačenja Islama - strana islamskoj tradiciji Bošnjaka“ tekst Muhammeda Jusića i 11) „Prilozi“.

Bez obzira što su radikalizam, ekstremizam i terorizam rezultat i posljedica svijeta ovakvog kakav jeste, i što su uglavnom izvana izazvani i isprovocirani oni su apsolutno zabranjeni, ničim se ne mogu opravdati i oni su put do pakla koji je možda popločan iskrenim namjerama. Time se nanosi nesaglediva sramota Islamu i neizmjerna šteta muslimanima koja u svjetskim okvirima dovodi u pitanje njihov opstanak. Knjiga pred nama, jedanaest dragulja na džerdanu, poručuje Islam DA - nasilje NE, Islam DA - terorizam NE, Islam DA - radikalizam i ekstremizam NE, Islam DA - laž NE, Pravda DA - nepravda kao šuga duše NE. Stoga, priređivači ovog Zbornika zaslužuju sve čestitke, a njegova promocija će se održati 6. decembra 2017. godine u Domu OS BiH u Sarajevu.

17.4.17

معرض ..رسالة الإسلام من عُمان .. يحط رحاله في البوسنة والهرسك


سراييفو في 16 أبريل / العمانية / انطلقت بمكتبة / الغازي خسروبك / الإسلامية في
العاصمة البوسنة والهرسك (سراييفو) فعاليات معرض / رسالة الاسلام من عُمان / الذي
يقام بالتعاون مع رئاسة المشيخة الإسلامية في البوسنة والهرسك .
رعى انطلاق المعرض سماحة الشيخ الدكتور حسين كفازوفيتش رئيس العلماء والمفتي
العام للبوسنة والهرسك وسط حضور رسمي وشعبي وإعلامي كبير ويستمر حتى نهاية
إبريل الحالي.
ويهدف المعرض الى نشر وتعزيز ثقافة التعايش المشترك والتفاهم السلمي بين الأمم
والثقافات والشعوب يواصل معرض (رسالة الإسلام ) جولاته في مختلف دول العالم .
ويعرض لأول مرة باللغة البوسنية ويأتي في سياق الجهود التي تبذلها السلطنة في مجال
نشر القيم الإنسانية الرفيعة وإيصال رسالة السلام في العالم الذي يموج في أجواء من
التوترات الإقليمية وامتداد رقعة التطرف والإرهاب والعنف ليكون صوت (رسالة السلام)
ردًا على كل هذه الممارسات اللاإنسانية والتي تتعارض مع تعاليم الأديان والثقافات
المحبة للرحمة والسلام .
وفي كلمته الترحيبية رحب الأستاذ سناد تشيمان ممثل سماحة الشيخ حسين كفازوفيتش
المفتي العام في البوسنة والهرسك بوفد السلطنة وشكرهم على اختيارهم سراييفو لإقامة
هذا المعرض القيّم الذي يعبق برسالة السلام والتعايش على الطريقة العمانية.
وبين أن الطريقة العمانية في الدين والثقافة تتجلى في السكينة والاعتدال والحكمة
والتسامح وتشهد على ذلك مجلة "التسامح" العمانية التي تصدرها وزارة الأوقاف
والشؤون الدينية منذ العام 1423 هـ / 2003 م مؤكدًا أنه عرف عن السلطنة وبشكل
خاص تنظيم المؤتمر الإسلامي السنوي " تطور العلوم الفقهية" الذي كان للبوسنة
والهرسك حضورها الدائم في أعماله من خلال مشاركات كل من رئيس العلماء ومفتي
عام البوسنة والهرسك وأمين الفتوى في البوسنة والهرسك .
واعتبر تشيمان أن المؤتمر يمثل حركة التجديد التي أطلقتها وزارة الأوقاف والشؤون
الدينية برعاية كريمة سامية من لدن حضرة صاحب الجلالة السلطان قابوس بن سعيد /
حفظه الله ورعاه / مؤكدا أن هذا المعرض جاء نتيجة للتسامح العماني الذي يدعو إليه
نداء عُمان لتجديد الفقه الإسلامي وفق متطلبات العصر الجديد وما يدعو اليه سماحة
الشيخ أحمد بن حمد الخليلي المفتي العام للسلطنة " الذي أهدى قلبه وفكره للعالم أجمع "
مشيرًا الى أن المعرض جاء في الوقت المناسب والمكان المناسب لأن البوسنة والهرسك
تجسد كل ما تتضمنه هذه الرسالة العمانية بأنه لا بديل عن السلام والتسامح لإنقاذ البشرية
.
من جانبه عبر محمد بن سعيد المعمري المستشار العلمي بمكتب وزير الأوقاف والشؤون
الدينية المشرف العام على معرض رسالة الإسلام عن شكر وتقدير الوزارة للمشيخة
الاسلامية في البوسنة والهرسك على رعايتها ودعمها لإقامة المعرض في سراييفو والذي
يسهم بلا شك في تعزيز العلاقات وتوثيق أواصر الإخوة وتعميق التعاون المشترك من
أجل القيم الانسانية وكرامة الانسان مبينًا أن المعرض يحمل صوت عُمان في نشر ثقافة
التعايش وتقبل الآخر والدعوة الى الحكمة والسلم وحفظ الحقوق الاساسية للبشر أينما
كانوا.
من جهته أعرب مستشار سماحة المفتي للشؤون الإعلامية الدكتور محمد يوسيتش عن
سعادته بفرصة الاطلاع على ثقافة وحضارة السلطنة قائلًا " هي بالنسبة لنا أول فرصة
لكي نكتشف هذه الدولة والشعب الشقيق إخواننا في عُمان " مضيفا " نحن في أوروبا
نعيش أزمة من اليمين المتطرف يشوهون الصورة للإسلام والمسلمين فبالنسبة لنا وجود
هذا المعرض يساعدنا على كشف الشبهات وعلى نشر صورة صحيحة عن الإسلام
والمسلمين لأننا كشعب بوسني نعتبر أنفسنا جسر بين الثقافتين بين ثقافة الغرب لأننا نحن
من الأوروبيين الأصليين وثقافة الشرق لأننا ننتمي إلى دين الإسلام " .
أما الدكتور الشيخ الدكتور صبحي وسيم تادفي منسق العلاقات مع العالم الإسلامي في
رئاسة المشيخة الإسلامية في البوسنة والهرسك فرأى أن فكرة المعرض هي فكرة جديدة
وهو يقدم رسالة التفاهم والتعايش والتسامح والسلام التي تلبي وتعالج أشد الابتلاءات التي
تعاني منها البشرية اليوم في مختلف المناطق في هذا العالم قائلًا إن هذا المشروع سيكون
له الدور الكبير في توصيل رسالة التعايش والتفاهم والتسامح لكي تكون حاجزًا أمام من
يريدون إثارة الفتن والاختلافات والصراعات بين الناس.
ومن ناحيته أكد مفتي المشيخة الإسلامية البوشتاقية في ألمانيا فضيلة الشيخ باشو فيتيتش
أن العالم كله بحاجة لنشر رسائل التعاون والسلام والتعايش والتسامح بين الناس " وهنا
في الغرب وخاصة في جمهورية ألمانيا الاتحادية حيث يعيش المسلمون البشانقة وغيرهم
من المسلمين " مؤكدًا على أهمية " أن تأتي من المشرق من جزيرة العرب وبالتحديد من
سلطنة عُمان مثل هذه الرسالة الرائعة عن التعاون والتعايش والتسامح بين الناس وبين
الأديان المختلفة .. نأمل نحن البشانقة المسلمون في ألمانيا أن تتاح لنا الفرصة لنستضيف
إخواننا من عُمان وأن يقام هذا المعرض في ألمانيا " .
أما فضيلة الشيخ الدكتور بنيامين إدريس رئيس المنتدى الإسلامي في ميونخ ومنسق
معرض رسالة الإسلام في دول البلقان وضح أن معرض رسالة الإسلام من عُمان في
عاصمة البوسنة والهرسك سراييفو فتح آفاق التعاون خاصة في المجال الثقافي مع
السلطنة ويعتبر من أول المعارض التي تقام في هذه المدينة من قبل دولة خليجية ومن
شعب عريق كالشعب العماني الذي يتميز بالأصالة والرزانة وبعد الأفق والذي يبعث
الأمل ليس في المنطقة وإنما في العالم كله فرسالة التسامح ورسالة التفاهم والتعايش
السلمي ليست لها بديل وهذا المعرض أكد على هذه الرسالة السامية.
ويتضمن معرض رسالة الاسلام خمسين لوحة باللغة البوسنية والتي تعرض لأول مرة
بهذه اللغة وهي تعبر عن أوجه الحياة العامة في السلطنة وما شهدته من نهضة حديثة
وتطور مستمر تحت قيادة حضرة صاحب الجلالة السلطان قابوس بن سعيد المعظم /
حفظه الله ورعاه / الحكيمة .. كما يتضمن لوحات من الفن التشكيلي العماني والخط
العربي والتحف العمانية التي تعبر عن ملامح الحياة العامة في عُمان في الماضي
والحاضر .
وقد أقيم على هامش المعرض عرض بعض الكتب العمانية المهتمة بالتواصل الحضاري
وتعميق الفهم المشترك للقيم الإنسانية وصور للكتب العمانية التي تتصل ببعض المعارف
الدقيقة كعلم الفلك وعلم البحار وعلم الطب وغيرها
كما يتضمن المعرض الذي يقام في واحد من أهم المكتبات في سراييفو لوحات من ( فن
الظلال ) الذي يقدم للجمهور قيما روحية بالدمج بين عدد من الفنون كفن الخط العربي
والزخرفة وعامل الضوء اذ تشكل في مجموعها لوحة فنية معبرة مستمدة من السلام
والأخلاق .
ويحوي المعرض (رسائل عالمية) وهي عبارة عن حملة إعلامية عالمية تهدف الى نشر
ثقافة التعايش والسلام والتسامح والوئام عبر نشر بطاقات تعبر عن هذه القيم في وسائل
التواصل الاجتماعي والمواقع الالكترونية بمختلف اللغات .
وتمثلت الحملة المصاحبة للمعرض عبارة " افعل شيئا من أجل التسامح" والتي تهدف
إلى تمكين كل شباب وفتيات العالم من ابتكار الأفكار والأطروحات والتجارب والجهود
التي يمكن أن تسهم في نشر ثقافة التسامح في المجتمعات الإنسانية وتقديمها كمبادرات
فردية وجماعية ومؤسساتية يكون لها إطارها العملي في المحيط الذي هي فيه.
وجاء اختيار هذا الشعار إيمانًا بأهمية قيمة التسامح في ردم الهوة في العلاقات المتوترة
وتقريبًا لوجهات النظر المختلفة وإيجاد مساحات مشتركة في أجواء تمكن من الحوار
والتفاهم وتحقيق السلام.
وتم حتى الآن إصدار سبعة بطاقات لهذه الرسائل تحمل الأولى عنوان "وجعلناكم شعوبًا
وقبائل لتعارفوا" والثانية تحمل رسالة "أحب للناس ما تحب لنفسك"
والثالثة جاءت بعوان "خالق الناس بخلق حسن" فيما تحمل الرابعة رسالة " وبالوالدين
إحسانا" .
أما الرسالة الخامسة فجاءت بعنوان “ أدٍ الأمانة إلى من ائتمنك “ وجاءت الرسالة
السادسة لتقول " لنفسك عليك حق” في إشارة على أهمية الاهتمام برفع القيم في النفس
والتركيز عليها في البناء الأخلاقي فيما حملت الرسالة السابعة عنوان " أفضل الناس
أنفعهم للآخرين " للتأكيد على مباءئ التعاون بين الناس ونشر ثقافة العمل المشترك في
مجال النفع العام والعمل التطوعي والخيري.
كما أقيم على هامش المعرض عرض لبعض الكتب العمانية المهتمة بالتواصل
الحضاري وتعميق الفهم المشترك للقيم الإنسانيةاضافة الى عدد من صور الكتب العمانية
المتعلقة ببعض المعارف الدقيقة كعلوم الفلك والبحار والطب وغيرها من العلوم سعيًا الى
إبراز مساهمات وجهود العمانيين في السياق العالمي للمعرفة والثقافة والعلوم.
يذكر أن معرض (رسالة الإسلام من عُمان ) تم إطلاقه من قبل وزارة الأوقاف والشؤون
الدينية منذ العام ٢٠١٠م وقد زار أكثر من ثلاثين دولة حول العالم حتى الآن ويحمل
عنوان : ( التسامح والتفاهم والتعايش : رسالة الإسلام من سلطنة عُمان) ويهدف إلى نشر
مظلة هذه القيم بين شعوب العالم .
وقد اكتسب المعرض قبولًا متناميًا في الأوساط العالمية وتم التنسيق بشأنه مع عدد من
المنظمات العالمية وأهمها منظمة اليونسكو والعديد من المركز الدينية المهتمة بنشر القيم
المعتدلة والدعوة إلى السلم والعيش المشترك بين الناس والثقافات والأديان.
/ العمانية /
http://www.omannews.gov.om/ona_n/description.jsp?newsId=315130 

16.1.15

RELIGIJA I POMIRENJE U BOSNI I HERCEGOVINI - očima suvremenih sociologâ religije

Na konferenciji sa prof. dr. Ivanom Markešićem i prof. dr. Esadom Ćimićem 

Čitateljima Prometeja već je zacijelo poznato ne samo da se u organizaciji Sveučilišta u Edinburghu (Škotska) i Centra za empirijska istraživanja religije iz Sarajeva već dvije i pol godine provodi projekt znanstvenog istraživanja religije i pomirenja u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama, nego da im je također – temeljem medijskih izvješća – poznato i do kojih se rezultata u tome istraživanju došlo. Da se s navedenim znanstvenim istraživanjem nije stalo i da se neće stati vidi se iz najave gore spomenutih institucija da će se u svrhu produbljivanja navedenoga znanstvenog istraživanja i nastavka znanstvenog projekta ovaj tjedan, točnije od 16. do 18. siječnja 2015., na Fakultetu društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Sveučilište 'Hercegovina', Bijakovići–Međugorje, održati dvodnevna znanstvena konferencija s međunarodnim sudjelovanjem pod naslovom „RELIGIJA I POMIRENJE U BOSNI I HERCEGOVINI – IZAZOVI I MOGUĆNOSTI: izgradnja akademske istraživačke mreže usredotočene na pomirenje i religiju u BiH i susjednim zemljama“. Konferencija će se održati uz potporu njemačke Zaklade Konrad Adenauer Stiftung (Ured u BiH) i Sveučilišta 'Hercegovina' iz Bijakovića i bit će logičan nastavak dosadašnjih istraživanja ovih institucija.

Uvid u kompletnije rezultate tih istraživanja čitatelji Prometeja mogu izvršiti na stranicama: http://relwar.wordpress.com/activities/research/second-surveypublished/ i prethodno na: http://relwar.wordpress.com/activities/research/rebuilding-after-conflict-inbosnia-herzegovina/survey-on-attitudes-to-reconciliation-bosnia-herzegovina/

Kako je izdolje priloženoga Programa vidljivo, na konferenciji ćesvojim izlaganjima sudjelovati sociolozi religije – starije i mlađe generacije - iz Bosne i Hercegovine,Hrvatske, Slovenije, Srbijei Škotske. Govorit će o nekim za Bosnu i Hercegovinu, ali i za njezine susjedne države, veoma važnim temama – o odnosu i ulozi religije i religijskih zajednica prema pomirenju i izgradnji povjerenja.

Već u petak, 16. siječnja 2015., nakon pozdravadobrodošlice koje će sudionicima Konferencije iskazati rektor Sveučilišta 'Hercegovina', prof. dr. Milenko Brkić, te ravnatelj zaklade Konrad Adenauer Stiftungu BiH, prof. dr. Karsten Dümmel, bit će u okviru govora o projektu FAKTORI POMIRENJA: RELIGIJA, LOKALNI ODNOSI, LJUDI I POVJERENJE, obrađivane sljedeće teme: Temelj i razvoj istraživačkog projekta 'Religija i pomirenje' (G. Wilkes, Škotska, UK), Žene, religija i pomirenje u poslijeratnoj BiH (Z. Popov Momčinović, BiH), Indikatori religioznosti u istraživanjima (Z. Kuburić, Srbija), Političke preferencije i podrška procesima pomirenja i izgradnje povjerenja (D. Marko, Srbija), Stavovi mladih o religioznosti i pomirenju u BiH (M. Jusić, BiH).

U subotu, 17. siječnja 2015.,u prvome dijelu rada konferencije, dat će se jedan širi povijesni pregled socioreligijskih istraživanja u Bosni i Hercegovini i regiji. Posebna pozornost posvetit će sekako dobivenim rezultatima u tim socioreligijskim istraživanjima tako i razvoju znanstvene grane sociologije religije. U tome smislu raspravljat će se o sljedećim temama: K određivanju socijalne distance među vjerskim zajednicama (katolici, muslimani, pravoslavni) u Bosni i Hercegovini (E. Ćimić, Hrvatska), Religioznost i autoritarizam – gdje je ključ za pomirbu? (S. Flere,Slovenija) te Duhovnost ili religija? (I. Grubišić, Hrvatska).

Svoja iskustva iz predratnih istraživanja u Bosni i Hercegovini iznijet će R. Dunđerović (Srbija) Faktori diskriminacije učenika na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, I. Markešić (Hrvatska) Kočničari pomirenja u BiH: obični građanin ili političke i crkvene elite? te I. Cvitković (BiH) Poteškoće (nekadašnje i sadašnje) u sociološkom istraživanju religioznosti stanovništva u BiH. Oni će dati glavne naglaske iz znanstvenih analiza rezultata tih istraživanja te ukazati na metodološke izazove u usporedbi s današnjim vremenom.

Upravo o tim izazovima 'starih', ali i potrebama i mogućnostima 'novih istraživanja' u sociologiji religije u BiH i susjednim zemljama govorit će D. Abazović (BiH) Šta je još od interesa za sociologiju? O nužnosti istraživanja sociopolitičkih identiteta kodiranih u religijskim kategorijama, A. Kristić (BiH) Zapreke za učinkovitost mirovnih aktera religioznih profila, Đ. Čekrlija (BiH) Ni stado ćud ne mijenja: Religioznost kao distinktivna karakteristika pojedinca ili društvena orijentacija, zatim S. Kukić (BiH) Metodološki izazovi društvenih istraživanja u bh. društvu s obzirom na društvenu funkciju religije te N. Knežević (Srbija) Profanizacija svetoga i sakralizacija političkog u javnom diskursu verskih velikodostojnika na prostoru zapadnog Balkana.

Sudionici konferencije će radi osobnog upoznavanja s bogatstvom religijske raznolikosti ovoga kraja sredinom dana posjetiti tekiju u Blagaju, manastir u Žitomislićima kraj Počitelja te župu Međugorje.

Na kraju konferencije, u nedjelju, 18. siječnja 2015., svoj kritički osvrt na tijek i rezultate dosadašnjih istraživanja dat će G. Andrejč (Škotska, UK) 'Vjera', 'religija', 'pomirenje' – konceptualna razmatranja u bh. kontekstu, Đ. Šeta (BiH) Međureligijska saradnja u izgradnji društvenog kapitala u lokalnoj sredini kroz ženske nevladine organizacije te jedan od glavnih organizatora ove konferencije, ravnatelj Fakulteta, mr. sc. Marko-Antonio Brkić (BiH) Religijska višedimenzionalnost i frustracija društvenim identitetom (pojedinačnim i kolektivnim) u procesu izgradnje povjerenja u BiH.

Kako se iz gore navedenoga vidi, smisao konferencije je „povezati prethodna iskustva iz ranijih istraživanja o društvenoj ulozi religije u BiH i susjednim zemljama“te naznačiti„nove potrebe, izazove i mogućnosti istraživanja u području sociologije religije“, poglavito s obzirom „na odnos religije i pomirenja, odnosno izgradnje povjerenja“, čime se, temeljem najnovijih zbivanja u Europi i svijetu, ali posebno u Bosni i Hercegovini i zemljama u njezinu okruženju, „želi probuditi i produbiti interes društva u cjelini“.

Svi zainteresirani su dobrodošli.


Ivan Markešić (Prometej.ba)


5.12.14

Prilog RSE: Istraživanje: Građani u BiH žele pomirenje

Mostar, ilustrativna fotografija
U jednom od najvećih poslijeratnih istraživanja, organizovanog u 13 bh. gradova, 77 posto ispitanika dalo je podršku izgradnji međusobnoga povjerenja i pomirenja, unatoč strašnim posljedicama rata u BiH.

Nakon što su svoj posao obavili prošle godine, istraživači su sada vraćaju u gradove u kojim je urađeno ispitivanje javnosti, predstavljaju rezultate, bilježe reakcije građana i, postavljaju dodatna pitanja.

U Bosni i Hercegovini, zatrovanoj podjelama, još će mnogo vode proteći dok primjer prijateljstva Jove Jovanovića i Muhameda Bukve, iz okolice Goražda, bude uobičajen, a ne iznimka ili fenomen.

Prijatelji od djetinjstva, u ratnim godinama bili su na suprotnim stranama, u različitim vojskama, a kad je zlo stalo, oni su:

„Pravo, normalno, kao građani, kao prijašnji komšije, počeli da živimo.“

„Mi smo bili samo dva zrnca koja je vjetar nosio u jednom talasu, tako da mi nismo ništa mogli ni predvidjeti niti promijeniti.Nažalost, politička situacija još podriva tu nacionalnu strepnju. Pominjemo se u ta neka tri plemena, što nije dobro.“

Slično su odgovorili i građani obuhvaćeni zajedničkim istraživačkim poduhvatom Centra za empirijska istraživanja religije u BiH i Sveučilišta u Edinburgu, a pod pokroviteljstvom Fondacije Konrad Adenauer u trinaest bh. gradova (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić).

77 posto ispitanika vjeruje da je proces pomirenja, koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH, veoma značajan.

 - Nastavnici su na prvom mjestu, među osobama koje imaju najviše potencijala u procesu pomirenja (72 posto ispitanika)

 - Premda su ispitanici bili manje skloni ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati političari, skoro 52 posto njihovu „misiju“ vidi kao značajnu.

Ovi rezultati su podsjetnik da većina stanovništva Bosne i Hercegovine – iz svih konstitutivnih naroda i izvan njih, od najreligioznijih do onih koji uopšte nisu religiozni, svih uzrasta i profesija – shvataju potrebu za pomirenjem.

Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani učinkom političkih elita, ali takođe vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države izuzetno važan, te da u njega treba uključiti široku lepezu sudionika, navodi Zlatiborka Popov - Momčinović, sa Univerziteta Istočno Sarajevo.

„Skoro 80 posto građana i građanki BiH smatra da je proces pomirenja i izgradnja povjerenja nešto što je jako značajno za budućnost Bosne i Hercegovine. Više su podržavali one inicijative koje su nekako okrenute budućnosti nego prošlosti – kao izgradnja memorijalnih centara na mjestima gdje su počinjeni stravični zločini, što je podržano, ali su mnogo više podrške dobile neke inicijative poput onih da se kroz obrazovni sistem mladi susreću i upoznaju, uče ono što je bitno za njihovu zajedničku budućnost“, kaže Popov – Momčinović.

Kako građani procjenjuju uticaj izgradnje povjerenja za bolju budućnost? Imam iz Bugojna, Muhamed Jusić, član istraživačkog tima, iznosi neke od podataka iz istraživanja.

„75,4 posto od ukupnog uzorka reklo je da bi ozbiljni pokušaj da se izgrade odnosi između vjerskih i etničkih grupa u BiH imali uticaj na budućnost zemlje. Kad bismo jednu poruku morali poslati – to je ono što smo našli u čitavoj državi, daleko više od onoga što bismo, gledajući medije, čitajući novine i radeći s ljudima, očekivali.

Čak 84,4 posto ispitanika podržava ulaganja u edukativne programe koji su osmišljeni da pomognu mladima da se riješe negativnih stereotipa i da razumiju zajedničke interese građana različitog porijekla, a tek 10,3 posto to ne podržava. Ovo će se podudariti s još jednim pitanjem kojeg smo postavili – od koga građani najviše očekuju u procesu pomirenja – tamo ćemo na prvom mjestu imati nastavnike,“ predočava neke od rezultata Jusić.

Povjerenje na prvom mjestu

Kako jedan stranac vidi proces približavanja ljudi zatrovanih podjelama i ratnim događajima? Evo razmišljanja direktora Fondacije Konrad Adenauer u BiH, Karsten Dümmel.

„Problemi su isti u posljednjih 20-ak godina, ali, vidi se da ipak dolazi do približavanja ljudi. Postoji još dosta podjela među njima, ali se ta slika ipak popravlja. Za ukidanje još uvijek postojećih etničkih barijera među ljudima, postoje tri različita puta. Prvi je izgradnja međuljudskih odnosa, ili ako hoćete direktno, ljubavi među osobama različite nacionalne pripadnosti. Drugi je međuetnička i međureligijska saradnja – na primjer - zajednička kuća za molitve pripadnika svih vjera, kakva postoji u Njemačkoj, a treći aspekt je ekonomska saradnja – da, na primjer, pripadnici različitih nacionalnosti stvore jedno zajedničko preduzeće, odnosno ulože novac u zajedničku firmu a time i u zajedničku budućnost, “ ističe Dümmel.

U Bosni i Hercegovini bilo je više pokušaja uspostave državne komisije za istinu i pomirenje. Bile su, takođe, formirane komisije za Srebrenicu i Sarajevo, ali su ugađene prije obavljenog posla. Formirano je i udruženje građana 'Istina i pomirenje', sa predsjednikom Jakobom Fincijem, ali nije bilo političke podrške za njihov rad. Finci danas ističe da je akcenat na povjerenju, koji je stavljen u ovom istraživanju, posebno značajna činjenica.

„Do sada je bilo pitanje istine, pravde i pomirenja, a niko nije pretpostavio da za sve to ustvari treba povjerenje, koje nam najviše nedostaje, jer mi, s jedne strane, putem Tribunala u Hagu, putem, da kažem, memoara svih onih koji su prošli kroz Bosnu i Hercegovinu, a ko god prođe kroz Bosnu i Hercegovinu napiše memoare ili knjigu, tako da čak ima šala, kad su se dva stranca srela ovdje na ulici, pa jedan pita drugoga: „Kad si došao, koliko ostaješ, šta radiš?“, ovaj odgovara: „Došao sam jučer, idem sutra, pišem knjigu 'Bosna danas, jučer, sutra'“. Istina polako dolazi na svjetlo dana, kroz presude, i haškog Tribunala i sudova koji rade u regionu; pravda se na taj način isporučuje, mada će ovim tempom, barem kod lokalnih sudova, trajati još sto godina da dođemo do osude svih onih koji trebaju da odgovaraju, i na kraju, to na neki način vodi pomirenju,“ navodi Finci.

Građani takođe misle da vjerski lideri ne čine dovoljno na procesu pomirenja, ali iznose i stav kako se političari trude da dokažu da je zajednički život prošlost. Evo nekih nalaza iz istraživanja, koje prenosi Emina Ćosić:

„U procesu pomirenja, vide političare kao odgovorne i kao ključni faktor, koji ustvari drže nekakve zategnute odnose i tenzije, namjerno nametnute, da bi održali svoje pozicije. To je bila najčešća interpretacija među ljudima. Mnogi su krivili međunarodnu zajednicu za stvaranje države kakvu danas imamo, da je Dejton stvorio nasilne podjele, da su od jedne građanske države stvorili državu tri nacije ili tri etničke grupe“, kaže Ćosić.

Proces pomirenja i povjerenja u Bosni i Hercegovini može biti uspješan tek ako građani mogu reći kao Jovo Jovanović s početka naše priče:

„Kad sve sagledam, bio je veći period bio našeg prijateljstva nego ratovanja.“


Rezultati istraživanja do sada su predstavljeni u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, u srijedu je zakazan sastanak s građanima Srebrenice. Istraživači će s novim pitanjima, ponovo u bh. gradove, naredne 2015. godine.

30.10.14

Poziv na konferenciju :Unapređenje razumijevanja faktora koji utiču na javni interes u procesima pomirenja u Bosni i Hercegovini sa osvrtom na Sarajevo

KONFERENCIJA:
Unapređenje razumijevanja faktora koji utiču na javni interes u procesima pomirenja u Bosni i Hercegovini sa osvrtom na Sarajevo

3. Novembar, 2014 Hotel Evropa Vladislava Skarića 5

E-Mail: pomirenje.dijalog@gmail.com Kontakt telefon: 065 367 130

Program:

12:30 h Registracija učesnika/ca

13:00 h Pozdravne riječi Besima Borić,Članica nekadašnje komisije za istinu i pomi-renje Dr. Karsten Dümmel, Direktor fondacije Konrad Adenauer Stiftung, ured u Bosni i Hercegovini

13:15 h Mr. Sc. Marko-Antoni Brkić- Uvodne napomene

13:30 h Muhamed Jusić, Procesi pomirenja u BiH: Prezentacija rezul-tata istraživanja faktora pomirenja: Religija, lokalni odnosi , ljudi i povjerenje

13:50 h Doc. dr. sc. Zlatiborka Popov Momčinović, Procesi pomirenja u Sarajevu: Kontekst, Akteri/ke, Inicijative, Religioznost 14:10 h Diskusija

15: 00h Kafe pauza

15:15h Mr. sc. Emina Ćosić: Razgovori sa građanima/kama o pomi-renju

15: 30 h Diskusija: Šta se može uraditi, ko to treba uraditi...

16:15 h Mr. Sc. Marko Antonio Brkić- Zaključna razmatranja

16:30 h Ketering


17:00 h Odlazak učesnika/ca

Više na linku: http://www.kas.de/bosnien-herzegowina/bs/events/61563/ 

Conference invitation 

ADVANCING UNDERSTANDING OF FACTORS WHICH AFFECT PUBLIC INTEREST IN RECONCILIATION IN BIH AND SARAJEVO

Advancing Understanding of Factors Which Affect Public Interest in Rec-onciliation in BiH and Sarajevo November 3rd Hotel Europe Vladislava Skarića 5

E-Mail: pomirenje.dijalog@gmail.com Kontakt telefon: 065 367 130

Program: 
12:30 h Registration of the Participants 13:00 h Welcome Besima Borić, Member of former Commission for Truth and Reconciliation Dr. Karsten Dümmel, Konrad Adenauer Foundation, Office in Bosnia and Herzegovina 13:15 h Mr. Sc. Marko-Antonio Brkić - Introductory Notes
13:30 h Muhamed Jusić, Reconciliation Processes in BIH: Presentation of the Results of the Research Factors in Reconciliation: Reli-gion, Local Conditions, People and Trust
13:50 h Doc. dr. sc. Zlatiborka Popov Momčinović, Reconciliation Processes in Sarajevo: Context, Actors, Initiatives
14:10 h Discussion
15: 00h Coffee Break
15:15h Mr. sc. Emina Ćosić: Conversations with Citizens about Reconciliation
15: 30 h Discussion: What can be done, who needs to do it...
16:15 h Mr. Sc. Marko Antonio Brkić - Concluding Remarks
16:30 h Catering
17:00 h Departure of the Participants


22.6.14

Religije u ulozi zaštite civila

Međureligijski dijalog i upoznavanje s različitim religijama su bitni faktori prevencije zločina, jer proces demonizacije drugoga prethodi svakom sukobu.


Piše: Muhamed Jusić (Al-Jazeera)
Religija je "tiha snaga" u brojnim današnjim konfliktima. Na različite načine ona je oblikovala razumijevanje vojne etike državnih i paravojnih formacija i utječe na stavove velikog broja onih koji su danas uključeni u debatu o humanitarnim i mirovnim intervencijama, ali i o formuliranju i implementaciji Međunarodnog humanitarnog prava.
Ovaj utjecaj se nekada osjeća na suptilan način, kroz religijske tradicije koje oblikuju poimanje sekularne, univerzalne ili pragmatične etike - kao što je to naglasila Međunarodna komisija o intervencijama i državnom suverenitetu (ICISS) u svom okviru djelovanja naslovljenom "obavezom da se zaštiti" - ili kroz sekularizirane rituale kroz koje se legitimne akcije danas poduzimaju.
U tom smislu, uloga koju religija može imati u procesu pomoći i zaštite civila u konfliktima slabo je istražena tema i zahtijeva ozbiljniju međunarodnu analizu svih ključnih faktora.
Radionica u Edinburghu, koju su ovog mjeseca zajednički organizirali Projekat o religiji i etici u stvaranju rata i izgradnji mira te institut Pravedni svijet sa Univerziteta u Edinburghu, osmišljena je s ciljem da istraži kako dijalog između različitih aktera društvenih procesa, tzv. stakeholdera, može pomoći kredibilnom i ozbiljnom istraživanju ove teme, a u konačnici i poduzimanju konkretnih mjera.
Jedno od ključnih pitanja konferencije bilo je o tome šta humanitarne organizacije i one koje se bave zaštitom ljudskih prava trebaju uraditi kako bi se pozabavile utjecajem vjerskih aktera i zajednica na njihov rad te apostrofirale isti. Osim toga, razgovaralo se i o tome kako se postaviti prema vjerskim komponentama društva u onim zajednicama i slučajevima kada je neophodno praviti kompromise kako bi se humanitarno djelovalo.
Izgradnja mira
Na posebnoj sesiji tretirano je i pitanje načina na koji vojske i vlade reagiraju na utjecaj koji vjerske i postvjerske podjele imaju na humanitarne misije te misije izgradnje i očuvanja mira, čiji je cilj zaštita civila.
Religija, a daleko preciznije rečeno, vjera i vjerska etika, imaju itekako bitnu ulogu u zaštiti civilnog stanovništva u vrijeme sukoba. Nije to samo zbog toga što svaka religija od svojih sljedbenika traži da poštuju svetost života, koji je prema učenju svih vjera dar Božiji, nego i zbog toga što je zaštita života nevinih jedna od temeljnih vrijednosti vjerskih etičkih sistema.
Međutim, kroz historiju je taj sistem toliko puta iznevjeren, pa se možda baš danas o njemu u sekularnim krugovima međunarodnih aktera gotovo i ne govori.
Zato je konferencija u Edinburghu bila prilika da se o ovom zapostavljenom pitanju progovori u akademskom okruženju, ali u prisustvu ljudi kojih se to itekako tiče, prije svega onih iz međunarodnih humanitarnih organizacija.
Očito je da se uloga religija u sukobima, ali i angažman brojnih organizacija koje su motivirane vjerom, a koje rade na izgradnji mira, povratku povjerenja ili humanitarnom radu, više ne može ignorirati. I sekularne vlade, ali i međunarodne organizacije su sve više spremne, naravno svjesne svih izazova koje takav angažman sa sobom nosi, propitati svoj odnos prema ovim društvenim faktorima koji mogu biti izvor sukoba, ali i izgradnje mira.
Kakvi će ti modeli saradnje biti, ostaje da se vidi, a na konferenciji su se čuli brojni pozitivni primjeri iz kriznih područja svijeta, ali i izazovi sa kojima se "praktičari" sa terena uključeni u humanitarni i mirovni rad susreću radeći na zaštiti civilnog stanovništva i pomoći istom.
U tom smislu, međureligijski dijalog se pojavljuje kao vrlo bitan faktor tog procesa u jednom sasvim novom svjetlu.
Potreban dijalog
Naime, o međureligijskom dijalogu i upoznavanju sa različitim religijama može se govoriti i kao o bitnom faktoru prevencije zločina, ako se uzme u obzir proces demonizacije drugoga koji, uči nas tome historija, uvijek prethodi svakom sukobu.
Zaraćene strane u svakom sukobu sistematski, nerijetko najprizemnijim tehnikama manipulacije i propagande, stvaraju imidž drugoga kao manje vrijednog, zlog i barbarina koji ne dijeli naš sistem vrijednosti, koji ne vjeruje u "našeg Boga", čime se opravdava svaki zločin nad njima jer "mi se samo branimo od strahota i zla koje bi oni nanijeli nama". Druga strana je uvijek brutalna i zločinci koji ne cijene tuđi, a nerijetko i vlastiti život.
Podučiti ljude da sve vjere dijele isti sistem vrijednosti (barem u načelu) i da su svi oni koji se na njih pozivaju obavezni poštovati svaki nevini život; naučiti ljude da svačiji život ima vrijednost i da "druga strana" ima iste strahove, ali i žudnje i ambicije, znači zaustaviti proces dehumanizacije koji neminovno vodi u zločine, a nerijetko i u genocid.
Prisjetimo se samo ratova na Balkanu devedesetih i toga kako su vjerski simboli zloupotrebljavani da se njima opravda nasilje, najstravičniji zločini pa i zločin genocida, umjesto da religija bude u službi zaštite života civila i nevinih, promocije dobra i pomoći obespravljenim, što je intencija svih vjerskih tradicija.
Na tom planu se treba i može uraditi više.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera


8.3.14

Od ovog broja „Vesatijjin forum“ na stranicama Preporoda


Dijalog nema alternativu

Piše: Muhamed Jusić (Preporod, Centar za dijalog Vesatijja)


Islamske informativne novine Preporod i Centar za dijalog Vesatijja od ovog broja pokreću na stranicama našeg lista novu rubliku nazvanu „Vesatijjin forum“  u kojoj će naši, ali i svjetski alimi i intelektualci, aktuelizirati teme i pitanja kojima se prema zamisli svog osnivača,  Sabora Islamske zajednice u BiH, bavi centar Vesatijje.

Dijalog i dogovaranje
Ove stranice će biti otvorene i za sve naše džematlije ali i građane bez obzira na vjerska i druga opredjeljenja koji vjeruju u ideju dijaloga i potrebu nenasilnog rješavanja nesuglasica, a od kojih očekujemo da će se sugestijama i prijedlozima uključiti u ovaj forum.
Biće to, Božijom voljom, prostor za promociju ideja dijaloga, ali istinskog dijaloga koji počinje od pretpostavke da se nešto ne zna i da postoji mogućnost da je druga strana u pravu te spremnosti da se prihvati istina pa makar ona ne bila po našoj volji ili bila „protiv nas samih“.  Trebamo imati na umu da postoji  velika razlika i u klasičnoj islamskoj literaturi iz oblasti ahlaka i islamske etike između dijaloga i dogovora (hivara i šure), i argumentovanog raspravljanja sa jedne te pokuđenog raspravljanja (džedela ili džidala) s druge strane.
Da sukobljavanje mišljenja ne bi bilo pokuđeno raspravljanje Kur`an nas podsjeća da ono mora biti zasnovano na argumentima i u duhu pristojnosti i dobronamjernosti. Prisjetimo se samo ajeta koji govore o tom plodonosom raspravljanju, poput ,riječi Uzvišenog: "I sa njima se raspravljajte na najljepši način" (En-Nahl, 125), "I sa sljedbenicima Knjige raspravljaj na najljepši način" (El-Ankebut, 46) ili "Reci: Dajte vaše dokaze ako istinu govorite" (El-Bekara, 111).
Ako se raspravlja bez spremnosti da se istina prihvati ili da se odustane od stava s kojim se u raspravu ušlo onda je to samo gubljenje vremena i podgrijavanje smutnji i razdora. Kur'an raspravljajući sa mušricima čak veli: "I mi smo ili vi na pravom putu ili u jasnoj zabludi.“
I Uzvišeni nam u Kur`anu govori o toj ljudskoj slabosti i mani i zajedljivoj potrebi da se po svaku cijenu istraje na svome mišljenju pa makar bilo suočeno sa jasnim ajetima ili znakovima: "U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek više nego iko spreman da raspravlja" (El-Kehf, 54).
Na pokuđeno i svađalačko raspravljanje nas je upozorio i Pejgamber, a.s, u hadisu od Ebu Umame, r.a., u kojem se kaže da je Poslanik, a.s., rekao: "Nije zalutao neki narod nakon upute na kojoj je bio osim nakon što se prepustio raspravljanju", zatim je proučio riječi Uzvišenog: "I naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi se raspravljali, jer oni su narod koji se mnogo raspravlja" (Ez-Zuhruf, 58). Hadis bilježe Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed.
Hadisi spominju i treći, najgori oblik rasprave koja za cilj ima samo provociranje sugovornika, njegovo ponižavanje i tvrdoglavo insistiranje na vlastitom stavu. Neki klasični autoriteti islama kažu da je upravo to značenje riječi El-Mira` koja se spominje u hadisu kojeg prenosi Ebu Umame, r.a., u kojem se kaže da je Poslanik, a.s., rekao: "Ja garantujem kuću u krajevima Dženneta onome ko ostavi raspravu (el-mira') pa makar bio u pravu, kuću u sredini Dženneta ko ostavi laganje pa makar i u šali i kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko uljepša svoj ahlak". Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a dobrim ga ocjenjuje Tirmizi.
Muslimani su kroz svoju historiju koristili dijalog kao pristup rješavanja svojih problema naročito sa onima koji su vjeru koristili kao opravdanje za ekstremizam, isključivost i nasilje.
Primjena represivnih mjera i sile uvijek je u toj civilizaciji bila zadnja opcija, nikad prva i samo se korisitla prema onima koji su posezali za silom i nasiljem. Prisjetimo se samo načina na koji su se Alija, r.a., i prva generacija muslimana nosili sa izazovom pojave prve sekte u islamu tzv. haridžija. Prisjetimo se samo dijaloga kojeg je s njima vodio ashab Ibn Abbas, r.a, i koliko je njih vratio iz zablude u okvire zajednice vjernika (ummeta i džemata). Za silom je Vođa pravovjernih, r.a., posegnuo tek kada su sve mogućnosti za dijalog bile iscrpljene i kada su oni posegnuli za silom i počeli sa proljevanjem krvi nedužnih.
Danas bi mi ne samo kao muslimani nego kao i društvo mogli mnogo toga naučiti o tome kako se nositi sa izazovom vjerskog i svakog drugog ekstremizma i radikalizma. Društvo koje nije sposobno voditi konstruktivan dijalog o svim teškim pitanjima srlja u propast i samo je pitanje vremena kada će na ulicama eskalirati nezadovoljstvo i razdor, a podjele u društvu se produbiti.

Nemir u muslimanskoj Kući mira
Forum će se posebno fokusirati na promociju ideja islamskog srenjeg puta, ar. Vesatijje, te islamske ideje odmjerenosti u svemu, tog srednjeg- Pravog puta između krajnosti kojima je čovjek sklon. Islam ne sukobljava različite ljudske ethose nego pokušava da ih pomiri, da nam pomogne naći mjeru među njima, bilo da se radi o odnosu materijalnog i duhovnog, individualnog i kolektivnog, ovog i onog svijeta, pretjerivanja i popuštanja u vjeri, a sve s ciljem postizanja istinske sreće i mira sa sobom i drugima.
Prirodno stanje islama je mir, ne rat. Rat je izuzetak i vanredno stanje.
Islamsko fikhsko (pravno) pravilo u međunarodnim, pa i u ukupnim društvenim odnosima, nalaže da se postupa prema principu da se ratuje protiv svakog zavojevača a da se mir gradi sa svima koji za to pokažu spremnost (harben li kuli muharibin ve silmen li kuli musalimn). Uzvišeni kaže: „Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“ (Al-Anfal, 61)
Nije bilo tako davno kada su se muslimmanske zemlje nazivale Daru- selam ili Kuća mira. Danas u toj kući bjesne vjerski, sektaški, plemenski, ideološki i svaki drugi sukobi i ratovi. Svako jutro u dnevnoj štampi i svako veče na vijestima gledamo izvještaje o ubijenim muslimanima; izvještaje na koje su neki već „odrvenili“ i koje prihvataju zdravo za gotovo.
Nažalost, neki od tih sukoba se pokušavaju prenijeti i na Bosnu i Balkan i postoje mnogi u muslimanskom svijetu koji bi zbog „simboličkog kapitala“ kojeg Bošnjaci imaju u Ummetu rado njihove sinove vidjeli u svojim ideološkim, ali evo vidimo na primjeru Sirije, i borbenim redovima ili saffovima. Otud potreba da se posebno pozabavimo međumuslimanskim dijalogom koji počiva na kur`anskoj maksimi obaveze unutarmuslimanskog dogovaranja ili šure.
Ovo je razlog više da svi damo doprinos promociji ideje dijaloga u našem društvu, zajednici i svakodnevnom životu. Pluralizam misli i različito mišljenje ne moraju predstavljati slabost. Isključivost u stavovima je ta koja od pluralizma misli stvara osnovu za sukob i razdor. Neko je još davno rekao da tamo gdje svi isto misle niko puno ne misli. To važi čak i za pitanja vjere. Muslimani vjeruju da je Istina jasna i da se pravu put razlikuje od krivog kao što vjeruju da je posljednja Božija objava dovoljna uputa, ali to ni na koji način ne znači da je naše razumijevanje vjere konačno i da nije podložno preispitivanju. Islam jeste savršen ali nisu muslimani niti njihovo razumijevanje Božije objave.
Danas, više nego možda ikad prije u skorijoj prošlosti, muslimani imaju potrebu da nađu načina kako upravljati svojim razlikama i kako ih dijalogom rješavati.

Nadamo se da će i ova stranica našeg Preporoda pomoći da se napravi korak od isključivosti i neuvažavanja do otvorenosti i iskoraka prema drugome i drugačijem.

Kompletan tekst u .pdf formatu preuzmite na navedenom linku: DOWNLOAD

Izvor: Preporod, br. 5/1015., 01. mart 2014. godine

      www.cdv.ba                                                                               Kontaktirajte nas putem maila: kolumna@cdv.ba

19.12.13

Istraživanje pokazalo: Građani BiH žele pomirenje i povjerenje


U bosanskohercegovačkoj javnosti posljednjih mjeseci javne rasprave i medijsko praćenje događaja rezultirali su porastom podjela u političkom i javnom životu. No, studija Sveučilišta u Edinburgu i CEIR-a daje drugačiju perspektivu. Istraživanje potvrđuje nedvosmislenu podršku za opsežan proces pomirenja.

Ispitivanje je obuhvatilo ispitanike iz 13 gradova širom države: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić. Ovo istraživanje, koje povezuje stavove o pomirenju sa socijalnim porijeklom, među najvećim je društvenim istraživanjima napravljenim nakon rata.

Proces pomirenja koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH važan je za preko 80 % ispitanika iz 13 gradova i opština u BiH. Znanstveno istraživanje koje su proveli domaći stručnjaci sa Univerzitetom iz Edinburga dobar je podsjetnik da većina stanovništva u BiH shvaća potrebu za pomirenjem veoma ozbiljno.

„To je najveće i možda i najozbiljnije istraživanje na ovu temu koje je provedeno u BiH - u 13 gradova i 2.606 ispitanika različitih dobnih, ruralnih, urbanih sredina. Trudili smo se da budemo gender osjetljivi. Nama je posebno drago da se ispostavilo da je apsolutna većina ljudi u BiH, svih građana - iz svih slojeva društva, iz svih gradova, bez obzira na etničku ili bilo kakvu drugu pripadnost - pokazala veliku stopu interesovanja za proces pomirenja i izgradnju povjerenja", kaže jedan od autora studije Muhamed Jusić.

Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani učinkom političkih elita. Većina njih tvrdi da je ekonomski napredak trenutno važniji od društvenih ili političkih promjena. Međutim, također vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države dovoljno važan da je vrijedan truda, te vjeruju da je važno uključiti široku lepezu sudionika kako bi ovaj proces mogao biti uspješan.

"Na prvom mjestu nalaze se nastavnici. To se da lako objasniti i psihološki i sociološki - jer očito ljudi vide rješenje u izgradnji generacijske spremnosti za pomirenje i izgradnju. Dakle, potrebno je ulogu škole vratiti na ono gdje je nekad imala odgojnu funkciju, a ne samo obrazovnu. U procesu pomirenja je jako važna uloga i vjerskih lidera, koji treba da su također uključeni, ali i drugi sudionici, npr. nevladine organizacije", konstatuje istraživač Marko Antonio Brkić.

Svi anketirani, bez obzira pripadaju li nekome od konstitutivnih naroda ili ne, imaju usporediv opseg odgovora na pitanja o prioritetima pomirenja.

Također je evidentno da se ne može pouzdano pretpostaviti da su građani u manjim, relativno jednonacionalnim sredinama manje otvoreni za saradnju nego građani u većim gradovima sa tradicionalno miješanom populacijom. Jusić dodaje:

„Ljudi očekuju da se na lokalnom nivou uradi više. Očekuju od ljudi koji su na pozicijama, od medija, od vjerskih zajednica da daju svoj doprinos kako bi se ova pitanja počela aktuelizirati u našem društvu.“

Marko Antonio Brkić dodaje i kako se ogromna većina ispitanika (92,7%) identificirala kao pripadnik ili pripadnica jednoga od tri konstitutivna naroda. Ipak tek 8% ispitanika je naznačilo da nacionalni identitet uzimaju u obzir kada donose odluke o prijateljstvima i o svom privatnom životu:

„Ono što je zaista zapanjilo neke od članova tima, uključujući i mene, jeste da većini ljudi ta nacionalna identifikacija uopće nije primarni faktor kad odlučuju o tome s kim će sklapati prijateljstva, poznanstva, s kim će dijeliti poslovnu sudbinu, s kim će sudjelovati u različitim oblicima društvene komunikacije, iako više od polovice smatra da je to važan dio njihovog identiteta, ali ne iskuljučujući u odnosu prema drugima kad se uspostavljaju socijalne relacije.“

U istraživanju, koje će uskoro biti predstavljeno u svim većim gradovima BiH, navedeno je i kako javne polemike lako oduzmu energiju javnom kritičkom otporu prema politikama podjele, što je jasno primijećeno, što jeste jedan od najvećih problema.

„Nerijetko se događa da se olako otupi oštrica kritike prema onima koji su dužni, nadležni, odgovorni da ovo društvo učine mirnijim i pravednijim za sve njegove građane. Tu prvenstveno mislim na institucije sustava, pa i na nedržavne institucije, kao što su i religijski sustavi, nevladine organizacije i brojne druge, uključujući i međunarodne. Ali ovo prvo pitanje pokazuje koliko je to predmet manipulacije", naglašava Brkić.


„Ako se prošlost i suočavanje sa prošlošću uzima kao proces koji za cilj treba da ima pomirenje, postizanje pravde ili neka vrsta satisfakcije za žrtve kroz pricesuiranje dogovornih, onda ne mislim da treba bježati od sučavanja sa prošlošću", zaključuje Muhamed Jusić.

7.12.13

Osvrt profesora Ivana Markešića na najavu objavljivanja rezultata našeg istraživanja

Istraživanja pokazuju: U Bosni i Hercegovini većina građana podupire proces pomirenja i izgradnje povjerenja
Piše: Ivan Markešić, sociolog religije (Index.hr)

OD OVE, odavno ne čusmo ljepšu vijest iz Bosne i Hercegovine. Bilo bi dobro kada bi takva odjekivala i Hrvatskom. Naime, rezultati jednoga od najvećih poslijeratnih znanstvenih istraživanja o stavovima bosanskohercegovačkih građana o religiji i pomirenju u Bosni i Hercegovini 'Izgradnja razumijevanja i poštovanja religijske i društvene različitosti', provedenom u svibnju 2013. na uzorku od 2606 ispitanika u 13 gradova: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić, iznova su potvrdili da bosanskohercegovački građani, unatoč strašnim posljedicama prošloga rata, daju nedvosmislenu potporu procesu pomirenja i izgradnje međusobnoga povjerenja u toj zemlji.
Prema navodima priopćenja koje su medijima 29. studenoga 2013. uputili predstavnici University of Edinburgh i Centra za empirijska istraživanja religije (CEIR), Sarajevo – institucija koje su provele ovo istraživanje - među najvažnijim rezultatima nalaze se sljedeći:
77% ispitanika drži važnim proces pomirenja, koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH.
Veliki broj njih smatra da nastavnici i osobe koje predstavljaju sve i/ili nijednu nacionalnu skupinu posebno imaju najviši procijenjeni potencijal u procesu pomirenja. To smatra važnim 72% ili veoma važnim 76,8% ispitanika.
Premda su ispitanici bili znatno manje skloni potencijalnoj ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati političari (51,9% ih smatra važnim), velika većina snažno podržava proces u kome se političari ozbiljno bave mišljenjem običnih ljudi (76,8%).
Također, velika je potpora (77,8%) aktivnostima koje promoviraju razumijevanje i poštovanje različitosti među građanima.
Dobiveni rezultati, navodi se dalje u priopćenju, podsjetnik su bosanskohercegovačkim političarima, ali i predstavnicima međunarodne zajednice, da većina stanovništva širom Bosne i Hercegovine – iz svih konstitutivnih naroda i izvan njih, od najreligioznijih do onih koji uopće nisu religiozni, svih uzrasta i profesija – shvaćaju veoma ozbiljno potrebu za pomirenjem te da je stoga na razini cijele države veoma važno uključiti velik broj sudionika kako bi taj proces mogao biti uspješan.
Osim toga, istraživanje ponovno potvrđuje izuzetno snažnu potporu pomirenju među religioznim ispitanicima kao i među bivšim vojnicima – ratnim veteranima, uz napomenu da su se umirovljenici pokazali kao jedan od najjačih izvora potpore za aktivnosti pomirenja. Ne treba, naravno, isključiti ni one koji sa skepsom gledaju na cijeli ovaj proces.
Također važno je istaknuti i sljedeće naglaske iz istraživanja:
prije promjene društva potrebno je izvršiti ekonomske i/ili političke promjene;
broj onih koji smatraju da je važno proces pomirenja izvršiti na lokalnoj razini znatno je manji od broja onih koji smatraju da je važno izvršiti  pomirenje na  razini cijele Bosne i Hercegovine;
ispitanici s većim prihodima imaju u principu pozitivniji stav o pomirenju;
jedna od najpozitivnijih grupa ispitanika su umirovljenici s relativno malim primanjima.
Kako je istraživanje bilo osmišljeno da se osobe same izjasne o svome nacionalnom i religijskom ili nereligijskom identitetu, te da kažu koliki značaj pridaju vlastitim identitetima u svom životu, rezultati su bili sljedeći (Osjećaj nacionalne pripadnosti mi je važan -u %):
Ogromna većina ispitanika (92,7%) identificirala se kao pripadnica ili pripadnik jednoga od tri konstitutivna naroda;
Približno 8% ispitanika naznačilo je da nacionalni identitet uzimaju u obzir kada donose odluke o prijateljstvima i o svom privatnom životu.

Zaključno, navodi se u priopćenju, može se reći sljedeće: kako jedno istraživanje samo po sebi nije pouzdan alat za otkrivanje čimbenika koji imaju najviše utjecaja na javne stavove o pomirenju, teško je temeljem navedenih rezultata generalizirati o perspektivama koje se tiču ove teme, čak i u okviru jednoga dijela populacije, a kamoli objasniti najevidentnije korelacije između stavova i porijekla ispitanika. U svakome slučaju, istraživanje koje u sumnju dovodi uvriježene pretpostavke o javnom mišljenju može pomoći da se brže promijeni javno razumijevanje suvremene bosanskohercegovačke zbilje.
Na kraju priopćenja navedeni su i članovi istraživačkoga tima.
Činili su ga sljedeći autori: George Wilkes (Sveučilište u Edinburghu), Ana Zotova (Univerzitet u Beogradu), Gorazd Andrejč (Sveučilište u Cambridgeu), Zorica Kuburić (Univerzitet u Novome Sadu), Marko-Antonio Brkić (Sveučilište/Univerzitet "Hercegovina" u Mostaru), Muhamed Jusić (Centar za napredne studije u Sarajevu), Zlatiborka Popov-Momčinović (Univerzitet u Istočnome Sarajevu) te Davor Marko (Univerzitet u Beogradu).

3.8.13

Suočavanje s prošlišću svakodnevan je proces- prva kolumna u Novom vremenu

Piše: Muhamed Jusić- Novo vrijeme, petak, 2. august 2013, broj 45.

Svake godine se u BIH ponavlja isti scenario, nekako u proljeće se zaredaju komemoracije i sjećanja na brojna stratišta na kojima su stradale hiljade nedužnih žrtava proteklog rata. Sve kuliminira obilježavanjem genocida u Srebrenici i ukopom novoidentifikovanih posmrtnih ostataka, a onda se toj temi ne vraća do iduće godine osim ako u međuvremenu pozivanje na žrtve zatreba za političke potrebe predizbornih kampanja.  U vrijeme komemomoracija mediji su puni potresnih snimaka, prisjećanja i otvaranja nikada zacijeljenih rana da bi onda sve utihnulo do istih dana iduće godine. I već osamnaest godina od rata nije se odmaklo dalje od tog čisto formalnog podsjećanja na zločin bez odgovora na pitanje kako dalje.  Još uvijek nismo vidjeli spremnost kod zločinaca da priznaju svoj zločin, da ga ne relativiziraju i opravdavaju niti smo kao društvo našli načina da osiguramo dostojanstvo žrtava i da ih zaštitimo od daljnjeg ponižavanja. Vidjeli smo to i ove godine kada je srebreničkim majkama zabranjeno da posjete stratište u Kravicama, a vidimo to i u konstantnim nastojanjima da se zataškaju zločini i da se od procesuiranja zaštite odgovorni.
Suočavanje s prošlošću i prisjećanje na zločine ne smije se svesti na puko jednodnevno obilježavanje komemoracija i godišnjica stradanja, naročito u atmosferei u kojoj svaka „strana“ obilježava samo svoje žrtve i u kojoj se ne iskazuje iskreni pijetet prema žrtvama niti inisistira na procesuiranju počinioca i poništavanju rezultata zločina.  
Neophodno pravedno suditi zločincima
Zato je suđenje ratnim zločincima preduslov, kao što se to navodi i u Platformi Islamske zajednice, za dijalog, da se zločini ne ponove. Ne budu li zločinci osuđeni, i ne bude li zločin neutralisan povratkom ljudi na njihova ognjišta i ponovnom izgradnjom imovine i vjerskih objekata, buduće generacije potencijalnih zločinaca bi mogle zaključiti da se zločin isplati i ponovo posegnuti za istim metodama. Jedino pravedno kažnjavanje zločina može prekinuti začarani krug zla koji nam donosi nasilje svakih par decenija. Zarad budućnosti zločin iz prošlosti mora biti kažnjen. Molitve i verbalna izvinjenja pravdu ne mogu nadomjestiti.
BiH bi mogla i trebala na putu procesa suočavanja s prošlošću iskoristiti iskustva drugih kriznih područja kako bi izvukla ne samo pouke i djelotvorna rješenja, nego i pokušala izbjeći negativnosti koje su se u tim procesima pojavile. Naravno, ne može biti  prenošenja gotovih rješenja bez obzira da li se radi o, uslovno rečeno, njemačkom, finskom, južnoafričkom ili nekom drugom modelu, jer su kulturološke, historijske i ine okolnosti drugačije. 
U odsustvu političke volje da se počinioci najmasovnjih zločina u Evropi od II svejtskog rata ohrabre i da preuzmu odgovornost za politike koje su izrodile etničko čišćenje i genocid ostaje na drugim društvenim institucijama od medija, nevladinih organizacija pa do vjeskih zajednica da konstantno ohrabruju sve segmente društva kako bi se suočili s prošlošću i na temeljima pravde i povjerenja počeli graditi temelje bolje budućnosti.
Naročito se u tom smilsu očekuje od vjerskih zajednica koje u svojim temeljnim učenjima imaju značajan potencijal koji može pomoći u procesu suočavanja sa prošlošću i izgradnji mira i pomirenja. Tu prije svega mislim na instituciju oprosta i „otvorena vrata pokajanja“ čemu sve religije naučavaju.
Vjerska osjećanja mogu mobilizirati ljude brže nego i jedan drugi njihov identitet. Zbog toga se ona najčešće i koriste da se njima mobiliziraju ljudi za rat i opravda nasilje. Ali ta ista činjenica (da religija ima nevjerovatnu moć da relativno brzo i efektivno mijenja ljude) može predstavljati dragocjen potencijal u promoviranju nenasilja, pomirenja i izgradnji mira u konfliktnim zajednicama i društvima. 
Oprostiti i zaboraviti nije isto
Ono što svakako jeste interesantno je da ovaj region ima jednu od najviših stopa javne religioznosti, iako se iz vlastitih iskustava iz svakodnevnog života stiče dojam da je nivo moralne odgovornosti za vlastite, a kamoli kolektivne postupke, jako nizak. Tu postaje očita obaveza, ali i prilika da vjerske zajednice daju svoj doprinos kako bi se ta religioznost usmjerila u pravom smjeru, jer teško da može doći do procesa pomirenja bez spremnosti za preuzimanje kolektivne, ako ništa moralne odgovornosti. Svjesni sve kontraverze oko pitanja kolektivne odgovornosti ostaje činjenica da, taman da neko i nije odgovoran za ono što su pripadnici njegovog naroda u njegovo ime činili,  on definitivno jeste odgovoran za ono kako se danas odnosi prema tome.
Zato je posebno zabrinjavajuće kada pojedinci koji pripadaju vjerskim institucijama ne samo da ne podstiču na suočavanje sa prošlošću i preduzimanje odgovornosti nego prednjače u negiranju zločina i osuđuju one koji naprave iskorak da zatraže oprost za ono što je u njihovo ime učinjeno. Evidentno je da se u proces oprosta i pomirenja ne ulazi često iz straha od zaborava i pijeteta prema vlastitim žrtvama. Međutim,  oprostiti i zaboraviti nije isto, jer za oprost moramo imati aktivno sjećanje na ono što se desilo, da bi se oprostilo mora se tačno znati šta se oprašta.
Stravična agresija na BiH ali i svi ratovi u regionu devedesetih godina, doveli su, kao možda ni jedni dosada, do podjele društva po etničkim osnovama, ali za prostore Balkana koji jesu natopljeni krvlju, to stanje netolerancije, na što nam nedvosmisleno ukazuje historija, kako iz osmanskog tako i u periodima poslije njega, jeste nešto strano. Ljudi i narodi na ovim prostorima imaju jednu od dužih i bogatijih tradicija suživota, multikulturalnosti, multireligioznosti, i te tradicionalne vrijednosti su bile dominantne i pored svih stravičnih epoha kroz koje je ovaj burni dio Evrope prolazio, što nam ulijeva nadu da će, ako se samo stvore pravi uslovi, ljudi na ovim prostorima ponovo povratiti taj duh i naći načina da žive zajedno stvarajući bolju budućnost i proizvodeći društveni kapital od kojeg će svi ljudi u Evropi, ali i svijetu imati koristi.