Napadi na povratnike u RS-u nisu izolovani slučajevi, nego,
prije bi se reklo, uobičajena pojava.
 |
Najbrojni napadi na povratnike su se dešavali u prvim
godinama nakon sklapanja mira [Ustupljeno Al Jazeeri]
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Nedavni napad podmetnutom bombom na Nijaza Glavaša, koji se
poslije rata sa majkom i ocem vratio u selo Majevac kod Šipova, skoro da nije
bio primijećen u bh. medijima. Nažalost, taj napad nije izolovan slučaj, nego,
prije bi se reklo, uobičajena pojava.
Prema izvještaju Al Jazeere Balkans samo u prošloj godini na
području koje pokriva Centar javne bezbjednosti Banja Luka zabilježeno je 45
napada na povratnike. Kada se ovome pridodaju pritisci kojima su povratnici,
naročito u entitetu RS, izloženi kroz institucionalnu diskriminaciju i pritiske
kao što su uskraćivanje prava na izučavanje nacionalne grupe predmeta,
onemogućavanje slobodnog imenovanja maternjeg jezika, zabrana izgradnje
spomen-obilježja na mjestima masovnih zločina (najsvježiji primjer iz Prijedora),
nemogućnosti korištenja javnih prostora ili zapošljavanja u javnim
institucijama, službena promjena historijskih toponima mjesta i gradova i sl.
jasno je da se radi o nastavku projekta etničkog čišćenja drugim metodama.
Kada bismo bili dosljedni i kada bismo se istinski
pridržavali akademskih definicija pojma terorizma, pa čak i slova i duha
postojećih zakona, onda bi ovaj i brojni slični napadi trebalo nazvati onim što
oni stvarno jesu, odnosno djelima terorizma.
Terorizam je jedan od pojmova oko čije su se definicije
vodile, i još uvijek se vode, neke od najvećih naučnih, pravnih i ideoloških
„borbi“. Razloga za to je više, od onih ideoloških do onih političkih i nije
bila rijetkost da su iste pojedince i skupine jedni smatrali teroristima, a drugi
borcima za slobodu. U već klasičnom referentnom djelu Politički terorizam: novi
vodič o učesnicima, autorima, konceptima, bazama podataka, teorijama i
literaturi poznati autoritet u ovoj oblasti Alex Schmid naveo je 109 definicija
terorizma, što dovoljno govori o kako prijepornom i kompleksnom pitanju se
radi.
Naravno, treba imati na umu da kada govorimo o definiciji
terorizma možemo govoriti o naučnoj i pravnoj definiciji i u oba slučaja ne
postoji koncenzus oko jedinstvene definicije.
Zastrašivanje i terorizam
Ipak, sažetak svih definicija ukazuje na to da se u nauci
terorizam generalno smatra vrstom političkog nasilja i to je skoro pa jedina
konstanta u većini definicija i možda jedino oko čega se, uz cilj da se
„zastraše pripadnici jedne određene skupine ili neka vlada“, skoro svi koji su
definisali ovaj fenomen slažu. I kao što podsjeća dr. Fikret Karčić u svom radu
koji se detaljno bavi problemom definisanja terorizma „to nije ideologija već
strategija koja može biti korištena od strane pojedinaca, grupa ili država za
različite ciljeve.“
Krivični zakon BiH kada propisuje kaznu zatvora za djela
terorizma, onda kaže da će se takvom kaznom kazniti onaj „ko počini
teroristički čin s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva ili
prisiljavanja organa vlasti Bosne i Hercegovine, vlade druge zemlje ili
međunarodne organizacije, da što izvrši ili ne izvrši, ili s ciljem ozbiljne
destabilizacije ili uništavanja osnovnih političkih, ustavnih, privrednih ili
društvenih struktura Bosne i Hercegovine, druge zemlje ili međunarodne
organizacije“.
Možda najčešća i najbrojnija vrsta napada sa „političkom
motivacijom“ koja u sudskim procedurama ali i medijskoj i javnoj sferi nikada
nije dobila zasluženu pažnju niti dosljednu klasifikaciju jesu upravo napadi na
povratnike koji su u više slučajeva za posljedicu imali smrtne slučajeve i
znatnu materijalnu štetu. Analiza napada na povratnike od Dejtona do danas
ukazuje da se uistinu radi o onome što se u definicijama terorizma navodi kao
„strategija nasilja koja je osmišljena da ostvari rezultate postepenim
izazivanjem straha i nesigurnosti“. U ovom slučaju cilj konstantnog i
postepenog izazivanja straha i nesigurnosti je da se spriječi manjinski
povratak na etnički čiste teritorije.
Najbrojniji napadi na povratnike su se dešavali u prvim
godinama nakon sklapanja mira kada su u slučaju povratka u bošnjačka sela
Jusići, Divići i Kozluk zvanične institucije RS-a koristile represivne
mehanizme kako bi zaustavili proces povratka. U godinama koje će uslijediti, a
pod pritiskom međunarodnih institucija, barem prividno će nestati državno
sponzoriranih otvorenih opstrukcija ali će se napadi nastaviti naročito u onim
mjestima gdje je povratak bio izražen, kao što su Istočna i Centralna Bosna.
Naročito je teška bila čitava 2001. godina koja je obilovala
brojnim nasilnim incidentima koji su kao motiv imali političke razloge i
sijanje straha prema čitavim nacionalnim, vjerskim i drugim društvenim
skupinama. Iz izvještaja Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH za tu
godinu vidi se da su primarna meta bili povratnici. Tako je djevojka povratnica
Meliha Durić ubijena snajperskim metkom u selu Damadžići kod Vlasenice. Ubistvo
Melihe Durić je imalo sve elemente terorističkog djela jer nije učinjeno ni iz
kakvog koristoljublja niti bilo kojeg drugog razloga osim da se zastraše
povratnici.
Ovaj slučaj se rijetko ili nikada ne spominje kada se govori
i piše o terorizmu u BiH. A da apsurd bude veći napad na porodicu Anđelić iz
Konjica kojeg je počinio pripadnik jedne radikalne vjerske skupine u javnosti i
organima gonjenja jeste označen kao terorizam. Isto je bilo i sa napadima na
hrvatske povratnike u Centralnoj Bosni koji su u istražnom postupku i pred
sudom tretirani kao djela terorizma.
Okretanje prema Rusiji
Danas, kako se vladajuća politička elita u RS okreće više
prema Rusiji i čini sve da uspori ili potpuno zaustavi evroatlanske integracije
BiH, pritisak međunarodne zajednice slabi i malobrojni povratnici ponovo dolaze
u nemilost radikalnih skupina i pojedinaca koji politički cilj i odluku da se
po svaku cijenu zadrži jednonacionalna dominacija na etnički očišćenim
područjima koriste da u najvećem broju slučajeva nastavljaju sa nekažnjenim
iživljavanjem nad povratnicima.
Situacija možda jeste najteža u RS jer je negiranje
prisustva drugih etničkih i nacionalnih komponenti konstitutivnih naroda
politički program vladajućeg SNSD-a, ali to ne znači da sličnih pritisaka nema
na povratnike u drugim dijelovima BiH. Zato bi bilo bitno da se napadima koji
očito za cilj imaju povratničku populaciju počne pristupati ozbiljno i da se
prestane bježati od toga da se neki od njih nazovu pravim imenom, tj.
terorizmom u ime političkih ciljeva jedne radikalne ideologije kakva je ona o
nužnosti dominacije jedne etničke zajednice nad drugim u historijski
multietničkom društvu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jaazeer
