23.6.10

Ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu

Pohlepa rasula mrlju veličine pola Jadrana

Za Magazin Start BiH piše: Muhamed Jusić

Nakon što je u Meksičkom zaljevu 20. aprila eksplodirala, zapalila se i potonula platforma za bušenje nafte Deepwater Horizon došlo je do curenja nikada tačno utvrđenih količina nafte, što je izazvalo najveće zagađenje naftom u američkoj i svjetskoj povijesti. I dok se o razmjerima ekološke katastrofe još samo sa zebnjom nagađa, u prvi plan su isplivale političke konotacije čitavog incidenta.
Nemoć američke države pred pohlepnim korporacijama prijeti da nanese ozbiljnu šteti karizmatičnom američkom predsjedniku Baracku Obami. Neki već predviđaju da će ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu biti njegova Katrina, aludirajući na sporu reakciju Bushove administracije na posljedice poplava nakon uragana Katrine koji je zadesio isto područje, tačnije grad New Orleans, što je Bushu Mlađem i republikancima zadalo kobni politički udarac od kojeg se još nisu oporavili.

Laži BP-a
Prema posljednjim procjenama američkog Instituta za geološka istraživanja svakodnevno iz bušotine Deepwater Horizon istječe između 12 i 19 hiljada barela nafte, a ne 5 hiljada barela kako su donedavno tvrdili u British Petroleumu, naftnoj kompaniji odgovornoj za ekološku katastrofu u Meksičkom zaljevu. U samoj eksploziji je poginulo 11 članova posade platforme, ali su posljedice po prirodni sistem tog područja i živote miliona ljudi koji žive na obalama Meksičkog zaljeva neprocjenjive i osjećat će se u godinama koje dolaze. Sjedinjene države, pa i svijet, nikada do sada nisu iskusili izlijevanje ovolike količine nafte i ovako duboko, na nevjerovatnih 1,6 kilometara. Naučnici stoga upozoravaju da niko zapravo ne može predvidjeti budućnost okeana, niti živih bića čiji život zavisi od njih.
Prvi pokušaj BP da se zaustavi izlijevanje nafte u more spuštanjem velike betonske kocke koja bi poklopila čitavu bušotinu bio je ne samo neuspješan nego je izazvao podsmijeh američke stručne javnosti ali i stand up komičara poput Jay Lenoa, domaćina NBC-ove emisije The Tonight Show with Jay Leno koji se upitao da kojim slučajem BP-u ideje o tome kako zaustaviti curenje ne daje kojot iz crtanog filma Ptica trkačica. Pokušaj da se što brže i što jeftinije riješi problem i da sve bude kao da ništa nije ni bilo, jednostavno nije urodio plodom.
Drugi pokušaj bombastično nazvan top kill nije bio ništa uspješniji, a tada su planirali u bušotinu ubrizgati velike količine mulja, betona i gume. Tada je već svima, pa i američkom predsjedniku Baracku Obami, postalo jasno da se problem neće ni brzo ni lako riješiti i da će se u naftnoj mrlji veličine pola površine Jadrana umazati ne samo rijetke vrste morskih životinja nego i brojni globalni politički i ekonomski moćnici, pa možda i on sam.
Ovih dana je u toku treći očajnički pokušaj da se, ako ne sva nafta koja curi, onda barem jedan njen dio pohvata i da se kupljenjem ili spaljivanjem već postojeća mrlja spriječi od širenja i dolaska do naseljenih mjesta duž obale.
Prema posljednjim informacijama iz američke obalne straže poklopac stavljen na cijev iz koje se izljeva nafta omogućava sakupljanje 15 hiljada barela dnevno, što je za oko 4 hiljade barela više nego kada su počeli sa očajničkim pokušajem da se curenje zaustavi. Ali tri od četiri cijevi su i dalje otvorene, i iz njih se izlijeva na hiljade barela nafte koja odlazi na površinu. Dužnosnici BP-a su priznali da nemaju načina da zatvore bušotinu do augusta, kada će se dovršiti bušenje rezervnih otvora na istom ležištu nafte i omogućiti betoniranje bušotine.
Pa čak i da čitava operacija od sada bude uspješna, a dosadašnji način na koji se BP nosio sa čitavim problemom to ne obećava, naftna mrlja je već sada inficirala osjetljiv i jedinstven ekosistem Meksičkog zaljeva i obale, a niko ne može ni zamisliti šta će se desiti, i gdje bi sve sirova nafta mogla završiti kada ovo područje zahvate godišnji uragani.

Eksploatacija bez nadzora i regulative
I dok brojni svjedoci ističu kako je do nesreće došlo kombinacijom zatajenja opreme i nemara odgovornih osoba na platformi koje nisu na vrijeme pokrenule sigurnosnu proceduru koja je trebala spriječiti istjecanje nafte, problem je daleko složeniji i otkriva sve slabosti američkog nemilosrdnog kapitalizma. Naime, već je preliminarna istraga pokazala kako je "British Petroleum pri izgradnji bušotine štedio novac nauštrb materijala, te tako povećao opasnost od izlijevanja nafte". Ustvari, ova katastrofa je pokazala nedostatak regulative i legislative u naftnoj industriji. I dok u čitavom svijetu na svim poslovima postoje striktna sigurnosna pravila i regulative koje trebaju spriječiti nesreće i osigurati da ne dođe do neželjenih katastrofa, neobjašnjivo je da slične pa i strožije regulative ne postoje kada se radi na složenim zahtjevima kakav je bušenje na dubini od 1,6 kilometara. Stručnjaci ovo objašnjavaju pukom snagom naftnih korporacija i njihovim lobističkim utjecajem koji je uspio u Washingtonu, a zamislite šta tek rade u zemljama trećeg svijeta, osigurati da rade bez skoro bilo kakvog nadzora države i djelotvornih sigurnosnih mjera.
Vrhunac, svog utjecaja oni su imali u periodu kada je u Bijeloj kući sjedio Dick Cheney čovjek koji i sam, kao i njegov nadređeni George Bush, dolazi iz krugova naftnih moćnika. Da apsurd bude veći, i u ovom incidentu Cheney je prošao najbolje. Sve poslove oko sanacije bušotine, zatrpavanja i betoniranja dobio je teksaški gigant u održavanju naftnih polja Halliburton čiji je direktor nekada bio baš Cheney. Osam godina su naftni lobisti i direktori nogom otvarali vrata u Bijeloj kući i Washingtonu, a šta su na tim zatvorenim sastancima izdogovarali najbolje se vidi u Meksičkom zaljevu danas.

Obama i posljednji škampi
Zato se Obamina administracija u prvih nekoliko sedmica držala po strani, jer nije željela da na sebe uzima rješavanje problema za kojeg su krivili isključivo BP i ranije vlastodršce. Međutim, kako su postajali svjesniji razmjera katastrofe i kako je pritisak javnosti rastao, Obama se morao uključiti iako je znao da će ga to koštati. Prvo je obišao pogođeno područje. Kamere su ga snimile kako u Louisiani sa lokalnim ribarima jede škampe i rakove, valjda da pokaže da voda nije toliko zagađena ili da još koju pojede dok ih ima, jer ekolozi upozoravaju da bi neka od najpoznatijih i najbogatijih lovišta škampi mogla decenijima biti uništena. Kakogod, kamere nisu sakrile negodovanja lokalnog stanovništva koje smatra da je Obama presporo reagirao. Kamere su prenijele i pitanje uzrujanog Eugenea Ryamana iz grada Grand Isle koji je rekao: „Nije on neki vođa. Plažu možete očistiti. Ali močvaru ne možete. Gdje je tu vodstvo? Želim čuti što se vezano za to radi“. Obama je po svom običaju kulirao, bio uz obespravljene i tom prilikom i za medije izjavio kako „su mještani s kojima je razgovarao otporni ljudi. Prošli su oni kroz uragane, niske cijene njihovih proizvoda. Navikli su na teškoće i na to kako se s njima nositi. Ali, ovo je katastrofa za ovu regiju i ljudi su s pravom preplašeni i zabrinuti zbog onog što ih čeka idućih nekoliko mjeseci i idućih nekoliko godina“, te dodao „Nemam problem s time da BP ispuni svoje pravne obaveze. No, želim da BP-ju bude vrlo jasno: oni imaju moralne i pravne obaveze ovdje u Zaljevu za nastalu štetu. Pobrinut ćemo se da isplate svaki cent koji duguju ljudima uz obalu.“
Međutim, teško da će se Obama tako lako otrgnuti s udice. Nije baš da je i on jučer preuzeo vlast. Ljudi i sve veći broj medija se pita šta je njegova administracija uradila za ovo vrijeme da promijeni politiku Busha i Cheneya. Tačno je da je bilo jako puno najavljivanja da će se stvari promijeniti, ali malo šta je urađeno. Pa i posljednja ekološka dozvola za rad koju je BP donio izdata je od ljudi koje je Obama postavio.
Iako će konzervativci pokušavati da skreću pažnju i da okrivljuju svakoga za to što se desilo, kao što već na primjer za sve krive aktiviste za zaštitu okoliša jer, pobogu, da nije njih koji ne daju da se buši blizu obale i u nenaseljenim područjima kao što je Aljaska, ne bi jadne naftne kompanije morale bušiti na ovolikim dubinama, samo kako bi izbjegli da kritikuju vlastitu ideologiju pohlepnog kapitalizma, to ne znači da je bilo ko drugi lišen svoga dijela odgovornosti, pa tako ni Obama.
U međuvremenu, iako je BP potrošio dosta novca na sanaciju šteta, a vjerovatno će još dosta novca iskesati na tužbe koje će protiv njih (što je u SAD-u uobičajeno) podizati svi oštećeni, kompanija je daleko od toga da propadne. Tako se iz redovnog plana aktivnosti koji mora biti dostupan javnosti vidi kako planiraju potrošiti 50 miliona dolara na reklame (čitaj spin kampanju koja treba popraviti njihov imidž i svaliti što više krivice na nekog drugog), te da planira isplatiti više od 10 milijardi dolara dividendi. Drugim riječima business as usual, ili već uračunat mogući rizik.

21.6.10

Pozivnica: Književna večer sa Džemaludinom Latićem

U okviru 500. Ajvatovice bit će upriličena književna večer sa Džemaludinom Latićem. Ovo je pozivnica za one koji su u Bugojnu, okolici ili će tih dana doći do nas da nam se pridruže.

Književna večer sa Džemaludinom Latićem

Utorak, 22. juni 2010. u 20:00 sati
Kulturni centar Princeze Dževhere, Bugojno

O književnom opusu prof. dr. Džemaludina Latića govorit će:

Akademik prof. dr. Muhamed Filipović
Gradimir Gojer, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo
prof. dr. Džemaludin Latić
Muhamed Jusić, moderator

12.6.10

Kulturni bum ispod Ajvaz-dedine stijene

Uz 500. Ajvatovica u Pruscu- Magazin Start

Kulturni bum ispod Ajvaz-dedine stijene

Piše: Muhamed Jusić (magazin Start BiH)
U subotu 5. juna na prostoru Musale u Pruscu pored Donjeg Vakufa, svečano je otvorena petstota kulturno-vjerska manifestacija Ajvatovica. Organizatori ove jubilarne manifestacije najavljuju da će ovogodišnji program i sadržaji biti dostojni ovog značajnog jubileja. Istovremeno u Muftijstvu travničkom koji je uz Organizacioni odbor glavni nosilac poslova organizacije, s ponosom ističu kako je Ajvatovica najveći skup muslimana u Evropi, a ove godine se očekuje rekordan broj gostiju ne samo iz čitave BiH nego i iz brojnih evropskih zemalja, te naročito iz Turske.
Na dovištu (mjestu sa kojeg se upućuje dova ili molitva) iznad Prusca već se pola milenija okupljaju mještani i njihovi gosti, pješaci i konjanici, tradicionalno sedmog ponedjeljka po Jurjevu, kako bi Svemogućem uputili molitvu za mir i blagostanje. Za Ajvatovicu se veže legenda o mističnom događaju iz života Ajvaz- dede za kojeg se kaže da je u Bosnu došao sa njenim osvojiteljem sultanom Mehmedom el-Fatihom II 1463. godine i da se u Pruscu nastanio sa zadatkom da na području Skopaljske doline širi islam.

Dva ovna i rascijepljena stijena
Prema narodnom predanju Ajvaz- dedo je za vrijeme svoga boravka na poziciji imama u Pruscu pronašao dobro planinsko vrelo iz kojeg je pokušao dovesti vodu u to planinsko mjesto koje je već dugo vremena kuburilo s nedostatkom pitke vode. Nedaleko od samog vrela ispriječila mu se stijena duga 74, široka 30 metara. Legenda kaže da se Ajvaz-dedo četrdeset dana uzastopno ranim sabah-namazom obraćao Allahu da se stijena rastavi. Četrdeseto jutro učeći dovu nakon sabah-namaza je zaspao i u snu vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu zaista rastavljenu. Nakon toga je Ajvaz- dedo sagradio vodovod od drvenih tomruka (cijevi) i proveo ga kroz spomenutu stijenu do Prusca. Nije poznato koliko je ovaj vodovod bio u ispravnom stanju iza smrti Ajvaz- dede, ali se zna da je prvi popravak vodovoda vršio Šejh Hasan Kafi Pruščak. Zatim ga je obnovio bosanski namjesnik Miralem - paša početkom 1785.godine. Ovaj vodovod je koristio Pruščanima sve do 1931. godine kada je higijenski zavod iz Banja Luke napravio moderan vodovod.
Od dana kada se, prema narodnom predanju, stijena rascijepila to mjesto postaje mjesto na koje su ljudi dolazili da se uvjere u snagu vjere koja je jača od kamene stijene i tako je ustanovljeno dovište na Ajvatovici čije petstoto obilježavanje se organizuje baš ove godine.

Zabrana trajala 44 godine
Nakon 1946. godine, Ajvatovica je bila zabranjena od tadašnjih komunističkih vlasti, a ponovna organizacija odlaska je otpočela 1990. godine i nije prestajala ni u godinama rata kada se plato pored Ajvaz- dedine stijene nalazio samo nekoliko stotina metara od vojne linije.
Nakon rata, Ajvatovica je prerasla u vjersko- kulturnu manifestaciju koja je iz godine u godinu obuhvatala sve više gradova i sve veći broj kulturnih, sportskih i vjerskih sadržaja. Najviše zasluga za transformaciju Ajvatovice u respektabilnu kulturnu, sportsku i vjersku manifestaciju pripada muftiji travničkom Nusretu ef. Abdibegoviću koji je od 1994. predsjednik Organizacionog odbora Dana Ajvatovice.
Tako su građani brojnih gradova Srednje Bosne u proteklih petnaest godina samo zahvaljujući Danima Ajvatovice mogli vidjeti kvalitetne pozorišne predstave, npr. Narodnog pozorišta iz Sarajeva ili Mostara, prisustvovati koncertu Sarajevske filharmonije ili kvalitetnoj promociji knjige, što se u ovom dijelu Bosne rijetko ili nikako ne dešava.
Istovremeno sa širenjem sadržaja išlo se i u izgradnju infrastrukture u Pruscu i njegovoj okolini. Prvo se asfaltirao put do samog Prusca iz pravca Bugojna i Donjeg Vakufa, a ovih dana se dovršava put i staza za konjanike i do same Ajvaz- dedine stijene pod planinom Šuljagom udaljene 6 km od Prusca. Prošle godine je pokrenuta inicijativa za brendiranje Prusca, a prave se i prvi planovi o tome kako iskoristiti turističke potencijale ovog kraja koji u okvirima Ajvatovice i van nje nisu do sada iskorišteni.
Pored brojnih sadržaja u Travniku, D.Vakufu, Bugojnu, G.Vakufu, Jajcu i Livnu i drugim manjim i većim mjestima ovog dijela BiH koji će biti organizovani u danima 500. Ajvatovice planirane su i vanprogramski sadržaji među kojima treba istaknuti postavljenje drame ''Gazi Husrev-beže ili bukagije'' Džemaludina Latića, promocija Ajvaz- dedinog štapa i staze i otkrivanje spomen-ploča na platou Ajvatovice. Centralna manifestacija će se održati u nedjelju 27. juna u Pruscu i ispred Ajvaz-dedine stijene uz direktan prijenos na BHRT-u.

Film "San o Ajvatovici"
Historija i tradicija „Ajvatovice“, najveće islamske kulturno – vjerske manifestacije u Evropi, ove godine bi trebala biti po prvi put ovjekovječena filmskim projektom. Dokumentarno-igrani film „San o Ajvatovici“ će putem dokumentarnih prikaza, ali i igranih scena prikazati legendu o Ajvaz-dedi, njegovu dovu Bogu, te njegovo zalaganje za dobrobit naroda tog kraja, saopćeno je iz agencije Mark-In.
Početak snimanja filma „San o Ajvatovici“ planiran je za mjesec mart na širem području grada Prusca. Glavnu ulogu tumačiti će priznati bh. glumac Admir Glamočak, a u okviru samog filma bit će izvedena i jedna od, prema mišljenju autora priloga, najljepših ilahija o vodi u izvedbi sopranistice Lejle Jusić.
Za produkciju ovog jedinstvenog filma zadužena je video produkcija agencije Mark-In, a autor, reditelj i scenarista filma je gdin. Janes Tadić. Ideja za realizaciju filma nastala je prošle godine u okviru projekta Festival ITEF, koji za jedan od ciljeva ima promociju turističkih potencijala Bosne i Hercegovine.
Samo u okviru Festivala ITEF 2010 „San o Ajvatovici“ bi trebalo pogledati preko 280.000 ljudi, a planirano je da bude uvršten i u program Splitskog festivala turističkog i eko- filma.
Svjetska premijera filma bit će realizovana u saradnji sa turskom nacionalnom televizijom TRT, koja je već iskazala veliki interes za njegovo emitovanje, a bh. premijera filma će biti dogovorena sa jednom od domaćih televizija.
Film „San o Ajvatovici“ bit će distribuiran i u DVD izdanju kako u Bosni i Hercegovini, tako i u inostranstvu, saopćeno je iz produkcijske kuće Mark-In.
Film, tvrde u Mark-In-u, realizuju uz punu podršku i odobrenje Muftiluka travničkog koji će pružiti svu tehničko-organizacionu podršku tokom snimanja.


Svečana spomen- monografija Ajvatovica
Povodom obilježavanja pola milenija postojanja dovišta Ajvatovica, izdavačko poduzeće ZORO d.o.o. iz Sarajeva, u saradnji s Muftijstvom travničkim je priredilo luksuznu spomen- monografiju pod naslovom Ajvatovica koja bi se trebala promovisati ovih dana. Izdavači s ponosom ističu kako je na izradi monografije radio tim stručnjaka i to „posljednjih desetak godina“. Za sada se zna da će se u monografiji naći prilozi: prof. dr. Mustafe ef. Cerića Mi smo potomci Ajvaz- dedini, mr. Nusreta ef. Abdibegovića Ajvatovica- simbol bosanske duhovnosti, akademika Enesa Karića Ajvatovica- duhovna značenja, Ivana Lovrenovića Tri zapisa o Ajvatovici, rahmetli dr. Muhameda Ždralovića Ajvatovica i ponešto oko nje, esej akademika Esada Durakovića Voda, Đoke Mazalića iz Zemaljskog muzeja Sarajeva Biograd- Prusac, stari bosanski grad i prof. Huseina Čepala Spomenička baština prusačkog kraja.
Monografija sadrži i sažetke svih studija an engleskom, francuskom, turskom i arapskom jeziku.

Ajvatovica- bogougodno djelo ili mrska novotarija
S jačanjem učenja islamske reformacije u BiH počele su se čuti sve otvorenije kritike na račun Ajvatovice kao pučke interpretacije vjere koja teško da ima uporište u islamskoj ortodoksiji. Iako su i raniji muslimanskih autoriteti, poput Mehmeda ef. Handžića, iskazivali skepticizam prema skupu na platou Ajvatovice, danas su najotvoreniji kritičari Ajvatovice iz reda pripadnika selefijskog (tzv. vehabijskog) pokreta. Za njih je Ajvatovica bida ili novotarija u vjeri koju je Poslanik Muhamed strogo zabranio. Oni obično citiraju hadis (izreku Poslanika) prema kojem je on zabranio bilo kakvo hodočašće osim u Meku, Medinu i Jerusalem. Za njih je neprihvatljivo to što neki od ljudi koji na Ajvatovicu dolaze to putovanje nazivaju „malim hadžom“ i što su nekada ljudi s tih mjesta donosili kamenje vjerujući da ono ima nadnaravne moći. Za brojne autoritete u Islamskoj zajednici, a ne samo selefije, takvi postupci su sporni i teško da mogu imati uporište u islamu. Bilo je i onih koji su javno za Ajvatovicu govorili kako je to samo jedan oblik širka ili politeizma. I pored svega većina smatra kako nijedan ozbiljan autoritet u IZ ne smatra Ajvatovicu „malom Ćabom“ i kako, ako se dese neke „nepravilnosti sa stanovišta šerijata“ onda treba raditi na tome da se one isprave, a ne na tome da se Ajvatovica sa svojom dugogodišnjom tradicijom ukine.

Ajvatovica- još od bogumilskih dana
Profesor historije i latinskog jezika u bugojanskoj Gimnaziji Husein Čepalo, inače autor knjige Ajvatovica- mala Ćaba je više puta iznio mišljenje kako današnja islamska Ajvatovica ima korijene u predislamskim korijenima Bošnjaka. Za njega je Ajvatovica specifičan islamski običaj koji ima autohtoni karakter, ali koji je prerastao iz bogumilskih molitvi za kišu, plodnost i zaštitu ljetnih usjeva. Kao dokaz za svoje tvrdnje prof. Čepalo navodi da i dova na Ajvatovici sadrži elemente proljetnih molitvi za dobru godinu, te da nakon održane dove pojedini težaci hodočasnici, obijaju i kupe prašinu sa Ajvaz-dedine stijene, da bi njome posuli svoje njive i livade, «kako bi rod što bolje ponio». I legenda o Ajvaz-dedi spominje sušne godine- tvrdi Čepalo.
O tome kako pomiriti dvije predaje: one o Ajvaz- dedi i tradicionalno bogumilskom svetištu Čepalo kaže: „Ajvaz-dedo je taj koji je pred pećinom dovu činio, pa je stijena raspukla i Prusac dobio vodu. Polazeći od toga da su ova godišnja dovišta izvorno bogumilska, onda se uklopila u religiozni sistem bosanskog islama, a tokom vremena gubili su bogumilski običaji i preovladali islamski.“

9.6.10

Izrael je opet počinio zločin

Teror nad Gazom- Magazin Start

Izrael je opet počinio zločin
Piše: Muhamed Jusić (Start, br. 299)

Izrael je još jednom šokirao svijet svojom brutalnošću i nepoštivanjem bilo kakvih normi međunarodnog prava. Ali sve što se može reći o napadu izraelskih komandosa u ponedjeljak ujutro 31.5.2010. na šest brodova sa 600 pro-palestinskih aktivista i 10.000 tona humanitarne pomoći, koji su pokušali probiti pomorsku blokadu Gaze, kada je ubijeno osam Turaka i jedan Amerikanac (turskog porijekla), a 36 osoba je ranjeno, uključujući i sedam izraelskih vojnika jeste da je Izrael počinio samo još jedan zločin. Ništa novo, moglo bi se reći, osim što ovog puta žrtve nisu bili Palestinci čije ubijene više niko i ne broji, nego građani na međunarodnoj političkoj sceni sve jače republike Turske i jedne od članica NATO saveza.

Prešutna saglasnost
Predugo Izrael čini šta hoće bez ikakvih posljedica. Lista sličnih i gorih zločina nad Palestincima i drugim susjedima Izraela bi se odužila i svaki put bi se međunarodna javnost uzbudila i „opreznim rječnikom“, kao što to ovih dana čini Obamina administracija, kritikovala metode vlade i vojske iz Tel Aviva. Mladići i djevojke širom svijeta bi, i ovih dana to čine, izlazili na ulice da protestuju umotani u kufije, a za koji dan sve bi bilo, i biće, kao da se ništa nije desilo. U međuvremenu, izraelska medijska mašinerija će izvoditi spinove da zbuni i obmani javnost o tome ko je žrtva, a ko zločinac, Amerika će otezati i vetom blokirati svaku ozbiljnu rezoluciju u Savjetu bezbjednosti, a hronično neefikasni UN će osnovati komisiju koja će nalaze svog istraživanja sročiti u tekst politički korektno napisanog izvještaja i objaviti ga kada se malo ko bude sjećao o kojem se tačno prekršaju svih konvencija humanitarnog prava radi.
Međutim, to što se desilo na pučini 20 nautičkih milja od Gaze je samo indikator tvrdoglave implementacije jedne propale politike u čijem provođenju Izrael ima brojne saučesnike. Već godinama, većina međunarodnih igrača, pa čak i arapskih zemalja regiona (prije svega Egipta), prešutno ili aktivno podržavaju izolaciju Gaze nadajući se da će to oslabiti islamistički pokret Hamas koji je tamo na vlasti. Međunarodna krizna grupa (The International Crises Group) i brojne druge nevladine i humanitarne organizacije već dugo upozoravaju kako je to „nemoralna politika koja je osuđena na propast“ i koja je usmjerena. Prije svega, protiv stanovništva Gaze, a ne Hamasa čija vlast nije oslabila. Iako je svima jasno da je Gaza pretvorena u jedan veliki koncentracioni logor svi se pretvaraju kao da se ništa ne dešava.
Zato dok slušamo osude i pozive na „nezavisne istrage“ moramo imati na umu da je većina tih istih država i institucija podržavala, a neke još uvijek podržavaju, politiku potpune izolacije Gaze, te da bi oni trebali priznati svoju ulogu i ponijeti dio odgovornosti. Svi, a ne samo Izrael, trebaju priznati da politika blokade građana Gaze kako bi se oni okrenuli protiv Hamasa i forsiranje samo Zapadne obale ne daje rezultate, te da je nehumana i nemoralna.

Geto za 1,4 miliona ljudi
Fokusirati se samo na detalje posljednje tragedije je pogrešno i puko izbjegavanje suočavanja sa stvarnim problemom. Nije pravo pitanje da li su komandosi prvi otvorili vatru na brodove i da li je sve ranije bilo pripremljeno (a svi pokazatelji i svjedočenja učesnika govore tako) ili su humanitarci pokušali spriječiti specijalce da ovladaju brodom (ili brodovima), što bi valjda trebale ustanoviti te toliko najavljivane komisije, nego to ko ima pravo da oko 1.4 miliona stanovnika (oko milion sa statusom registrovanih izbjeglica) Gaze drži u skoro potpunoj izolaciji na svega 360 km² bez dovoljne količine hrane, vode, struje, lijekova i drugih potrepština za normalan život.
Naravno izraelska medijska mašinerija se iz petnih žila upinje da pokaže kako u Gazi „nema nikakve humanitarne krize", jer se, kako se tvrdi, preko Izraela Gazi svake sedmice dostavlja po 15.000 tona hrane i drugoga materijala. Ono što niko ne govori je to da je prema UN-ovoj agenciji za izbjeglice ta količina tri puta manja od neophodne. Služba za odnose sa javnošću izraelske vojske je dan prije napada na brodove novinarima iz čitavog svijeta dijelila kopije jelovnika navodno ekskluzivnih restorana u Gazi na kojima se mogu naći svjetski specijaliteti. Ali kada su prisutnim novinarima emitovali snimke iz jednog takvog restorana novinarka arapskog satelitskog kanala El-Džezira vrlo je brzo prepoznala da se radi o snimcima koji su napravljeni prije ko zna koliko godina u restoranu koji je u izraelskom napadu na Gazu januara 2009. uništen.
Zato, smatraju u Kriznoj grupi, čitavu dosadašnju izraelsku i međunarodnu politiku prema Gazi treba ispitati. Neposredno nakon tragedije, Amerika, EU i članice Kvarteta su pozvale na djelomično otvaranje blokade i otvaranje koridora za doturanje pomoći ali niko nije rekao da izolacija treba prestati i da se ti ljudi više ne mogu držati u ogromnom zatvoru.
Isto mišljenje dijeli i glavni povjerenik UN-ove agencije za palestinske izbjeglice (UNWRA) Filippo Grand koji je za norveške medije izjavio kako je ukidanje blokade nametnute pojasu Gaze i dozvola za uvoz proizvoda iz Izraela ključ za rješenje krize. On je izjavio da napad izraelskih komandosa u ponedjeljak na konvoj brodova koji su vozili humanitarnu pomoć Gazi pokazuje da je postojeći sistem neodrživ i da predstavlja faktor napetosti u regiji. U agencijskoj vijesti on je izrazio zadovoljstvo što su lideri širom svijeta uputili apele za ukidanje blokade Gazi nakon drame u ponedjeljak i izrazio nadu da je ona otvorila "oči svih onih koji donose odluke" i ubijedila svijet da je važno otvoriti prelaze kako bi se uspostavila "normalnost".
"Prevedimo ove riječi u konkretnu akciju. Vrijeme je. Ako čekamo, propustit ćemo ovu priliku“- upozorio je Grand.

Izraelsko- turski odnosi:
Zaoštravanje s neizvjesnim ishodom
Napad Izraela na brodove pod turskom zastavom u međunarodnim vodama i ubistvo turskih državljana prijeti da trajno naruši dobre odnose koje su nekada imale ove dvije zemlje. Premijer Turske, Recep Tayyip Erdogan, napad je nazvao "državnim terorizmom", te upozorio kako trenutna izraelska politika čini sve da izgubi jedinog prijatelja u regionu.
Odnosi dvije zemlje zahladili su ranije nakon što je turski premijer Erdogan javno u debati sa izraelskim predsjednikom Shimonom Peresom na ekonomskom forumu u švicarskom Davosu kritizirao izraelski napad na Gazu u januaru 2009. godine.
U pedesetogodišnjem arapsko-izraelsko konfliktu Turska je od osnivanja moderne republike zbog dobrih odnosa obje države sa Amerikom bila ili neutralna ili bliža Izraelu. Zemlje Istočnog bloka su pomagale i podržavale ljevičarske palestinske organizacije, kao i kurdske pobunjenike s kojima Turska ima problema. Kada se tome dodaju još i historijski animozitet između Arapa i Turaka jasno je bilo da su ekonomske, vojne i političke veze između ove države bile više nego dobre. Međutim, dolaskom AKP partije na vlast u Turskoj, a u Izraelu desničarke vlade premijera Benjamina Netanyahua, te naročito nakon krvavog pohoda na Gazu 2009. odnosi nisu što su nekada bili. Otkazano je nekoliko zajedničkih vojnih vježbi, a nakon ovih posljednjih dešavanja očekivati je i daljnje pogoršavanje. Izrazito aktivna turska vanjska politika je čini sve važnijim faktorom u tom dijelu svijeta tako da Izrael, možda još uvijek, nije svjestan šta rizikuje zaoštravanjem odnosa sa Turskom. I dok jedni očekuju da će Turski indirektni ulazak u pola stoljeća dugi bliskoistočni konflikt doprinijeti njegovom konačnom okončanju, drugi smatraju da bi turska diplomatija mogla „polomiti zube“ na Izraelu i pretrpjeti svoj prvi veći poraz.

31.5.10

PROGRAMSKI SADRŽAJI ''500. AJVATOVICE"

PROGRAMSKI SADRŽAJI
FESTIVALSKIH DANA JUBILARNE ''500. AJVATOVICE''
juni 2010.g.

Subota, 05. juni
18:00 PRUSAC, Musala, Svečano otvaranje manifestacije Festivalskih dana
''500. Ajvatovice''

Nedjelja, 06. juni
19:00 PRUSAC, Dom Hasan Kafije Pruščaka, Izložba levhi ''Tespihom za jubilej'',
autor Amir Šečunović
19:30 ZENICA, Narodno pozorište, Koncert duhovne muzike, Muzički ansambl Dijanet -
Ankara

Utorak, 08. juni
19:00 TRAVNIK, Sala Općine, Promocija knjige ''1. Slavna i Viteška brigada'' ,
autor Ibrahim Dervišević
21:00 TRAVNIK, Preogres centar, Promocija knjige ''O začudnosti govora I, II, III'',
Bookline, priredio Asmir Salihović

Srijeda, 09. juni
19:00 PRUSAC, Dom Hasan Kafije Pruščaka, Promocija knjige ''Arapska stilistika u djelu
Hasan Kafije Pruščaka'', autor Munir Mujić

Četvrtak, 10. juni
15:00 DONJI VAKUF, Hotel Vrbas, Međunarodni šahovski turnir ''Ajvatovica 500.''
18:00 TRAVNIK, Progres centar, Promocija knjige ''Savremene fetve dr. Jusuf Karadavi''
El-Kalem

Petak, 11. juni
13:00 PRUSAC, Novo Naselje - Novosagrađena džamija, Džuma-namaz
18:00 NOVI TRAVNIK, Sala Općine, Tribina, ''Kulturno-historijske i prirodne znamenitosti
Općine Novi Travnik''
21:00 PRUSAC, Novo Naselje - Novosagrađena džamija, Večer ilahija i kasida,
Akademski hor FIN-a
21:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, Večer ilahija i kasida,
Hor Behram-begove medrese - Tuzla
21:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere, Večer ilahija i kasida,
Hor Gazi Husrev-begove medrese - Sarajevo
21:00 JAJCE, Dom kulture,Večer ilahija i kasida, Hor Karađoz-begove medrese - Mostar
21:00 GORNJI VAKUF, Dom kulture,Večer ilahija i kasida,
Hor Medrese ''Džemaludin ef. Čaušević'' - Cazin
21:00 VITEZ, Dom kulture, Večer ilahija i kasida, Hor Elči Ibrahim-pašine medrese - Travnik
21:00 BUSOVAČA, Sporstska dvorana srednje škole, Večer ilahija i kasida,
Hor Medrese ''Osman ef. Redžović'' - Gračanica

Subota, 12. juni
11:30 PRUSAC, Novo Naselje, Novosagrađena džamija, Svečano otvorenje
18:00 BUGOJNO, KSC, Pozorišna dvorana, Kolažno-revijalni program za žene
21:00 NOVI TRAVNIK, Centralni trg, Koncert ''Salavat tebi dušom pojim'',
Osnovna muzička škola Ilidža

Nedjelja, 13. juni

18:00 BUGOJNO, Kristalna dvorana Općine, Promocije knjige, ''Bugojno i njegova okolina u
vrijeme AustroUgarske uprave'', autor Samija Sarić
20:00 NOVI TRAVNIK, Dom kulture, Monodrama ''Derviš i smrt'', Muharem Osmić

Ponedjeljak, 14. juni
18:00 NOVI TRAVNIK, Sala Općine, Promocija knjige ''Bošnjakinje govore''
autor Selman Selhanović
19:30 TRAVNIK, Sala Općine, Promocij knjige ''Dr. Ibrahim Arnautović , prof. emeritus, život
i djelo'', autori dr. Zijad Hadžiomerović i dr. Nihad Fejzić

Utorak, 15. juni
18:00 VITEZ, Vatrogasni dom, Promocija knjige ''Kazivanja o pejgamberima','
autor Salko Omerbegović
20:00 TRAVNIK, Elči Ibrahim-pašina medresa, Promocija knjige ''Mehmed Spaho'',
autor dr. Husnija Kamberović
21:00 TRAVNIK, Elči Ibrahim-pašina medresa, projekcija filma ''Travničke džamije'',
BZK Preporod Travnik

Srijeda, 16. juni
19:00 TRAVNIK, Stari grad, Promocija knjige ''Pozdrav iz Bosne i Hercegovine','
autor Magbul Škoro
21:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, Večer ilahija i kasida, Hor Azizija - Orašje

Čatvrtak, 17. juni
14:00 DONJI VAKUF, Pošta D.Vakufa, Promocija prigodne poštanske marke, ''500. godina
Ajvatovice''
17:30 BUGOJNO, Sala Kulturno-sportskog centra, Koncert, Sarajevska filharmonija
18:00 GORNJI VAKUF, Vrse, Promocija knjige proze ''Srebrenica - Najtananija nit na Ovom
svijetu'', autor Isnam Taljić
19:00 TRAVNIK, Gradski muzej, Izložba slika, crteža i grafike''Ajvatovica'',
autor Sead Emrić
20:00 TRAVNIK, Centar za kulturu, Koncert, Sarajevska filharmonija
21:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, Večer Kur'ana

Petak, 18. juni
13:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, džuma-namaz
18:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere, Promocija knjige, ''Reisofobija'',
autor Fatmir Alispahić
19:00 TRAVNIK, Gradska biblioteka, Promocija knjige,''Bošnjačka tradicijska kultura -
uspomenar'', autor dr. Enes Kujundžić
21:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, mevludski program

Subota, 19. juni
08:30 TRAVNIK, Kasarna, XII susreti sportista Islamske zajednice, Svečano otvaranje
10:00 BUGOJNO, Kulturno-sportski centar; XII Internacionalni karate kup
''Dani Ajvatovice 2010.''
11:30 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, Svečano otvorenje džamije
18:00 TRAVNIK, Progres centar, Promocija knjige ''Britanska politika u BiH 1992-1995.'',
autor dr. Džemal Najetović
19:00 DONJI VAKUF, Hote Vrbas, Grupna izložba umjetničkih slika

Nedjelja, 20. juni
19:00 GORNJI VAKUF, Dom kulture, Promocija knjige, Vodič za hadž i umru,
autori Muhamed Pezić i Rešad Poljević
21:00 BUGOJNO, Trg zlatnih ljiljana, ''Svome gradu za Ajvatovicu'', umjetinici grada Bugojna

Ponedjeljak, 21. juni
19:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere, Promocija, ''Katalozi i anali Gazi Husrev
begove biblioteke''
21:00 BUSOVAČA, Sulejman-begova džamija, Večer ilahija i kasida, Gosti iz Irana

Utorak, 22. juni
18:00 DONJI VAKUF, Dom kulture, Iskustvo i budućnost sevdaha,
BZK Preporod Donji Vakuf
20:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere, Književna večer sa Džemaludinom Latićem

Srijeda, 23. juni
19:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere,
Omage '' Život i djelo prof. dr. Ilijasa Hadžibegovća''
19:30 GORNJI VAKUF, Dom kulture, Promocija izdanja El-Kalem

Četvrtak, 24. juni
16:30 VITEZ, Kruščica, Vjersko-kulturni program, Ispraćaj konjanika
Hor imama Medžlisa Vitez
18:30 BUGOJNO, Plato KSC; X Internacionalna smotra folklora ''Ajvatovica 500.''
21:00 PRUSAC, Dom Hasan Kafije Pruščaka, Tribina ''Iz Srednje Azije na Balkan'',
Gosti iz Turske

Petak, 25. juni
09:00 SARAJEVO, Hotel Saraj, Simpozij, ''Život i djelo - Muhamed Tajib Okić''
13:00 DONJI VAKUF, Baš džamija, Centralni džuma-namaz,
Hatib Mehmedalija Hadžić, prof.
13:00 GORNJI VAKUF, Džamija Mehmed-bega Stočanina, džuma-namaz,
Hatib dr. Safvet Halilović
13:00 NOVI TRAVNIK, Gradska džamija, džuma-namaz, Hatib dr. Zuhdija Hasanović
13:00 VITEZ, Džamija Ahmed agina, džuma-namaz, Hatib dr. Sead Seljubac
13:00 JAJCE, Džamija Esme Sultanije, džuma-namaz, Hatib dr. Ahmed Adilović
13:00 BUSOVAČA, Džamija Sulejman-begova, džuma-namaz,
Hatib prof. dr. Džemaludin Latić
13:00 BUGOJNO, Džamija Princeze Dževhere, džuma-namaz, Hatib Mustafa Spahić, prof.
13:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, džuma-namaz , Hatib prof. dr. Fuad Sedić
21:00 DONJI VAKUF, Hotel Vrbas, Koncert, Hor BZK Preporod
21:00 KARAULA, Večer ilahija i kasida, Hor Ak-Saraj

Subota, 26. juni
07:00 KARAULA, Plato ispred džamije, Ispraćaj konjanika
12:00 OBORCI, Šeherdžik, Doček konjanika
13:00 OBORCI, Šeherdžik, podne-namaz
16:00 DONJI VAKUF, Defile konjanika
17:30 PRUSAC, Doček konjanika
18:00 PRUSAC, Dom Hasan Kafije Pruščaka, Svečano otvorenje muzeja
18:00 PRUSAC, Musala, Otvaranje šehidskog obilježja
20:45 PRUSAC, Srt, Džamija Hasan Kafije Pruščaka,
akšam-namaz, prigodan program, predavanje i zikr, Tarikatski centar
22:45 PRUSAC, Srt, Džamija Hasan Kafije Pruščaka; jacija-namaz

Nedjelja, 27. juni
08:00 PRUSAC, Prolazak konjanika ispred Handan-agine džamije
08:30 PRUSAC, Prozivka bajraka ispred Handan-agine džamije
08:45 PRUSAC, Polazak ka Ajvatovici
09:30 HAN, Odmor na Hanu
10:30 STIJENA, Prolazak kroz stijenu i dova
11:00 PLATO AJVATOVICE, Svečani program Ajvatovice
12:15 PLATO AJVATOVICE, Obraćanje Muftije travničkog
12:30 PLATO AJVATOVICE, Obraćanje Reisul-uleme
13:00 PLATO AJVATOVICE, Podne-namaz i dova
13:00 PRUSAC, Srt, Džamija Hasan Kafije Pruščaka, podne-namaz
Mevlud - program za žene

VAN-PROGRAMSKI SADRŽAJI
Monografija Ajvatovice
Film ''San o Ajvatovici''
Drama ''Gazi Husrev-beže ili bukagije''
Ajvaz-dedin štap i staza
Sabah-namaz na Ajvatovici
Spomen-ploča na platou Ajvatovice
Spomen-ploča Sultan Mehmed Fatihu

27.5.10

Islam i mediji u BiH- prilog DW

U sjeni evropskog lova na burke i nikabe, održana je u srijedu (26.5.) javna debata u sarajevskom Mediacentru, o tome kako se u tranzicijskom vremenu snalaze novinari pišući o islamu u Bosni i Hercegovini.

Postoji li u bosanskohercegovačkom društvu otvorenost za kritiku, dijalog, drugačije poglede i mišljenja, te kako se sa različitim pitanjima vjere i posebno islama, nose britanski mediji, naročito nakon 11. septembra? To su bila neka od pitanja na koja su odgovore potražili učesnici javne debate: profesor na Georgia State University Ian Almond, teolog i novinar Muhamed Jusić, zamjenik glavne urednice „Oslobođenja“, Faruk Borić i glavni imam Medžlisa u Tuzli, Amir Karić.

Recikliranje, novi oblik izvještavanja

Američki profesor Ian Almond, koji se obrazovao na britanskim univerzitetima u Warwicku i Edinburghu, a predavao godinama na univerzitetima u Italiji, Njemačkoj, Indiji i Turskoj, osvrnuo se na medijsku scenu Velike Britanije.

„Ako se govori o izvještavanju medija u Velikoj Britaniji, kad je riječ o temama iz islamskog svijeta, čini se, da poslije 11. septembra, vladaju strahovi i neka vrsta anksioznosti. Mediji su se prilično promijenili u posljednjih deset godina. Islam se često predstavlja na jedan prilično destruktivan način. Izgubljena su mnoga dopisnička mjesta i novinari se često oslanjaju samo na agencijske vijesti, ili recikliraju ono što je već objavljeno, a to najčešće ne pruža ni jasnu ni objektivnu sliku“, rekao je Almond i naveo primjer kako se u medijima Velike Britanije često, iz islamskog svijeta izvještava jednoobrazno. „Sjećate li se posljednjeg velikog napada na Gazu? Odnos žrtava je bio, 1400 mrtvih Plestinaca, naspram 15 Izraelaca. Ipak, u britanskim medijima taj je sukob predstavljen kao ravnopravan, u svakom pogledu.“

Islamska zajednica se nije snašla

Zamjenik glavne urednice „Oslobođenja“, Faruk Borić, lista koji je, prema njegovom priznanju orjentisan prema 'lijevoj', liberalnoj javnosti, odmah je, na početku svog izlaganja, priznao neke greške.
„Prešli smo iz tog nekog represivnog sistema u ovaj tranzicijski i greške su bile dio toga. Sjećam se jednog mog kolege, čije ime neću navoditi, kako je u svom članku napisao da je 'zekjat reisov porez PDV'. To nekome može biti smiješno, ali to je za neke moglo biti uvredljivo. A za mene kao urednika, tu se ne radi niti o vrijeđanju islama, niti o vrijeđanju Islamske zajednice, nego se radi o jednom kritičkom stavu prema određenoj politici. Posljednjih 20-ak godina mi imamo izlazak Islamske zajednice na javnu scenu, gdje se ona bori za svoj prostor u medijima. Prema mome mišljenju, i ne samo mome, Islamska zajednica u BiH nije se snašla u tom demokratskom procesu. Jer, ako već izlaziš na javnu scenu, propagiraš nešto, neke univerzalne ideje i vrijednosti, ti moraš biti spreman i na kritiku“, rekao je Borić i dodao da se na kritiku ne može odgovarati etiketiranjem, što je često bio slučaj.

„Juče je reis Cerić imao naslovnicu u našem listu jer je odaslao poruku mira, ali kada se u vrijeme recesije povezuje sa sumnjivim tajkunima i njihovim kapitalom, da bi se izgradio islamski centar, mislim da je red da se o tome progovori, pa ako treba i oštro“, zaključio je Borić.

„Ja sam optimista“
Novinar i teolog Muhamed Jusić, govoreći o načinu na koji se u BiH izvještava o islamu, apostrofirao je da se ipak, radi o tranzicijskom društvu, „gdje se kao i u drugim brojnim segmentima još uvijek tražimo“.
„Ja sam optimista. Mislim da i vjerske zajednice postaju svjesne da ne mogu biti u javnom prostoru a pri tome bez javne kritike. Neko ko se s tobom ne slaže, ne može samo zbog toga biti islamofob, ili neprijatelj vjere i nacije“, rekao je Jusić i dodao da se svi moraju navići na to da nemaju ekskluzivno pravo na medijski prostor.
„Nažalost, nakon 11. septembra, imamo odjeke 11. septembra u bh. društvu i u regionu. Islam je postao sigurnosno pitanje. Naprimjer, kad je trebala biti reforma policije, onda se aktueliziralo pitanje vehabija“, rekao je Jusić.

Vehabija, rezervni termin za teroristu
Amir ef. Karić, glavni imam tuzlanskog Medžlisa, podsjetio je da su muslimani u BiH stigmatizirani kroz dugi niz godina.
„Prvo im se pripisivao politički panislamizam. Optuživani su zatim za fundamentalizam, a sada je na sceni optužba za vehabizam. Pri tome je vehabija, rezervni termin za teroristu. Muslimani u BiH veoma senzitivno doživljavaju ovu stigmatizaciju. Iznose se podaci u medijima da je svaki treći musliman u našoj zemlji vehabija, da u BiH ima 200.000 vehabija. A ja vam kažem da kao čovjek koji dolazi iz tog kraja, u vrijeme genocida u Srebrenici, ni jedna kamenica u Tuzli nije poletjela prema pravoslavnoj crkvi. Nas je islam, takav kakav je, spasio od osvete i revanšizma“, rekao je ef. Karić.
Nakon uvodnih izlaganja uslijedila je veoma živa rasprava između učesnika debate i publike u Mediacentru. Postavljena su brojna, zanimljiva pitanja. „Ovo je samo početak našeg dijaloga o ovoj temi. Važna je komunikacija, važno je razgovarati“, rekla je na kraju, moderator Slobodanka Dekić.
Autorka: Ljiljana Pirolić, Sarajevo (DW)

Islam i mediji u BiH: Na javnoj sceni niko nije nedodirljiv- Radio Sarajevo

U demokratskom društvu na javnoj sceni niko nije nedodirljiv i svako je podložan kritici, pa tako i Islamska zajednica u BiH, zaključak je debate „Islam i mediji u BiH“, koja je održana u srijedu u sarajevskom Mediacentru.

Kako porodica Smith saznaje o islamu
Debata je organizirana povodom dolaska profesora Georgia University, Iana Almonda, koji je objavio nekoliko knjiga o medijskom tretiranju islama i muslimana na Zapadu. Pored Almonda, koji je u sklopu posjete održao i predavanje na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, u debati su učestvovali Faruk Borić, zamjenik urednice „Oslobođenja“, Muhamed Jusić, teolog i publicista, te glavni imam Medžlisa Islamske zajednica Tuzla, dr. Amir ef. Karić.

Almond je naglasio da se islam u medijima na Zapadu promatra kroz prizmu dva straha - od imigranata i terorizma, a najveći i najutjecajniji mediji uglavnom podliježu pritisku „senzacije“ i „infotaimenta“, izvještavajući o islamu bez dovoljno kontekstualizacije i istraživanja. Ljevičarski mediji ipak pokušavaju umaći stereotipima i predrasudama, ali oni nisu efektivni, isto kao i Internet.

Savremeni mediji ne mogu odigrati veliku ulogu u predstavljanju i percepciji islama i muslimana jer se većina običnog stanovništva još uvijek „oslanja“ na centralne informativne emisije na TV-u i najpopularnije novine.

„Prosječna porodica Schmitt iz Frankfurta ili porodica Smith iz Liverpoola informacije uglavnom prima preko večernjih TV dnevnika, a oni se malo oslanjaju na svoje dopisnike, traže senzacije i služe politici“, kaže Almond.
Islam i kao sigurnosni problem
Sa Almondovom konstatacijom da je „11. septembar“ radikalizirao problem, ali i da dolazi do pomaka u posljednje dvije-tri godine, složio se i Muhamed Jusić, koji je ustvrdio da je teroristički napad na WTC utjecao i na situaciju u BiH.

„Tako je problem selefizma/vehabizma, a time i problem islama, u Bosni i Hercegovini odjednom postao ne samo kulturalni i društveni nego i sigurnosni problem“, dodao je Jusić.

Međutim, i neki religijski krugovi, smatra Jusić, smatraju da su „apsolutno nedodirljivi u javnom prostoru“, pri čemu niko nema ekskluzivno pravo na javnoj scenu, a niko ko se ne slaže sa stavovima IZ ne može odmah biti proglašen islamofobom.

Nesnalaženje u demokratskom sistemu
Urednik „Oslobođenja“ Faruk Borić naglasio je da ima propusta i neprofesionalnosti u medijskom izvještavanju o Islamskoj zajednici i reisu Ceriću, ali je i stava da se „Islamska zajednica, nakon što je bila pod pritiskom i ušutkana u jednom totalitarnom režimu, nije dobro snašla u procesu demokratskih promjena i na otvorenoj javnoj sceni, i kao takva nije spremna na utemeljenu kritiku“.

Ipak, i kada reagira na neutemeljene kritike, koje se ne obaziru dovoljno na kontekst ili koje koriste neprimjeren jezik, Islamska zajednica, odnosno reis Cerić, često koristi neprimjerene kvalifikacije, za šta je naveo primjer kada je Cerić za Vildanu Selimbegović kazao da njen problem „treba riješiti Freud“.
Medijska slika islama je uglavnom pozitivna
Glavni tuzlanski imam je podcrtao da mediji u Bosni i Hercegovini uglavnom pozitivno i objektivno izvještavaju o Islamskoj zajednici i muslimanima, za šta je naveo primjer emisija na BHT-u i FTV-u (Duhovni mostovi i Mozaik religija).

„Ipak, događa se da neki novinari bespotrebno potcrtavaju neke stvari, želeći nekom događaju dati neki 'islamski' kontekst. Naprimjer, evo, kada je nedavno Muradif Hamzabegović zvani Hamzabeg u Tuzli uhapšen zbog trgovine ljudima, jedna televizija je nekoliko puta naglasila da se njegov auto-otpad zove 'Halal' i u prilogu fokusirala levhu na ulazu u prostorije auto-otpada. Takve stvari su potpuno bespotrebne i štetne“, smatra dr. Karić.

On je naglasio da je Islamska zajednica dio građanskog društva i da kao takva ima određena prava, ali i obaveze, i da je stoga podložna javnoj kritici. No, kako je u BiH sve u tranziciji, smatra Karić, tako je i odnos Islamske zajednice i medija u demokratskom društvu u jednom procesu, ali da jesu primjetni pozitivni pomaci.

kenan, radiosarajevo.ba

25.5.10

Nedostatak saradnje i kvalitetnih sadržaja

Autorski osvrt/ za Mediacentar Sarajevo

Slika islama u bh. medijima- kako bh. mediji izvještavaju o islamu

Nedostatak saradnje i kvalitetnih sadržaja

O islamu u bh. medijima izvještava sporadično, senzacionalistički i
kroz prizmu dnevnopolitičkih interesa, dok istovremeno IZ skoro da nema
bilo kakvu jasnu strategiju odnosa s medijima.


Piše: Muhamed JUSIĆ

Bosanskohercegovačko društvo kada je riječ o izvještavanju o religiji, pa tako i o islamu, kao i u svim drugim aspektima društvenog života, još uvijek prolazi famozni proces tranzicije, kojeg karakteriše spontanost, nedosljednost i svojevrsno lutanje. Tako smo u periodu od urušavanja komunističkog režima kada se, prema svjedočenju jednog poznanika, znalo desiti da se urednik jedne novine na partijskom sastanku nadležnog tijela propituje zbog toga što se na panorami bh. gadova koje njegov list objavljuje javlja prevelik broj munara i kada je religija sistematski ostavljena na marginama društva „da odumre“, došli do vremena kada je vjera postala sveprisutna i kada joj se prema nastojanju nekih krugova treba osigurati status nedodirljivog u javnom prostoru.

To nas je skoro dovelo do blokovske borbe unutar društva i medijske scene u kojoj nerijetko na strani tzv. građanskih medija imamo recidiv komunističke ideologije prema kojoj ni vjera ni vjernici nemaju mjesta u javnom prostoru, osim ako izvještavanje o tome ide u prilog kreiranja stereotipa o vjerujućim kao zaostalim, asocijalnim i nerijetko po društvo opasnim elementima. Istovremeno, uslovno rečeno, drugu stranu su zauzeli oni koji smatraju kako se o vjeri, pa čak i o vjerskim liderima i radu vjerskih zajednica, može i mora govoriti samo afirmativno te da je svaki kritički osvrt na rad vjerskih velikodostojnika nasrtaj na vjerske slobode. Obje strane bi uslovno javni prostor htjele ekskluzivno za sebe, te bi sve tokove u društvu rado podredili svojoj viziji svijeta. Građansko demokratsko društvo će od svih njih zahtijevati da naviknu da niko nema ekskluzivno pravo na javni prostor i da ničiji javno izneseni stav ne može biti van dometa kritike.

Možda je jedan od razloga koji održava ovu paradigmu i taj što tu nazovi borbu dobrim dijelom s obje strane vode (generacijski) ljudi koji imaju svježe sjećanje na onaj režim, tako da jedni u svakoj kritici vjerskih zajednica vide pokušaj da se njihove slobode sputaju, dok drugi u svakom pojavljivanju vjere u prostoru javnog vide nasrtaj na njihovu verziju sekularizma i njihove jedine ispravne, racionalne, moderne i prihvatljive (ne)vjere ateizma.
Kroz prizmu ovog sukoba svjetonazora treba sagledavati proces izvještavanja o islamu u bh medijima, ali i načinu na koji IZ nerijetko istupa u javnosti.

Odjeci 11. septembra

Kada je riječ o izvještavanju o islamu, možda za razliku od drugih konfesija na ovom našem području, situacija se dodatno usložnila nakon 11. septembra 2001. godine i terorističkih napada na SAD iza kojih je stajala teroristička organizacija El-Kaida koja se predstavlja da nastupa u ime islama.

Skoro redovno se u značajnom dijelu domaćih (čak i tzv. sarajevskih) i regionalnih medijima o islamu neselektivno počelo pisati kroz prizmu onog što je američka administracija Georga Busha nazvala „ratom protiv terorizma“ i kroz stavove tzv. pripadnika vehabijskog ili selefijskog pokreta. Predstavnici tih manjinskih skupina unutar muslimanske zajednice u BiH su dobivali više prostora nego svi ostali zvanični predstavnici IZ BiH.

Vremenom se pitanje navodnog islamističkog ekstremizma i povezanosti bh. muslimana sa El-Kaidom pretvorilo u političko pitanje i čitavu jednu kampanju koja je zarad dnevnopolitičkih šićara sistematski nastojala sve što ima veze s islamom predstaviti kao potencijalnu prijetnju „zapadnom načinu života“. Sva dešavanja u proteklom ratu na teritoriju BiH su se neposredno nakon 11. septembra pokušala reinterpretirati, naročito u medijima u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj, te hrvatskim i srpskim medijima u BiH, a ključni detalj u svim tim analizama je bio islam i njegove manifestacije u bh. društvu. Tako se dešavalo da na jednom javnom servisu u BiH u prilogu o bjekstvu iz zeničkog zatvora jednog osuđenika arapskog porijekla koji se dovodio u vezu sa međunarodnim terorizmom i drugim kriminalnim aktivnostima u pozadini biva emitovan snimak Careve džamije u Sarajevu. Na neki način islam je od duhovnog i vjerskog postao sigurnosno pitanje i ta slika islama u BH medijima je dobrim dijelom aktuelna i danas.

Kako izvještavati o islamu kao vjeri

S obzirom da se novinarstvo prije svega bavi događajima i djelomično ličnostima, tako se izvještavanje o vjeri pa i islamu, izuzmemo li islamofobična izvještavanja inspirisana događajima od 11. septembra, svodi na izvještavanje o redovnim vjerskim manifestacijama. Rijetki su primjeri novinarskih priloga, bilo u štampanim ili elektronskim medijima, koji se religijom bave, ako ne s ciljem da se javnost educira i upozna s vjerskom praksom i učenjem, ono barem fenomenološki. Naravno da se od medija koji nisu u vlasništvu vjerskih zajednica ne može tražiti da promovišu i tumače učenje određene konfesije, ali bi se u njihovim sadržajima trebalo naći prostora za priloge koji educiraju i rasvjetljuju pojedine aspekte vjere i vjerske tradicije. Ovo je utoliko bitnije imajući na umu da istraživanja pokazuju da ljudi u bh. društvu jako malo znaju o vjeri drugog i da je to jedan od glavnih razloga netrpeljivosti i bujanja stereotipa.

Naravno u praksi stvari ne stoje tako, jer svi znamo da se događaji u svijetu medija vrednuju kroz četiri svojstva: novost, brzina, dramatika i relevantnost. Onda ne treba čuditi što religija i vjerske zajednice u medijima dobiju prostor samo kada se povezuju sa skandalom što kod vjerskih zajednica stvara osjećaj da su mediji neprijateljski nastrojeni prema njima i da biraju samo kompromitirajuće sadržaje.

Na privatnim i javnim televizijskim stanicama svjedoci smo izdvajanja posebnih termina u kojima se tretiraju vjerske teme i tu postoji prostor da se, za razliku od informativnog programa ili možda čak dnevnih novina, ima drugačiji pristup. Ali ni tu stvari ne stoje puno bolje. Tzv. vjerski program se, naročito tokom mjeseca ramazana kada neke privatne televizije imaju višesatni specijalni program, sve češće pretvara u nešto što je neko nazvao infotejment u kojem sve više prostora zauzimaju koncerti tzv. duhovne muzike, spotovi čitave plejade novokomponovanih izvođača ilahija i kasida, te reportaža iz „neke muslimanske zemlje“.

Istovremeno o vjerskim emisijama na javnom servisu, kada je konkretno riječ o Islamskoj zajednici BiH, mogle su se čuti kritike kako se islam u takvim emisijama na RTRS-u predstavlja kao novi i manjinski fenomen na tom dijelu BiH, dok je jedan od imama na stranicama zvaničnog glasila IZ BiH Preporod urednicima srodne emisije na FTV-u zamjerio što se islam u tim emisijama predstavlja kao nešto što se isključivo povezuje sa ruralnim stanovništvom, te mu se time oduzima urbana dimenzija.

Urednici tih medija, ne samo na javnom servisu, nego i na brojnim lokalnim medijima se žale kako im nedostaje saradnje i kvalitetnih sadržaja koje oni ne mogu pripremiti bez podrške, u konkretnom slučaju, Islamske zajednice. Sve to još jednom dokazuje tezu s početka teksta- da se o islamu u bh. medijima izvještava sporadično, senzacionalistički, nerijetko bez posebnih profesionalnih standarda i kroz prizmu dnevnopolitičkih interesa, dok istovremeno Islamska zajednica skoro da nema bilo kakvu jasnu strategiju odnosa s medijima (na čemu se tek posljednjih nekoliko mjeseci nešto radi).

20.5.10

Učešće u razgovoru sa prof. Ian Almondom na temu "Islam i mediji u BiH"

Mediacentar Sarajevo i British Council vas pozivaju na razgovor

ISLAM i MEDIJI U BiH

Srijeda, 26. maj, 2010. godine, 17.00 h

Povodom gostovanja Ian Almond-a u Sarajevu, profesora na Georgia State University i autora nekoliko prominentnih dijela o islamskoj misli i Islamu na Zapadu, pozivamo vas da nam se pridružite na javnom razgovoru o Islamu u/i bh. medijima - postoji li otvorenost za kritiku, dijalog, drugačije poglede, postoje li (nerealna) očekivanja? Kako se sa različitim pitanjima vjere i Islama nose britanski mediji, posebice nakon 11. septembra?

Pored profesora Almonda, na razgovoru će nam se pridružiti: Muhamed Jusić, teolog i novinar; Faruk Borić, zamjenik glavnog urednika Oslobođenja; dr. Amir – ef. Karić, glavni imam Medžlisa u Tuzli.

Razgovor će se održati u Mediacentru, Kolodvorska 3, u srijedu, 26.05.2010. sa početkom u 17.00 h.
Više informacija možete dobiti putem e-mail adrese kontakt@media.ba ili telefona 033.715.840. Ulaz slobodan!

Očekujemo Vas!

Mediacentar Sarajevo i British Council


Mediacentar Sarajevo and British Council are inviting you to the public discussion

ISLAM and MEDIA in BH

Wednesday, 26th of May, 2010, 5 pm

On the occasion of guest lecturing of Ian Almond, Associating Professor at the Georgia State University, author of several prominent works on Islamic thought and Islam on the West, we are inviting you to join us at the public discussion on Islam and/in BH media. Is there space and openness for critique, dialogue, different views; are there (unrealistic) expectations? How do media in the UK deal with the different questions of faith and Islam, especially after September 11th?

Together with professor Almond, our guests are - Muhamed Jusić, theologist and journalist; Faruk Borić, editor of the daily paper Oslobođenje; Dr. Amir – ef. Karić, main Imam in Tuzla.

The public discussion will be held in Mediacentar Sarajevo, Kolodvorska 3, on Wednesday, 26th of May, 2010 at 5 pm. For more information please contact us at e- mail address kontakt@media.ba or telephone 033.715.840. Entrance is free and translation will be available!

We are expecting you,

Mediacentar Sarajevo and British Council

16.5.10

Hoće li Obama skinuti stigmu terorizma s islama?

Američki predsjednik Barack Obama je naredio reviziju Američke nacionalne sigurnosne strategije s ciljem da se iz nje izbace svi termini koji povezuju islam sa terorizmom- prenose svjetske agencije.

Piše: Muhamed Jusić (magazin Start, 11.05.2010. broj 297)

Prema pisanju Anwara Iqbala iz Dawn.com-a zvaničnici iz Obamine administracije su potvrdili kako će termini kao što su „islamski radikalizam“ biti izbačeni iz Nacionalne sigurnosne strategije, dokumenta kojeg je izradila ranija administracija kako bi ocrtao Bushovu doktrinu preventivnih ratova.

Dobro i zlo Georgea W. Busha
Inače Američka nacionalna sigurnosna strategija (The National Security Strategy of the United States of America) je dokument koji periodično za potrebe američkog Kongresa priprema izvršna vlast, a u kojem se navode glavni sigurnosni izazovi za državu i planovi kako izvršna vlast planira da ih riješi. Američki, ali i svjetski mediji obično terminologiju u svojim izvještajima crpe upravo iz ovog dokumenta.
U Bushovoj eri, zvanični dokumenti su rat protiv terorizma opisivali kao „borbu protiv militantnih islamskih (ili islamističkih) radikala… veliki ideološki konflikt s početka 21. stoljeća“ i sl. Ta terminologija se dobrim dijelom uklapala u neokonzervativnu sliku svijeta u kojoj vlada sukob dobra i zla, a u kojem je Amerika, njen društveni poredak, vjera i način života jedini ispravan i model koji oslikava univerzalno dobro. Naravno, ista ta terminologija je ukorijenjena i u Samuel Phillips Huntingtonovoj teoriji o sukobu civilizacjia iz 1993, odnosno 1996. Međutim, većini je odavno bilo jasno da takav pristup tzv. „ratu protiv terorizma“stvara više problema nego što ih rješava.
Zato je ova odluka Obamine administracije dočekana, naročito u muslimanskom svijetu, ali i u akademskim krugovima širom svijeta, s oduševljenjem, te uz nadu da se neće zaustaviti samo na promjeni terminologije, nego da će je slijediti i zvanična politika koja će početi skidati stigmu terorizma sa islama i muslimana.
Ovaj potez je, čini se, samo još jedan dio šire strategije na kojoj Amerika od dolaska Obame u Bijelu kuću radi ne samo u okvirima „rata protiv terorizma“ nego i cjelokupnog odnosa prema islamu i muslimanskom svijetu.
Konkretna odluka je utemeljena na instrukcijama koje je 2008. godine izradio Američki protuteroristički centar (US National Counter-Terrorism Centre ) usvojivši dokument nazvan „Riječi koje djeluju i riječi koje ne djeluju- vodič za protuterorističku komunikaciju“(Words that Work and Words that Don’t: A Guide for Counter-Terrorism Communication) u kojem se sugeriše da se El-Kaida više ne naziva islamskom ili muslimanskom organizacijom jer to samo „nesvjesno daje legitimitet“ njihovim postupcima. Centar naglašava da njihovi zaključci nisu obavezujući za američke dužnosnike, niti da se te smjernice trebaju slijediti kada se izrađuju službeni izvještaji, analize ili stručni radovi, nego ih se treba shvatiti kao korak ka postizanju boljeg razumijevanja u duhu pravila PR-a prema kojem nije bitno šta se kaže nego šta oni kojima se govori čuju.

Je li islam sve što čine muslimani?
Unutar muslimanskih zajednica širom svijeta traje, prije svega ideološka borba, za „dušu islama“. U tom konfliktu apsolutna većina „kulturoloških“ i „vjerujućih“ muslimana želi pokazati kako nije sve što čine muslimani islam, a naročito ne ono što čine bombaši samoubice koji u ime islama ubijaju civile širom svijeta. Kada nasuprot toga imate političku i medijsku mašineriju koja čini sve da upravo te ekstremiste prikaže kao jedine predstavnike islama, onda je očito da takve institucije čine medvjeđu uslugu. Zato nije došlo kao iznenađenje što su brojne muslimanske organizacije, među kojima je i Savjet za američko-muslimanske odnose (The Council on American- Islamic Relations) pozdravio ovaj potez nazivajući ga „korakom u pravom pravcu“.
Čini se da je zvanična Amerika napokon na tragu shvati da nije u njenom, niti bilo čijem drugom, interesu da se stvori dojam kako je „rat protiv terorizma“ ustvari rat protiv islama. I ranije, još za vrijeme kada su neokonzervativci vodili ključnu riječ u Washingtonu, brojni intelektualci i eksperti su upozoravali kako poistovjećivanje terorizma sa islamom ide na ruku onim militantnim islamistima koji se žele prikazati kao stvarni predstavnici islama i muslimana.
Zato se u „Vodiču za protuterorističku komunikaciju“ posebno podcrtava kako administracija u Washingtonu, ali i mediji, trebaju izbjegavati da terorističke organizacije nazivaju islamskim i da ne forsiraju „sukob Amerike sa islamom“ jer to je upravo ono što El-Kaidina medijska mašina pokušava proturiti. U strategiji se podsjeća kako bi bilo pogubno izgubiti podršku tako značajnog dijela svjetske populacije koja sebe smatra muslimanima i da ni Amerika, niti bilo ko drugi, ne može sebi dopusti luksuz da protiv sebe okrene sve muslimane svijeta zato što će ih sve smatrati odgovornim zbog onoga što čini jedna mala skupina. Nadalje, dokument sugeriše kako iako El-Kaidina mreža iskorištava vjerska osjećanja i nastoji koristiti vjeru da opravda svoje postupke, ona se ipak treba tretirati kao nelegitimna politička organizacija, podjednako teroristička i kriminogena.

Kultu sklona organizacija El-Kaida
Umjesto nazivanja terorističkih organizacija islamskim ili muslimanskim strategija predlaže da se one opisuju pojmovima kao što su totalitarne, terorističke ili nasilno ekstremističke, tj. terminima za koje se kaže da su „općepoznati termini koji na adekvatan način definišu našeg neprijatelja i istovremeno mu oduzimaju svaki oblik legitimiteta“.
Na temeljima iste teze strategija predlaže i da se „teroristi više ne nazivaju mudžahidima, niti njihove akcije džihadom“. „Mudžahid (ili mudžahedin) je sveti ratnik, odnosno pozitivna karakterizacija u islamskoj tradiciji u kontekstu pravednog rata. U arapskom jeziku džihad je „ulaganje truda na Božijem putu“ i koristi se u brojnim drugim kontekstima mimo onog ratnog. Nazivati naše neprijatelje mudžahidima, a njihov pokret globalnim džihadom znači nesvjesno legitimiziranje njihovih postupaka“- kaže se u dokumentu.
Usto, predlaže se da zvanični dužnosnici u budućnosti kada govore o El-Kaidi i njenim simpatizerima koriste pojmove kao što su „kult smrti“, „kultu sklona organizacija“, „sektaški kult“, „nasilni kultisti“. Također, se predlaže čak i odvajanje pojma islamizam i islamistički od terorističkih organizacija, kako bi se njima ubuduće opisivale organizacije koje zagovaraju politički islam, ali ne nužno i terorizam.
Iz dosadašnjeg iskustva postoje opravdani strahovi kako bi se efikasnom hvatanju ukoštac sa izazovom terorizma nekih islamističkih skupina i definiranju razumne strategije borbe protiv terorizma ponovo mogla ispriječiti čitava plejada novokomponovanih eksperata za islam i „islamistički terorizam“ koji su preko noći ugrabili priliku da se domognu dobro plaćenih pozicija u sigurnosnim agencijama, medijima i naučnim institutima, ne samo u SAD-u nego i širom svijeta. Njihov cilj nije riješiti problem, nego ga konstantno držati aktuelnim, kako bi sebi osigurali materijalnu korist. Nisu rijetki slučajevi da takvi kvazi-eksperti svojim mišljenjima, kasnije pretočenim u političke odluke, samo dodatno pogoršavaju problem i stvaraju uslove za daljnju radikalizaciju muslimanskih masa.

11.5.10

Sezona lova na nikabe i burke

Bez obzira šta mislili o muslimanskim pokrivalima za ženska lica i tome šta ona simboliziraju, ništa manje nije zabrinjavajuća spoznaja da država daje sebi za pravo da bilo kome određuje kako će se oblačiti i koje lične izbore može donositi. Zato je još u januaru 2010. kada je Francuska nagovijestila mogućnost zabrane nikaba u javnim institucijama, u 'The New York Timesu' osvanuo uvodnik pod naslovom „Talibani bi vam aplaudirali".

Piše: Muhamed Jusić- H-Alter


Donji dom belgijskog parlamenta je ovih dana skoro jednoglasno prihvatio zakon kojim bi se muslimankama u toj zemlji zabranilo nošenje burke i nikaba (odjevnih predmeta koji prekrivaju lice). Zabrana se odnosi na sva javna mjesta poput ulica, parkova, sportskih igrališta i sl. U obrazloženju svoje odluke zastupnici su ustvrdili da „pokrivanje lica simobolizuje represiju nad ženama što se protivi osnovnim ljudskim pravima“. Nakon potvrde u Donjem domu, Zakon ide pred Senat. Očekuje se da će tamo biti potvrđen u junu ili julu čime će Belgija postati prva država u Evropi koja je donijela takvu zabranu
Slični zakoni predloženi su i u Francuskoj. Poslanici stranke predsjednika Nikolasa Sarkozyja kažu da su odlučni u zalaganju za potpunu zabranu nikaba te da će nacrt zakona o ovom pitanju biti predstavljen u narednim sedmicama.
Nekako u isto vrijeme, Radio DW izvještava o tome kako u Švicarskoj ”dio političara nakon referenduma o minaretima planira predložiti i zabranu burke”. Kršćansko-demokratska stranka je u svom priopćenju kojim najavljuje zakonsku inicijativu naglasila da je „burka fundamentalistički simbol omalovažavanja žena“. Švicarska organizacija bivših muslimana i socijaldemokratskog ženskog pokreta je pak najavila da će, ukoliko odgovarajući zakon ne prođe u parlamentu, pokrenuti inicijativu za raspisivanje referenduma o tom pitanju- izvještava DW.
Također, samo prije koji dan mediji su prenijeli kako će jedna mlađa žena morati da plati kaznu od 500 eura pošto je prekršila naredbu gradskih vlasti u Novaru na sjeveru Italije, jer je nosila burku. Gradska policija sinoć je pokušala da identifikuje ženu, ali pošto je odbila da se identifikuje, naloženo joj je da plati kaznu od 500 eura. „Prema mojim saznanjima, ovo je prvi takav slučaj u Italiji", izjavio je za AFP Mauro Franzineli, zvaničnik policije u opštini Novara u Pijemontu.
Ne tako davno, Francuska policija novčano je kaznila muslimanku koja je vozila automobil sa nikabom na licu, koji joj je otkrivao samo oči. BBC je izvijestio da je policija grada Nanta kaznu objasnila činjenicom da nikab značajno smanjuje vidno polje, što može uzrokovati saobraćajnu nesreću.

Ovih nekoliko uzastopnih slučajeva je ponovo aktueliziralo pitanje prisustva nekih tradicionalnih običaja muslimanskih naroda u javnom prostoru Evrope, te samo manjim dijelom pitanje položaja žene u takvim zajednicama. Ali, u tu žustru debatu nisu uključeni samo zakonodavci spomenutih evropskih zemalja i njihove muslimanske zajednice, kao bi se očekivalo, nego i brojni drugi slojevi društva kojima se učinilo da je ovdje „u igri“ puno više od namjere da se tim ženama istinski pomogne.
Prve sumnje u stvarne namjere odluke, u konkretnom slučaju belgijskih parlamentaraca, pojavile su se nakon što se ispostavilo da je to jedino pitanje koje je taj dan, još jednoglasno, usvojeno u toj politički nestabilnoj državi čiji se političari već duže vremena ne mogu dogovoriti ni oko čega, zbog čega se čak i opstanak Belgije kao jedinstvene države dovodi u pitanje. Mnogi su u tome vidjeli klasičan, toliko puta ranije u političkim igrama Evrope (ali i ne samo nje), viđen manevar skretanja pažnje sa stvarnih problema države na one mane važne, ali za javnost privlačne teme. Oni koji zastupaju ovaj stav, kao dokaz nerelevantnosti ovog zakona i njegovog nasilnog politiziranja navode činjenicu da iako u Belgiji živi gotovo pola milona muslimana, samo tridesetak žena u cijeloj državi nosi burku ili nikab. To prema njima ukazuje na to da se ne radi ni o kakvom ozbiljnom problemu, naročito ne u vrijeme tako teške ekonomske i političke situacije i u vrijeme kada imigrantske zajednice, među kojima su i muslimani, imaju daleko veće probleme za čije rješavanje traže pomoć države.
Situacija je identična i u drugim evropskim zemljama gdje se vode slične debate. Tako se procjenjuje da u Njemačkoj živi više od četiri miliona muslimana, a da manje od stotinu žena nosi neki oblik burke. U Francuskoj ih ima preko pet miliona, a procjenjuje sa da oko dvije hiljade žena nose ovaj oblik tradicionalne nošnje.


Zato listajući zvanična saopštenja brojnih muslimanskih organizacija u Evropi, ali i internet foruma na kojima se okupljaju muslimani, da se primijetiti kako su oni belgijsku odluku, kao i najavu sličnih odluka u drugim evropskim zemljama, shvatili na jedan sasvim drugačiji način. Većina njih, iako ne podržavaju nošenje nikaba i to ne smatraju vjerskom obavezom, u posljednjim odlukama njihovih vlada vide skrivenu poruku identičnu onoj koji su odaslali Švicarci svojom referendumskom odlukom o zabrani izgradnje minareta, poruku kojom se želi reći da muslimani nisu dobrodošli u Evropi i da se bilo kakvo javno manifestovanje njihovih vjerskih ubjeđenja neće tolerisati.
Na jednoj konferenciji koja je ovih dana održana u Sarajevu a koja se bavila temom suočavanja s prošlošću na kojoj su učešće uzeli stručnjaci i aktivisti građanskog društva iz dvadeset i tri evropske zemlje, u pauzama radnog dijela zametnula se i rasprava o temi zabrane minareta i nikaba. S obzirom da se radi o respektabilnim sagovornicima od koji brojni imaju godine iskustva na pitanjima zaštite ljudskih prva bilo mi je interesantno njihovo mišljenje o čitavom slučaju. Zanimljivo je kao je većina mojih sagovornika u tome vidjela puki politički populizam kojem nije cilj zaštiti prava žena za koje se plaše da nošenje nikaba nije bio njihov lični izbor, nego prikupljanje poena u vrijeme kada radikalne desničarske stranke uzimaju sve veći dio političkog kolača i to upravo na antiimigrantskim zakonima. Jedan od mojih sagovornika mi je samo rekao: „Teško je stvoriti nova radna mjesta koja su Evropljanima tako potrebna u ovoj godini krize, a puno je lakše raspirivati antimuslimanske stavove i skretati pažnju sa stvarnih problema.“

Sličnog mišljenja su brojni drugi stručnjaci za integraciju koji su ovih dana iznosili svoj stav o ovom pitanju a koji upozoravaju kako bi bilo kakav pokušaj rješavanja pitanja isključenosti žena iz javnog života i praktičnih problema koje nošenje nikaba stvara u jednom modernom društvu silom bilo nedjelotvorno, pa čak i besmisleno. Vijeće Evrope dijeli to mišljenje i smatra kako "Zabrana burke i nikaba neće osloboditi žene ali bi mogla voditi njihovom daljem otuđenju u evropskim društvima". I dok su se pojedine publicistkinje i naučnice muslimanskog porijekla u Njemačkoj otvoreno izjasnile za uvođenje zabrane barem u javnim i državnim ustanovama, poput bivše parlamentarne zastupnice Lale Akgün koja je za radio DW izjavila kako je "burka zatvor za tijelo, koji krši ljudska prava“, većina drugih muslimanskih pojedinaca i organizacija, kao što je Centralno vijeće muslimana u Njemačkoj, nisu tog mišljenja. Oni se plaše da bi takva odluka bila kontraproduktivna i da bi, kao što to tvrdi i Vijeće Evrope, samo još više doprinijela potiskivanju tih žena iz društva.
Naime, postoje opravdane sumnje da će brojne žene kada budu suočene sa izborom da li da odustanu od nikaba ili javnih usluga odustati od ovih drugih. Jer pitanja vjere i ubjeđena nisu stvari s kojima se može nositi silom i zabranama, što historija svake religije nedvosmisleno pokazuje. Oni su mišljena kako se takvim ženama može bolje pomoći ako ih se ohrabruje da se integrišu i otvaraju prema ostatku svijeta, a ne da ih se dodatno gura iz društva i potiče na samoizolaciju.
U raspravama koje su se ovih dana vodile u zemljama EU-a moglo se čuti i to kako je bilo bolje pooštriti mehanizme i donijeti zakonske okvire koji bi osigurali da se spriječi nametanje nikaba onim ženama koje ne žele da ga nose.
Za one koji se protive zabrani nije ni argument to što većina današnjih islamskih autoriteta, poput šejha Jusufa El- Kardavija, ne smatra nikab vjerskom obavezom, jer evropsko zakonodavstvo ne počiva na šerijatu nego individualnim slobodama i u tom smislu uopšte nije relevantno kakav status nikab ima u šerijatskom pravu. Istom logikom, oni smatraju kako zabrana nošenja hidžaba (prikrivanja kose maramom, ali ne i lica) na turskim univerzitetima ili pak zabrana nošenje nikaba na jednom od najstarijih i najrespektabilnijih islamskih sveučilišta El-.Azhar u Kairu koju je uveo bivši šejhul-Azhar Et-Tantavi ne može biti argument Evropi, jer „kuda to ide Evropa ako se počinje služiti metodama onih zemalja koje kritikuje ili im ne da članstvo zbog takvih i sličnih postupaka“.


.Bez obzira šta mislili o muslimanskim pokrivalima za ženska lica i tome šta ona simboliziraju, ništa manje nije zabrinjavajuća spoznaja da država daje sebi za pravo da bilo kome određuje kako će se oblačiti i koje lične izbore može donositi. Zato je još u januaru 2010. kada je Francuska nagovijestila mogućnost zabrane nikaba u javnim institucijama, u 'The New York Timesu' osvanuo uvodnik pod naslovom „Talibani bi vam aplaudirali".
Pojašnjavajući stav Vijeća Evrope za ljudska prava njegov komesar Thomas Hammarberg je za medije izjavio „kako žene treba da biraju šta će da obuku nezavisno od njihovih zajednica ili državnih vlasti“. "Snažno reagujemo protiv svakog režima koji zakonom propisuje da žene moraju nositi takvu odjeću, ali naše protivljenje takvim represivnim metodama ne treba da vodi zabrani te odjeće u drugim zemljama jer bi to probudilo ozbiljna pitanja o usklađenosti te odluke s međunarodnim standardima ljudskih prava", kaže Hammarberg u saopćenju Vijeća Evrope objavljenom povodom Međunarodnog dana žena.
I uistinu, bez obzira kakav imate stav o nikabu i tome šta on simbolizuje, ostaje zabrinjavajuća spoznaja da država bilo gddje u svijetu sebi daje za pravo da bilo kome određuje kako će se oblačiti i koje lične izbore može donositi. Zato je još u januaru 2010. kada je Francuska nagovijestila mogućnost zabrane nikaba u javnim institucijama u The New York Timesu osvanuo uvodnik pod naslovom „Talibani bi vam aplaudirali“.
Objavljeno na H-Alteru, a tekst su, među ostalim, preuzele i E- Novine, Protest.ba, Abraš MEDIA i brojni drugi portali.

7.5.10

Na konferenciji o vjeri i „liječenju sjećanja“

U Vogošći je prethodna četiri dana trajala konferencija pod nazivom „Liječenje sjećanja“, koju je organizovalo Svjetsko vijeće crkava i Međureligijski institut BiH.
Ja sam svoje izlaganje o trenutnom stanju procesa suočavanja sa prošlošću, izazovima i perspektivama kroz prizmu vjerskih zajednica (sa posebnim osvrtom na IZ BiH) imao jučer. Iako zbog drugih obaveza nisam mogao prisustvovati sva četiri dana, u dva dana koliko sam bio prisutan imao sam priliku upoznati se sa brojnim korisnim iskustvima iz čitavog svijeta, te naučiti mnogo toga o samom procesu. Osim toga, sreo sam neke stare poznanike i upoznao jako veliki broj zanimljivih sagovornika iz čitavog svijeta s kojim sam dogovorio nadam se korisne oblike saradnje.
Naša zemlja izabrana je za domaćina, jer organizatori smatraju da u bh. društvu još nema pomirenja niti spremnosti da se suočimo s prošlošću. Cilj ovog skupa bio je uporediti iskustva iz 23 evropske zemlje na promovisanju pomirenja kao zadatka religije. Za pomirenje je najvažnije slušati druge, smatra i Dieter Brendes, moderator konferencije „Liječenje sjećanja“.
„Pomirenje je, prema definiciji, uspješno neslaganje. Znači, to nije borba za istinu. To je zajedničko suočavanje s onim što se desilo i prepoznavanje priča i stavova drugih s poštovanjem“, izjavio je Brendes za Hayat TV

Ovako je o konferenciji izvijestila FENA:


VJERSKI PLURALIZAM OSNOVA ZA PROGRES A NE ZA KONFLIKT

VOGOŠĆA, 6. maja (FENA) - Mozaik našeg kulturnog naslijeđa, civilizacijskih postignuća, običaja, tradicija i vjerski pluralizam je osnova za progres, a ne motiv za netoleranciju, diskriminaciju, konflikt i međusobnu destrukciju, poručeno je s evropskih međureligijskih konsultacija "Liječenje sjećanja", koje je Svjetsko vijeće crkava, uz pomoć Fonda "Pomirenje u Jugoistočnoj Evropi", organiziralo u protekla četiri dana u Vogošći.

Jedan od voditelja ovog skupa, luteranski pastor iz Njemačke Dieter Brandes, koji je u Svjetskom vijeću crkava zadužen za izgradnju svjetske mreže inicijativa za pomirenje, rekao je Feni da je glavni cilj ovog skupa bio uporediti iskustva iz 23 zemlje Evrope, iz kojih su došli učesnici, na promoviranju pomirenja kao zadatka religije.

Iako BiH nije bila posebna tema skupa, mjesto održavanja nije izabrano slučajno, jer Vijeće održava ove konferencije na mjestima gdje postoje tenzije. Tako je posljednja konferencija održana prije tri godine u Belfastu, Sjeverna Irska, a nardna će se najvjerovatnije održati u Bjelorusiji.

Glavni fokus ove konferencije bio je pomirenje putem poštovanja identiteta drugih.

Pastor Brandes kaže da je pomirenje "uspješno neslaganje", dok je sukob "neuspješno neslaganje".

- Pomirenje je dijalog, a ne rasprava. Ne borimo se za "istinu", nego poštujemo različite poglede na historiju, kazao je on.

Na otvaranju konferencije prije četiri dana obratili su se i reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić i Vanja Jovanović s blagoslovom mitropolita dabrobosanskog i patrijarha srpskog.

Brandes je naglasio da su se obojica složila da je pomirenje u društvu jedan od glavnih zadataka vjerskih zajednica.

On se, inače, ne slaže sa stavovima onih koji govore da je Evropska unija primarno kršćansko-jevrejska zajednica, jer je i islam stoljećima prisutan u Evropi. Pritom kaže da je svjestan da su samo u BiH muslimani i kršćani stoljećima živjeli zajedno u miru.

Sukobi između ljudi obično nisu vjerski. Brandes je naveo da je u tom kontekstu jučer izvjestilac iz Sjevrene Irske ukazao kako ne razumije zašto se koristi izraz "islamski terorizam" kada su počinioci muslimani, a nikad "kršćanski terorizam" kada su počinioci kršćani, kao u Sjevernoj Irskoj.

- Terorizam nije ukorijenjen u religiji, niti u islamu ni u kršćanstvu. Zato je važno da religije rade na pomirenju. To je, naravno, glavni zadatak za političare, ali mi, kao kršćani i muslimani, imamo zadatak da radimo na pomirenju, na što nas obavezuju svete knjige. Biblija kaže da kršćani imaju zadatak da mire, a siguran sam da to ima svoju paralelu i u Kur'anu, rekao je Brandes.

Danas, posljednjeg dana konferencije, održava se i sesija o nekim aspektima života u BiH, u prošlosti i sadašnjosti. Pregled historije BiH dao je prof. dr. Enver Imamović, a o historiji i identitetu iz ugla Islamske zajednice, Pravoslavne crkve, Katoličke crkve i Jevrejske zajednice izlaganja su imali Muhamed Jusić, Darko Đogo, Marko-Antionio Brkić i Eli Tauber.

Brandes je istaknuo da je glavni cilj ovih izlaganja da svako izloži svoj pogled na historiju, a da se pritom ne bori za "svoju istinu".

- Trebamo poštovati i bolna iskustva drugih, a ne boriti se za svoju "istinu", kazao je on.

(Fena) mb