Kad su hadžije nosili oko Kabe u drvenim nosiljkama- zabilješke iz Arabije

Ovih dana dok se hadžije iz čitavog svijeta spremaju da ponovo, nakon dvije godine restrikcija uzrokovanih globalnom pandemijom, obave petu islamsku dužnost svakog muslimana, a tokom mog nedavnog boravka u Haremu Meke, sjetih se kako sam upamtio vrijeme kad sam kao dječak dolazio u Meku, da su hodočasnike oko Kabe nosili u drvenim nosljkama, haman nalik košarama. Te nosiljke su zvali šabrijeh (الشبرية) i bile su napravljene od drveta i konopaca, poput malih kreveta.

Mekanski hroničari su zabilježili kako je početkom dvijehiljaditih godina i prije nego će se donijeti odluka da se šabrije zamijene kolicima u svetoj džamiji u Meki bilo evidentirano i registrovano 650 nosiljki. Većina od nekada registrovanih 2500 nosača u Haremu bili su afričkog porijekla, snažni muškarci obično sličnog rasta, od kojih su neki čitav život proveli noseći bolesne i starije hadžije na svojim glavama za određenu naknadu koju su s njima dogovarali. Nekada su šabriju nosila dvojica, a nekada četvorica. Nosiljke su češće nosili na glavama nego na ramenima i sjećam se da su se kretali u kolonama jedna nosiljka iza druge, probijajući se kroz gužve uz povremene uzvike „hašeb!“, „hašeb!“, („drvo, drvo!“) upozoravajući hadžije koji su im bili na putu da se pomjere.

Prvi pisani tragovi o korištenju ovih nosiljki su stari tri stotine godina i kažu da su ih nazvali šabrije/šibrije od et-tešbir tj. od mjerenja šibrom ili pedaljom, odnosno da su pedljima mjerili  ljude kako bi prema njihovoj mjeri pravili nosiljke. A zabilježeno je i to kako se cijena određivala i po veličini odnosno težini onoga koga se nosilo u njima.

Nosiljke kojih se ja sjećam su bile zelene, a nosači su pored Safe ispod brežuljka Ebu Kajs imali svoju bazu gdje su čekali red i da pogode cijenu nošenja. Na glavama su imali debele čvrsto svezane turbane “kamve” koje su trebale da ublaže pritisak nosila kada ih nose na glavi. Pamti se i to da su imali svoj esnaf i šejha koji je uredovao odnose među vlasnicima nosiljki i rješavao sporove.

Danas tog prizora više nema, a uprava Harema je odnedavno uvela sistem električnih kolica koja hadžije i mutemiri mogu samostalno upravljati ili će neko od osoblja to za njih uraditi. Predviđen je poseban prostor za tavaf (obilazak oko Kabe) i saj (ritualno kretanje između brežuljaka Safa i Merva) kojim se oni neometnao kreću. Danas je hodočasnicima na raspolaganju 5000 običnih i 3000 ovih električnih kolica kako bi se bolesni, stariji i osobe sa posebnim potrebama pripomogli tokom obavljanja obreda.

Tako će šabrije postati samo još jedna iščezla tradicija drevne Meke koju vrijedi makar negdje zabilježiti, a meni nije baš po volji što već pamtim stvari koje nestaju i postaju dijelom tradicije.