BIRN Joins Countering Violent Extremism Panel

Source: BIRN

Balkan Investigative Reporting Network Bosnia and Herzegovina (BIRN BiH) editor Denis Dzidic took part in a panel discussion on methods of countering violent extremism online.

BIRN BiH Denis Dzidic took part in a panel discussion entitled ‘Countering violent extremism online and protection of the right to freedom of speech’ on Friday at the Sarajevo Bristol Hotel, as part of the second annual Bosnian Forum on Internet Management.

The panelists discussed terrorist propaganda and threat of social media being used to radicalise young people.

Dzidic said that it is vital for media, when reporting on violent extremism, to be wary of sensationalism, but also added that state institutions should be more open towards journalists.

"What we are seeing in Bosnia today is that the system is confusing and the way they communicate with journalists is also confusing, so whenever an incident happens, you have on one side institutions that do not want to give any information and even when they do, often different levels give different statements, which leads to sensational headlines," he said.

Mario Janacek from the Security Ministry said that Bosnia and Herzegovina was looking for a systematic solution for preventing abuse of the internet for terrorist purposes or any other types of propaganda and hate speech.

Janacek said that terrorists had moved ahead in terms of using internet platforms, adding that they invested in marketing more than individual corporations.

“What we currently see in European practices is not promising. It does not look like it might offer any results in terms of removing such material from the internet. It is mainly focused on a certain type of censorship. According to practices applied in most of the countries, such materials are removed without too much thinking about the consequences. In some European countries, police block such content even without court warrants, so we are also considering such possibilities,” Janacek said.

Analyst and theologian Muhamed Jusic spoke about violent extremism justified by religion, primarily the practice of the so-called Islamic State, as well as giving an analysis of content published and quickly spread on social networks.

“The internet is not a key factor in radicalisation, which has to go through personal contacts and happen inside smaller circles. There must be someone whom you trust when you speak to them. However, the internet has a great importance in reinforcing those stances and additionally persuading yourself that what someone told you during a closed meeting was true,” Jusic said.

The participants at the panel discussion also discussed projects aimed at creating positive narratives via the network of ‘Super Citizens’, who are fighting against hate speech, as well as the role of the media in reporting on radicalisation and terrorism.

Seminar: Imamski poziv, vjerski radikalizam i nasilni ekstremizam

Autor: Edin Spahić (Preporod) 

U organizaciji Udruženja ilmijje IZ-e u BiH, a pod visokim pokroviteljstvom Reisul-uleme Husein ef. Kavazovića i uz potporu OSCE BiH, u ponedjeljak 24. oktobra tekuće 2016. godine u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, održan je cjelodnevni seminar za imame Sarajevskog muftijstva pod nazivom „Imamski poziv, vjerski radikalizam i nasilni ekstremizam!“

Seminar je organiziran s ciljem edukacije, podrške i jačanja časne misije imama, kako je u pozdravnoj riječi i pojasnio predsjednik OO ilmijje Sarajevo Ešref ef. Alibegović, što je prema njegovim riječima stalna zadaća ilmijje. Dobrodošlicu velikom broju imama sa područja svih medžlisa sarajevskog muftijstva uputio je i muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, koji je pozdravio ideju ilmijje i njihovo nastojanje na permanentnoj edukaciji svoga članstva, kojem je prema riječima muftije zasigurno potrebna pomoć u njihovom radu u džematima, koji su inače, a pogotovo u posljednje vrijeme na udaru i naletu raznih interesnih skupina i njihovih različitih ciljeva.

Svoju radost zbog ovog impozantnog skupa i povoda iskazao je i predsjednik Udruženja ilmijje Mensur ef. Pašalić, koji je naglasio kako su ovakvi seminari održani u Bihaću i Banja Luci, gdje su također zabilježene dobre reakcije. Prvo predavanje je održao prof. Mustafa Spahić koji je na vrlo zanimljiv način govorio o temi „Poziv imama i izazovi vremena/ vrijeme fesada i raskoli u džematu“. Drugo predavanje je održao dr. Ferid ef. Dautović koji je govorio o „Imametu i čuvanju džemata kroz kur'anske pouke“. Mr. Aljo ef. Cikotić je elaborirao temu „Živjeti vjeru – čuvanje emaneta i Poslanikova naslijeđa“, dok je dr. Mevludin Dizdarević na vrlo vispren način predstavio temu „Ko i kako govori u ime islama?“ Ovaj seminar je okončan izlaganjem koje je izazvalo najviše reakcija i zanimanja učesnika, a predavač je bio Muhamed Jusić koji je govorio o temi „Muslimanski sukobi i frakcionaštvo – korijeni i kontekstualizacija“. Seminar je okončan raspravom učesnika i evaluacijom, nakon čega je muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković proučio dovu.

Muhamed Jusić: Knjiga o najosjetljivijoj temi današnjice

PREUZMITE DOKUMENT: (format: PDF, veličina: 1.21MB)

ZAŠTITITI MLADE OD EKSTREMIZMA NA INTERNETU

Izvor:  S.M.  BHTR

U borbu protiv nasilnog ekstremizma na internetu, neophodno je u dijalog uključiti širu društvenu zajednicu u Bosni i Hercegovini, ali je i edukovati, ocijenili su učesnici Foruma o upravljanju internetom “Bh. internet: Otvoren i siguran?”, koji održan danas u Sarajevu.

Rukovodilac projekta za borbu protiv nasilnog ekstremizma pri Misiji OSCE-a u našoj zemlji Selma Zeković, izjavila je da Bosna i Hercegovina još nema adekvatan odgovor, iako postoje određene zakonske osnove.

“Što se tiče interneta, odnosno blokiranja određenih sadržaja koji podstiču na nasilje, takvi sadržaji ne podliježu zaštiti slobode izražavanja i od njih se mora zaštititi društvo”, istakla je Zeković na skupu, koji su organizovali Regulatorna agencija za komunikacije i Fondacija “Jedan svijet – platforma”.

Prema njenim riječima, OSCE je došao do saznanja da na lokalnom nivou ljudi uopšte nisu upoznati o tome šta je problem i na koji način se tu može odgovoriti, tako da ova međunarodna organizacija, zajedno sa Ministarstvom sigurnosti, RAK-om i pravosudnim institucijama, nastoji da razvije jasniji sistem.

“Svi mi, iz svojih persektiva, treba da pružimo kontranarativ, moramo pružati pozitivne priče i boriti se protiv nasilnog ekstremizma. Što je najbitnije, najranjiviji slojevi društva u Bosni i Hercegovini su i najpodložniji takvoj propagandi, tako da ih moramo zaštititi”, istakla je Zekovićeva, dodavši da mladi, a nezaposleni ljudi, spadaju u kategoriju najranjivijih.

Teolog i analitičar Muhamed Jusić naveo je da su istraživanja pokazala da internet nije ključni faktor u procesu radikalizacije, ali da se pokazao kao vrlo bitan faktor u njegovom osnaživanju.

“Da bismo imali radikalizaciju, moramo imati lični kontakt, manje grupe i to mora biti neko okruženje u kom ljudi grade socijalne veze”, pojasnio je Jusić.

RAK prati međunarodnu legislativu

Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini je bilo nekoliko internet portala koji su širili takvu ideologiju, a problem njihovog zatvaranja je bio u tome što u velikom broju slučajeva nisu registrovani u Bosni i Hercegovini.

On je naglasio da mora postojati globalna inicijativa da bi se takvi portali uklonili, te da cijeli svijet pokušava da nađe tu mjeru između slobode izražavanja i nekog pokušaja da se publika zaštiti od stavova koji pozivaju i opravdavaju nasilje.

Predstavnik RAK-a Emir Povlakić naveo je da Agencija izdaje dozvole internet servis provajderima, te da prati svu međunarodnu legislativu kada je riječ o nasilnom ekstremizmu.

“Odgovor na ovo pitanje zahtijeva angažovanje šire društvene zajednice, uključujući nevladin sektor, druga ministarstva, civilno društvo i akademsku, te tehničku zajednicu, da bi se svi zajedno borili protiv problema”, istaknuo je Povlakić.

Prema njegovim riječima, Agencija se trudi da omogući nesmetan razvoj informaciono-tehnoloških usluga, na način da svima omogući pristup i da svi imaju jednaka prava na internet.

Direktorica Fondacije Valentina Pelicer smatra da se bez edukacije šire društvene zajednice i bez pristupa internetu, ne može preuzeti kontrola nad tehnologijom.

Na Forumu će biti još dva panela – “Univerzalni pristup – da li smo svi jednaki/e?” i “Ljudska prava i biznis u internet ekonomiji Bosne i Hercegovine.

Današnji događaj je organizovan pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovinei, uz podršku Misije OSCE-a u našoj zemlji.

Borba protiv terorizma / Jezik mržnje na internetu od sada pod lupom

Izvor: BIRN- Balkanska istraživačka mreža/ Radio Sarajevo

Monitoring jezika mržnje na internetu i pozivanja na nasilje, kao i prevencija te priprema za brz odgovor prilikom napada su fokusi Akcionog plana za realizaciju Strategije za borbu protiv terorizma kojeg je usvojilo Vijeće ministara.

Akcioni plan za provođenje Strategije za prevenciju i borbu protiv terorizma, između ostalog, baviće se spregom terorizma sa drugim kriminalnim pojavama poput finansiranja terorizma i pranjem novca, organizovanog kriminala i korupcije.

Kako su Balkanskoj istraživačkoj mreži u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH) naveli u Ministarstvu sigurnosti, poseban izazov s kojim se treba suočiti je rano detektovanje budućih terorističkih aktivnosti koje imaju za cilj promovisanje nasilja.

“Bitno je istaći da usvajanje Akcionog plana dolazi u vremenu kada se na globalnom nivou intenziviraju sigurnosni izazovi, poput stranih terorističkih boraca, nasilnog ekstremizma, zločina i govora mržnje, te zloupotrebe interneta u terorističke svrhe, te je stoga u ovom dokumentu poseban akcenat dat na izazove nove dinamike terorizma i s terorizmom povezanih pojava”, naglašavaju u Ministarstvu.

Od značajnih aktivnosti, Akcionim planom su obuhvaćeni prevencija usmjerena kasprečavanju pojedinaca i grupa da odaberu nasilni ekstremizam i terorizam kao sredstvo za postizanje ciljeva, ali i zaštita od napada. Akcioni plan također predviđa istrage i krivični progon, te odgovor i reakciju na terorističke napade.

Teolog i analitičar Muhamed Jusić navodi da uz dobru Strategiju i Akcioni plan za borbu protiv nasilnog ekstremizma mora postojati i realizacija, kako sve ne bi ostalo mrtvo slovo na papiru.

“Vidio sam Strategiju i jako je dobra, zato što je po prvi put uključila preventivni segment djelovanja, a ne samo sigurnosni pristup i bavljenje posljedicama. Međutim, pravo pitanje, a to je i stvar realizacije Akcionog plana, jeste da li će biti sluha i sredstava da se to ili bar dio toga provede. Do sada, ono što je rađeno na prevenciji bilo je uz eventualnu podršku ili čak nakon incijative neke od međunarodnih organizacija i vlada. Možda možemo i dalje računati na međunarodnu podršku, ali ne možemo čitav taj proces prepustiti međunarodnim organizacijama i vladama”, ističe Jusić.

Strategija, prema riječima Jusića, podrazumijeva i uključenje lokalne i akademske zajednice, ali i vjerskih zajednica, ali da bi se svi ti potencijali stavili u neki cilj, moraju postojati i kapaciteti unutar Ministarstva sigurnosti.

Jusić zaključuje kako je najgore što se može desiti je neki incident o kojem će svi “usplahireno pričati dva ili tri dana”, nakon čega će sve biti zaboravljeno.

Vijeće ministara u julu prošle godine je usvojilo Strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma za period do 2020. godine

Kako će ISIL objasniti pad grada iz proročanstva

Pad Dabiqa će biti težak udarac ISIL-ovoj ideologiji jer će svojim sljedbenicima morati objasniti zašto se nije obistinilo ono što su im obećali.

Borci sirijske opozicije, uz pomoć Turske, preuzeli su kontrolu nad sjevernim sirijskim gradom Dabiq koji je bio u rukama oružane grupe ISIL (Reuters)

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Danas su svjetske agencije izvijestile kako su sirijske pobunjeničke snage koje imaju podršku Turske preuzele grad Dabiq od pripadnika organizacije Islamske države (ISIL-a).

Dabiq je malo selo u provinciji Halep i nema nikakav strateški značaj ali je njegov pad ozbiljan udarac za ISIL-ovu ideologiju i njihov mobilizirajući narativ i viziju svijeta. Sve ovo vrijeme ideolozi ISIL-a su tvrdili kako je ono što se dešava u Siriji i Iraku ustvari realizacija proročanstva koje je izrekao Poslanik Muhamed (a.s.) o tome šta će se dešavati pred sami Sudnji dan.

Po toj interpretaciji stvarnosti oni su samo provodili volju Božiju i samim time sve što su radili je moralo biti ispravno. Njihovi sljedbenici su bili uvjereni da je na njima da rade ono što vjeruju da im je Bog naredio kako bi se ostvario Božiji plan, a On će se pobrinuti da stvari odvijaju prema Njegovoj volji. Tako je jedno malo selo preko noći dobilo značaj koji mu po njegovoj veličini nikada ne bi pripadao.

Božiji znak

Kada je u avgustu 2014. godine ISIL zauzeo Dabiq čitavu svoju propagandnu mašineriju upregnuo je kako bi pokazao da je zauzimanje tog malog sela za koje su žrtvovali za vojne stratege neopravdano mnogo ljudstva ustvari znak od Boga. U islamskoj eshatologiji postoji predaja o tome kako će se baš u tom mjestu, po kojem je ISIL nazvao i svoj časopis na engleskom jeziku, odigrati ključna bitka između muslimana i Bizantijaca kao oličenja kršćanskih i zapadnih sila. Ta bitka u islamskoj tradiciji poznata kao melahim je ekvivalent judeokršćanskom učenju o armagedonu ili konačnoj bici između dobra i zla koja će biti uvod u kraj svijeta.

Imam Muslim bilježi hadis (predaju od Poslanika) u kojem se navodi kako je Muhamed (a.s.) rekao: "Neće nastupiti Smak svijeta dok Bizantijci ne dođu u mjesto Al-Ea'mak ili Dabiq. U susret njima će krenuti vojska iz Medine koja će biti najbolja vojska u to vrijeme.

Kada se poredaju u vojne redove, Bizantijci će reći: 'Pustite nas i one koji su se sa naše vjere probratili u vašu da se borimo.'

Muslimani će odgovoriti: 'Ne, tako nam Boga nećemo ostaviti našu braću da se vi borite protiv njih! „ U nastavku predaje se navodi kako će nastupiti bitka u kojoj će se povući trećina muslimanske vojske. Njima, kaže hadis, Bog neće nikada oprostiti. Druga trećina će izginuti, a treća će pobijediti. Oni neće biti iskušani smutnjom i osvojit će Konstantinopol“.

Neispunjeno proročanstvo

Prema literaturi koju ISIL distribuira ovo proročanstvo se nije obistinilo kada su Osmanlije zauzele Konstantinopol jer osmanlijska vojska nije bila vojska dovoljno dobrih muslimana. Po njima, osvajanje Dabiqa je bio znak da je došlo vrijeme da se ti događaji obistine i da će njihova vojska uskoro zauzeti Istanbul, a zatim kako se navodi u dugim predajama i Rim.

Značaj koji je ISIL dao Dabiqu otkriva mnogo o tome kako se konstruiše ISIL-ov narativ. Ideolozi ISIL-a i njima sličnih pokreta su na osnovama islamske tradicije, historijskih modela življenja islama i tadašnjih pravnih rješenja, ali izvađenih iz konteksta i bez dosljednog razumijevanja, razvili kvazivjersku argumentaciju koja se možda najbolje može nazvati pseudoteologijom koja se bez ikakvog obzira i na silu pokušava pretočiti u novu realnost.

Ona počiva na hiperreligioznosti njegovih fanatiziranih sljedbenika koji islamsko učenje zloupotrebljavaju kako bi ostvarili svoje ideološke i političke ciljeve. Njihovo poimanje realnosti počiva na crno - bijeloj matrici, zato njihovi sljedbenici prihvataju samo argumentaciju niskog nivoa kompleksnosti koja se uklapa u njihovu sliku svijeta. Ta njihova „rješenja“ nagomilanih problema muslimanskog svijeta ali i njihovo razumijevanje vjere, islamske tradicije i pravnih propisa je toliko simplistički postavljeno da se slabo obrazovanim, neiskusnim i na površnost naviklim ljudima čine očitim i uvjerljivim.

Dešavanja pred Smak svijeta

Taj narativ ne počiva na argumentima logike i realnosti nego na emocijama i osjećaju „hitnosti“ koji zahtijeva da se reaguje odmah i bez razmišljanja o posljedicama i ishodu. Ako nas Bog vodi onda On brine o ishodu, a On je sve isplanirao i mi se svojim postupcima samo trebamo u Njegovu volju uklopiti.

Ali narativ koji se razvio oko malog sela Dabiq je otkrio još jednu jako bitnu komponentu ISIL-ove ideologije. Naime, insistiranje na apokaliptičnom tumačenu svijeta kroz muslimansku eshatologiju je postao sastavni dio ISIL-ove vizije svijeta.

U islamskoj tradiciji, kao i u tradicijama drugih religija, jako je puno predaja o tome šta će se dešavati pred sami Smak svijeta. U islamskoj tradiciji najveći dio tih predaja ne dolazi iz Kur`ana nego iz hadisa ili izreka koje se pripisuju Poslaniku (a.s.), a od kojih velik broj njih nije vjerodostojan jer ne prolazi davno uspostavljenu metodologiju provjere vjerodostojnosti predaja.

Ali i među vjerodostojnim hadisima ima jako puno predaja o tome što će se dešavati u ahirizemanu ili kraju vremena. Muslimani su u te predaje vjerovali kao nešto što će doći i što je domen metafizičkih (ar. gajb) predaja čija konačna istina je samo kod Boga. Muslimani vjeruju da niko osim Boga ne zna kada će se desiti Sudnji dan i da ga niko ne može ni ubrzati niti odgoditi.

Međutim, ISIL-ovi ideolozi su te predaje počeli tumačiti kako bi kroz njih razumijevali konfuzni svijet koji ih okružuje. Oni su počeli donositi političke odluke, izvoditi vojne operacije i praviti strategiju djelovanja kroz prizmu islamskog učenja o kraju svijeta ili onome što se u toj tradiciji naziva kao predznaci Sudnjeg dana (ešratu-sa`a).

Izmišljeni hadisi

Na taj način oni nisu samo opravdavali svoje iracionalne postupke i odluke nego su kod sljedbenika gradili neku vrstu mesijanskog osjećaja koji im je stvarao predodžbu o tome kako žive u nenormalnim vremenima kraja svijeta u kojima zakoni „normalnosti“ više ne važe.

Neke sekte i politički pokreti u historiji islama su se na sličan način poigravali sa vjerskim učenjima, neki su čak i izmišljali hadise kako bi opravdali svoje političke stavove ili sebi objasnili društvena previranja koja su se dešavala. Međutim, u glavnim tokovima islamske misli takvo razumijevanje vjere nikada nije bilo zvanično prihvaćeno.

Pad Dabiqa će biti težak udarac ISIL-ovoj ideologiji jer će svojim sljedbenicima morati objasniti zašto se nije obistinilo ono što su im obećali. Oni su već počeli sa pripremanjem svojih sljedbenika za ovaj dan.

Časopis Dabiq su već prestali izdavati pod tim imenom. Novi časopis se zove Rumiyah i postepeno priprema simpatizere ISIL-a na moguće gubljenje teritorije i odgađanje sudnjeg dana. Prije nekoliko dana ISIL-ova novina En-Neb`a je objavila tekst o tome kako trenutne bitke za Dabiq nisu one o kojima je Poslanik govorio jer se nisu stvorile okolnosti da se to predskazanje obistini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

S kojim ciljem je formirana proruska Balkanska kozačka vojska

Putinovi balkanski vazali

S kojim ciljem je formirana proruska Balkanska kozačka vojska

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)

Malo je pažnje u bh. medijima privuklo nedavno formiranje Balkanske kozačke vojske u crnogorskom Kotoru. Imajući u vidu svu osjetljivost odnosa na Balkanu, agresivnu antizapadnu i anti-NATO politiku svetosavskog panslavenstva koju promoviše Putinova Rusija i fanatične stavove koje sljedbenici kozačke ideologije zagovaraju ovaj događaj bi trebao dobiti više pažnje i ne bi smio biti zanemaren kao tek još jedan kulturni događaj kakvim se predstavlja.

Prema pisanju Ruskog međunarodnog medijskog servisa Sputnjika u Kotoru su 13.9.2016. nakon liturgije i obilaska mjesta gde je početkom 19. vijeka bio ruski konzulat svečano postrojeni Kozaci i „Noćni vukovi“. Nakon postrojavanja ova uniformisana skupina je ušla u riznicu Srpske pravoslavne crkve, gde ih je pozdravio domaćin, arhijerejski namjesnik bokokotorski protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić.

A poslije svečanog, radni dio „kozačkog kruga“ počeo je predavanjem raporta atamanu Viktoru Vladimiroviču Zaplatinu, nakon čega je zastavni vod svečano unio zastave Rusije, Crne Gore i Srbije, koje su kasnije postavljene uz zastave drugih balkanskih zemalja, prenosi portal „IN4s“.

Za vrhovnog atamana Balkanske kozačke vojske jednoglasno je izabran kozački general Viktor Vladimirovič Zaplatin. On je pozdravio prisutne, kazavši da je predstavnik Ruske Federacije koji već 16 godina radi u Srbiji.

„Ako se uspavamo, nećemo postići mir. Rat se dešava. On ne mora biti vođen. Mnogo smo izginuli u prošlim ratovima. Rusija je mnogo izgubila, ali niko nije mogao pretpostaviti da će na teritoriji bivšeg SSSR-a doći do rata među braćom — Rusima i Ukrajincima. Srbi nikad neće biti naši neprijatelji“, poručio je između ostalog Zaplatin.

Kozački pukovnik (ataman Crne Gore) Slobodan Pejović, koji je izabran za zamjenika vrhovnog atamana Balkanske kozačke vojske, podsjetio je na veze sa ruskim narodom, posebno u posljednjih 300 godina. On je podsjetio na rusku pomoć u oslobađanju Jugoslavije i cijele Evrope od Hitlera, pomoć Crnoj Gori nakon zemljotresa 1979. godine. Podsjetio je i na ruske investicije i brojne turiste koji dolaze iz ove zemlje. Pejović je osudio stav zvanične crnogorske politike koja se kreće ka učlanjenju države u NATO, nazvaši ovu organizaciju NATO kavezom.

„U našem narodu je poznato da će Boka Kotorska i aerodrom u Nikšiću postati NATO baze. Nećemo u NATO kavez koji nas je mučki ubijao od Subotice do Murina“, poručio je između ostalog Pejović.

Kozački pukovnik - glavni ataman za Srbiju, Crnu Goru i Republiku Srpsku Vojislav Vidaković prenio je poruku Kozačke organizacije Ruske Federacije, pozivajući na izbjegavanje podjela i okupljanje oko Srpske pravoslavne crkve: „Najveća naša snaga i najveća naša vojska je na nebu. To su svi naši svetitelji i svi naši mučenici koji su živote dali za naš narod, za naše pravoslavno biće. Kozaci su Hristovi ratnici”.

Skupu je prisustvovao predsjednik Bratstva pravoslavne omladine Miajlo Backović, a Kozački krug pozdravili su i Sergej Stepin iz Saveza dobrovoljaca Donbasa, Vojo Gušić potpredsjednik boračke organizacije Republike Srpske i Miroslav Topalović, koji je predstavljen kao bivši ratnik iz Republike Srpske.

Nova strategija

Ove igre su daleko od pukog folklora i nostalgičnih igara i sama činjenica da su predstavnici iz BiH bili prisutni i da ova organizacija djeluje i kod nas je dovoljan razlog za zabrinutost i u našoj zemlji. Osim što ovakva postrojavanja militanata u ionako nacionalistički nabijenom Balkanu produbljuju strah i nepovjerenje, one su očito dio ozbiljne strategije Ruske Federacije koju ova država promoviše kako bi destabilizovala Balkan.

Danas sa sigurnošću možemo reći da je posthladnoratovski unipolarni svijet prošlost i da se krećemo ka policentičnom sistemu međunarodnih odnosa. Osnovnu ideju koja stoji iza novog svjetskog poretka u nastajanju možda je najbolje prije pet godina opisao Richard Haass, kada je te odnose nazvao „nepolarnim“. Uprkos nekim sličnostima sa multipolarnim svijetom kakav je postojao prije Prvog svjetskog rata, današnji centri moći nisu polovi u punom značenju riječi, kakvi su tada bile najveće države. „Izazovi državama danas dolaze `odozgo`, od regionalnih i globalnih organizacija, i `odozdo`, od raznih militantnih organizacija, ali i sa `strane` od različitih nevladinih organizacija (NGO) i korporacija“ . Ovakvo viđenje svijeta se još naziva i „policentrični svijet“.

Prema Oleksiiu Izhaku sa ukrajinskog National Institute for Strategic Studies (NISS) teško je poreći da su SAD, EU, Kina i Rusija polovi, ali je činjenica da oni nemaju apsolutni utjecaj. Korporacije, internacionalne organizacije, nevladine organizacije, religijske institucije, čak i nepriznate države, imaju značajan utjecaj i nerijetko i same pokušavaju postati novi polovi u novom svjetskom poretku. Stvar ja sada samo u tome koliko je koja država sposobna takve „igrače“ instalirati u zonama interesa i iskoristiti ih za promociju vlastitih interesa.

Taj novi svijet je utoliko više nepredvidiv jer se ne zna kako će se različiti i mnogi „igrači“ ponašati u svakoj od mogućih kriza. Ranije je svijet bio predvidiv. Znao se odnos moći svakog od polova, mogla se na svaku akciju predvidjeti reakcija koja je korespondirala sa snagom svake od sila. Danas je to skoro nemoguće i to je glavni izazov za globalnu sigurnost, ali ova nova pravila igre su nešto na šta se svi moraju naviknuti.

Upravo na ovoj novoj realnosti međunarodnih odnosa počiva ruska vanjska politika ne samo prema Istočnoj Evropi nego i njihova ukupna vizija svijeta. Ova teorija međunarodnih odnosa pa i sama terminologija je već našla svoje mjesto u zvaničnim dokumentima ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Naravno, Rusija vjeruje da se Zapad ovim metodama koristi već dugo, vrlo često navodeći tzv. Arapsko proljeće kao primjer, i oni su sada, prema stvaovima brojnih zvaničnika, samo prihvatili ta nova pravila igre. Dešavanja naroda, revolucije u bojama, sponzorirani mediji i nevladine organizacije i razne druge interesne skupine koje okreću javno mnijenje targetiranih država su sada postali način na koji Rusija djeluje u svijetu. To se nigdje ne osjeti više nego u njenom najbližem okruženju, u zemljama bivšeg SSSR-a i u Istočnoj Evropi.

Sve što se dešavalo u Ukrajini od spontanog narodnog nezadovoljstva, isceniranih referenduma, plebiscita i misterioznih paravojnih formacija koje su se pojavljivale niotkuda pa do aneksije Krima se uklapa u ovaj novi „modul operandi“ ruske vanjske politike. Pitanje je sada da li će Rusi stati na Ukrajini, ili će sada već razvijene kapacitete „novog oblika ratovanja“ prenijeti na druge države koje vide u svojoj zoni utjecaja. Jako je puno indikatora da hoće i da se tek trebamo početi navikavati na ruski policentrični svijet. A nas bi trebala zabrinuti informacija s početka teksta da su organizacije, ali i sami akteri koji su bili uključeni u stvaranje krize u Ukrajini, ali i u agresiji na BiH, danas ponovo aktivni u našem okruženju.

Danas Rusija ovim novim metodama djelovanja pokušava destabilizovati zemlje ne samo uz svoju granicu nego i one na Balkanu, pa čak i narušiti odnose u Evropi, ovo je čak otvoreno ustvrdio američki predsjednik Barack Obama, kako bi ojačala svoju poziciju i prije svega oslabila NATO.

Rusija je od Zapada naučila zanat i sada se tim tehnikama obilato koristi. Na nama je sada samo da shvatimo ovaj novi konfuzni policentrični svijet u kojem se ne znaju jasne linije razgraničenja i u kojima se ratuje svime, od vjere, preko kulture do ekonomije i da na osnovu toga razumijevamo događaje koji nam nerijetko promiču kao nebitni.

Danas se vojske zadnje pokreću i samo kada se sve druge mogućnosti iscrpe, ali taj novi rat nije ništa manje brutalan a u njemu obično najgore prolaze slabi i nespremni koji dozvole da budu igračke u rukama velikih. A takvih vazala na Balkanu nikada nije nedostajalo.

Izvor: Preporod

ʽLight islamʼ za Evropu

Mahrama na glavama muslimanki izgleda kao najveći problem, piše autor [EPA]

Površan pregled evropske političke i medijske scene odaje dojam da je islam postao prvo i najbitnije pitanje Evrope.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

I površan pregled evropske političke i medijske scene odaje dojam da je islam postao prvo i najbitnije pitanje ujedinjene/razjedinjene Evrope. Mahrama na glavama muslimanki, i to kako pokrivene ulaze u evropska mora kada se odluče kupati, izgleda, najveći je problem. Naravno da nije tako i da svi oni koji hoće da vide znaju da su problemi daleko dublji i da se samo prelamaju preko muslimanske manjine.

Problemi Starog kontinenta su dublji i ozbiljniji i kreću se od krize ekonomskog sistema, do ideje ujedinjene Evrope. A Evropljani su svaki put, kada nisu znali ko su, šta su i šta žele biti, posezali za starim rješenjem definiranja kroz ono što nisu. Zato je takozvano islamsko pitanje postalo tako aktuelno.

Njime elite homogeniziraju vlastite etnose i skreću pažnju sa nagomilanih problema. I to kao toliko puta kroz historiju, kada su pape pokretali križarske ratove kako bi skrenuli pažnju sa unutrašnjih problema osiromašene i sukobima opustošene Evrope. A islam je često imao tu nesretnu ulogu da se Evropa naspram njega određuje.

Ovo je redukcionizam koji ne samo da nije opravdan, nego ne pomaže Evropi da se trezveno počne baviti ne samo svojim problemima, nego i onim globalnim, bez čijeg rješenja ni Evropa neće moći ostati stabilna.

Ovonedjeljni propali Orbanov referendum u Mađarskoj, koji je trebao odbiti briselske kvote izbjeglica koje su trebale biti izmještene u njegovu zemlju, ima više veze s pokušajem Višegradske grupe da se suprotstave centralizaciji Evropske unije nego stvarnim strahom da će nekoliko hiljada izbjeglica promijeniti ono što je ostalo od kršćanskog identiteta Mađarske ili bilo koje druge države.

Čudna verzija evropske tolerancije

Ali, strahom se najlakše vlada i manipulira. Lakše je prodati narodu priču o suprotstavljanju islamizaciji Evrope, nego reći otvoreno da se više plaše dominacije Berlina i Pariza nego imaginarnih barbara na vratima civilizacije.

Ipak, to ne znači da pitanje akomodiranja islama u evropskim državama i društvima nije relevantno i da ne zaslužuje pažnju. Ono samo nije onakvo kakvim se pokušava predstaviti, odnosno isključivo sigurnosnim i egzistencijalno ugrožavajućim za samu Evropu.

Među izbjeglicama i migrantima, koji već decenijama dolaze u Evropu, sve više je i onih koji su, ne samo kulturološki muslimani, nego bi da svoju vjeru prakticiraju prema tradicionalnim obrascima najčešće kultura iz kojih dolaze. Zato je bitan, ali ne jedini i ne presudan, faktor pitanja integracije migranata u evropska društva i vjerski identitet nekih od njih koji se osjećaju religioznim.

Ipak su pitanja jezika, obrazovanja, radnih sposobnosti, isključivosti, diskriminacije, manjka mogućnosti i drugih sigurno daleko bitnije i relevantnije za taj proces.

Ali, ako već želimo govoriti o tome kako muslimane, sa njihovim vjerskih identitetom i različitim kulturološkim stilovima života, integrirati u evropska društva, treba imati na umu nekoliko činjenica. Prije svega, islam je jedan i ne postoji evropski, njemački, bosanski ili neki drugi islam u smislu temeljnih učenja i normi. Ono što postoji su različite interpretacije islama, koje su postojale kroz čitavu njegovu povijest, i različiti modeli življenja islama i implementacije njegovih normi uslovljeni društvenim okolnostima muslimanskih naroda.

Zato je to više kulturološka nego teološka dilema i rasprava. Čini se da bi neki Evropljani bili spremni prihvatiti muslimane bez islama, ili, u najgorem slučaju, neku verziju "light islama", pa bi u tom smislu oni krojili islamske norme kako ih muslimansko prisustvo ne bi izvelo iz njihove zone komfora. To je neka čudna verzija evropske tolerancije, koja nije počela sada, a prema kojoj su svi dobrodošli dok god su kao mi i dok priznaju superiornost dominantnog društvenog obrasca.

Schaeuble i 'njemački islam'

Teško je takav model integracije prihvatiti kao jedini valjan i on sigurno ne može izdržati provjere, niti principa sekularnog društva, a pogotovo ne onog koje se poziva na principe liberalne demokratije.

Ipak, sve češće čujemo pozive kako se treba razvijati neki evropski islam. Ako se pod tim misli na kulturološki obrazac življenja islama i implementacije njegovih normi u evropskim društvima, onda to može imati smisla.

Ako se, pak, pod tim misli na oblikovanje islamskog učenja kako bi se ono uklopilo u uski evropski svjetonazorski okvir, onda će to sigurno biti problematičan projekat, jer će za većinu muslimana predstavljati vještačku tvorevinu, koja nema svoj legitimitet u islamskom učenju i tradiciji.

Posljednji takav poziv smo čuli ovih dana od Wolfganga Schaeublea, njemačkog ministra finansija, koji je u uvodniku u njemačkim novinama Welt am Sonntag pozvao na stvaranje "njemačkog islama", koji će počivati na principima tolerancije i evropskog liberalizma i služiti kao sredstvo integracije više miliona izbjeglica u evropsko društvo.

Iako je ministrova namjera sigurno bila iskrena, on je u tekstu podsjetio na žalosne slučajeve seksualnog zlostavljanja u Njemačkoj i terorističkih napada koje su počinili pripadnici izbjegličke zajednice, zbog čega bi se čitava poruka lako mogla pogrešno pročitati.

Vrlo lako se može desiti da neko shvati kako su netolerancija, seksualno nasilje i terorizam pravi islam, pa bi se, nasuprot njega, trebao praviti neki "njemački islam". Nijedno od ovog troje "nijedan islam", osim onog kojeg zagovara mala skupina ekstremista, koji je apsolutna većina muslimana toliko puta osudila, ne promovira takve postupke i ne smatra ih islamskim. Naprotiv.

Za većinu muslimana islam nije suprotstavljen univerzalnim vrijednostima, niti onim vrijednostima koje Evropa naziva isključivo svojim. Koliko god apsurdno bilo što se to mora i napisati, ali vjerovali ili ne, islam ne podržava silovanje žena i ti napadi na žene u novogodišnjoj noći nemaju ništa ni s islamskim učenjem, ni s vjerskom pripadnošću zločinaca. Da su ti mladići bili "muslimani", barem prema principima koje ta vjera naučava, niti bi bili opijeni, niti bi smjeli napasti žene.

Primjer islama u Bosni

Ako, pak, govorimo o samom institucionalnom življenju islama, tačnije administraciji vjerskih pitanja u sekularnoj državi, ne treba zaboraviti da ni tu Evropa ne počinje od nule. Naime, u Bosni imamo model, koji se kasnije proširio i na šire južnoslavensko okruženje, upravljanja islamskim pitanjima u sekularnoj državi koji je star preko 130 godina.

Iako većinu tog perioda muslimani nisu živjeli u državnim modelima koji bi se mogli poistovjetiti s modernim liberalnim demokratijama, ipak muslimani kroz to historijsko iskustvo jesu razvili model organizacije islamskog života koji je podjednako utemeljen u islamskoj tradiciji i evoluciji sekularne države.

Osim toga, oni su ostali dosljedni izvornog islamskog učenja, sačuvali su svoju vjersku autonomiju i legitimitet u zajednici vjernika i pokazali da tradicionalno življenje islama može biti ne samo tolerantno, otvoreno za dijalog i suživot s drugima, nego i inspiracija za te procese. To je iskustvo koje bi moglo biti od koristi Evropi, jer pokazuje da koliko god je bitno da islam koji će živjeti muslimanski imigranti u svojim novim domovinama bude kompatibilan sa sekularnim uređenjem društva i principima liberalne demokratije, toliko je bitno da oni ne osjete kako su izdali temeljne principe svoje vjere.

Zato će taj proces, kao i ukupan proces integracije, morati biti obostran. I Evropa će morati biti spremna postaviti sebi pitanje koliko različitosti je spremna akomodirati, kao što će muslimani morati sebi postaviti pitanje šta su temeljni principi njihove vjere, a šta kulturološko nasljeđe društava iz kojih dolaze, bez kojih mogu i dalje biti dosljedni muslimani.

Od kvalitete odgovora na ova pitanja, ali i rješenja drugih otvorenih pitanja koja se tiču izazova integracije, među kojima je problem politizacije muslimanskog prisustva u Evropi sigurno među najbitnijim, zavisit će budućnost ne samo islama u zemljama Evropske unije koje nemaju autohtone muslimanske zajednice, nego i budućnost same Evrope i onoga što ona želi postati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Delegation of the Islamic Community of BiH is participating at the OSCE "Human Dimension Implementation Meeting 2016" in Warsaw

ONASA: Delegation of the Islamic Community of BiH is participating at the plenary session of the OSCE "Human Dimension Implementation Meeting 2016" in Warsaw. "The basic characteristics of the organization of the Islamic Community is an organic compound of presenting the truths of the faith, with the holders of religious authority, and presenting the will of the community, with the elected representatives of the faithful," said Muhamed Jugo, a member of the delegation. The traditions of the Islamic Community in BiH as well as system regulation recommend us to share our achievements and experiences with members of the European Union when establishing relations with Muslim communities. I take this opportunity to thank for the support of Ambassador Jonathan Moore, Head of the OSCE Mission in BiH. Our goal, for instance, is to achieve the status of the "Corporation of public law" in Germany, he stressed. The delegation of the Islamic Community invited participants of the meeting to a special side event of the Islamic Community in BiH: "The role of the Islamic Community in the institutionalization of Islam in Member States of the European Union and the OSCE." The participation of the delegation of the Islamic Community at the plenary session is very important, Director of the Department for Foreign Affairs and Diaspora Razim Colic confirmed. BiH is on the path to membership in the European Union and the Islamic Community in BiH

through significant Bosniak diaspora in EU member states affects certain processes. The delegation in Warsaw consists of Muhamed Jugo, senior associate for relations with the Western world in the Department of Foreign Affairs and Diaspora of the Riyasat of the Islamic Community, Mirnes Lemeš, senior associate of the Diaspora and Bosniaks living abroad, Muhamed Fazlovic, senior associate for relations with churches and religious communities, and writer and journalist Muhamed Jusic.

The Human Dimension Implementation Meeting (HDIM) of OSCE participating States is Europe's largest annual human rights and democracy conference. It is organized every year by the OSCE Office for Democratic Institutions and Human Rights (ODIHR) as a platform for 57 OSCE participating States, Partners for Co-operation, OSCE structures, civil society, international organizations and other relevant actors to take stock of the implementation of the OSCE human dimension commitments, discuss associated challenges, share good practices and make recommendations for further improvement.

ANALIZA za Dnevni avaz: Koliko su današnji muslimani daleko od poruka hadža

Autor: Piše: Muhamed JUSIĆ (Dnevni avaz)

I ove godine će milioni muslimana iz cijelog svijeta obaviti petu islamsku dužnost, hadž, taj simbol nepatvorene vjere samo u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se smatraju sljedbenicima Ibrahimove (a. s.) ili Abrahamove loze poslanika čiji je pečat Muhamed sin Abdullahov (a. s.). Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža vremena za muslimanski ummet i zajednicu vjerujućih.

Despotski režimi

Ono što nazivamo islamskim svijetom je danas sve samo ne „islamski“. Brojne većinski muslimanske zemlje se nalaze na ivici unutrašnjih sukoba ili su već duboko pale u ambis bratoubilačkog rata. Ponovno je oživljen drevni sunitsko-šiitski sukob. 

Despotski režimi su spremni žrtvovati čitave države i narode kako bi muslimanskim masama poslali poruku da je za njih vječiti izbor između korumpiranih despotskih režima i anarhije i bezvlašća. Neki od onih koji se navodno bore za slobodu muslimanskih naroda i uspostavu islamskih vrijednosti čine više nereda i brutalniji su i okrutniji prema onima u čije ime nastupaju nego ijedan od tih režima.

Muslimani današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva svijeta: jednog mrtvog ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i drugog slabog ili nedovoljno jakog da se rodi.

Već dugo je taj svijet, uz nekoliko časnih izuzetaka, opterećen siromaštvom, korupcijom, nepismenošću, neslobodama i brojnim drugim društvenim bolestima koje se desetljećima ignoriraju i koje su sada kulminirale općom eskalacijom netolerancije i nasilja.

Muslimanskom svijetu su za sve njegove probleme krivi drugi. Odsustvo samokritičnosti ih onemogućava da isprave greške i da naprave civilizacijski iskorak ka preporodu država i društava u kojima desetljećima, pa i stoljećima, uljuljkani tavore. Da ima te samokritike, muslimani bi vidjeli da danas sami sebe ubijaju i progone, porobljavaju i sami sebi džamije ruše. Zato se s pravom možemo zapitati u kakvom stanju muslimani dočekuju ovogodišnji hadž i Bajram.

Rijetki glasovi

Ovo isto pitanje sam postavio u jednom drugom mediju prije nekoliko godina i žalosno je da je i danas aktuelno kao i tada i da se situacija u tom dijelu svijeta samo dodatno komplicira.

Zato je opravdano zapitati se koliko su se današnji muslimani udaljili od poruka koje im je Poslanik islama (a. s), ostavio u emanet na Oprosnom hadžu koji je kao vrhunac svoje poslaničke misije obavio neposredno pred svoju smrt. Ta poruka koju je Muhamed (a. s) izrekao 9. zul-hidžeta 10. godine po Hidžri (632. g. n. e.) na Arefatu predstavlja samu srž Poruke koju je, prema muslimanskom vjerovanju, prenio čovječanstvu od Boga.

Ovo pitanje je relativno i zbog toga što se u tom dijelu svijeta svi, i vladajući despoti i opozicioneri, od onih „umjerenih“ do onih „nasilnih“, pozivaju na vjersku tradiciju i moralne norme koje na njoj počivaju.

Čak i tzv. sekularna i tzv. prozapadna opozicija i inteligencija u tom dijelu svijeta u kojem je vjerski formalizam alfa i omega svih društvenih procesa ne libe se korištenja vjere i vjerskih osjećanja u opravdavanju i argumentiranju stavova. Rijetki su i na nivou disidenata drugačiji glasovi iako i njih ima i zbog revnosnih kritičara koji uvijek kritiziraju ono što se ne kaže, a ne ono što se kaže, treba reći da nije cilj ovog teksta da ih marginalizira ili ukaže da je kriza muslimanskog svijeta samo povezana s njihovim razumijevanjem vjere.

Zato bi bilo dobro da svi oni milioni muslimana koji će se okupiti 11. septembra na visoravni Arefat i koji će dan kasnije izaći u džamije da obilježe i proslave prvi dan Kurban-bajrama još jednom čuju poruke Poslanika, za kojeg tvrde da ga slijede i za kojeg su „spremni umrijeti“.

Poruke koje im je on izrekao na tom istom mjestu kada je rekao:

„O, ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.

O, ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast su sveti sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarom baš kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.

Da li sam prenio poruku? O, moj Bože, budi mi svjedok!“

Nakon što je vjernicima govorio o ništa manje bitnim postulatima vjere vratio se poruci kojom je i počeo svoj do danas sačuvani govor upozoravajući sljedbenike islama:

„Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedni druge ubijati. Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete držali: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet (praksu).

Da li sam sam prenio poruku? O, moj Bože, budi mi svjedok!

O, ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.

Da li sam prenio poruku? O, moj Bože, budi mi svjedok!"

"Da", rekoše.

"Neka prisutni obavijesti onoga koji je odsutan", doda Poslanik kao da je znao u šta će neki muslimani pokušati pretvoriti islam.

Poslanikove upute

Zato bi hadž sve muslimane trebao podsjetiti na ovu poruku Plemenitog Poslanika i ponovo među njima probuditi osjećaj muslimanskog jedinstva, svetosti života, časti i bratske solidarnosti. Za početak bi bilo dovoljno da se svi koji krv nevinih prolijevaju u ime islama prisjete da nas je Poslanik podučio da je „svetost života vjernika veća od svetosti Kabe“.

To jeste da nema ideala za koji vrijedi žrtvovati jedan nedužan život, a kamoli hiljade njih.

Abdullah ibn Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu i rekao la ilahe illallah, kako si čista i dražesna, kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po svojoj nepovredivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio svetom, ali On je nepovredivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima loše mišljenje“.(Medžme-u-zevaid)

U Kur'anu se kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." A od Ebu Bekreta Nufej'a b. El-Harisa es-Sekafija, (r.a.) prenosi se da je Vjerovjesnik (a. s.) rekao: "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru:' Rekoh: "Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Reče: „Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.“, a da "onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija i Muslim)

Buharija i Muslim prenose i da je Muhamed (a. s.) rekao: "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu (politeizam), ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje".

Koliko je muslimana ovih dana prekršilo ovu Poslanikovu uputu slijepo slijedeći svoje ideologe zla, ubijajući nevine u bratoubilačkom ratu, razbijajući porodice i odvodeći u smrt mladiće i djevojke bez znanja njihovih roditelja i njihove saglasnosti, sijući klevete i laži na društvenim mrežama, a sve to navodno u ime islama.

Ali muslimane ne bi trebala boljeti samo muslimanska krv koja se prolijeva, nego i krv svih nevinih koji su se ovih dana širom svijeta našli u suludom vrtlogu rata i nemira.

Posebno je teško gledati kako neki koji za sebe tvrde da su ne samo muslimani nego jedini ispravni u ime islama ubijaju pripadnike drugih vjera i manjina. Tako danas u Iraku i Siriji imamo etničko čišćenje manjina koje ni Pravedne halife (r. a), ni Emevije, ni Abasije, ni Osmanlije nisu progonili niti prisiljavali da svoju vjeru mijenjaju. Znali su tadašnji muslimani za hadise koje, čini se, ovih dana ne znaju „novi muslimani“ pristigli iz brojnih zapadnih metropola, u kojima se kaže da „Ko ubije mu'aheda (nemuslimana koji živi među muslimanima) neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija)

Danas je možda više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga, Milostivog. Danas, kada oružje govori i kada se krv slijeva potocima, teško je zagovarati dijalog, toleranciju i odmjerenost, ali drugog puta nema.

Jedinstvena prilika

Ovogodišnji hadž je jedinstvena prilika za sve muslimane, ali i njihove lidere i muslimansku inteligenciju i ulemu da ponovo čuju poruke Plemenitog poslanika koje im je u emanet ostavio baš u ovim danima i na mjestima koje će i hadžije iz Bosne pohoditi da promoviraju ideju svetosti života, časti i dostojanstva svih ljudi.

Politizacija hadža

Ovo nije prvi put da se peta vjerska dužnost svake muslimanke i muslimana politizira.

Vladajuće dinastije su oduvijek preko hadža i brige oko svetih mjesta islama pokušavali ostvariti vlast nad muslimanskim svijetom

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Otvoreno rivalstvo Kraljevine Suadijske Arabije i Irana za lidersku poziciju u muslimanskom svijetu i regionu posljednjih godina je preraslo u ozbiljnu konfrontaciju. Ratovi preko proksija u Siriji, Iraku, Jemenu i Libanu su postali otvoreni sukobi u kojima obje strane imaju svoje vojnike involvirane u sukobe posebno u Jemenu i Siriji. Zadnjih nekoliko dana Islamska Republika Iran je otišla korak dalje u tom sukobu pozivima da se Saudijskoj Arabiji uskrati organizacija muslimankog godišnjeg hodočašća - hadža. Ovo su mnogi u muslimanskom svijetu, a pogotovo u samoj Saudiji, protumačili kao neprimjerenu politizaciju hadža.

Zahtjev „da muslimanske zemlje preispitaju saudijsko upravljanje svetim mjestima“ Iran pravda prošlogodišnjim smrtnosnim metežom za koji krive lošu saudijsku organizaciju obreda. Zvanični Teheran i njihovi mediji tvrde kako je u incidentu stradalo 2400 hadžija, među kojima 464 Iranaca. Zvaničan stav Saudijske Arabije je da je broj stradalih 700, te da se incident desio zbog toga što organizatori hadžijskih grupa nisu poštovali instrukcije organizatora.

I dok su se hodočasnici okupljali u svetim gradovima Meki i Medini, vrhovni lider Ayatollah Ali Khamenei je u svom godišnjem obraćanju povodom hadža ustvrdio kako su „Saudijci ubili hadžije“ dok je iranski predsjednik Hassan Rouhani izjavio kako bi „muslimanski svijet trebao kazniti Saudiju zbog prošlogodišnjeg fatalnog incidenta“. Kao odgovor na ove pozive vrhovni muftija Saudijske Arabije Abdul Aziz  Aal-Sheikh je braneći Kraljevinu izjavio kako „Iranci nisu muslimani već potomci `zaratrustrijanaca“ i da je „njihov animozitet prema islamu, a naročito prema sunitima veoma star".

Zabrana u Iranu

Eskalirajuća retorika nije jedino za čim su ove dvije zemlje potegle u svom sporenju oko organizacije hadža. Iran je zabranio svojim hodočasnicima da ove godine prisustvuju hadžu. Ta odluka je uslijedila nakon što su propali pregovori sa saudijskim predstavnicima. Tokom pregovora Iran je tražio neke dodatne mjere sigurnosti za hadžije, ravnomjernu podjelu transporta hadžija između iranskog i saudijskog zračnog operatera kao i to da protokol o organizaciji koji se potpisuje sa nadležnim ministarstvom sadrži paragrafe koji im dozvoljavaju organiziranje nekih ši'itskih obreda. Nakon što su pregovori propali, saudijski prijestolonasljednik Muhammad bin Naye je ustvrdio kako je Iran imao „zahtjeve suprotne načelima tog obreda i to na način koji izlaže hodočasnike opasnosti“ te da im saudijska strana može „pružiti sve uvjete, kao i svim ostalim hodočasnicima“.

Ali ovo nije prvi put da se ove dvije zemlje sukobljavaju oko hadža i da se ova peta vjerska dužnost svake muslimanke i muslimana politizira. Od osnivanja Islamske republike, odnosno od iranske „islamske revolucije“ Ayatollah Ruhollah Khomeini je zagovarao proglašavanje Meke i Medine distriktom kojim bi upravljale sve muslimanske zemlje. Bio je to bitan dio njegove vizije izvoza revolucije i već 1980. Khomeini je u duhu ideala „islamske revolucije“ poziva sve muslimane da koriste hadž kako bi organizovali proteste protiv „neprijatelja islama“. Homeini je duboko vjerovao kako hadž nije samo vjerski obred i kako je to neka vrsta svemuslimanskog skupa na kojem bi se trebale donositi bitne odlike koje se tiču muslimanskog svijeta. Hadž sveden samo na rituale je po njegovom tumačenju ali mnogih drugih naročito iz islamističkih pokreta ustvari obesmišljen. Saudijci, a pogotovo njihova zvanična ulema su upozoravali da bi pretvaranje hadža u politički skup oskrnavilo ovaj vjerski obred i pretvorilo ga u prostor političkog, sektaškog i mezhebskog sukobljavanja.

Manji protesti

Odgovarajući na poziv Homeinija u više navrata organizovani su manji protesti iranskih hodočasnika koje su podržavale i neke šiitske manjine iz drugih država. Iako su saudijske vlasti poduzimale posebne mjere u sprječavanju njihovog organizovanja, svake godine demonstracije su postajale sve veće. Policija je redovno oduzimala transparente i blokirala mjesta na kojima su se demonstranti okupljali. Sve je eskaliralo 1987. kada je došlo do otvorenog sukoba iranskih demonstranata i saudijskih sigurnosnih snaga. U sukobima je stradalo više od 400 ljudi,od kojih preko 200 Iranaca. Nakon toga dvije zemlje su preknule diplomatske odnose, a Iran je svojim hadžijama zabranio hodočašće sve do 1991. Jedan prijatelj iz Medine mi je lično pričao kako je kao mladić svjedočio mućnim slikama sukoba koje je ne samo on, nego čitav muslimanski svijet, želio što prije zaboraviti. Možda se baš zato o ovim nemilim događajima koji skrnave svetost za muslimane blagoslovljenjih mjesta nerado govori, ali to objašnjava zašto se mnogi s pravom brinu kada se pitanje hadža ponovo politizira.

Naravno da za vladajuću porodicu Sauda čiji kraljevi nose počasnu titulu Sluga dvaju harema (svetih mjesta Meke i Medine) svako problematiziranje njihovog suvereniteta nad svetim gradovima ne samo da nije prihvatljivo, nego podriva same temelje njihove vlasti i potkopava njihovu poziciju u muslimanskom svijetu.

Ali ta politizacija hadža nije počela u posljednjih nekoliko decenija. Vladajuće dinastije su oduvijek preko hadža i brige oko svetih mjesta islama pokušavali ostvariti vlast nad muslimanskim svijetom. Oni koji su vladali Mekom i Medinom bili su po nepisanom pravilu halife i vladari svih muslimana. Halifa je organizovao hadž i ako je bio spriječen da prisustvuje centralnom skupu na visoravni Arefat pored Meke onda je morao poslati svoga izaslanika. Njegovo ime se spominjalo na hutbi, centralnom govoru tokom skupa na Arefatu.

I ne samo to. Oko  svakog detallja upravljanja Mekom i Medinom se vodio isti politički rat. Svi vladari su se utrkivali ko će ostaviti više vakufa (legata) u Meki i Medini. Skoro svaki značajniji sultan ili halifa se pobrinuo da neka građevina, makar neko proširenje, vrata ili bunar nosi tarih (natpis) sa njegovim imenom.

Čak se i oko plašta Kabe (kisve) vodila prava politička borba. Onaj ko je pokrivao Kabu bio je njen zaštitnik i pretendovao je da bude i „vladar pravovjernih“. Nakon pada Abasijskog hilafeta (656. h.g./ 1258. g.), plašt za Ka`bu je dolazio iz Egipta ili Jemena. Kada je vladar Salih Ismail Kalavun uvakufio (zavještao) tri sela nedaleko od Kaira u korist Ka`bina plašta on je redovno počeo stizati iz Egipta.

S istim ciljem osmanski sultan, Selim Han, 1541. godine je uvakufio još sedam sela. Muhamed Ali Paša kasnije će oformiti državnu instituciju koja je godišnje pripremala plašt u Egiptu i slala ga u Meku. Plašt je u to vrijeme svake godine dostavljan svečanom karavanom koja se nazivala mahmel uz posebne počasti, udaranje defova i ilahije. Bio je to dokaz osmanske dominacije nad svijetom islama.

Kada je Hidžaz ušao u okvire Kraljevine Saudijske Arabije, pristizanje plašta je prestalo (1343. h.g./ 1924. god.) zbog političkih nesuglasica između egipatskog vladara i porodice Sauda. Tada je kralj Abdulaziz Ali Saud odlučio u Meki sagraditi specijaliziranu tvornicu za tkanje plašta Ka`be. Nešto kasnije, ponovo će biti postignut dogovor između dvije države prema kojem je Egipat nastavio slati plašt i to u periodu od 1937. do 1962. g.1963. saudijska država je uzela na sebe obavezu tkanja kisve. Od tada i ta nadležnost je u rukama Saudijaca. Nešto kasnije (kamen temeljac je postavljen 1397. h.g./ 1977. god.) bit će izgrađena i nova specijalizirana tvornica za tkanje plašta Ka`be u Meki koja i danas proizvodi plašt za Kabu.

Sazdana na vjeri

Ali i pored svih tih političkih peripetija koje kao što nam historija govori nisu počele sa današnjim državama i vladarima muslimanskog svijeta hadž nikada, u srcima miliona onih koji su iz najudaljenijih krajeva svijeta na iznurenim kamilama dolazili da makar simbolično posvjedoče jedinstvu vjernika u samo jednog Boga, nije gubio na značaju. Tako vjerovatno i danas. Političke igre oko hadža će se nastaviti ali oni koji spremajući se čitav život za taj put ne čine to zbog sultana i vladara čije ime će se spominjati u centralnoj hutbi na Arefat. Njih ne privlače brojne građevine sa tarihima velikih vladara koji su ih gradili.

Ne privlače ih ni građevinska čuda koja se tamo ovih dana grade. Njih privlači najednostavnija građevina koju je sagradio ostarjeli Ibrahim/Abrahama sa sinom Ismailom/ Jišmaelom kako bi bila prvi hram u svijetu kojem se klanja samo jednom Bogu. I kao što je ta jednostavna građevina koja je sazdana na vjeri nadživjela vjeru Farona i njihove kolosalne piramide tako će, ako nas historija ičemu uči, i vjera iskrenih hadžija nadživjeti političke igre.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Završena šesta CNS ljetna škola

Dodjelom certifikata u petak, 2. septembra 2016. godine u Sarajevu je završena ljetna škola pod nazivom „Islam in Contemporary World“.

Ljetnu školu je već šestu godinu zaredom organizovao Centar za nepredne studije uz podršku partnera u realizaciji projekta i to Centra za međukulturno razumijevanje „Horizonti“ iz Podgorice, Centra za dijalog-Vesatijja, te Centra za lično i profesionalno usavršavanje iz Sarajeva.

Učesće na ovogodišnjoj CNS ljetnoj školi uzelo je 40 studenata dodiplomskog i postdiplomskog studija iz balkanskih zemalja Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Kosova, Bosne i Hercegovine, Rumunije i Bugarske, te nekoliko evropskih zemalja poput Turske, Rusije i Velike Britanije.

Osmodnevni program je obuhvatio predavanja dr. Fikreta Karčića, dr. Ferida Muhića, dr. Ahmeta Alibašića, dr. Ermina Sinanovića, dr. Dževade Šuško, dr. Mirza Sarajkića, dr. Haruna Karčića, mr. Amela Kovačevića, te Omera Kajoshaja, Muhameda Jusića, i Hasana Nuhanovića.

Program je bio je baziran na tri osnovne stvari:

1) Ključna pitanja o savremenom islamskom mišljenju

2) Učenje o balkanskim muslimanskim zajednicama i islamskoj kulturi

3) Sticanje osnovnih znanja iz historije, komunikologije i ekonomije.

Učesnici ovogodišnje CNS-ove ljetne škole su također imali priliku posjetiti Podgoricu i Sarajevo, gradove domaćine ljetne škole, a kroz jednodnevne izlete i Bar u Crnoj Gori,  Mostar i Blagaj u Hercegovini, te Memorijalni centar u Potočarima (Srebrenica).

Izvor: CNS

Koji su stvarni ciljevi turske intervencije u Siriji?

Tursku su igre oko Sirije izgleda dovele u poziciju da se direktno mora uvući u tamošnji haos.

Sad kada ISIL slabi svi se počinju pitati kako će taj prostor izgledati nakon što ta paradržava prestane postojati [EPA]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Turska se direktno uključila u rat u Siriji. Desilo se ono što je Ankara dugo pokušavala izbjeći.

Turska se od eskalacije sukoba u Siriji pokušavala sačuvati od samostalnog direktnog angažmana u Siriji i sukoba sa Islamskom državom Irak i Levant (ISIL).

Željeli su da i njihovi saveznici iz NATO-a ponesu dio tog tereta koji bi prevazilazio samo povremene zračne udare.

Turci su osjetili da ih saveznici ostavljaju na cjedilu i da ih žele uvući u sukob u kojem bi iskrvarili i koji bi možda destabilizovao Tursku i zasigurno je oslabio. Sada je ta faza, izgleda, gotova.

U ranim jutarnjim satima, 24. avgusta, samo nekoliko sati nakon što je američki potpredsjednik Joe Biden posjetio Ankaru, turska avijacija je počela sa žestokim bombardovanjem položaja pripadnika organizacije ISIL u pograničnom gradu Jarablus.

U izvještajima koji nisu ni demantovani ni potvrđeni, iako je ovo jako bitan dio slagalice, navodi se da su u tim napadima učestvovali i američki avioni.

Dva sata kasnije, u šest ujutro, 1.500 pripadnika Slobodne Sirijske Vojske (FSA) koji su prebačeni preko turske teritorije do grada Karkams prešli su granicu i napali položaje ISIL-a. Njih su pratili turski tenkovi i specijalne jedinice pješadije.

Trebamo se prisjetiti da je zahlađenje unutar NATO saveza, a prije svega na relaciji Turska - SAD uslijedilo kao posljedica nespremnosti zapadnih saveznika da podrže tursku viziju rješenja sirijskog problema koja je podrazumijevala formiranje sigurne zone u sirijskoj teritoriji uz tursku granicu i uvođenje zone zabrane letenja.

Od tada se mnogo šta promijenilo. Rusija se direktno uključila u sukob u korist predsjednika Bashara al-Assada, a u Turskoj je propao pokušaj državnog udara.

Tursko-američki odnosi su u ozbiljnoj krizi i zato je bitno da li će i u kojoj mjeri SAD stati uz zvaničnu Ankaru, odnosno da li su njihovi avioni bili podrška turskoj vojsci.

Prava meta operacije

Kako god, Turska više nije mogla čekati. Organizacija ISIL u Iraku i Siriji postaje sve slabija i ubrzano gubi teritoriju.

Ta organizacija je sada poput Osmanskog carstva nekad, bolesnik čiju smrt svi iščekuju i gledaju da za sebe pridobiju što više od onoga što će iza njega ostati.

I u Iraku i u Siriji je pravi rat među rivalskim političkim, etničkim i sektaškim vojskama i paravojskama, ko će više oteti od ISIL-a i pripojiti svojoj zoni utjecaja i nekim novim političkim entitetima u nastajanju.

Neke kurdske vojne i političke frakcije, prije svega one povezane sa Radničkom partijom Kurdistana (PKK) koju Turska smatra terorističkom organizacijom, za sada su se pokazale kao najuspješnije u ovoj igri.

Tursko ostajanje postrani bi značilo ostavljanje prostora Narodnim jedinicama za zaštitu (YPG) povezanim sa PKK-om da u Siriji prošire i ojačaju kontrolu nad ne samo većinski kurdskim područjima u kojima su već proglasili autonomiju prizivajući neku vrstu federalizacije buduće Sirije.

Turska ne može i ne želi da dozvoli stvaranje jednog takvog entiteta. Zato, iako su napadi prije svega usmjereni protiv ISIL-a, prava meta su ustvari sa PKK-om povezane vojne i političke strukture u Siriji.

Glasnogovornik turskog predsjednika Ibrahim Kalin je na svom zvaničnom Twitter profilu to i potvrdio kada je napisao kako je „cilj operacija u Jarablusu uklanjanje terorističkih organizacija sa turske granice, uključujući ISIL i YPG“.

Kurdski politički i vojni entitet

Izvor iz Ankare koji je govorio za portal Al-Monitor pod uslovom anonimnosti je rekao kako se znalo da se ISIL već dvije sedmice povlači iz Jarablusa.

Istovremeno YPG se pripremao da preuzme grad. Prema ovom izvoru prava meta napada nije ISIL nego pokušaj da se spriječi kurdska dominacija na sjeveru Sirije.

Kurdske trupe povezane sa organizacijom PKK kontrolišu tri odvojena područja u sjevernoj Siriji uz tursku granicu. Ankara se plaši da će ukoliko kurdski borci nakon povlačenja ISIL-a zauzmu teritorije na zapadnoj obali Eufrata biti u stanju da povežu te enklave i stvore jedan jedinstveni kurdski politički i vojni entitet koji bi se protezao uz tursku granicu.

Zato Turska traži da se Kurdske i druge vojne frakcije koje s njima blisko sarađuju povuku na istočnu obalu Eufrata. To je ustvari bila i jedna od glavnih tema tokom razgovora predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i potpredsjednika Bidena.

Za sada predstavnici YPG-a i njihove krovne političke organizacije u Siriji, Stranka demokratskog jedinstva (PYD) na čelu sa Salehom Muslimom, odbijaju da udovolje zahtjevima Ankare što može signalizirati predstojeći otvoreni sukob Turske i kurdskih paravojnih formacija na tlu Sirije.

Kako god, Tursku su igre oko Sirije izgleda dovele u poziciju da se direktno mora uvući u tamošnji haos. To vrlo lahko može biti još jedna zamka koju su globalni centri moći osmislili kako bi Tursku „ o sebi zabavili“ i tako oslabili poziciju njima ne baš tako omiljenog predsjednika Erdogana.

Drugi scenario je da se radi o nekoj vrsti dogovora velikih sila da se krene ka konačnom rješenju sirijske krize i da je zbog toga Turska odlučila krenuti u jednu tako riskantnu operaciju.

Blaga reakcija Damaska

Zato je pravo pitanje da li Turska nakon intervencije u Jarablusu ima mapu puta za buduće poteze u Siriji i da li za to ima podršku Moskve i Washingtona.

Ne treba zaboraviti da se u diplomatskim i medijskim krugovima već neko vrijeme govori o tome kako Rusija i SAD vode razgovore o nekoj vrsti mirovnog dogovora po uzoru na onaj dejtonski, koji bi napravio politički okvir koji bi odražavao odnos snaga na terenu i za početak samo zaustavio rat.

Da li je ovo dio tog plana za rješenje sirijskog rata teško je znati, jer se u medije puštaju samo štura i od dubljeg značenja isprana saopćenja.

Ali to da je akcija počela nekoliko sati nakon posjete potpredsjednika Bidena i nakon što su Turska i Rusija izgladili svoje odnose nije zanemarljivo.

Isto tako nije nebitno da Damask, iako jeste protestvovao rekavši da sve operacije na sirijskoj teritoriji protiv ISIL-a moraju biti u koordinaciji s njima, nije ni izbliza reagovao oštro kao što se moglo očekivati.

Naravno, ne treba zanemariti ni to da je nekoliko dana ranije došlo do prvog otvorenog sukoba od početka rata između kurdskih trupa i režimskih snaga. A i nepotvrđene vijesti o tome da je izaslanik šefa turske obavještajne službe Hakan Fidan nedavno posjetio Damask sada imaju više smisla.

Vrlo lahko je moguće da je svima uključenim u dešavanja u Siriji počelo smetati to što Kurdi postaju prejaki. Dok su se borili protiv ISIL-a to nikome nije smetalo.

Sad kada ISIL slabi svi se počinju pitati kako će taj prostor izgledati nakon što ta paradržava prestane postojati. Da li je u tom smislu postignut dogovor ili nije - zvanične potvrde nema, ali će vijesti koje dolaze iz tog dijela svijeta vrlo brzo otkriti o čemu se radi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera