U bosanskohercegovačkoj javnosti
posljednjih mjeseci javne rasprave i medijsko praćenje događaja rezultirali su
porastom podjela u političkom i javnom životu. No, studija Sveučilišta u
Edinburgu i CEIR-a daje drugačiju perspektivu. Istraživanje potvrđuje
nedvosmislenu podršku za opsežan proces pomirenja.
Ispitivanje je obuhvatilo ispitanike
iz 13 gradova širom države: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla,
Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić. Ovo
istraživanje, koje povezuje stavove o pomirenju sa socijalnim porijeklom, među
najvećim je društvenim istraživanjima napravljenim nakon rata.
Proces pomirenja koji bi bio osmišljen
i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH važan je za preko 80 %
ispitanika iz 13 gradova i opština u BiH. Znanstveno istraživanje koje su
proveli domaći stručnjaci sa Univerzitetom iz Edinburga dobar je podsjetnik da
većina stanovništva u BiH shvaća potrebu za pomirenjem veoma ozbiljno.
„To je najveće i možda i najozbiljnije
istraživanje na ovu temu koje je provedeno u BiH - u 13 gradova i 2.606
ispitanika različitih dobnih, ruralnih, urbanih sredina. Trudili smo se da
budemo gender osjetljivi. Nama je posebno drago da se ispostavilo da je
apsolutna većina ljudi u BiH, svih građana - iz svih slojeva društva, iz svih
gradova, bez obzira na etničku ili bilo kakvu drugu pripadnost - pokazala
veliku stopu interesovanja za proces pomirenja i izgradnju povjerenja",
kaže jedan od autora studije Muhamed Jusić.
Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog
uzorka su razočarani učinkom političkih elita. Većina njih tvrdi da je
ekonomski napredak trenutno važniji od društvenih ili političkih promjena.
Međutim, također vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države dovoljno
važan da je vrijedan truda, te vjeruju da je važno uključiti široku lepezu
sudionika kako bi ovaj proces mogao biti uspješan.
"Na prvom mjestu nalaze se
nastavnici. To se da lako objasniti i psihološki i sociološki - jer očito ljudi
vide rješenje u izgradnji generacijske spremnosti za pomirenje i izgradnju.
Dakle, potrebno je ulogu škole vratiti na ono gdje je nekad imala odgojnu
funkciju, a ne samo obrazovnu. U procesu pomirenja je jako važna uloga i
vjerskih lidera, koji treba da su također uključeni, ali i drugi sudionici,
npr. nevladine organizacije", konstatuje istraživač Marko Antonio Brkić.
Svi anketirani, bez obzira pripadaju
li nekome od konstitutivnih naroda ili ne, imaju usporediv opseg odgovora na
pitanja o prioritetima pomirenja.
Također je evidentno da se ne može
pouzdano pretpostaviti da su građani u manjim, relativno jednonacionalnim
sredinama manje otvoreni za saradnju nego građani u većim gradovima sa tradicionalno
miješanom populacijom. Jusić dodaje:
„Ljudi očekuju da se na lokalnom nivou
uradi više. Očekuju od ljudi koji su na pozicijama, od medija, od vjerskih
zajednica da daju svoj doprinos kako bi se ova pitanja počela aktuelizirati u
našem društvu.“
Marko Antonio Brkić dodaje i kako se
ogromna većina ispitanika (92,7%) identificirala kao pripadnik ili pripadnica
jednoga od tri konstitutivna naroda. Ipak tek 8% ispitanika je naznačilo da
nacionalni identitet uzimaju u obzir kada donose odluke o prijateljstvima i o
svom privatnom životu:
„Ono što je zaista zapanjilo neke od
članova tima, uključujući i mene, jeste da većini ljudi ta nacionalna
identifikacija uopće nije primarni faktor kad odlučuju o tome s kim će sklapati
prijateljstva, poznanstva, s kim će dijeliti poslovnu sudbinu, s kim će
sudjelovati u različitim oblicima društvene komunikacije, iako više od polovice
smatra da je to važan dio njihovog identiteta, ali ne iskuljučujući u odnosu
prema drugima kad se uspostavljaju socijalne relacije.“
U istraživanju, koje će uskoro biti
predstavljeno u svim većim gradovima BiH, navedeno je i kako javne polemike
lako oduzmu energiju javnom kritičkom otporu prema politikama podjele, što je
jasno primijećeno, što jeste jedan od najvećih problema.
„Nerijetko se događa da se olako otupi
oštrica kritike prema onima koji su dužni, nadležni, odgovorni da ovo društvo
učine mirnijim i pravednijim za sve njegove građane. Tu prvenstveno mislim na
institucije sustava, pa i na nedržavne institucije, kao što su i religijski
sustavi, nevladine organizacije i brojne druge, uključujući i međunarodne. Ali
ovo prvo pitanje pokazuje koliko je to predmet manipulacije", naglašava
Brkić.
„Ako se prošlost i suočavanje sa
prošlošću uzima kao proces koji za cilj treba da ima pomirenje, postizanje
pravde ili neka vrsta satisfakcije za žrtve kroz pricesuiranje dogovornih, onda
ne mislim da treba bježati od sučavanja sa prošlošću", zaključuje Muhamed
Jusić.
