 |
| Mostar, ilustrativna fotografija |
U jednom od najvećih poslijeratnih istraživanja,
organizovanog u 13 bh. gradova, 77 posto ispitanika dalo je podršku izgradnji
međusobnoga povjerenja i pomirenja, unatoč strašnim posljedicama rata u BiH.
Nakon što su svoj posao obavili prošle godine, istraživači
su sada vraćaju u gradove u kojim je urađeno ispitivanje javnosti,
predstavljaju rezultate, bilježe reakcije građana i, postavljaju dodatna
pitanja.
U Bosni i Hercegovini, zatrovanoj podjelama, još će mnogo
vode proteći dok primjer prijateljstva Jove Jovanovića i Muhameda Bukve, iz
okolice Goražda, bude uobičajen, a ne iznimka ili fenomen.
Prijatelji od djetinjstva, u ratnim godinama bili su na
suprotnim stranama, u različitim vojskama, a kad je zlo stalo, oni su:
„Pravo, normalno, kao građani, kao prijašnji komšije, počeli
da živimo.“
„Mi smo bili samo dva zrnca koja je vjetar nosio u jednom
talasu, tako da mi nismo ništa mogli ni predvidjeti niti promijeniti.Nažalost,
politička situacija još podriva tu nacionalnu strepnju. Pominjemo se u ta neka
tri plemena, što nije dobro.“
Slično su odgovorili i građani obuhvaćeni zajedničkim
istraživačkim poduhvatom Centra za empirijska istraživanja religije u BiH i
Sveučilišta u Edinburgu, a pod pokroviteljstvom Fondacije Konrad Adenauer u
trinaest bh. gradova (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla,
Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić).
77 posto ispitanika vjeruje da je proces pomirenja, koji bi
bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH, veoma
značajan.
- Nastavnici su na
prvom mjestu, među osobama koje imaju najviše potencijala u procesu pomirenja
(72 posto ispitanika)
- Premda su
ispitanici bili manje skloni ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati
političari, skoro 52 posto njihovu „misiju“ vidi kao značajnu.
Ovi rezultati su podsjetnik da većina stanovništva Bosne i
Hercegovine – iz svih konstitutivnih naroda i izvan njih, od najreligioznijih
do onih koji uopšte nisu religiozni, svih uzrasta i profesija – shvataju
potrebu za pomirenjem.
Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani
učinkom političkih elita, ali takođe vjeruju da je proces pomirenja na nivou
cijele države izuzetno važan, te da u njega treba uključiti široku lepezu
sudionika, navodi Zlatiborka Popov - Momčinović, sa Univerziteta Istočno
Sarajevo.
„Skoro 80 posto građana i građanki BiH smatra da je proces
pomirenja i izgradnja povjerenja nešto što je jako značajno za budućnost Bosne
i Hercegovine. Više su podržavali one inicijative koje su nekako okrenute
budućnosti nego prošlosti – kao izgradnja memorijalnih centara na mjestima gdje
su počinjeni stravični zločini, što je podržano, ali su mnogo više podrške
dobile neke inicijative poput onih da se kroz obrazovni sistem mladi susreću i
upoznaju, uče ono što je bitno za njihovu zajedničku budućnost“, kaže Popov –
Momčinović.
Kako građani procjenjuju uticaj izgradnje povjerenja za
bolju budućnost? Imam iz Bugojna, Muhamed Jusić, član istraživačkog tima,
iznosi neke od podataka iz istraživanja.
„75,4 posto od ukupnog uzorka reklo je da bi ozbiljni
pokušaj da se izgrade odnosi između vjerskih i etničkih grupa u BiH imali
uticaj na budućnost zemlje. Kad bismo jednu poruku morali poslati – to je ono
što smo našli u čitavoj državi, daleko više od onoga što bismo, gledajući
medije, čitajući novine i radeći s ljudima, očekivali.
Čak 84,4 posto ispitanika podržava ulaganja u edukativne
programe koji su osmišljeni da pomognu mladima da se riješe negativnih
stereotipa i da razumiju zajedničke interese građana različitog porijekla, a
tek 10,3 posto to ne podržava. Ovo će se podudariti s još jednim pitanjem kojeg
smo postavili – od koga građani najviše očekuju u procesu pomirenja – tamo ćemo
na prvom mjestu imati nastavnike,“ predočava neke od rezultata Jusić.
Povjerenje na prvom mjestu
Kako jedan stranac vidi proces približavanja ljudi
zatrovanih podjelama i ratnim događajima? Evo razmišljanja direktora Fondacije
Konrad Adenauer u BiH, Karsten Dümmel.
„Problemi su isti u posljednjih 20-ak godina, ali, vidi se
da ipak dolazi do približavanja ljudi. Postoji još dosta podjela među njima,
ali se ta slika ipak popravlja. Za ukidanje još uvijek postojećih etničkih
barijera među ljudima, postoje tri različita puta. Prvi je izgradnja
međuljudskih odnosa, ili ako hoćete direktno, ljubavi među osobama različite
nacionalne pripadnosti. Drugi je međuetnička i međureligijska saradnja – na
primjer - zajednička kuća za molitve pripadnika svih vjera, kakva postoji u
Njemačkoj, a treći aspekt je ekonomska saradnja – da, na primjer, pripadnici
različitih nacionalnosti stvore jedno zajedničko preduzeće, odnosno ulože novac
u zajedničku firmu a time i u zajedničku budućnost, “ ističe Dümmel.
U Bosni i Hercegovini bilo je više pokušaja uspostave
državne komisije za istinu i pomirenje. Bile su, takođe, formirane komisije za
Srebrenicu i Sarajevo, ali su ugađene prije obavljenog posla. Formirano je i
udruženje građana 'Istina i pomirenje', sa predsjednikom Jakobom Fincijem, ali
nije bilo političke podrške za njihov rad. Finci danas ističe da je akcenat na
povjerenju, koji je stavljen u ovom istraživanju, posebno značajna činjenica.
„Do sada je bilo pitanje istine, pravde i pomirenja, a niko
nije pretpostavio da za sve to ustvari treba povjerenje, koje nam najviše
nedostaje, jer mi, s jedne strane, putem Tribunala u Hagu, putem, da kažem,
memoara svih onih koji su prošli kroz Bosnu i Hercegovinu, a ko god prođe kroz
Bosnu i Hercegovinu napiše memoare ili knjigu, tako da čak ima šala, kad su se
dva stranca srela ovdje na ulici, pa jedan pita drugoga: „Kad si došao, koliko
ostaješ, šta radiš?“, ovaj odgovara: „Došao sam jučer, idem sutra, pišem knjigu
'Bosna danas, jučer, sutra'“. Istina polako dolazi na svjetlo dana, kroz
presude, i haškog Tribunala i sudova koji rade u regionu; pravda se na taj
način isporučuje, mada će ovim tempom, barem kod lokalnih sudova, trajati još
sto godina da dođemo do osude svih onih koji trebaju da odgovaraju, i na kraju,
to na neki način vodi pomirenju,“ navodi Finci.
Građani takođe misle da vjerski lideri ne čine dovoljno na
procesu pomirenja, ali iznose i stav kako se političari trude da dokažu da je
zajednički život prošlost. Evo nekih nalaza iz istraživanja, koje prenosi Emina
Ćosić:
„U procesu pomirenja, vide političare kao odgovorne i kao
ključni faktor, koji ustvari drže nekakve zategnute odnose i tenzije, namjerno
nametnute, da bi održali svoje pozicije. To je bila najčešća interpretacija
među ljudima. Mnogi su krivili međunarodnu zajednicu za stvaranje države kakvu
danas imamo, da je Dejton stvorio nasilne podjele, da su od jedne građanske
države stvorili državu tri nacije ili tri etničke grupe“, kaže Ćosić.
Proces pomirenja i povjerenja u Bosni i Hercegovini može
biti uspješan tek ako građani mogu reći kao Jovo Jovanović s početka naše
priče:
„Kad sve sagledam, bio je veći period bio našeg
prijateljstva nego ratovanja.“
Rezultati istraživanja do sada su predstavljeni u Sarajevu,
Mostaru i Tuzli, u srijedu je zakazan sastanak s građanima Srebrenice.
Istraživači će s novim pitanjima, ponovo u bh. gradove, naredne 2015. godine.
