Koliko su
današnji muslimani daleko do poruka hadža?
Piše: Muhamed
Jusić
I ove godine će
milioni muslimana iz čitavog svijeta obaviti petu islamsku dužnost hadž, taj
simbol nepatvorene vjere u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se hvataju za
Njegovo uže. Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža
vremena za muslimanski Ummet i zajednicu vjerujućih.
Ono što
nazivamo islamskim svijetom je danas sve samo ne „islamski“. Brojne većinski
muslimanske zamlje se nalaze na ivici unutrašnjih sukoba ili su već duboko pale
u ambis bratoubilačkog rata. Ponovno je oživljen drevni sunitsko-šiitski
sukob. Despotski režimi su spremni
žrtvovati čitave države i narode kako bi muslimanskim masama poslali poruku da
je za njih vječiti izbor između korumpiranih despotskih režima i anarhije i
bezvlašća. Neki od oni koji se navodno bore za slobodu muslimanskih naroda i
uspostavu islamskih vrijednosti čine više nereda i brutalniji su i okrutniji
prema onima u čije ime nastupaju nego ijedan od tih režima.
Muslimani
današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva
svijeta: jednog mrtvog, ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i
drugog slabog ili nedovoljno jakog da se
rodi.
Već dugo je taj
svijet, uz par časnih izuzetaka, opterećen siromaštvom, korupcijom,
nepismenošću, neslobodama i brojnim drugim društvenim bolestima koje se
desetljećima ignorišu i koje su sada kuliminirale općom eskalacijom
netolerancije i nasilja.
Rane Gaze su
još uvijek svježe i kao i ranijih godina palestinske hadžije su prošle golgotu
zbog procedura okupatora njihove zemlje koje pred njih stavljaju kako bi stigli
na sveta muslimanska mjesta. Ali muslimani danas sami sebe ubijaju i progone,
porobljavaju i sami sebi džamije ruše.
Zato se s pravom
možemo zapitati u kakvom stanju (ar. halu) dočekujemo ovogodišnji hadž i koliko
su se današnji muslimani udaljili od poruka koje im je Poslanik, a.s., ostavio
u emanet na Oprosnom hadžu kojeg je kao vrhunac svoje poslaničke misije obavio neposredno
pred svoju smrt. Ta poruka koju je Pejgamber, a.s, izrekao 9. zul-hidžeta 10.
godine po Hidžri (632.g.n.e.) na Arefatu predstavlja samu srž Poruke koju je od
Uzvišenog prenio i kada gledamo šta se danas u svijetu dešava ne možemo da ne
slutimo Božansko proviđenje u onome što je tada rekao. A rekao je:
„O ljudi, čujte
što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.
O ljudi, vaš
život, vaš imetak i vaša čast su sveti sve dok se ne sastanete sa vašim
Gospodarem baš kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem
gradu.
Da li sam
prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!“
Nakon što je
vjernicma govorio o ništa manje bitnim postulatima vjere vratio se poruci kojom
je i počeo svoj do danas sačuvani govor upozoravajući sljedbenike islama :
„Nemojte se
nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedni druge ubijati. Ostavljam vam u
emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete
držali: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet.
Da li sam sam
prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!
O ljudi, vi
imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od
zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti
nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.
Da li sam
prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!"
"Da",
rekoše.
"Neka
prisutni obavijesti onoga koji je odsutan"- doda Poslanik kao da je znao u
šta će neki muslimani pokušati pretvoriti islam“
Svetost života
Zato bi hadž
sve muslimane trebao podsjetiti na ovu poruku Plemenitog Poslanika i ponovo
među njma probuditi osjećaj muslimanskog jedinstva, svetosti života, časti i
bratske solidarnosti. Za početak bi bilo dovoljno da se svi koji krv nevinih
prolijevaju u ime islama prisjete da nas je Poslanik podučio da je „svetost
života vjernika veća od svetosti Kabe“. To jeste, da nema ideala za kojeg
vrijedi žrtvovati jedan nedužan život a kamoli hiljade njih.
Abdullah ibn
Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu i rekao La Ilahe Illellah, kako si čista i dražesna,
kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po
svojoj nepovrjedivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio
svetom, ali On je nepovrjedivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu
čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima loše mišljenje“.(Medžme-u-zevaid)
Zar nam i Uzvišeni
u Kur`anu ne kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može
dogoditi samo – nehotice." A od Ebu Bekreta Nufej'a b. El-Harisa
es-Sekafija, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada se
dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru:' Rekoh:
"Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Reče:
"Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.''' , a da "onaj ko podigne protiv nas oružje, nije
od nas." (Buharija i Muslim)
Buharija i
Muslim prenose i da je Allahov miljenik, a.s. rekao: "Najveći grijeh je
činjenje širka Allahu, ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno
svjedočenje". Koliko je muslimana ovih dan prekršilo ovu Poslanikovu uputu
slijepo slijedeći svoje ideloge zla, ubijajući nevine u bratoubilačkom ratu,
razbijajući porodice i odvodeći u smrt mladiće i djevojke bez znanja njihovih
roditelja i njihove saglasnosti, sijući klevete i laži na društvenim mrežama a
sve to navodo u ime islama.
Ali nije da nas
boli samo muslimanska krv koja se prolijeva, nego i krv svih nevinih koji su se
ovih dana širom svijeta našli u suludom vrtlogu rata i nemira.
Posebno je
teško gledati kako neki koji za sebe tvrde da su ne samo muslimani, nego jedini
ispravni, u ime islama ubijaju pripadnike drugih vjera i manjina. Tako danas u
Iraku i Siriji imamo etničko čišćenje manjina koje ni Pravedne halife, r.a., ni
Emevije, ni Abasije, ni Osmanlije nisu progonili niti prisiljavali da svoju
vjeru mijenjaju. Znali su tadašnji muslimani za hadise koje, čini se ovih dana
ne znaju „novi muslimani“ pristigli iz
brojnih zapadnih metropla, u kojima se kaže da „Ko ubije mu'aheda (nemuslimana
koji živi među muslimanima) neće osjetiti miris dženneta, a njegov miris se osjeti
na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija)
Danas je možda
više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se
tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne
vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i
krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se
izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga,
Milostivog. Danas kada oružje govori i kada se krv slijeva potocima teško je
zagovarati dijalog, toleranciju i odmjerenost, ali drugog puta nema.
Ovogodišnji
hadž je jedinstvena prilika za sve muslimane, ali i njihove lidere i
muslimansku inteligenciju i ulemu da ponovo čuju poruke Plemenitog poslanika
koje im je u emanet ostavio baš u ovim danima i na mjestima koje će i hadžije
iz Bosne pohoditi da promovišu ideju svetosti života, časti i dostojanstva svih
ljudi.
Izvor: Preporod/ Centar za dijalog- Vesatijja
