 |
| 'Cilj je jasan: izbjeglice i njihovu patnju treba držati što dalje od naše zone komfora', piše autor [EPA] |
Nakon 'pazarnog dana' u Briselu, izbjeglice tretiraju kao
vruć krompir koji svako prebacuje u ruke drugog.
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Mogući dogovor o tzv. izbjegličkoj krizi između EU i Turske
pokazao je ono što je svima već jasno: za svjetske moćnike ovo je prvenstveno
politička kriza, a ne humanitarna kriza ili bolje reći katastrofa. Način na
koji su moćnici trgovali izbjegličkom patnjom i s kojom dozom bezosjećajnosti i
odsustva empatije su se bavili ovim problemom, ne služi na čast.
Niko ni u jednom saopštenju nije spomenuo zašto i od koga ti
ljudi bježe. Šta uraditi da se zaustavi rat i iskorijeni neimaština koja te
ljude tjera da pješice prelaze hiljade kilometara. Za Evropu je bitno samo da
nisu na njihovim granicama i njihovim ulicama. To što oni bježe od prodanog ili
raznim paravojnim formacijama i vojnim režimima doniranog oružja evropskih
zemalja koje preko njih s Rusima i drugim moćnicima biju svoje globalne bitke
dominacije, u čitavoj priči nije bitno.
Ne može se oteti dojmu da su i Turci dobro trgovali, uz
finansijsku podršku za zbrinjavanje izbjeglica obećani su im i brojni drugi
ustupci EU. Ipak, treba spomenuti da su se barem založili za sirijske
izbjeglice da im se pokuša olakšati legalan odlazak u Evropu koja bi ih po
sistemu kvota trebala prihvatiti.
Zona komfora
Načelan je dogovor da se svaki ilegalni migrant, tj. onaj
koji ne dolazi iz ratom zahvaćenog područja, koji uđe u Grčku vrati u Tursku, a
zauzvrat EU će primiti jednog sirijskog izbjeglicu za svakog ilegalnog migranta
kojeg prihvati Turska. Ali za Iračane, Afganistance i druge, ni toliko
razumijevanja nije iskazano. Bilo bi nepošteno zanemariti sve silne napore koja
Turska poduzima na zbrinjavanju sirijskih izbjeglica. Turska trenutno udomljuje
2,7 miliona sirijskih izbjeglica. Ipak, novi dogovor otvara brojna pitanja o
tome da li je izbjeglički val koji je odjednom krenuo prema Evropi bio baš tako
spontan.
Kada je riječ o drugima koji bježe od ratova, terorizma,
progona vojnih hunti, turska diplomatija ima isti stav kao i EU. Cilj je jasan:
izbjeglice i njihovu patnju treba držati što dalje od naše zone komfora.
Ali nisu samo Turci trgovali izbjeglicama boreći se za
bezvizni režim i ubrzavanje EU integracija. I Grci bi da nešto dobiju. Možda da
svi u EU shvate kako su bitni i da im progledaju kroz prste oko silnih dugova.
Makedonija se nada da će joj kooperativnost otvoriti vrata NATO-a.
I Vlada srbijanskog premijera Vučića je sve ovo vrijeme u
stopu pratila stavove Berlina i kancelarke Merkel, nadajući se njihovoj
naklonosti i zbog toga su se bili spremni zamjeriti komšijama. Hrvatska je sa
novom Vladom iz okrilja Berlina krenula u zagrljaj Višegradske skupine i nove
ABC inicijative. I oni preko izbjeglica vode svoju unutrašnju politiku,
istovremeno pokušavajući da se što bolje
pozicioniraju u blokovskim borbama unutar EU.
Angela Merkel, čija je Vlada do sada uradila najviše na
zbrinjavanju izbjeglica u EU, zvanično je kritikovala dogovor sa Turskom i
izrazila skepticizam u njegov uspjeh. Međutim, bolji poznavaoci prilika u
Njemačkoj tvrde da je kancelarka nezvanično saglasna sa čitavim procesom i da
njene saveznice na balkanskoj ruti, posebno zemlje koje nisu članice i koje se
uzdaju u podršku Njemačke na svom putu ka EU, ne bi zatvorile svoje granice da
nisu imale barem prešutnu saglasnost Merkelove.
Komentator Deutsche Wellea Christoph Hasselbach je napisao
kako ona pokušava da je „niko ne ulovi dok mijenja kurs”. A kurs, prema tim
analizama, kancelarka mijenja jer se plaši jačanja desničarskog pokreta AfD
(Alternativa za Njemačku), koji je nastao 2013. na nezadovoljstvu spašavanjem
posrnule grčke ekonomije, a uzlet
doživio na kancelarkinoj politici dobrodošlice migrantima i izbjeglicama.
Trinaesti mart je supernedjelja jer se održavaju izbori u
tri njemačke savezne pokrajine i oni se, prema pisanju njemačkih medija, prvi
put u hisotriji, iščekuju kao izbori za Bundestag. Ankete pokazuju da najveći
pad očekuje upravo najveća njemačka stranka, Kršćansko-demokratska unija CDU,
koju vodi kancelarka Angela Merkel, a vrtoglavi rast predviđa se desnom pokretu
AfD. Zato bi i Merkelova sada da trguje budućnošću izbjeglica ali da je „ne
uhvate“.
Između rata i zatvorenih granica
Kako god da je završio pazarni dan u Bruxellesu gdje je
dogovoreno zatvaranje balkanske rute ostala je činjenica da se ovaj proces sada
pretvorio u utrku balkanskih zemalja kroz koje izbjeglice prolaze na svom putu
ka Njemačkoj i drugim bogatim zemljama zapadne Evrope da zatvore svoje granice
prije nego to uradi zemlja koja se na ruti nalazi iza njih. Očit je taj strah
da bi neka od njih mogla postati slijepo crijevo ili kako kažu „stjecište
zaglavljenih izbjeglica“. Izbjeglice tretiraju kao vruć krompir koji svako
prebacuje u ruke drugog.
Kako sada stvari stoje ta sudbina je barem na trenutak
zadesila Grčku kao prvu nakon Turske koja se i zbog dužničke krize već odavno
osjeća ostavljenja od drugih članica EU. Prema službenim podacima, u Grčkoj je,
nakon zatvaranja balkanske rute, ostalo blizu 42.000 osoba koji žive u
nemogućim uslovima. Niko ne zna šta će s njima biti nakon novog dogovora.
Upitno je da li će dogovor EU-Turska, koji treba biti
finaliziran na samitu iduće sedmice, zaživjeti. Nije ovo prvi dogovor, kako
unutar EU tako i EU i Turske, koji je postignut. Dosadašnji ili nisu
ispoštovani ili nisu dali rezultate, zato i oko ovog trebamo biti oprezni. Niko
ne zna može li Turska i da odluči zaustaviti priliv novih izbjeglica i može li
ih sve zadržati na svojoj teritoriji ili vratiti u zemlje iz kojih su došli.
Naročito je upitno da li će plan uspjeti ako mu se protivi Grčka, barem dok ne
dobije ono što želi. I u EU postoje neke političke opcije koje će učiniti sve
da blokiraju dogovor sa Turskom.
I dok mnogi, a ne samo ilegalni krijumčari, trguju patnjom
izbjeglica, oni ostaju prikliješteni između rata, terorizma i siromaštva i
zatvorenih granica onih koji su itekako doprinijeli destabilizaciji njihovih
država.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
