Bilo kakve
kopnene operacije u Siriji će dovesti do "potpunog, dugog rata",
upozorio je ruski premijer Dmitrij Medvedev. Ruski premijer je ranije istakao
kako su odnosi Rusije i Zapada odveli svijet u novi hladni rat, govoreći o
tenzijama zbog krize u Ukrajini i rata u Siriji.
"Sve
što je ostalo je neprijateljska politika NATO-a prema Rusiji. Može to i
jasnije: nalazimo se u novom hladnom ratu”, kazao je Medvedev na Konferenciji o
sigurnosti održanoj u Minhenu.
Podsjetio je
i kako njegovu zemlju "skoro svaki dan optužuju da prijeti NATO-u, Europi,
Sjedinjenim Američkim Državama ili drugim zemljama".
"Politika
NATO-a prema Rusiji je ostala neprijateljska. Nekad se pitam: jesmo li u 2016.
ili 1962. godini", dodao je.
Ova
apokaliptična izjava je došla uporedo sa viješću kako su velike sile u petak
(12.2.2016.) u Minhenu dogovorile
privremeni prekid borbi u Siriji. Pošteno.
Jedini sigurni
gubitnik
Nakon
propalih pregovora u Ženevi između opozcije i režima Bashara Al Asada i
njihovih globalniih sponzora, bilo je vrijeme da se svjetski moćnici otvoreno počnu
dogovarati o budućnosti Sirije bez Sirijaca.
Jer odavno
je svima jasno da se Sirijci više ne pitaju o svojoj budućnosti. Samo eto, do
ovog petka dvanaestog to niko nije htio otvoreno priznati. Sada jesu. To više
nije sirijski rat. To je globalni rat za dominaciju velikih koji bi ponovo da
kroje svijet po nekim novim odnosima moći. Odluka je sada u rukama globalnih
igrača, koji jednu ili drugu stranu pritišću prema vlastitim vizijama budućnosti
regiona i svijeta. Kada bi režim u Damasku odlučio odustati od svoje dosadašnje
politike i nekim čudom krenuti putem postizanja istinskog mira u Siriji,
pitanje je da li bi imao slobodu da takvu stratešku odluku donese ako na to ne
pristanu Rusi ili Iranci i ako njihovi interesi ne budu zagarantirani.
Razjedinjena opozicija se mora povinovati volji donatora iz Arapskog zaljeva i zapadnih
sila koji ih politički i vojno podržavaju. Volji sirijskog naroda sa početka
revolucije tu nema više ni traga.
Jedini
sigurni gubitnik u ovoj otetoj revoluciji je sirijski narod. Centar za
politička istraživanja u Siriji je objavio izvještaj o bilansu stradanja i
štete nastale tokom rata u ovoj bliskoistočnoj zemlji u kojem se navodi da je
12 posto stanovništva te zemlje poginulo ili ranjeno, a da se ratna šteta po
ekonomiju zemlje procjenjuje na 255 milijardi dolara. U proteklih pet godina
rata poginulo je 470.000, a ranjeno 1,9 miliona osoba. U Izvještaju Centra se
također navodi da je prosječni životni vijek Sirijaca od prijeratnih 70,
smanjen na 55,4 godine. Tokom rata u Siriji raseljeno je 45 posto stanovništva.
Četiri miliona Sirijaca izbjegli su iz
zemlje, a šest miliona je raseljeno unutar njenih granica. Ali u ratu za globalnu
dominaciju novih imperijalnih sila ti
ljudi i njihove sudbine su manje vrijedni od pijuna na šahovskoj ploči.
Zašto ih je
medvejdev upozorio
Kada je
Rusija odlučila da se direktno uključi u rat u Siriji, rekli su da je to kako
bi se borili protiv ISIL-a. Od tada jedva da su koji projektil bacili na njihova
uporišta. Sav fokus djelovanja ruske avijacije i njihovih vojnih savjetnika na
terenu bio je usmjeren na slamanje tzv. umjerene sirijske opozicije režimu
Bashara Al Asada. Od tada ISIL nije izgubio ni pedalj teritorija ali su zato
snage lojalne režimu u Damasku presjekle glavne rute snabdijevanja pobunjenicima
u Alepu (Halebu). U svojim napadima Rusi su ubili stotine civila.
Sada kada
Turska i Saudijska Arabija najavljuju da bi se i one direktno mogle uključiti u
borbu protiv ISIL-a, čak i trupama na terenu, postavlja se pitanje zašto ih je premijer
Dmitrij Medvedev onako oštro upozorio da to ne čine. Zar im cilj nije isti,
uništenje Bagdadijevog kvazihilafeta? Naravno da nije, znaju i oni da će ovi
ako pošalju svoje trupe na teren ratovati protiv kurdskih trupa povezanih sa
terorističkom PKK i protiv Al Asadovog režima. ISIL nikome nije problem. Oni
vode svoje ratove za dominaciju vjerujući kako je ovaj paradržavni entitet
osuđen na propast. Dok oni to čine i međusobno se slabe ISIL privlači nove
dobrovoljce i odgaja novu generaciju fanatičnih ratnika, razvija nova oružja,
pa čak prema provjerenim obavješajnim izvorima i ona hemijska i biološka, i što
je najbitnije slobodno trgujući naftom, historijskim artifaktima i čim sve ne
sa svima koji navodno protiv njih ratuju.
Zato niko
prijetnje novim svjetskim ratom još ne shvata ozbiljno. Za sada su svi veliki
svjetski igrači spremni ratovati za svoje ciljeve do posljednjeg Sirijca. Ali
ni to neće moći trajati dovijeka.
