Ako bi koalicija uspjela uspostaviti ravnotežu između dva
bloka i konsolidirati sunitsko-arapski politički blok i to bi za neke bio
uspjeh.
 |
| Uz Saudijsku Arabiju u koaliciji su još 34 zemlje [EPA] |
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Saudijski princ i ministar odbrane Mohammad bin Salman al
Saud iznenadio je mnoge najavom formiranja islamske antiterorističke vojne
koalicije. Princ Muhamed koji je između
ostalog i zamjenik prijestolonasljednika Kraljevine i za mnoge novo lice
vladajuće porodice, i koji, bez sumnje, uživa povjerenje svoga oca, kralja
Selmana, u utorak 15.12.2015. u Rijadu je izjavio kako su lideri 34 zemlje sa
većinskim muslimanskim stanovništvom odlučile formirati vojnu alijansu za borbu
protiv terorizma i ekstremizma u svijetu.
Uz Saudijsku Arabiju, članice ove koalicije su, redoslijedom
objavljenim u službenom saopćenju: Jordan, Ujedinjeni Arapski Emirati,
Pakistan, Bahrein, Bangladeš, Benin, Turska, Čad, Togo, Tunis, Džibuti,
Senegal, Sudan, Sierra Leone, Somalija, Gabon, Gvineja, Palestina, Komori,
Katar, Obala Slonovače, Kuvajt, Liban, Libija, Maldivi, Mali, Malezija, Egipat,
Maroko, Mauritanija, Niger, Nigerija i Jemen.
Iako se o potrebi jedne ovakve koalicije govori već odavno,
naročito u kontekstu potrage za načinima na koji bi se mogla poraziti tzv. Islamska
država u Iraku i Siriji, mogima je zapalo za oko to što osnivanje koalicije
nije obznanjeno na višem nivou ili barem uz prisustvo svih ministara odbrane
članica. Zato se mnogi pitaju - kakvi su stvarni dometi, pa i koliki je stepen
ozbiljnosti u čitavoj ovoj inicijativi.
Pritisak iz Washingtona
Zasada je najavljeno formiranje operativnog centra u Rijadu,
odakle će „podržavati i koordinirati vojne akcije čiji je cilj zaštita
islamskog naroda od svih terorističkih grupa“. Saudijski ministar vanjskih poslova
Adel al-Jubeir najavio je da će članice nove Islamske vojne koalicije za borbu
protiv terorizma međusobno razmjenjivati informacije, osiguravati vojnu opremu
i obučavati vojnike te rasporediti svoje trupe ukoliko sa za tim ukaže potreba.
Ustvari, ovo će biti pravo mjerilo efikasnosti koalicije u brobi prsotiv
ISIL-a.
Svima je jasno da se samoproglašeni hilafet ne može poraziti
samo zračnim napadima, a jedine trupe na terenu su one kurdskih frakcija,
prošiitske vojne frakcije pod kontrolom Irana ili, pak, ostaci zvaničnih vojnih
trupa režima u Damasku i Bagdadu. Suniti osim oslabljene i razjedinjene
opozicije u Siriji nemaju svoje trupe na terenu. Zato se iz Washingtona i
drugih zapadnih centara moći već dugo pritišću, prije svega, susjedne
muslimanske zemlje da se kopnenim trupama uključe u borbu protiv ISIL-a.
Pitanje je sada, kako bi se takve snage, ukoliko bi i došlo
do njihovog formiranja, mogle angažovati na teritoriji Sirije i Iraka. To
pitanje je postalo još kompleksnije nakon uključivanja Rusije u sukob i nakon
iračkog zahtjeva pred Savjetom bezbjednosti da Turska povuče svoje trupe koje
su raspoređene u iračkom Kurdistanu gdje pomažu lokalnim gerilcima koji se bore
protiv ISIL-a. Zato ne čudi što je formiranje kolacije otvorilo više pitanja nego
što ih je riješilo.
Neka od tih otvorenih pitanja je i zašto u koaliciju nije
uključen Irak (za Siriju i Iran je jasno), koji je većinski muslimanska zemlja
i čiju vladu u Bagdadu Rijad priznaje kao legitimnu. Ipak, na teritoriji Iraka
vodi se možda i najteža borba protiv ISIL-a. Svi znaju odgovor, a taj odgovor
sluti da bi koalicija mogla samo još više produbiti sukobe u muslimanskom
svijetu jer je se doživljava kao isključivo sunitsku.
Bagdad je već odavno pod direktnim utjecajem, da ne kažemo
kontrolom, Irana i zato imaju pravo oni koji novu antiterorističku koaliciju
doživljavaju kao pokušaj uspostave protuteže iranskom utjecaju u muslimanskom
svijetu koji preko prošiitskih političkih i pravojnih formacija već upravlja sa
četiri glavna arapska grada i to Bagdadom, Damaskom, Sanom i Bejrutom.
Sumnje u odlučnost koalicije
Ako bi koalicija uspjela uspostaviti ravnotežu između dva
bloka i barem konsolidovati sunitsko-arapski politički blok i to bi za neke bio
uspjeh. Brojna žarišta su eskalirala u tom dijelu svijeta zbog sukoba koji se
vodio upravo između različitih opcija unutar, uslovno rečeno, sunitsko-arapskog
političkog bloka. Barem da Saudijska Arabija i Emirati, na jednoj strani, i
Turska i Katar, na drugoj strani, kroz ovu koaliciju prevaziđu svoje nesuglasice
bio bi to korak naprijed ili barem rješenje jedne nepoznate u ionako
komplikovanoj jednačini.
Ništa manje nejasnoća nije ostalo ni oko toga ko će biti
meta tog rata. Princ Mohammad je precizirao da borba neće biti usmjerena samo
protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) već i protiv ostalih
terorističkih grupa. Znamo da Saudijska Arabija ima svoju listu terorističkih
organizacija na kojoj su, između ostalog, i „organizacije koje promovišu
ateizam“ (arapski: ilahad ili bezbožništvio) i, recimo, Muslimanska braća sa
svim svojim ogranicima. Znači li to da je ova koalicija i sa svim tim
organizacijama od sada u ratu?
Ili još plastičniji primjer: Liban je na listi zemalja koje
je Saudija objavila da su članice koalicije. U Libanu je prošiitski Hezbollah
dio vlasti, parlamentarna stranka, a odnedavno je proglašena terorističkom
organizacijom u Saudijskoj Arabiji.
Sumnje u odlučnost koalicije su produbljene nakon što su
neki zvaničnici iz zemalja članica izašli u javnost sa izjavama kako su za svoje
„članstvo u koaliciji čuli iz medija. Tako su svjetski regionalni mediji
prenijeli izjavu pakistanskog ministra vanjskih poslova Aizaza Chaudarya u
kojoj se navodi kako ga „niko od predstavnika saudijskih vlasti nije ni
kontaktirao, a kamoli pitao za članstvo“. Dodao je da ambasada ove zemlje u
Rijadu istražuje okolnosti ove, kako je on nazvao, lažne dojave. Malezijske
vlasti također su primile ovu vijest sa iznenađenjem.
Avanturistički duh u vanjskoj politici
"Ranije je bilo priče o zajedničkoj saradnji na polju
suzbijanja ekstremizma i terorizma, ali nije bilo riječi o bilo kakvom vojnom
savezu", rekao je Hishammuddin Hussein, ministar vanjskih poslova ove
azijske zemlje. Slična reakcija je zabilježena i u Libanu i u nekim drugim
državama „članicama“.
Ovo svakako ne ulijeva nadu, ali ne bi trebalo proći dugo pa
da se uvjerimo da li će i kakve rezultate dati ova inicijativa. Neće biti
dobro, ako se ispostave tačnim tvrdnje nekih poznavalaca prilika na saudijskom
dvoru, prema kojima je princ Muhamed samoinicijativno obznanio koaliciju kako
bi ojačao svoju poziciju u sukobima koji traju unutar vladajuće porodice. Nije
tajna da, upravo ovaj najmlađi ministar odbrane na svijetu, ima ambicije da
postane kralj, sada je drugi u redu za prijesto, što mnogi iz starije
generacije prinčeva osporavaju, kao i njegov avanturistički duh u vanjskoj
politici.
Šta god bilo, od koalicije najbitnija je makar deklarativna
poruka da su muslimanske zemlje shvatile opasnost koju terorizam predstavlja za
njihove narode, pa će valjda jednog dana iznaći i načine da se tom zlu
suprotstave. Da li se to može desiti prije nego se ta ista društva suoče s
uzrocima koji rađaju nestabilnost i terorizam i da li je dovoljna saglasnost
vladajućih elita oko toga, teško je reći.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
