14.12.15

Kobno navikavanje na islamofobiju

Postepeno se navikavamo se na opasne islamofobične, rasističke i diskriminatorske stavove u javnom prostoru.
Iako se tako čini, Donald Trump ne priča nepromišljeno [AP]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Šovinistička izjava vodećeg republikanskog kandidata za američkog predsjednika Donalda Trumpa da muslimanima treba zabraniti ulazak u SAD je s pravom izazvala salvu osuda, kako u SAD-u tako i u svijetu. I dok jednoglasna osuda velikog broja individua i institucija koje imaju daleko više kredibiliteta od tajkuna Trumpa ulijeva nadu da u ovom ahir zemanu nisu baš svi moćnici izgubili osjećaj za mjeru i odustali od osnovnih principa ljudskosti ili barem dobrog ukusa, daleko je to od toga da se trebamo ponašati kako da se ništa ne dešava.
Dobro je da je Bijela kuća saopćila da su Trumpovi komentari "u suprotnosti s američkim vrijednostima" i nacionalnim interesima. Drugi republikanski predsjednički kandidat Jeb Bush također je odbacio Trumpov prijedlog kao "sumanut" te izjavio da njegove političke ideje "nisu ozbiljne". Čak je i jastreb američke politike i bivši američki potpredsjednik iz redova Trumpovih republikanaca Dick Cheney kazao da je ova ideja "u suprotnosti sa svim za šta se zalažemo i vjerujemo".
Ali, ono što je izrečeno ne može biti povučeno i šteta je trajno počinjena. Jer, ova izjava je šokantna samo sada. Već sutra da je Trump ponovi ili da neka druga javna ličnost negdje u svijetu kaže nešto slično, reakcije ne bi bilo. Samo još brutalnija izjava, s još više islamofobije ili šovinizma, može dobiti sličnu medijsku pažnju. Javno mnijenje jednostavno tako funkcinira. I zato se svi postepeno navikavamo na opasne islamofobične, rasističke i diskriminatorske stavove u javnom prostoru.

Dovelo i do genocida
Na to računaju oni koji s vremena na vrijeme ispuštaju ovakve probne balone. Oni očekuju da će se javnost na njih vremenom naviknuti i početi ih prihvatati kao normalne. A historija nas uči da je mali korak od prelaska sa riječi na djela i da se konstantna dehumanizacija i satanizacija određenih vjerskih, etničkih ili bilo kojih drugih skupina u konačnici pretvara u različite diskriminatorske i isključujuće politike, pa čak i opravdavanje nasilja nad njima, koje je u nekoliko navrata dovelo i do genocida.
Trump je vrstan showman i nekadašnja zvijezda reality showa, koji itekako zna po koju o tome šta današnje mase žele i kako se njima može manipulirati. Iako se tako čini, Trump ne lupa. Malo je onih koji su se, osim njega samog, divili njegovoj inteligenciji, integritetu ili metodama postizanja uspjeha, ali niko ne može negirati da on ima novca i da može kupiti savjetnike. I spornu izjavu Trump nije izrekao u nepromišljenom afektu, nego, vidi se to iz videosnimka izjave, pročitao. To znači da je ovaj republikanski kandidat znao da će njegova poruka naići na odobravanje ciljanih krugova na čiju podršku računa. Ni to ne treba zanemariti kada pokušavamo shvatiti jednu ovako nepojmljivu izjavu.
Jako je puno oniih koji misle tako kako Trump govori i samo je pitanje kada će se pojaviti političke opcije, poput francuskog Nacionalnog fronta - stranke Marine Le Pen, koje će na tom sentimentu pokušati profitirati. Uostalom, zar je suštinski Trumpova izjava drugačija od one koju smo mogli čuti u našem susjedstvu od predsjednika stranke Hrast - Pokret za uspješnu Hrvatsku Ladislava Ilčića?
Mržnja i strah zasljepljuju čovjeka i možda je zato probuđeni duh islamofobije koji se oslobodio u javni prostor nakon nedavnih terorističkih napada, uspona grupe Islamska država Irak i Levant i priliva velikog broja izbjeglica u Evropu ukazao na brojne predrasude, ali i neistine i mitomanske konstrukte, koje neki politički, vjerski i naučni krugovi Evrope i danas baštine.
Najglasniji zagovornik, ili barem onaj koji "govori ono što mnogi u Evropi misle", takvih stavova je desničarski premijer Mađarske Viktor Orban. Njegova zaslijepljenost zbog ideologije kojoj pripada i zbog koje je izjavio kako "islam nikada nije pripadao Evropi", što je, znaju to svi oni koji nemaju selektivno historijsko pamćenje, notorna neistina. Ovim povodom Juan Cole, profesor historije sa Univerziteta Michigan, podsjetio je evropsku javnost da su Osmanlije koje su Mađarskom vladale 150 godina dali utočište Orbanovim precima. Što će reći da njega danas ne bi bilo među Mađarima da nije bilo tadašnje tolarancije Osmanskog carstva.

Da nije bilo Osmanlija...
Naime, poznata je historijska činjenica da su Osmanlije favorizirale protestante, a naročito kalviniste, i da su odigrale ključnu ulogu u njihovom opstanku u Mađarskoj i Transilvaniji. Ukupno 11,6 posto Mađara koji se danas izjašnjavaju kao kalvinisti, a među je i Orban, opstali su na tim prostorima velikim dijelom zbog činjenice da su im osmanski sultani, poput Sulejmana Veličanstvenog i Selima Drugog, dali utočište u svojim provincijama. Da su Mađarskom vladali katolici, piše profesor Cole, protestanti bi vjerovatno bili istrijebljeni, kao što je to bio slučaj s katoličkom Španijom, ili čak u uskom dijelu zapadne Mađarske, kojom je vladala katolička Austrija.
Znači, Orbanovi vjerski korijeni su oblikovani i opstali zahvaljujući islamskom konceptu vjerske tolerancije koj su na ove prostore donijele Osmanlije. Ali, to je samo mali dio onoga što su muslimani - bili oni Arapi, Osmanlije ili brojni drugi narodi, ali i pripadnici drugih konfesija koji su bili dio jedne velike civilizacije - donijeli u Evropu. Ali, uzalud je pozivati se na razum kada se glasovi počnu skupljati upravo na iracionalnom strahu i falsificiranju historije i stvarnosti.
Naučio sam jednom da je najbolje ne truditi se tekst završavati nekim mudrim zaključkom, ali ne mogu ne ponoviti stihove koji su mi čitavo vrijeme bili u podsvijesti dok sam pokušavao "probaviti Trumpov šovinizam". Radi se, naravno, o provokativnoj pjesmi "Prvo su došli...", koja se pripisuje pastoru Martinu Niemölleru (1892-1984), a govori o tromosti i nereagiranju njemačkih intelektualaca nakon dolaska nacista na vlast te politike "čišćenja" pojedinih društvenih skupina. Iako postoje određena neslaganja oko tačnog teksta i vremena nastanka citata u nastavku je verzija prema Zakladi Martin Niemoller.

Prvo su došli...

Kada su nacisti došli po komuniste,
ja sam šutio;
jer nisam bio komunist.

Kada su zatvorili socijaldemokrate,
ja sam šutio;
jer nisam bio socijaldemokrat.

Kada su došli po sindikaliste,
ja se nisam pobunio;
jer nisam bio sindikalist.

Kada su došli po mene,
više nije bilo nikog
da se pobuni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.


Izvor: Al Jazeera