Postepeno se navikavamo se na opasne islamofobične,
rasističke i diskriminatorske stavove u javnom prostoru.
Iako se tako čini, Donald Trump ne priča nepromišljeno [AP]
|
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Šovinistička izjava vodećeg republikanskog kandidata za
američkog predsjednika Donalda Trumpa da muslimanima treba zabraniti ulazak u
SAD je s pravom izazvala salvu osuda, kako u SAD-u tako i u svijetu. I dok
jednoglasna osuda velikog broja individua i institucija koje imaju daleko više
kredibiliteta od tajkuna Trumpa ulijeva nadu da u ovom ahir zemanu nisu baš svi
moćnici izgubili osjećaj za mjeru i odustali od osnovnih principa ljudskosti
ili barem dobrog ukusa, daleko je to od toga da se trebamo ponašati kako da se
ništa ne dešava.
Dobro je da je Bijela kuća saopćila da su Trumpovi komentari
"u suprotnosti s američkim vrijednostima" i nacionalnim interesima.
Drugi republikanski predsjednički kandidat Jeb Bush također je odbacio Trumpov
prijedlog kao "sumanut" te izjavio da njegove političke ideje
"nisu ozbiljne". Čak je i jastreb američke politike i bivši američki
potpredsjednik iz redova Trumpovih republikanaca Dick Cheney kazao da je ova
ideja "u suprotnosti sa svim za šta se zalažemo i vjerujemo".
Ali, ono što je izrečeno ne može biti povučeno i šteta je
trajno počinjena. Jer, ova izjava je šokantna samo sada. Već sutra da je Trump
ponovi ili da neka druga javna ličnost negdje u svijetu kaže nešto slično,
reakcije ne bi bilo. Samo još brutalnija izjava, s još više islamofobije ili šovinizma,
može dobiti sličnu medijsku pažnju. Javno mnijenje jednostavno tako funkcinira.
I zato se svi postepeno navikavamo na opasne islamofobične, rasističke i
diskriminatorske stavove u javnom prostoru.
Dovelo i do genocida
Na to računaju oni koji s vremena na vrijeme ispuštaju
ovakve probne balone. Oni očekuju da će se javnost na njih vremenom naviknuti i
početi ih prihvatati kao normalne. A historija nas uči da je mali korak od
prelaska sa riječi na djela i da se konstantna dehumanizacija i satanizacija
određenih vjerskih, etničkih ili bilo kojih drugih skupina u konačnici pretvara
u različite diskriminatorske i isključujuće politike, pa čak i opravdavanje
nasilja nad njima, koje je u nekoliko navrata dovelo i do genocida.
Trump je vrstan showman i nekadašnja zvijezda reality showa,
koji itekako zna po koju o tome šta današnje mase žele i kako se njima može
manipulirati. Iako se tako čini, Trump ne lupa. Malo je onih koji su se, osim
njega samog, divili njegovoj inteligenciji, integritetu ili metodama postizanja
uspjeha, ali niko ne može negirati da on ima novca i da može kupiti savjetnike.
I spornu izjavu Trump nije izrekao u nepromišljenom afektu, nego, vidi se to iz
videosnimka izjave, pročitao. To znači da je ovaj republikanski kandidat znao
da će njegova poruka naići na odobravanje ciljanih krugova na čiju podršku
računa. Ni to ne treba zanemariti kada pokušavamo shvatiti jednu ovako
nepojmljivu izjavu.
Jako je puno oniih koji misle tako kako Trump govori i samo
je pitanje kada će se pojaviti političke opcije, poput francuskog Nacionalnog
fronta - stranke Marine Le Pen, koje će na tom sentimentu pokušati profitirati.
Uostalom, zar je suštinski Trumpova izjava drugačija od one koju smo mogli čuti
u našem susjedstvu od predsjednika stranke Hrast - Pokret za uspješnu Hrvatsku
Ladislava Ilčića?
Mržnja i strah zasljepljuju čovjeka i možda je zato
probuđeni duh islamofobije koji se oslobodio u javni prostor nakon nedavnih
terorističkih napada, uspona grupe Islamska država Irak i Levant i priliva
velikog broja izbjeglica u Evropu ukazao na brojne predrasude, ali i neistine i
mitomanske konstrukte, koje neki politički, vjerski i naučni krugovi Evrope i
danas baštine.
Najglasniji zagovornik, ili barem onaj koji "govori ono
što mnogi u Evropi misle", takvih stavova je desničarski premijer Mađarske
Viktor Orban. Njegova zaslijepljenost zbog ideologije kojoj pripada i zbog koje
je izjavio kako "islam nikada nije pripadao Evropi", što je, znaju to
svi oni koji nemaju selektivno historijsko pamćenje, notorna neistina. Ovim
povodom Juan Cole, profesor historije sa Univerziteta Michigan, podsjetio je
evropsku javnost da su Osmanlije koje su Mađarskom vladale 150 godina dali
utočište Orbanovim precima. Što će reći da njega danas ne bi bilo među Mađarima
da nije bilo tadašnje tolarancije Osmanskog carstva.
Da nije bilo Osmanlija...
Naime, poznata je historijska činjenica da su Osmanlije
favorizirale protestante, a naročito kalviniste, i da su odigrale ključnu ulogu
u njihovom opstanku u Mađarskoj i Transilvaniji. Ukupno 11,6 posto Mađara koji
se danas izjašnjavaju kao kalvinisti, a među je i Orban, opstali su na tim
prostorima velikim dijelom zbog činjenice da su im osmanski sultani, poput
Sulejmana Veličanstvenog i Selima Drugog, dali utočište u svojim provincijama.
Da su Mađarskom vladali katolici, piše profesor Cole, protestanti bi vjerovatno
bili istrijebljeni, kao što je to bio slučaj s katoličkom Španijom, ili čak u
uskom dijelu zapadne Mađarske, kojom je vladala katolička Austrija.
Znači, Orbanovi vjerski korijeni su oblikovani i opstali
zahvaljujući islamskom konceptu vjerske tolerancije koj su na ove prostore
donijele Osmanlije. Ali, to je samo mali dio onoga što su muslimani - bili oni
Arapi, Osmanlije ili brojni drugi narodi, ali i pripadnici drugih konfesija
koji su bili dio jedne velike civilizacije - donijeli u Evropu. Ali, uzalud je
pozivati se na razum kada se glasovi počnu skupljati upravo na iracionalnom
strahu i falsificiranju historije i stvarnosti.
Naučio sam jednom da je najbolje ne truditi se tekst
završavati nekim mudrim zaključkom, ali ne mogu ne ponoviti stihove koji su mi
čitavo vrijeme bili u podsvijesti dok sam pokušavao "probaviti Trumpov
šovinizam". Radi se, naravno, o provokativnoj pjesmi "Prvo su
došli...", koja se pripisuje pastoru Martinu Niemölleru (1892-1984), a
govori o tromosti i nereagiranju njemačkih intelektualaca nakon dolaska nacista
na vlast te politike "čišćenja" pojedinih društvenih skupina. Iako
postoje određena neslaganja oko tačnog teksta i vremena nastanka citata u nastavku
je verzija prema Zakladi Martin Niemoller.
Prvo su došli...
Kada su nacisti došli po komuniste,
ja sam šutio;
jer nisam bio komunist.
Kada su zatvorili socijaldemokrate,
ja sam šutio;
jer nisam bio socijaldemokrat.
Kada su došli po sindikaliste,
ja se nisam pobunio;
jer nisam bio sindikalist.
Kada su došli po mene,
više nije bilo nikog
da se pobuni.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera