Nespretno, šablonski ili namjerno korištenje termina
islamski ekstremizam, islamist, džihadist i niz sličnih primjera, koje mediji,
ali i brojne javne ličnosti koriste gotovo u kontinuitetu kada se želi opisati
terorizam, u velikoj mjeri služe širenju dezinformacija, generalizirajući islam
i terorizam.
Najbolji primjer, blago rečeno neopreznog korištenja
terminologije koja se spominje u kontekstu terorizma, su nedavna dešavanja i
teroristički napadi u Parizu i Rajlovcu. Čak mnogo prije nego je bio poznat
zvanični stav o spomenutim napadima, a naročito o ovom u Rajlovcu, imali smo
medijske izvještaje da je riječ o terorizmu koji se neposredno vezao za
islamski ekstremizam.
Postavlja se pitanje koliko mediji i javni istupi određenih
ličnosti utječu na "nametanje" zaključaka koji nisu provjereni, ne
razmišljajući o eventualnim posljedicama kojih će definitivno biti u nekoj
skorijoj budućnosti.
Zasebno je pitanje koliko sami analiziramo određene pojave i
donosimo zaključke, a koliko se oslanjamo na već formirana mišljenja i
neprovjerene informacije.
Nesumnjivo je da je na formiranje takvih šablonskih stavova
utjecalo djelovanje terorističkih grupa poput Al-Kaide ili IDIL-a, ali je
neozbiljno termine islamski ekstremizam ili islamist koristiti bez poznavanja
njihovog izvornog značenja.
Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Enes Karić
je još 1990. godine pisao o interpretaciji termina islamski ekstremizam. Tako
se navodi da se islamski ekstremizam i radikalizam u većini slučajeva opravdava
nastojanjem da se "restaurira" uzorno islamsko društvo.
Tako Karić objašnjava da ekstremni fundamentalizam u islamu
savremenog doba nije sposoban razlučiti granicu između izvora vjere i
povijesnog prevođenja tog izvora u vrijeme.
"Ekstremni fundamentalizam zapravo daje božanske
atribute nečemu, što je samo jedno prošlo ljudsko shvatanje. Osim toga, taj
fundamentalizam ne uvažava ni Kur'an ni Sunnet, i nije sposoban sagledati pogubnost
svog zahtjeva", navedeno je u stavovima Enesa Karića o islamskom
fundamentalizmu.
Ko ima potrebu da se pravda, a ko teroriste želi
poistovijetiti sa islamom
Islamski teolog i analitičar Muhamed Jusić za Klix.ba
komentariše opasnost generalizacije i korištenja termina kada se govori o
terorizmu.
"Ako nismo oprezni s riječima koje koristimo lako može
doći do generalizacije. Unutar muslimanskih zajednica širom svijeta traje prije
svega ideološka borba za 'dušu islama'. U tom konfliktu apsolutna većina
'kulturoloških' i 'vjerujućih' muslimana želi pokazati kako nije sve što čine
muslimani islam, a naročito ne ono što čine bombaši samoubice koji u ime islama
ubijaju civile širom svijeta. Kada nasuprot toga imate političku i medijsku
mašineriju koja čini sve da upravo te ekstremiste prikaže kao jedine
predstavnike islama, onda je očito da takve institucije čine medvjeđu
uslugu", ističe Jusić.
Američki protuteroristički centar (US National
Counter-Terrorism Centre) je još 2008. usvojio dokument nazvan "Riječi
koje djeluju i riječi koje ne djeluju- vodič za protuterorističku komunikaciju
u kojem se sugeriše da se tadašnja Al-Kaida više ne naziva islamskom ili
muslimanskom organizacijom jer to samo nesvjesno daje legitimitet njihovim
postupcima.
U Vodiču za protuterorističku komunikaciju posebno se ističe
kako administracija u Washingtonu, ali i mediji, trebaju izbjegavati da
terorističke organizacije nazivaju islamskim i da ne forsiraju "sukob
Amerike s islamom", jer to je upravo ono što Al-Kaidina medijska mašina
pokušava proturiti. U strategiji se podsjeća kako bi bilo pogubno izgubiti
podršku tako značajnog dijela svjetske populacije koja sebe smatra muslimanima
i da ni Amerika, niti bilo ko drugi, ne može sebi dopusti luksuz da protiv sebe
okrene sve muslimane svijeta zato što će ih sve smatrati odgovornim za ono što
čini jedna mala skupina.
"Danas je IDIL ili DAIŠ preuzeo primat od Al-Kaide i
ista pravila bi trebala važiti i iste pouke bismo trebali imati na umu kada
imenujemo ovu organizaciju. Umjesto nazivanja terorističkih organizacija
islamskim ili muslimanskim, strategija predlaže da se one opisuju pojmovima kao
što su totalitarne, terorističke ili nasilno ekstremističke, tj. terminima za
koje se kaže da su općepoznati termini koji na adekvatan način definišu našeg
neprijatelja i istovremeno mu oduzimaju svaki oblik legitimiteta“, navodi
Jusić.
Nesvjesno legitimiziranje terorističkih djela
Na temeljima iste teze strategija predlaže i da se teroristi
više ne nazivaju mudžahidima, niti njihove akcije džihadom. "Mudžahid (ili
mudžahedin) je sveti ratnik, odnosno pozitivna karakterizacija u islamskoj
tradiciji u kontekstu pravednog rata. U arapskom jeziku džihad je
"ulaganje truda na Božijem putu" i koristi se u brojnim drugim kontekstima
mimo onog ratnog. Nazivati naše neprijatelje mudžahedinima, a njihov pokret
globalnim džihadom znači nesvjesno legitimiziranje njihovih postupaka",
kaže se u dokumentu.
Osim toga, predlaže se da zvanični dužnosnici u budućnosti
kada govore o Al-Kaidi i njenim simpatizerima koriste pojmove kao što su
"kult smrti", "kultu sklona organizacija", "sektaški
kult", "nasilni kultisti". Također se predlaže čak i odvajanje
pojma islamizam i islamistički od terorističkih organizacija, kako bi se njima
ubuduće opisivale organizacije koje zagovaraju politički islam, ali ne nužno i
terorizam.
"Iz dosadašnjeg iskustva postoje opravdani strahovi
kako bi se efikasnom hvatanju ukoštac sa izazovom terorizma nekih islamističkih
skupina i definiranju razumne strategije borbe protiv terorizma ponovo mogla
ispriječiti čitava plejada novokomponovanih eksperata za islam i "islamski
terorizam", koji su preko noći ugrabili priliku da se domognu dobro
plaćenih pozicija u sigurnosnim agencijama, medijima i naučnim institutima, pa
i kod nas u BiH i regionu. Njihov cilj nije riješiti problem, nego ga
konstantno držati aktuelnim, kako bi sebi osigurali materijalnu korist. Nisu
rijetki slučajevi da takvi kvazieksperti svojim mišljenjima, kasnije pretočenim
u političke odluke, samo dodatno pogoršavaju problem i stvaraju uslove za
daljnju radikalizaciju muslimanskih masa", zaključuje Jusić.
Osim toga, upotrebljavanje sintagme islamski terorizam u
suprotnosti je s deklaracijom Ujedinjenih nacija (UN), prema kojoj se
teroristički akt može povezati samo s političkom pripadnošću počinilaca ili
njihovim imenom. S obzirom na to da se navedena sintagma koristi u javnom
prostoru, nesumnjivo je da se ova deklaracija krši.
Izvor: klix.ba
