Članstvo Palestine u Međunarodnom krivičnom sudu ne znači ni
istragu, a kamoli podizanje optužnice protiv bilo kojeg izraelskog zvaničnika.
 |
| Izrael je na vrijeme proveo 'unutrašnju istragu i ispitao sve navodne prestupe i stradanja civila' [EPA] |
Piše: Muhamed Jusić (Al Jezeera)
Palestinska uprava se 1. aprila zvanično pridružila
Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu. Desilo se to na ceremoniji iza zatvorenih vrata
u sjedištu suda u Hagu, u toku koje je palestinski ministar vanjskih poslova
Riyad al-Maliki dobio simboličnu kopiju Rimskog statuta.
Ali, šta će ovaj jednostrani potez palestinske uprave
značiti za Palestince koji žive pod izraelskom okupacijom i za internacionalizaciju
njihove borbe za nezavisnu državu? Bez obzira na odgovor, ostaje činjenica da
se radi o značajnom udarcu Izraelu i Vladi novog/starog premijera Benjamina
Netanyahua. On posebnu težinu ima i zbog toga što je došao samo nekoliko dana prije
postizanja načelnog dogovora svjetskih sila i Irana oko njegovog nuklearnog
programa, kojem se jedino Izrael otvoreno suprotstavio.
Poruka je jasna: s desničarskom Vladom Benjamina Netanyahua,
Izrael na međunarodnom planu postaje sve izoliraniji, a to najviše može štetiti
upravo državi Izrael. Zato stoji komentar koji se mogao pročitati ovim povodom
o tome kako bi možda mnogi u Izraelu voljeli da je to bila samo prvoaprilska
šala. Ali - nije.
Članstvo u ovoj organizaciji je činjenica s kojom će se
Izrael morati nositi od sada ne samo u smislu da bi njihovi dosadašnji vojni,
ali i politički lideri mogli, makar teoretski, biti optuženi zbog brojnih
zločina počinjenih nad Palestincima u čitavom nizu krvavih pohoda na Gazu i
zbog brojnih neregularnosti na okupiranim teritorijama, nego će svaka nova
agresija na, recimo, Gazu biti tretirana drugačije. Mjera je ovo koja bi mogla
zastrašiti, makar malo, potencijalne ratne zločince, koji su do sada u pravnom
vakuumu radili šta su htjeli.
Međutim, ne treba se previše zanositi. Samo članstvo
Palestine ne znači ni pokretanje istrage, a kamoli podizanje optužnice protiv
bilo kojeg izraelskog zvaničnika. I ne samo to.
Izraelska kontra
Izrael, koji ima dugu historiju nepoštivanja rezolucija
Vijeća sigurnosti i Generalne skupštine Ujedinjenih naroda i izigravanja
međunarodnog prava te "spinovanja" izvještaja relevantnih
organizacija za zaštitu ljudskih prava, i ovaj put je spremio više mjera kao
odgovor na palestinsko članstvo u ICC-u.
Tako oni sada upozoravaju kako bi Palestinci mogli biti ti
koji će odgovarati za postupke svojih vojnih formacija, naročito onih koje su
dio zvanične palestinske autonomne uprave. To se, prije svega, odnosi na Hamas,
koji predstavlja zvaničnu vlast u Gazi i koji je dio te uprave, iako je u političkom
sukobu sa Zapadnom obalom.
Osim toga, Izrael će od sada, makar preko trećih strana,
tražiti da Vlada nacionalnog jedinstva, koja je na papiru formirana u aprilu
2014. godine, odgovara za to kako se "palestinske institucije ophode s
povredama ljudskih prava na svojim područjima".
U jeku rasprave o ovom pitanju u Izraelu koja se odvijala,
ne trebamo to zaboraviti, u žiži predizborne kampanje, izraelski zvaničnici -
podjednako iz pozicije i opozicije - potezali su ovaj argument, uveravajuću
svoju javnost da i Palestinci imaju razloga da budu zabrinuti i da su ovim
potezom sebi "zabili autogol".
Oni tvrde da imaju dokumentirana brojna kršenja međunarodnog
humanitarnog prava i običaja ratovanja koje su počinili, prije svaga,
pripadnici vojnog krila Hamasa iz brigade Izz ad-Din al-Qassam. Tu, prije
svega, misle na nasumično raketiranje izraelskih gradova uz Pojas Gaze.
I uistinu, prvi test za ICC i članstvo Palestine u njemu će
biti rješavanje pitanja zločina u Pojasu Gaze koje su izraelske vojne snage
počinile prošlog ljeta. Još početkom ove godine Palestinci su prihvatili
jurisdikciju suda unazad od juna 2014. godine, kako bi osigurali da
prošlogodišnji izraelski napadi na Gazu budu uključeni u ispitivanje.
Ipak, Izrael je i za to smislio "fintu". Naime, ICC
ne istražuje zločine ukoliko su nadležne vlasti provele "vjerodostojnu
istragu i procesuirale eventualna kršenja međunarodnog krivičnog prava". A
Izrael je uradio upravo to. Na vrijeme je proveo "unutrašnju istragu"
kako bi "ispitao sve navodne prestupe i stradanja civila".
Ne treba valjda ni trošiti vrijeme i podcrtati kako je
istraga pokazala da takvih prekršaja nije bilo i da izraelska vojna mašinerija
nije uradila ništa loše i suprotno pravilima međunarodnog krivičnog prava kada
je ubila više od 2.000 Palestinca, među kojima su većina civili, žene i djeca.
Istraga je obuhvatila i morbidni zračni napad na četvericu palestinskih dječaka
na plaži, kojeg je snimio dopisnik NBC NewsaAyman Mohyeldin i kojem je čitav
svijet svjedočio.
Palestinska uprava, nasuprot ovoga, zbog više razloga, među
kojma su i nepostojanje efikasne kontrole nad svim vojnim frakcijama, nema
mogućnosti provesti (čitaj: iscenirati) unutrašnje istrage.
Na ovaj način Izrael izbija argument svakome ko bi
procesuirao ovakve slučajeve. Osim toga, Izrael, s obzirom da nije država
članica ICC-a, uvijek može odbiti da sarađuje u istrazi, što su već najavili.
U svim budućim eventualnim slučajevima procesuiranja
izraelskim zvaničnika pred ICC-om od ključnog značaja će biti pritisak svjetske
javnosti. A za razliku od Gaze, izraelski zvaničnici bi prije mogli odgovarati
za brojna kršenja međunarodnog krivičnog prava na Zapadnoj obali, za koje,
barem još uvijek, nisu smislili pravno pokriće, što ne znači da neće pokušati.
Ovoga su svjesni i u Palestinskoj samoupravi. Saeb Erekat,
predstavnik Palestinske samouprave i dugogodišnji glavni mirovni pregovarač s
Izraelom, tvrdi da su Palestinci spremni prihvatiti svoju odgovornost i ako je
potrebno sarađivati s ICC-om u istrazi svih navodnih prestupa.
U Palestini su sigurni da Izrael ne može njihovo članstvo u
ICC-u okrenuti protiv njih, a uz to su još spremni za članstvo u još jednoj
međunarodnoj instituciji i žrtvovati eventulanu "provjeru njihove
dosadašnje borbe".
Simbolična pobjeda
Ipak, prije će biti da je i ova pobjeda Palestine, kao i
brojne druge na međunarodnom planu, samo simbolična. Ovim potezima Palestina
jača svoju državnost i potvrđuje svoj međunarodni položaj bez saglasnosti
Izraela, čime jača svoju pregovaračku poziciju. To je posebno značajno u
kontekstu netom završenih izbora, u kojima je ponovo pobijedio Benjamin
Netanyahu i njegova stranka Likud, a tokom kojih je on jasno poručio da
odustaje od američke i međunarodne vizije trajnog mira kroz formiranje dvije
države.
Bez partnera koji je voljan graditi mir i koji nastavlja s
izgradnjom nelegalnih naselja u okupiranom Jerusalemu i na drugim palestinskim
teritorijama, Palestinci nemaju drugog izbora osim da strpljivo grade svoju
državnost kroz članstvo u međunarodnim organizacijama i priznanje što je moguće
više država u svijetu. Sve ostalo je na dugom štapu.
Ipak, pristupanje Palestine ICC-u je još jednom skrenulo
pažnju svjetske javnosti na to da Izrael nije članica ove međunarodne
organizacije. Pravo pitanje je kako to da "jedina demokratija na Bliskom
istoku" nije članica ne samo ove, nego i brojnih drugih organizacija, niti
potpisnica međunarodnih ugovora koji bi trebali kontrolirati njihove akcije
protiv Palestinaca, ili čak posjedovanja nuklearnog oružja. Odnosno, čega su se
svih godina imali plašiti ako nisu u svom odnosu prema Palestincima činili
ništa loše.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
