 |
AP Photo/Anees Mahyoub (Credit: AP)
|
Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)
Već danima traju napadi avijacije
Saudijske Arabije i njenih saveznika na Jemen.
U prvim danima napada, Saudijska Arabija
je tvrdila kako joj je cilj da na vlast vrati legitimno izabranog predsjednika Abd
Rabbuh Mansur Hadija kojeg su svrgnuli pripadnici zejdijskog prošitskog i Iranu
bliskog pokreta Ensarullah, poznatog kao husijuni po njihovom lideru
Abdulmeliku Husiju, i vojnog krila lojalnog u „Arapskom proljeću“ svrgnutom
predsjedniku Alija Abdullaha Saliha. Vizija Saudijske Arabije je da će zračnim
napadima izvršiti dovoljan pritisak na Husijune da ih vrate za pregovarački
stol kako bi prihvatili razgovore koje su im nudili i prije saudijske intervencije kako bi se
napravila neka vrsta balansa političke moći u Jemenu pod pokroviteljstvom
zemalja Zaljeva, odnosno kako bi se napravio model u kojem bi svi ti mezhebi
(sljedbe unutar islama) i politički programi bili uključeni u vladu nacionalnog
jedinstva.
Ali za sada husijuni ne žele da
odustanu i umjesto da se povuku barem iz većinski sunitskih provincija oni
pokušavaju zauzeti Aden nekadašnji
glavni grad Južnog Jemena što je ovu strategiju dovelo u pitanje. Osim toga,
Saudijcima i saveznicima među kojima su i Amerikanci koji po priznanju
Pentagona u zraku snabdijevaju borbene avione arapskog saveza nazvanog Odlučna
oluja (Al-Asifetu al-Azm) ponestaje vojnih meta. Husijuni su se povukli u
gradske sredine, među civile, gdje djeluju kao gerila. Ono što je ostalo od
vojnih meta zvanične jemenske vojske lojalne svrgnutom predsjedniku Salehu
uništeno je u prvim danima napada. Civilne žrtve se povećavaju što antisaudijska
propaganda vješto koristi, a već su na ozbiljne patnje jemenskog naroda počeli
upozoravati i u brojnim svjetskim organizacijama za zaštitu ljudskih prava.
Zato sada svi čekaju ko će prije popustiti. U međuvremenu se javio Alžir koji
nudi da posreduje u pregovorima među jemenskim frakcijama a sličnu ulogu su čak
najavljivali Turska i Pakistan. Očito je da bi to bilo najbolje rješenje, ali
kada proradi arapski ponos niko neće da pokaže da mu je dosta rata i da se
stekne dojam kako se povukao sa bojnog polja. Da se pita samih Jemenaca možda
bi se to i desilo, ali svi znaju da pitanje povratka za pregovarački sto već
dugo nije samo unutrašnje pitanje nego da se preko Jemena sukobljavaju dva
regionalna rivala, i to Saudija i Iran.
Kako sada stvari stoje Saudijci i
Iranci su spremni ratovati za „slobodu Jemena“ do posljednjeg Jemenca.
Ustvari, problemi Jemena su brojni ali
su neki od njih pojačani decenijama uplitanja sa strane, kako regionalnih sila
tako i onih globalnih.
Ustvari, ova situacija je posljedica
dugog ignoriranja nagomilanih problema Jemena. Gledajući u arhivu kada sam
počeo pisati ovaj osvrt vidio sam da smo još u januaru 2010. u Startu pisali o
Jemenu kao „propaloj državi“ i možda prvi u BiH napisali koji red o husijunima
o kojima se tada skoro ništa nije znalo u našoj ali i svjetskoj javnosti. Već tada
smo upozoravali na demografsku bombu koja prijeti da eksplodira u ovoj zemlji,
jednoj od najsiromašnijih na svijetu i sa jednom od najviših stopa nepismenih.
Niko nije obraćao pažnju na izvještaje MMF-a o tome kako ovoj državi sa 75%
ljudi mlađih od 25 godina, prijeti finansijski bankrot i skoro potpuni kolaps
ekonomije, što će dovesti do stvaranja čitave armije nezaposlenih. Ni brojnim
društvenim problemima, počevši od skoro neograničenog konzumiranja lake droge
„kaad“ koja nije zakonom zabranjena, pa do jednog od najgorih izvještaja o
stanju ljudskih prava, niko nije pridavao značaj. Kao i toliko puta dosad, svi
ti nagomilani problemi i ratovi nisu zasluživali svjetsku pažnju, dok nisu
eskalirali.
Jemen se nalazi u okruženju bogatih
zemalja, a oni žive u siromaštvu, nemaju dovoljno vode u većini gradova, nemaju
hrane… Ova država koja je kolijevka civilizacije u tom dijelu svijeta sa
bogatom historijom i kulturom postala je, naročito nakon “Arapskog proljeća”, „propala
država“, koja ne može sama sa sobom upravljati, već ovisi o tuđoj pomoći. Ako
se bude naziralo bilo kakvo rješenje jemenskog problema, upravo zbog suštinski
nagomilanih problema, oni će opet ovisiti o pomoći sa strane, finansijskoj i
svakoj drugoj. Stvar je samo u tome ko će imati više utjecaja, Iran ili
Saudijska Arabija.
I dok Jemen postaje bojno polje na
kojem snage odmjeravaju regionalni i svjetski pretendenti na poziciju
regionalne supersile, treća strana, u ovom slučaju „nedržavi element“ oličen u
terorističkoj organizaciji Al-Kaida lovi u mutnom. Taj ogranak koji sebe naziva
Al-Kaidom Arapskog poluostrva već kontroliše značajan dio jemenske teritorije i
ide ka tome da osnuje neku vrstu imitacije tzv. Islamske države u Iraku i
Siriji. Ovaj dio Al-Kaide čine mnogi saudijski disidenti koji su već u nekoliko
navrata izvodili terorističke napade u Saudijskoj Arabiji. Slučajno ili ne, do
eskalacije nasilja je došlo dan nakon što su husijuni zauzeli vojnu bazu u Tazu
iz koje su Amerikanci upavljali bespilotnim letjelicama koje već godinama
operiraju u Jemenu ubijajući sve one koji se povezuju sa tamošnjom Al-Kaidom.
I na kraju, ono što je posebno opasno
u ovom čitavom sukobu jeste i to što on sve više poprima obrise
unutarmuslimanskog sukoba po nikada zacijeljenim šavovima sunitsko-šiitskog
raskola. Iako svi znaju da se rat ne vodi ni zbog vjere ni zbog mezheba nego se
tim podjelama politizira, ipak postoji realna opasnost da se takve podjele
prošire muslimanskim svijetom i da probude stare antagonizme.
