Terorizam i radikalizam se ne rješavaju samo represijom

U BiH se problemu radikalnih skupina i u konkretnom slučaju dobrovoljaca koji se bore u terorističkim ili paramilitarnim formacijama pristupa samo korištenjem sigurnosnih i represivnih mjera i to selektivno samo u slučaju dobrovoljaca koji se bore u Siriji i Iraku. To s pravom brine mnoge koji znaju da primjena samo represivnih mjera može samo dodatno radikalizirati pojedince. 

Piše: Muhamed Jusić (Preporod, 1. januar, 2015.)

Problem priključivanja nekih državljana BiH i država regiona terorističkim i nasilnim skupinama u Siriji i Iraku i njihovo učešće u tamošnjim sukobima ponovo je aktueliziralo pitanje radikalizacije mladih, ali ne samo njih, na ovim prostorima ali i pitanje načina na koji se države i društva bore sa ovom pošasti.

Ali prije toga treba imati na umu da to što su neke radikalne skupine iskoristile haos u Siriji kako bi tu provodile strašne zločine u ime vjere i navodne zaštite interesa muslimana čiju krv bjesomučno prolijevaju ne amnestira one koji su taj sukob uzrokovali, produbljivali ili zbog vlastitih političkih interesa ignorisali.

Zato bi bilo neozbiljno zanemariti činjenicu da je među onima koji su, naročito prije uspostavljanja tzv Islamske države, bilo onih koji su u Siriju odlazili iz iskrene namjere da pomognu napaćenom i ostavljenom sirijskom narodu u nastojanju da se oslobodi jednog brutalnog i diktatorslog režima ne znajući u kakav sukob su uvučeni i za čije interese, a da i ne znaju, ratuju. Ipak svima onima  koji su htjeli bilo je jasno u šta se taj sukob odavno pretvorio, da je on odavno zloupotrijebljen od mnogih u regionu i svijetu, te da on jedva da ima išta sa „sirijskom revoucijom“. Takvi su se oglušili na upozorenja domaće i svjetske uleme o tome da vjera ne može biti opravdanje za bratoubilački rat i zločine nad nedužnima.

Danas je valjda svima jasno da je „fenomen stranih dobrovoljaca“ postao problem koji ne samo da destabilizuje zemlje u koje oni dolaze i učestvuju u tim bratoubilačkim ili „proksi ratovima“ u ime velikih sila koje indirektno upravljaju konfliktima nego i za zemlje iz kojih dolaze i u koje će se eventualno vratiti.

U evropskim zamljama fokus je za sada na dobrovoljcima koji se bore u redovima tzv Islamske države i fronta El-Nusre dok se ne govori o evidentiranim i odlascima dobrovoljaca u  redove suprotne strane u tamošnjem sukobu. Već su evidentirani dobrovoljci iz evropskih zemalja u redovima kršćanskih i šiitskih milicija koje se bore na strani režima Bešara el-Asada i paravojnih šiitskih milicija u Iraku. Kurdske vojne skupine su počele privlačiti brojne dobrovoljce ne samo kurdskog porijekla nego i iz redova evropske ultradesnice.

Ali u našem bh kontekstu najinteresantnija, ali nedovoljno tretirana, pojava je odlazak dobrovoljaca srpsko-svetosavskih radikalnih  četničkih pokreta na ukrajinsko ratište. Ova pojava još uvijek nije dobila svoj sigurnosni, medijski i naročito ne društveni epilog, ali neminovno ukazuje da se radi o globalnom i zabrinjavajućem trendu.

Različit pristup

Ono što jeste vrijedno primijetiti jeste različit pristup ovom fenomenu u BiH, ali i nekim zemljama okruženja, i ostatku svijeta prije svega u zemljama EU. Naime, u tim zemljama se ovaj problem ne tretira samo policijskim i sudskim metodama nego se traga i za drugim modelima rješavanja problema koji su fokusirani na prevenciju i pomoć onima koji se odluče izvući iz takvih skupina ili krenu putem tzv. deradikalizacije.

U BiH se problemu radikalnih skupina i u konkretnom slučaju dobrovoljaca koji se bore u terorističkim ili paramilitarnim formacijama pristupa samo korištenjem sigurnosnih i represivnih mjera i to selektivno samo u slučaju dobrovoljaca koji se bore u Siriji i Iraku. To s pravom brine mnoge koji znaju da primjena samo represivnih mjera može samo dodatno radikalizirati pojedince. Iskustva nekih drugih država, prije svega onih arapskih kazuju nam da se problem samo produbljuje ukoliko se procesuiranje osumnjičenih provodi neprofesionalno i uz kršenje osnovnih ljudskih prava. Ne smijemo zaboraviti ni da su sadašnje ekstremističke ideje tekfira i vjerom opravdanog nasilja nastale u zatvorima muslimanskog svijeta.

Država ima ustavnu obavezu da zaštiti svoje građane i nije sporno da se protiv nasilniih skupina poteže i za represivnim mjerama ali one zbog specifičnosti izazova ne bi trebale biti jedina opcija, naprotiv, to bi trebala biti tek posljednja mjera za kojom se poseže.

Prisjetimo se da je i emirul-muminin Alija, r.a., posegnuo za silom u rješavanju problema haridžija kada su oni počeli ugrožavati živote i imetke drugih ljudi ali tek kada je iskoristio sve druge mogućnosti poput vođenja dijaloga preko 'Abdullah ibn 'Abbāsa, r.a., (dvije hiljade njih je napustilo tu radikalnu skupinu) i pozivanja da se ograde od onih među njima koji su se ogriješili o zakon i prolili krv nevinih kao što je bio slučaj sa ubicama 'Abdullaha ibn Habbāba i njegove supruge.

Ekstremisti koji posežu za nasiljem kako bi ostvarili vlastite političke ili ideološke ciljeve nekada provociraju državu i društvo kako bi posegnuli za silom protiv njih jer to onda opravdava njihovo korištenje nasilja i daje im argument da se oni samo brane a u velikom broju slučajeva zbog nepopularnosti države i sigurnosnih agencija pomaže u mobilizaciji novih članova i pridobijanju masovne podrške. Jednostavnim spinom i korištenjem društvenih mreža oni postaju žrtve progona zbog svojih vjerskih ubjeđenja čime se postiže kontraefekat.

Zato represija, sila i zatvorske kazne ne mogu biti prvi, a pogotovo ne jedini metod suočavanja sa ovim kompleksnim fenomenom.

Terorizam se ne može poraziti samo silom, on je taktika i daleko je bitnije iskorijeniti uzroke koji  pogoduju njegovom nastanku i širenju te pozabaviit se isključivim i nasilnim ideologijama koje ga hrane. Da bi se takav odgovor ponudio moraju se angažovati svi resursi jednog društva. Zato se u brojnim zemljama svijeta ovom problemu pristupa daleko ozbiljnije i „slojevitije“ korištenjem čitavog niza mjera i metoda, a ne samo sudsko procesuiranje.

Evropski odgovor

Tako je Evropska komisija 15. januara ove godine donijela tzv. Komunike u kojem se utvrđuje deset područja u kojima se države članice i EU pozivaju da intenziviraju svoje djelovanje kako bi spriječili svaku vrstu ekstremizma koja vodi nasilju, bez obzira na to odakle dolazi. Predložene mjere uključuju stvaranje evropskog centra znanja o nasilnom ekstremizmu, osposobljavanje za radnike na terenu i finansijsku podršku za projekte u kojima se primjenjuju savremeni komunikacijski alati i društveni mediji za borbu protiv terorističke propagande. Od država članica se isto tako traži uspostavljanje programa u okviru kojih se članovima ekstremističkih skupina omogućuje lakše napuštanje nasilnih metoda i s njima povezanih ideologija. Deset preporuka uslijedilo je kao rezultat dvogodišnjeg rada na Mreži za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN), koju je Komisija osnovala u 2011. i u kojoj je okupljeno 700 stručnjaka i radnika na terenu iz svih krajeva Evrope.

„Nijedna zemlja nije pošteđena pošasti nasilnog ekstremizma. Ali još se uvijek premalo država članica suprotstavlja toj sve većoj prijetnji. Potrebne su nam snažne preventivne mjere za borbu protiv ekstremizma u svim njegovim oblicima. Naš je cilj poticati napore država članica u borbi protiv radikalizacije i ekstremističkog nasilja te pružiti skup mehanizama za preventivno djelovanje širom Evrope”- izjavila je tim povodom povjerenica EU-a za unutarnje poslove Cecilia Malmström.

U Komunikeu se kaže da je za zaštitu građana od tih prijetnji potreban pristup koji uključuje širok raspon partnera na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou te na nivou EU-a.

Članicama EU, a tome bi trebale težiti i zemlje kandidati pa i BiH koja to želi postati, se sugeriše razvoj sveobuhvatnih nacionalnih strategija. Države članice se potiču na uspostavljanje odgovarajućih okvira koji uključuju nevladine organizacije, radnike na terenu, službe sigurnosti i stručnjake na tom području, kako bi se lakše osmislile mjere za djelotvorno sprječavanje nasilnog ekstremizma i terorizma.

Planirano je i formiranje evropskog centra znanja, kako bi se utvrdila i širila najbolja praksa te uobličio program istraživanja. Taj će centar pružati podatke kreatorima politika na nivou EU, te na nacionalnom i lokalnom nivou, a isto tako i usklađivati inicijative za prevenciju u EU i izvan nje. Komisija će za „centar znanja” i druge aktivnosti na prevenciji sa središnjim upravljanjem, uključujući aktivnosti RAN-a i potporu izlaznim programima u državama članicama, u razdoblju 2014 – 2017. namijeniti sredstva u iznosu do 20 miliona EUR.

Strategija posvećuje posebnu pažnju programu podrške članovima ekstremističkih skupina za napuštanje tih skupina i deradikalizaciju („izlazne strategije”) u svim državama EU-a. U međuvremenu su takvi programi razvijeni u većini zemalja EU. Za razvoj tih programa iskorištena su i iskustva koja te zemlje imaju u suprotstavljanju ideologijama i grupama koje nose ultradesničarske ideje i s kojima su na sličan način postupali već decenijama. Većina muslimanskih država takve programe ima već godinama.

Komunike Evropske komisije podsjeća da se takvi programi najbolje realizuju u saradnji između više subjekata iz raznih sektora, posebno porodice i članova zajednica bliskih nasilnim ekstremistima. Predviđeno je da Komisija na zahtjev pruža upute za uspostavljanje „izlaznih programa“ i organiziranje osposobljavanja za lokalne radnike koji sudjeluju u radu na izlaznim strategijama. Komisija je do sada u okviru fonda za sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta na projekte deradikalizacije potrošila oko 10 milijuna EUR. Finansirala je velik broj projekata radi bolje informisanosti o procesu radikalizacije, kao i stručni rad na osmišljavanju djelotvornih preventivnih mjera.

Strategija predviđa i bližu saradnju s civilnim društvom i privatnim sektorom za rješavanje problema na koje se nailazi na internetu. Ekstremistički materijali i propaganda lahko su dostupni na internetu preko stranica za rasprave, društvenih medija, blogova itd. Napori ne smiju stati na zabrani i uklanjanju zabranjenog materijala, već moraju uključivati poruke suprotnog sadržaja kako bi se raskrinkala ekstremistička argumentacija. Skupine u lokalnim zajednicama, građani, žrtve i bivši ekstremisti u stanju su slati snažne poruke. Komisija predlaže uspostavljanje foruma s ključnim subjektima u sektoru za raspravu o mogućnostima uže saradnje te se zalaže za izradu i širenje protuargumentacije.

Veća uloga žrtava

Glas žrtava moćno je sredstvo prevencije i deradikalizacije, ali samo ako se žrtve ne osjećaju neugodno kada s drugima dijele svoja iskustva i ako im se pruži potrebna podrška. Komisija će zato prema predviđenom akcionom planu podupirati udruženja i mreže žrtava, između ostalog financiranjem projekata, kako bi se olakšala komunikacija i podigao nivo svijesti.

Dio strategije i aktivnosti koje se mogu poduzeti kako bi se spriječila radikalizacija je i poticanje kritičkog razmišljanja među mladima o ekstremističkim porukama. Obrazovanje i programi razmjene među mladima ključna su područja kojima se mladima može pomoći u kritičkom razmišljanju o ekstremističkim stavovima i porukama te razotkriti manjkavosti takve propogande. Zato Evropska komisija podupire lokalne zajednice i skupine koje rade s bivšim nasilnim ekstremistima i njihovim žrtvama, jer oni najbolje mogu opisati, na primjer, stvarnost rata i pravo stanje u kampovima za obuku terorista.

Ohrabruje se i intenziviranje istraživanja o trendovima radikalizacije. I dalje će biti na raspolaganju finansijska sredstva EU-a za istraživanje o tome kako i zašto ljudi postaju radikalniji ili manje radikalni te o ulozi koju u tom smislu imaju, primjerice, ideologija, tehnike novačenja pomoću interneta ili uzori.

Mnoge od ovih mjera bi se mogle i trebale primijeniti i u BiH ali će kritičari vjerovatno odgovoriti kako država nema novca ni za druge veće i prioritetnije probleme. Ipak će biti da je veći problem politička volja i svijest o problemu i načinu njegovog rješavanja, jer se novac može osigurati i iz evropskih fondova.

Tako i spomenuta strategija EU planira bližu saradnju sa zemljama partnerima izvan EU-a. Podložnost radikalizaciji ne postoji samo unutar granica EU-a. Komisija i visoka predstavnica nastavit će saradnju s trećim zemljama na sprječavanju radikalizacije uporabom finansijskih sredstava EU za osposobljavanje ili podupiranjem medija i lokalnih inicijativa u području prevencije. Strategije za sprječavanje radikalizacije i nasilnog terorizma trebaju biti sastavni dio mehanizama i instrumenata razvojne saradnje.

Kada znamo kako drugi rješavaju ovaj problem legitimno je postaviti pitanje zašto se samo u BiH od svih metoda suzbijanja fenomena priključivanja dobrovoljaca terorističkim skupinama koriste samo sigurnosne, odnosno one represivne mjere bez da se i razmišlja o korištenju drugih daleko efikasnijih metoda prevencije i odvraćanja. Država je ponudila svoj odgovor i on je takav kakav jeste. Sada je na društvu da ponudi svoj odgovor uz podršku nadležnih državnih institucija. I tu svi trebaju dati svoj doprinos od medija, nevladinog sektora, akademske i vjerskih zajednica pa do porodice. Najgore će biti ako nam prijetnja zatvorom ostane jedina mjera na koju smo kao država i društvo nadošli.  

Prepakovana islamofobija i neofašizam

U strategiji djelovanja antiislamskih pokreta, ublažena je samo neofašistička ikonografija dok je retorika pooštrena.

 

Marševi pokreta - Evropljani patriote protiv islamizacije Zapada (PEGIDA) [EPA]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Veliki broj ljudi na marševima koje je u istočnonjemačkom gradu Drezdenu i u nekim drugim gradovima Njemačke organizovao pokret nazvan Evropljani patriote protiv islamizacije Zapada (PEGIDA) zabrinuo je ne samo brojne muslimanske i useljeničke zajednice širom Evrope nego i brojne političke, medijske, vjerske i društvene institucije i pojedince.

Ultradesničarska, islamofobična i antiimgrantska retorika, pa čak i skupovi, nisu strani Njemačkoj, pa ni Evropi i oni su već dugo dio javnog diskursa, ali masovnost pokreta i profil ljudi koji su uzeli učešće na tim skupovima sluti da bi moglo doći do omasovljenja tih ideja i jačanja do sada marginaliziranih skupina. Procjenjuje se da je 15. decembra 17.000 ljudi učestvovalo na spomenutom skupu u Drezdenu, i da su, prema podacima sigurnosnih agencija, došli iz svih krajeva Njemačke.

Izmjena retorike

Ali ono što je posebno vrijedno pažnje a što mnogi nisu primjetili jeste suptilna izmjena retorike i ikonografije ovih skupova koja za cilj ima približiti ksenofobične stavove protiv muslimana i useljenika širim njemačkim i evropskim masama. Organizatori su se ozbiljno potrudili da kroz parole koje su uzvikivali i kroz kostimografiju okupljanje pa tako i pokret predstave kao spontano dešavanje naroda i da pokušaju poslati poruku kako se ne radi o tek još jednom okupljanju ultradesničara nego o nekoj vrsti svenarodnog pokreta. Otud i glavni slogan učesnika marša PEGIDA-e  u Drezdenu koji su uzvikivali „Mi smo narod!“. Svi će se lahko prisjetiti da je ovaj slogan prvi put korišten u mirnim prodemokratskim demonstracijama protiv vlade Istočne Njemačke u vrijeme prije pada Sovjetskog saveza.

Istovremeno su umjesto dosadašnje muzike neofašističkih bendova puštali božične pjesme. Fašistička ikonografija je bila svedena na minimum, što je kompenzirano stavovima govornika na skupovima. Kao rijetko kada do sada u govorima mnogih govornika moglo se čuti kako islamu i muslimanima nije mjesto u Evropi ili barem u njenom javnom prostoru.

U novoizmjenjenoj strategiji djelovanja antiislamskih i desničarskih pokreta ublažena je samo neofašistička ikonografija dok je retorika pooštrena.  Evropska ultradesnica je do sada svoje islamofobične stavove prikrivala nav,odnim suprotstavljanjem samo „radikalnim islamistima“ i „militantnom islamu“ praveći razliku između „dobrih“ i „loših“ muslimana dok sada PEGIDA i njihovi istomišljenici sve otvorenije govore o islamu i svim muslimanima kao problemu.

Ovo je očito vrlo dobro prepakovana islamofobija i pokušaj da se ksenofobični i islamofobični stavovi legitimiziraju i predstave kao opravdani zahtjevi zabrinutih građana i kao dio normalne demokratske diskusije. Učesnici skupova u organizaciji PEGIDA-e su insistirali na nenasilju istovremno šaljući poruke o tome kako oni nisu isključivi prema drugim kategorijama društva koje su obično meta desničara. Ovo sve bi trebalo da osigura da se na strahu od islama i muslimana stvori šira baza za desničarske pokrete od one vrlo ograničene koju su zbog svojih radikalnih stavova po brojnim društvenim pitanjima i sklonosti ka nasilju imali do sada.

Možda primjenu ove nove strategije i njenu apsurdnost najbolje opisuje novinar njemačkog magazina Der Spiegel koji je izvještavao sa skupa organizovanog u Bonu dva dana prije Božića gdje je demonstriralo 200 pristalica  "BOGIDA", organizacije koja je dobila naziv po uzoru na drezdensku Pegidu. Ono što je autoru priloga zapelo za oko jeste izbor muzike.

Rasprava o krizi multikulturalnosti

Organizatori su puštali pjesme njemačkog rege muzičara "Gentleman", za kojeg se u tekstu kaže da je „otvoren prema svijetu, što je tipično za Sjevernu Rajnu-Vestfaliju“, sa stihovima kao što su: "Ja sam za ljubav, ja sam za one koji vole da žive" i „Ja sam za one, koji vole, čak i kad je teško". Poruke koje se teško mogu povezati sa onim za što su se zalagali oni okupljeni pod zvučnicima bine, a koje su bili nezamislive na ranijim sličnim antiislamskim skupovima. Međutim, sve postaje jasnije kada novinari intervjuišu osobu koja je prijavila okupljanje i koja je odgovorna za izbor muzike i kada se ispostavi da se radi o Melanie Dittmer, koja sa svojih 36 godina ima dugu neonacističku prošlost.

Nema sumnje da su desničari u Njemačkoj i Evropi shvatili da, ukoliko žele da svoje stavove omasove i da sebi osiguraju široku bazu, morati antiislamski narativ korigovati i udaljiti ga od uobičajenog neofašističkog folkora.

To će im onda otvoriti prostor i za eventualnu masovniju političku podršku. Zato oni vrlo lukavo koriste tešku ekonomsku situaciju, problem nezaposlenosti, strah od nepoznatog i dugačijeg i naravno eskalaciju zvjerstava koja u ime islama čine organizacije poput tzv. Islamske države u čijim redovima se bori i veliki broj dobrovoljaca iz evropsklih zemalja pa i Njemačke. Mnogi ne samo u Evropu nego i među muslimanima širom svijeta su šokirani brutalnošću i okrutnošću takvih zagovornika islama i nije ni čudo što se pojavljuju oni koji bi taj strah i zgroženost pokušavaju iskoristili za antiislamsku kampanju i raspirivanje islamofobije.

To nas dovodi do davno primjećene spoznaje prema kojoj se jedan ekstremizam, militantizam i radikalizam hrani drugim. I to se upravo dešava danas. Osim toga optuživanje svih muslimana za ono što su uradili oni koji su učinili sve da stvore sukob između muslimana i svih drugih, isti ti koriste da dokažu svoje teze o zavjeri protiv muslimana i da opravdaju korištenje nasilja kako bi se nametnuli za jedine zaštitnike muslimana. Oni koji su svojim netolerantnošću doprinijeli da se muslimani nikada ne integrišu u Njemačkoj sada u onima koji su otišli da se bore za zemlju u kojoj će oni majorizirati druge i više se nikada ne osjećati manje vrijednim sada svoju netoleranciju pravdaju nihovom netolerancijom. I tako u krug

Ne treba u svemu ovome zanemariti činjenicu da među muslimanima na Zapadu, naročito onim mladima, postoje manje skupine militantnih i nasilnih ekstremista, ali je teško povjerovati da se može omasoviti pokret koji zagovara neke nove vjerske, etničke ili rasne progone po uzoru na one fašističke kao način rješavanja problema neuspješne integracije. Rasprava o krizi multikulturalnosti i modelima integracije je legitimna ali ona ne može biti opravdanje da se poziva na progone i otvorenu diskriminaciju bilo koga, pa ni muslimana.

Ojača li ova ideologija...

Čisto sumnjam da će se, dođe li do toga, ultradesnica zadovoljiti progonom samo muslimana i islama. Ojača li ova ideologija u Evropi ona će sigurno svoje isključive i nasilne stavove i desničarsku ideologiju pokušati nametnuti u svim sferama evropskih društava, iako se danas trude da poruče kako je njihov sukob samo sa islamom. Pitanje je samo ko je sljedeći, Romi, „poljski vodoinstalateri“  ili bilo ko drugi za koje oni koji nastupaju u „ime naroda“ odluče da se ne uklapaju u većinu ili da odudaraju od prosjeka i ustaljenih kulturoloških normi koje tvore nikada definisani „evropski identitet“, „zapadne vrijednosti“ i interese naroda.

I kako se radikali na jednoj i drugoj strani hrane radikalizmom i mržnjom onih drugih tako bi razumni ljudi  na svim, uslovno rečeno, stranama trebali dići svoj glas i prije svega pozabaviti se radikalima u vlastitim redovima. Zato je ohrabrujuće što su se na svim mjestima gdje su se oklupljale pristaše PEGIDA-a i njihovih istomišljenika okupljali i oni koji su se i njihovoj retorici suprotstavljali. U Bonu je protiv PEGIDA i njene sestrinske BOGIDA-e protestvovalo preko 2000 ljudi koji su se odazvali pozivu saveza nazvanog „Bonn je ustao protiv" . Savez ima podršku Njemačkog sindikalnog saveza i Evangelističke crkve.

Davno je rečeno da je za trijumf zla dovoljno da dobri ne urade išta i sve dok ne šutimo vjerujući da točak historije može ići samo naprijed biće dobro.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Promocija publikacije o islamofobiji u Zagrebu

U četvrtak, 4. decembra 2014. godine u Zagrebu je promovisana knjiga Islamofobija: pojam, pojava, odgovor. Promocija ovog izdanja upriličena je u okviru tribine pod nazivom „dr. Sulejman Mašović“ koju organizuje MIZ Zagreb.

O knjizi su govorili priznati intelektualci akademik Enes Karić i prof. Hilmo Neimarlija, te su kroz svoja izlaganja nastojali pojasniti i prisutnima približiti sam fenomen islamofobije, ali i ukazati na načine kako se adekvatno suprotstaviti tom fenomenu.

Ova hrestomatija tekstova o spomenutoj temi iz štampe je izašla sredinom godine u izdanju El-Kalema i Centra za napredne studije, a priredili su je Ahmet Alibašić i Muhamed Jusić

Še na : http://cns.ba/vijesti/promocija-publikacije-o-islamofobiji/#sthash.OJk8x4Yx.dpuf

Prilog RSE: Istraživanje: Građani u BiH žele pomirenje

Mostar, ilustrativna fotografija

Gordana Sandić-Hadžihasanović

U jednom od najvećih poslijeratnih istraživanja, organizovanog u 13 bh. gradova, 77 posto ispitanika dalo je podršku izgradnji međusobnoga povjerenja i pomirenja, unatoč strašnim posljedicama rata u BiH.

Nakon što su svoj posao obavili prošle godine, istraživači su sada vraćaju u gradove u kojim je urađeno ispitivanje javnosti, predstavljaju rezultate, bilježe reakcije građana i, postavljaju dodatna pitanja.

U Bosni i Hercegovini, zatrovanoj podjelama, još će mnogo vode proteći dok primjer prijateljstva Jove Jovanovića i Muhameda Bukve, iz okolice Goražda, bude uobičajen, a ne iznimka ili fenomen.

Prijatelji od djetinjstva, u ratnim godinama bili su na suprotnim stranama, u različitim vojskama, a kad je zlo stalo, oni su:

„Pravo, normalno, kao građani, kao prijašnji komšije, počeli da živimo.“

„Mi smo bili samo dva zrnca koja je vjetar nosio u jednom talasu, tako da mi nismo ništa mogli ni predvidjeti niti promijeniti.Nažalost, politička situacija još podriva tu nacionalnu strepnju. Pominjemo se u ta neka tri plemena, što nije dobro.“

Slično su odgovorili i građani obuhvaćeni zajedničkim istraživačkim poduhvatom Centra za empirijska istraživanja religije u BiH i Sveučilišta u Edinburgu, a pod pokroviteljstvom Fondacije Konrad Adenauer u trinaest bh. gradova (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić).

77 posto ispitanika vjeruje da je proces pomirenja, koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH, veoma značajan.

 - Nastavnici su na prvom mjestu, među osobama koje imaju najviše potencijala u procesu pomirenja (72 posto ispitanika)

 - Premda su ispitanici bili manje skloni ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati političari, skoro 52 posto njihovu „misiju“ vidi kao značajnu.

Ovi rezultati su podsjetnik da većina stanovništva Bosne i Hercegovine – iz svih konstitutivnih naroda i izvan njih, od najreligioznijih do onih koji uopšte nisu religiozni, svih uzrasta i profesija – shvataju potrebu za pomirenjem.

Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani učinkom političkih elita, ali takođe vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države izuzetno važan, te da u njega treba uključiti široku lepezu sudionika, navodi Zlatiborka Popov - Momčinović, sa Univerziteta Istočno Sarajevo.

„Skoro 80 posto građana i građanki BiH smatra da je proces pomirenja i izgradnja povjerenja nešto što je jako značajno za budućnost Bosne i Hercegovine. Više su podržavali one inicijative koje su nekako okrenute budućnosti nego prošlosti – kao izgradnja memorijalnih centara na mjestima gdje su počinjeni stravični zločini, što je podržano, ali su mnogo više podrške dobile neke inicijative poput onih da se kroz obrazovni sistem mladi susreću i upoznaju, uče ono što je bitno za njihovu zajedničku budućnost“, kaže Popov – Momčinović.

Kako građani procjenjuju uticaj izgradnje povjerenja za bolju budućnost? Imam iz Bugojna, Muhamed Jusić, član istraživačkog tima, iznosi neke od podataka iz istraživanja.

„75,4 posto od ukupnog uzorka reklo je da bi ozbiljni pokušaj da se izgrade odnosi između vjerskih i etničkih grupa u BiH imali uticaj na budućnost zemlje. Kad bismo jednu poruku morali poslati – to je ono što smo našli u čitavoj državi, daleko više od onoga što bismo, gledajući medije, čitajući novine i radeći s ljudima, očekivali.

Čak 84,4 posto ispitanika podržava ulaganja u edukativne programe koji su osmišljeni da pomognu mladima da se riješe negativnih stereotipa i da razumiju zajedničke interese građana različitog porijekla, a tek 10,3 posto to ne podržava. Ovo će se podudariti s još jednim pitanjem kojeg smo postavili – od koga građani najviše očekuju u procesu pomirenja – tamo ćemo na prvom mjestu imati nastavnike,“ predočava neke od rezultata Jusić.

Povjerenje na prvom mjestu

Kako jedan stranac vidi proces približavanja ljudi zatrovanih podjelama i ratnim događajima? Evo razmišljanja direktora Fondacije Konrad Adenauer u BiH, Karsten Dümmel.

„Problemi su isti u posljednjih 20-ak godina, ali, vidi se da ipak dolazi do približavanja ljudi. Postoji još dosta podjela među njima, ali se ta slika ipak popravlja. Za ukidanje još uvijek postojećih etničkih barijera među ljudima, postoje tri različita puta. Prvi je izgradnja međuljudskih odnosa, ili ako hoćete direktno, ljubavi među osobama različite nacionalne pripadnosti. Drugi je međuetnička i međureligijska saradnja – na primjer - zajednička kuća za molitve pripadnika svih vjera, kakva postoji u Njemačkoj, a treći aspekt je ekonomska saradnja – da, na primjer, pripadnici različitih nacionalnosti stvore jedno zajedničko preduzeće, odnosno ulože novac u zajedničku firmu a time i u zajedničku budućnost, “ ističe Dümmel.

U Bosni i Hercegovini bilo je više pokušaja uspostave državne komisije za istinu i pomirenje. Bile su, takođe, formirane komisije za Srebrenicu i Sarajevo, ali su ugađene prije obavljenog posla. Formirano je i udruženje građana 'Istina i pomirenje', sa predsjednikom Jakobom Fincijem, ali nije bilo političke podrške za njihov rad. Finci danas ističe da je akcenat na povjerenju, koji je stavljen u ovom istraživanju, posebno značajna činjenica.

„Do sada je bilo pitanje istine, pravde i pomirenja, a niko nije pretpostavio da za sve to ustvari treba povjerenje, koje nam najviše nedostaje, jer mi, s jedne strane, putem Tribunala u Hagu, putem, da kažem, memoara svih onih koji su prošli kroz Bosnu i Hercegovinu, a ko god prođe kroz Bosnu i Hercegovinu napiše memoare ili knjigu, tako da čak ima šala, kad su se dva stranca srela ovdje na ulici, pa jedan pita drugoga: „Kad si došao, koliko ostaješ, šta radiš?“, ovaj odgovara: „Došao sam jučer, idem sutra, pišem knjigu 'Bosna danas, jučer, sutra'“. Istina polako dolazi na svjetlo dana, kroz presude, i haškog Tribunala i sudova koji rade u regionu; pravda se na taj način isporučuje, mada će ovim tempom, barem kod lokalnih sudova, trajati još sto godina da dođemo do osude svih onih koji trebaju da odgovaraju, i na kraju, to na neki način vodi pomirenju,“ navodi Finci.

Građani takođe misle da vjerski lideri ne čine dovoljno na procesu pomirenja, ali iznose i stav kako se političari trude da dokažu da je zajednički život prošlost. Evo nekih nalaza iz istraživanja, koje prenosi Emina Ćosić:

„U procesu pomirenja, vide političare kao odgovorne i kao ključni faktor, koji ustvari drže nekakve zategnute odnose i tenzije, namjerno nametnute, da bi održali svoje pozicije. To je bila najčešća interpretacija među ljudima. Mnogi su krivili međunarodnu zajednicu za stvaranje države kakvu danas imamo, da je Dejton stvorio nasilne podjele, da su od jedne građanske države stvorili državu tri nacije ili tri etničke grupe“, kaže Ćosić.

Proces pomirenja i povjerenja u Bosni i Hercegovini može biti uspješan tek ako građani mogu reći kao Jovo Jovanović s početka naše priče:

„Kad sve sagledam, bio je veći period bio našeg prijateljstva nego ratovanja.“

Rezultati istraživanja do sada su predstavljeni u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, u srijedu je zakazan sastanak s građanima Srebrenice. Istraživači će s novim pitanjima, ponovo u bh. gradove, naredne 2015. godine.

IZVOR: RSE

Nove poruke sa Sinajskog gorja

Neuspjeh političkog procesa koji se u Egiptu desio svrgavanjem predsjednika Mursija stvorio je vojsku nezadovoljnika.

Nikada još terorizam bilo gdje u svijetu nije poražen samo sigurnosnim metodama [Arhiva]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Polusatni videouradak koji se u petak navečer počeo širiti društvenim mrežama, a kojeg su u taj virtualni svijet plasirali medijski operativci egipatske militantne organizacije Ansar al-Bejt al-Makdis (Pomoćnici Svete kuće - Jerusalema), uzdrmao je ne samo egipatsku javnost nego i sigurnosne i analitičke krugove koji prate situaciju unutar militantnih organizacija u tom dijelu svijeta.

U kvalitetno produciranom materijalu vidi se snimak napada militanata na kontrolni punkt egipatske vojske, kao i brojne druge "akcije" protiv Vladinih dužnosnika i institucija.

Film nije šokirao javnost samo zbog brutalnih snimaka egzekucija vojnika i Vladinih dužnosnika, pogubljenja zarobljenika, napada na policijska vozila, paljenja tijela ubijenih, egzekucija ljudi nasred ulice dok šetaju gradom, nego i zbog toga što je prvi put pokazao razmjere izazova s kojim se vojni režim i predsjednik Abdul-Fattah al-Sisi suočavaju. O stvarnim razmjerama problema se u Egiptu nije otvoreno govorilo, a vladajući režim je problem "tekfirskih formacija" (kako ih mediji nazivaju) politizirao, pokušavajući ih povezati s Muslimanskom braćom i svrgnutim predsjednikom Muhamedom Mursijem.

Do sada nije bilo jasno da li vojnoj vlasti više trebaju povremeni napadi militanata, kako bi opravdali represivne sigurnosne mjere, ne samo protiv tih skupina nego i svih političkih neistomišljenika ili taj problem istinski žele riješiti.

Naravno, prorežimskim medijima, kao i njegovim liderima, nije bio bitan jedan raniji uradak istog lidera koji se pojavljuje i u novom videu, koji je tadašnjeg predsjednika Mursija iz Muslimanske braće proglasio nevjernikom i odmetnikom od vjere.

Međutim, nakon ovog filma i onoga što se u njemu moglo vidjeti i čuti, teško da će sigurnosni problem s radikalnim grupama na Sinaju više biti samo instrument politizacije i igračka u rukama predsjednika Sisija. On ozbiljno prijeti da se otme kontroli i da destabilizira Egipat, ali i region u cjelosti i to je jasno sve većem broju i onih koji podržavaju Sisija.

Zato je vrlo bitno da se pažljivo iščitaju poruke koje su očito brižno osmišljene u militantnim krugovima, a njih je više - od političkih i društvenih do onih ideoloških i sigurnosnih.

Politička poruka koju bi u Kairu, ali i svjetskim političkim centrima, koji su itekako involvirani u sve što se u ovoj najmnogoljudnijoj arapskoj državi dešava trebali ozbiljno razmotriti, jeste ona o povezanosti diktature, nepravde i neslobode s ekstremizmom i militantizmom.

Jasno se iz govora ideologa pokreta može vidjeti kako, iako su bili u otvorenom sukobu s Muslimanskom braćom i predsjednikom Mursijem dok je bio na vlasti, danas pokušavaju iskoristiti nezadovoljstvo velikog broja Egipćana koji ne podržavaju vojni puč kojim je svrgnut Mursi i sve ono što je nakon toga uslijedilo.

Oni, kao toliko puta do sada, pokušavaju iskoristiti opravdano nezadovoljstvo naroda i represivne mjere koje država poduzima kako bi opravdali terorističke akcije koje izvode i upotrebu nasilja.

Cijena za sve propuste

Nikada još terorizam bilo gdje u svijetu nije poražen samo sigurnosnim metodama. Nesloboda i nezadovoljstvo prijete da osiguraju masovnu podršku malim radikalnim skupinama, koje se predstavljaju kao jedini zaštitnici nemoćnih i obespravljenih i to niko ne bi trebao ignorirati.

Apsolutna većina Egipćana je bila zgrožena brutalnošću militantnih skupina i njihovim napadima na egipatske vojnike, ali uplitanje vojnog vrha u politički život i njihovi politički progoni neistomišljenika militanti danas pokušavaju iskoristiti kako bi okrenuli javnost protiv vojske, koja tradicionalno uživa veliki ugled u egipatskom društvu.

Problem je utoliko veći pridoda li se ovome činjenica da su ljudi sa Sinaja još u vrijeme vladavine Husnija Mubaraka upozoravali na tešku ekonomsku situaciju u tom dijelu Egipta i to kako ih je centralna vlast u Kairu zapostavila u svakom, pa i sigurnosnom smislu. Čini se kako je sada došlo vrijeme da se plati cijena za sve te propuste.

Ideološke poruke koje treba iščitati iz novog videa organizacije Ansar al-Bejt al-Makdis nisu ništa manje bitni i imaju veze s globalnim procesima koji se dešavaju u krugovima militantnih organizacija koje se pozivaju na islam. Naime, glas koji se čuje na objavljenom snimku govori da je ova organizacija osnovana kako bi se borila protiv izraelske okupacije i kako su se dugo vremena opirali tome da "oružje dignu protiv svojih sunarodnjaka i egipatske vojske". Oni tvrde da su im ovaj sukob nametnuli oni koji su "ustali da se bore protiv islama i muslimana" i koji su se stavili na stranu Izraela i zapadnih križara.

I, uistinu je pažnje vrijedna ta ideološka transformacija unutar militanata širom muslimanskog svijeta, koja, pod utjecajem takozvane Islamske države, ide ka tome da se većina tih organizacija okreće od dosadašnje borbe protiv „stranog neprijatelja“ (poput Izraela, Amerike, Indije i drugih koji su bili u konfliktu s nekim muslimanskim narodima), na čemu je insistirala Al-Kaida, ka unutrašnjim neprijateljima.

U tom smislu je indikativno i jako bitno i nedavno saopćenje Ansar al-Bejt al-Makdisu, koje je prethodilo ovom videu u kojem oni daju beju (zavjet na poslušnost i pokornost) lideru organizacije Islamska država Irak i Levant Abu Bakru al-Bagdadiju kao halifi.

Samoproglašeni halifa je na audiosnimku, koji je emitiran nakon vijesti o njegovom ranjavanju, posebno pozdravio ovo njihovo pridruživanje hilafetu i proglašenju pokrajine Islamske države (vilajeta) na Sinaju, čime je i formalno ozvaničena "ideološka evolucija" organizacije Ansara od formacije kojoj je cilj bila borba protiv Izraela (poput onih za granične prelaze ili napada na grad Ilat na obali Crvenog mora), do one kojoj je cilj rušenje sekularnih režima u muslimanskom svijetu i uspostavljanje globalnog hilafeta.

Otvoreni rat s državom i društvom

Ovaj trend izvoza taktika borbe, koje je u Iraku i Siriji razvila takozvana Islamska država i koja im je omogućila preuzimanje vlasti u velikom dijelu tih država, posebno brine mnoge u regionu i svijetu. Očito se vrlo efikasnom pokazala metoda izazivanja haosa i nesigurnosti kroz spektakularne terorističke napade, kompromitiranje sigurnosnih službi i onemogućavanje države da funkcionira, a onda popunjavanje tog vakuuma vlastititom vizijom "islamske vlasti", u kojoj kombiniraju pružanje sigurnosti i osnovnih komunalnih usluga s brutalnošću nad svima koji se pobune.

Ta još davno razrađena taktika opisana u djelu Abu Bakra Nadžija "Upravljanje zvjerstvima" (Idaretu at-Tevahuš), koja počiva na brutalnosti kao načinu da se kompromitiraju postojeća državna uređenja u muslimanskom svijetu, još daje rezultate, jer tamošnje države i svjetske sile nisu našle načina kako da na njega odgovore. Samo silom to će sigurno biti nemoguće.

Ne treba zaboraviti da je Sinaj sigurnosno već dugo problematično područje, ne samo zbog toga što je bio jedno vrijeme pod izraelskom okupacijom, što je jedini prostor kojim se palestinske oslobodilačke formacije u Gazi naoružavaju krijumčareći tajnim mrežama i tunelima ispod granice oružje, nego i zbog mirovnog ugovora iz Camp Davida, koji ograničava prisustvo egipatske vojske u tom području.

To odsustvo egipatske vojske, nesigurno okruženje koje je stvorila izraelska blokada Gaze i rasprostranjeno krijumčarenje ne samo roba nego i oružja, uz tešku ekonomsku situaciju i zanemarivanje potreba građana, stvorilo je plodnu klimu za razvoj ovih skupina, koje sada prijete da, hraneći se nezadovoljstvom koje se stvara u čitavom Egiptu, prošire svoj model destabilizacije i krenu u otvoreni rat s državom i društvom.

Neuspjeh političkog procesa koji se desio svrgavanjem predsjednika Mursija stvorio je vojsku nezadovoljnika, koji su se razočarali u mirni i politički proces promjene i koji bi lahko mogli prihvatiti nove poruke sa Sinaja. Očito nam sa Sinajskog gorja stižu neke nove poruke, koje nikakve veze osim mjesta nemaju s porukama koje je od Boga primio Musa, a.s (ili Mojsije), ali koje itekako zaslužuju da ih se na vrijeme pažljivo iščita.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Modul: „Geopolitika muslimanskog svijeta - izazovi i mogućnosti“

U toku je upis polaznika/ca na tematski modul „Geopolitika muslimanskog svijeta - izazovi i mogućnosti“. Kroz ovaj kvalitetan, informativan i pažljivo koncipiran ciklus predavanja vodit će nas Muhamed Jusić, islamski teolog i analitičar.

Ne propustite priliku da se upoznate s uzrocima i posljedicama trenutnih dešavanja u islamskom svijetu, proniknete u izazove s kojima se muslimani suočavaju širom svijeta, te mogućnostima koje se nude za postizanje mirnog i stabilnog suživota.

Modul „Geopolitika muslimanskog svijeta - izazovi i mogućnosti“ uključuje 9 predavanja i radionica sa sljedećim temama:

1. Muslimanski svijet – kratak historijski pregled društvenog i političkog razvoja

Živimo li „krizu islamske civilizacije“

Muslimanski odgovori na modernost

2. Islamski svijet: uzroci i posljedice neuključivanja u rješavanje aktuelnih problema

Tzv. Islamska država – pojava, širenje i ciljevi

Neoharidžizam i militantizam opravdan vjerom

3. Od arapskog proljeća do arapske zime

Blokovski sukobi u muslimanskom svijetu

Izazov demokratije

4. Savremeni islamistički pokreti

Dilema između islama i islamizma

Ideje tzv. „političkog islama“

Korijeni islamističkih pokreta i primjeri učenja

5. Zapadni svijet: uzroci i posljedice (re)akcije na dešavanja u islamskom svijetu

Historija odnosa, od konflikta do interakcije

Kriza multikulturalnosti, asimilacija ili interkulturalnost?

6. Islamofobija, pojam, pojava, odgovor

7. Refleksije na BiH: priključivanje radikalnim strujama i njihovo javljanje u BIH

Kako biti dio Ummeta, a ne uvući se u međumuslimanske sukobe

Islamistički i islamski pokret u BiH - izazov tradicionalnom islamu i IZ

8. Islamska scena u BiH

Potreba međumuslimanskog dijaloga

Koncept islamske umjerenosti

9. Budućnost muslimanskog svijeta

Zamišljeni model društvenog uređenja kojem teži muslimanski svijet

Vitalnost islamske civilizacije

Predavač: Muhamed Jusić

Trajanje ciklusa: 27. novembar 2014-29. januar 2015.

Mjesto održavanja: multimedijalna sala CEI “Nahla”, Džemala Bijedića 122

Termin održavanja: četvrtkom, 18.00-20.00 h (s pauzom od 30 min)

Kako se prijaviti:

Putem ONLINE FORMULARA ili lično na info desku CEI Nahla najkasnije do 25. novembra 2014. godine.  Polaznici/ce plaćaju participaciju u iznosu od 30 KM po osobi za cijeli kurs (posebna pogodnost: bračni parovi kurs plaćaju 50 KM). Po završetku kursa polaznicima/cama se izdaje certifikat.

O predavaču:

Muhamed Jusić je islamski teolog i analitičar, saradnik web portala Al Jazeera Balkans, kolumnist glasila IZ-a BiH "Preporod", saradnik magazina "Start BiH" za međunarodne teme i koordinator projekta "Islam in South East Europe - ISEEF". Diplomirao je islamsku teologiju – Odsjek za apologetiku (akaid) na Islamskom univerzitetu u Medini, Saudijska Arabija. Preveo je i štampao više kraćih djela s arapskog i engleskog jezika. Autor je nekoliko knjiga islamske tematike, kao što su “Islamistički pokreti”, “Od arapskog proljeća do arapske zime”,  te monografije svetih gradova Meke i Medine.

Modul „Geopolitika muslimanskog svijeta - izazovi i mogućnosti“ dio je ciklusa tematskih modula koje od 2014. godine Centar za edukaciju i istraživanje “Nahla” realizira s ciljem da omogući stjecanje kvalitetnog znanja iz različitih disciplina širokom krugu ljudi, uz svesrdnu pomoć renomiranih stručnjaka iz ovih oblasti.

Više na: NAHLA.BA

Dnevni avaz o jučerašnjoj konferenciji

Tribina u Livnu

U Livnu smo imali tribinu o trenutnim dešavanjima i previranjima u muslimanskom svijetu. Jako posjećena tribina je održana u prelijepom kompleksu Čurčinice džamije (Više o džamiji).
Zahvaljujem se mojim domaćinima, Dževadu ef. Hadžiću, njegovim saradnicima i Livnjacima koji su se, te noći, družili s nama.

Poziv na konferenciju :Unapređenje razumijevanja faktora koji utiču na javni interes u procesima pomirenja u Bosni i Hercegovini sa osvrtom na Sarajevo

KONFERENCIJA:

Unapređenje razumijevanja faktora koji utiču na javni interes u procesima pomirenja u Bosni i Hercegovini sa osvrtom na Sarajevo

3. Novembar, 2014 Hotel Evropa Vladislava Skarića 5

E-Mail: pomirenje.dijalog@gmail.com Kontakt telefon: 065 367 130

Program:

12:30 h Registracija učesnika/ca

13:00 h Pozdravne riječi Besima Borić,Članica nekadašnje komisije za istinu i pomi-renje Dr. Karsten Dümmel, Direktor fondacije Konrad Adenauer Stiftung, ured u Bosni i Hercegovini

13:15 h Mr. Sc. Marko-Antoni Brkić- Uvodne napomene

13:30 h Muhamed Jusić, Procesi pomirenja u BiH: Prezentacija rezul-tata istraživanja faktora pomirenja: Religija, lokalni odnosi , ljudi i povjerenje

13:50 h Doc. dr. sc. Zlatiborka Popov Momčinović, Procesi pomirenja u Sarajevu: Kontekst, Akteri/ke, Inicijative, Religioznost 14:10 h Diskusija

15: 00h Kafe pauza

15:15h Mr. sc. Emina Ćosić: Razgovori sa građanima/kama o pomi-renju

15: 30 h Diskusija: Šta se može uraditi, ko to treba uraditi...

16:15 h Mr. Sc. Marko Antonio Brkić- Zaključna razmatranja

16:30 h Ketering

17:00 h Odlazak učesnika/ca

Više na linku: http://www.kas.de/bosnien-herzegowina/bs/events/61563/ 

Conference invitation 

ADVANCING UNDERSTANDING OF FACTORS WHICH AFFECT PUBLIC INTEREST IN RECONCILIATION IN BIH AND SARAJEVO

Advancing Understanding of Factors Which Affect Public Interest in Rec-onciliation in BiH and Sarajevo November 3rd Hotel Europe Vladislava Skarića 5

E-Mail: pomirenje.dijalog@gmail.com Kontakt telefon: 065 367 130

Program: 

12:30 h Registration of the Participants 13:00 h Welcome Besima Borić, Member of former Commission for Truth and Reconciliation Dr. Karsten Dümmel, Konrad Adenauer Foundation, Office in Bosnia and Herzegovina 13:15 h Mr. Sc. Marko-Antonio Brkić - Introductory Notes

13:30 h Muhamed Jusić, Reconciliation Processes in BIH: Presentation of the Results of the Research Factors in Reconciliation: Reli-gion, Local Conditions, People and Trust

13:50 h Doc. dr. sc. Zlatiborka Popov Momčinović, Reconciliation Processes in Sarajevo: Context, Actors, Initiatives

14:10 h Discussion

15: 00h Coffee Break

15:15h Mr. sc. Emina Ćosić: Conversations with Citizens about Reconciliation

15: 30 h Discussion: What can be done, who needs to do it...

16:15 h Mr. Sc. Marko Antonio Brkić - Concluding Remarks

16:30 h Catering

17:00 h Departure of the Participants

Šta nakon tzv. Islamske države

Tzv. Islamska država jača usljed neslaganja saveznika o tome ko će popuniti prazninu nastalu njenim slamanjem.

 

Sve što se ovih dana dešava u i oko tzv. Islamske države je samo kupovanje vremena [Anadolija/Getty]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Svima je, vjerujem, jasno da Obamina strategija borbe protiv tzv. Islamske države ne daje očekivane rezultate i da je savez oformljen kako bi se zaustavilo njeno napredovanje toliko sukobljen unutar sebe različitim interesima i vizijama rješenja da jedva opstaje.

Bombardovanje iz zraka bez snažnog prisustva na terenu, vidi se to na primjeru borbi za dominaciju nad sirijskim gradom Kobanijem (Ajn al-Arab), je skupa, neefikasna i slaba taktika. Ako je savezu trebalo ovoliko vremena da pomogne slabo naoružanim i obučenim kurdskim jedinicama da odbrane jedan grad, koliko će im trebati da povrate sve gradove koji su pod kontrolom ove organizacije u Siriji i Iraku!?

„Slon u sobi“, kako kažu u Americi kojeg niko neće da vidi i o kojem se ne govori, a koji je glavni razlog neefikasnosti saveza je neslaganje saveznika, ali i drugih uključenih u sukob oko toga ko će popuniti prazninu koja bi nastala u slučaju slamanja tzv. Islamske države.

Zato, iako to niko zvanično neće reći u ovoj fazi, niko i ne razmišlja o slamanju tzv. Islamske države, nego samo o zaustavljanju njenog širenja, kako ne bi direktno ugrozili interese Amerike i njihovih saveznika u regionu.

Kupovanje vremena

U tako postavljenim odnosima, najveći gubitnici su arapski suniti u Iraku i Siriji koji su prepušteni na milost i nemilost samoproglašenog halife i njegovih vojnika.  Sunitska arapska plemena (ar. `ašair) su danas priklještena između čekića i nakovnja, tj. između diktatorskog režima Bashara al-Assada i isključujuće prošiitske Vlade u Bagdadu s jedne i tzv. Islamske države s druge strane. Svi znaju da se bez njihove podrške ova bitka ne može dobiti, u što su se već jednom u iračkom ratu uvjerili i Amerikanci u Enbaru.

Na ovu većinsku populaciju koja još nije našla način da svoje političke stavove artikuliše kroz neki oblik ozbiljne političke organizacije ili programa očito još uvijek niko ne računa. Osim sramežljivih najava o naoružavanju i obučavanju „umjerene sunitske opozicije“ u Siriji, niko ne želi priznati da bez dugoročnog rješenja za položaj arapskih sunita, pa tek onda drugih manjina, i bez jasne slike budućeg  Bliskog istoka nema rješenja za pojave kakva su Islamska država i druge paradržavne i paravojne formacije koje kao gljive poslije kiše niču ovim dijelom svijeta.

Sve što se ovih dana dešava u i oko tzv. Islamske države je samo kupovanje vremena, dok se regionalni i svjetski moćnici ne dogovore o budućnosti regiona. A upravo su ta njihova nesposobnost i sukobljeni interesi doveli do vakuuma koji je popunila tzv. Država.

U međuvremenu, savez se oslanja na kurdske Pešmerge i dominantno šiitsku iračku armiju. To prijeti narušavanju odnosa snaga u regionu i ne treba se čuditi što takvi napori ne daju željene rezultate. U slamanju tzv. Islamske države, Iran, šiitske političke organizacije u Bagdadu, režim Bashara al-Assada, ali i libanski Hezbollah, vide priliku da učvrste svoju vlast u tzv. šiitskom polumjesecu i da preko njega slome većinski sunitski politički, ali i vojni otpor takvoj dominaciji. To Saudijska Arabija, druge zaljevske zemlje, Jordan, Egipat, ali i Turska sigurno neće dozvoliti.

Možda se taj strah od toga ko bi mogao popuniti političku i vojnu prazninu nastalu eventualnim slamanjem tzv. Islamske države najbolje vidi u poziciji koju je u ovoj krizi, a što se najočitije vidjelo u krizi oko Kobanija, zauzela Turska.

Naime, Turska ne želi da rješava samo problem koji brine zapadne saveznike i bogate zaljevske zemlje ukoliko se saveznička strategija ne pozabavi korijenima problemima. Za njih je neprihvatljivo da se ide u slamanje ID bez jasne slike šta će uslijediti nakon toga. Strah od toga da će to na vlasti ustabiliti režim Bashara al-Assada ili, još gore, ojačati kurdske separatiste u regionu je jednak ili veći od straha da će na svojoj granici imati fanatične „halifine“ vojnike koji predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegovu AKP partiju smatraju odmetnicima od vjere, a Tursku nevjerničkom državom.

Da situacija bude još komplikovanija, kao da već nije, ni u onome što bi mogli nazvati „sunitskim blokom“ involviranim u sirijsko-iračku krizu ne postoji koncenzus oko toga ko bi naslijedio ID. Naime, već neko vrijeme traje hladni rat između Turske i Katara na jednoj i Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata na drugoj strani oko mogućnosti da stranke i organizacije povezane sa Muslimanskom braćom igraju bilo kakvu ulogu u političkom, ali društvenom životu arapskih zemalja.

Vrhunac tog sukoba je bilo svrgavanje egipatskog predsjednika Muhameda Mursija i dolazak na vlast generala Sisija. Zato ne čudi što se Turska i Saudijska Arabija ne mogu složiti ni oko toga ko bi iz sirijske opozicije, ali i one iračke, trebao predvoditi državu u slučaju da se porazi ID i svrgne režim u Damasku.

Antidržavna tvorevina

Za Saude je neprihvatljivo da bilo koja grupacija povezana sa Muslimanskom braćom ili idejama tzv. političkog islama, ali i bilo koja druga koja u idejama AKP partije i „turskom modelu demokratije“ ima uzor, ima bilo kakvu ulogu u budućoj Siriji i Iraku. Turci, pak, neće „vehabijsku državu na svojim granicama“ , koja za njih nije ništa manje problematična od one kurdske, šiitske ili „halifine“.

Bolje upućeni u dešavanja u sirijskoj opoziciji tvrde kako je upravo taj sukob oslabio i razjedinio opoziciji i oslabio njenu vojnu i pregovaračku poziciju u sukobu sa režimom i uveliko doprinio jačanju alternativnih organizacija kakva je i Islamska država ili Daiš.

Kakogod,  „Islamska država“ je po svojoj  prirodi  antidržavna tvorevina (ako pod državom podrazumijevamo njenu savremenu manifestaciju) i njen nadetnički i naddržavni karakter je stvorio ranije nezamislive  probleme regionalnim i svjetskim  silama koje su navikle međunarodnu politiku voditi uobičajenim metodama i jasno definisanim državnim ciljevima.

Zapravo, „hilafet“ je postao bitan faktor regionalne i svjetske politike, ali njegova „država“ ne priznaje nikakve međunarodne okvire i „pravila igre“. Ona nema saveznike na koje bi se izvršio pritisak, ne drži do javnog mnijenja i imidža i odlično koristi sve slabosti i sukobe trenutnog stanja i odnosa u svijetu i regionu.

I dok god se saveznici ne dogovore šta nakon tzv. Islamske države, a što će se teško desiti, halifa može slobodno jačati svoju „državu“, trgovati naftom, obučavati pilote kamikaze, odgajati novu generaciju lojalnih ratnika i širiti međunarodnu mrežu podrške.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Muhamed Jusic na FTV-u, o otuđenosti, internetu, samoradikalizaciji mladih

Muhamed Jusic na FTV-u, o otuđenosti, internetu, samoradikalizaciji mladih:

http://www.federalna.ba/bhs/vijest/109871/mozaik-religija-11102014  

Koliko su današnji muslimani daleko od poruka hadža- Vesatijjin forum- Preporod

Koliko su današnji muslimani daleko do poruka hadža?

Piše: Muhamed Jusić

I ove godine će milioni muslimana iz čitavog svijeta obaviti petu islamsku dužnost hadž, taj simbol nepatvorene vjere u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se hvataju za Njegovo uže. Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža vremena za muslimanski Ummet i zajednicu vjerujućih.

Ono što nazivamo islamskim svijetom je danas sve samo ne „islamski“. Brojne većinski muslimanske zamlje se nalaze na ivici unutrašnjih sukoba ili su već duboko pale u ambis bratoubilačkog rata. Ponovno je oživljen drevni sunitsko-šiitski sukob.  Despotski režimi su spremni žrtvovati čitave države i narode kako bi muslimanskim masama poslali poruku da je za njih vječiti izbor između korumpiranih despotskih režima i anarhije i bezvlašća. Neki od oni koji se navodno bore za slobodu muslimanskih naroda i uspostavu islamskih vrijednosti čine više nereda i brutalniji su i okrutniji prema onima u čije ime nastupaju nego ijedan od tih režima.

Muslimani današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva svijeta: jednog mrtvog, ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i drugog slabog ili nedovoljno jakog da  se rodi.

Već dugo je taj svijet, uz par časnih izuzetaka, opterećen siromaštvom, korupcijom, nepismenošću, neslobodama i brojnim drugim društvenim bolestima koje se desetljećima ignorišu i koje su sada kuliminirale općom eskalacijom netolerancije i nasilja.

Rane Gaze su još uvijek svježe i kao i ranijih godina palestinske hadžije su prošle golgotu zbog procedura okupatora njihove zemlje koje pred njih stavljaju kako bi stigli na sveta muslimanska mjesta. Ali muslimani danas sami sebe ubijaju i progone, porobljavaju i sami sebi džamije ruše.

Zato se s pravom možemo zapitati u kakvom stanju (ar. halu) dočekujemo ovogodišnji hadž i koliko su se današnji muslimani udaljili od poruka koje im je Poslanik, a.s., ostavio u emanet na Oprosnom hadžu kojeg je kao vrhunac svoje poslaničke misije obavio neposredno pred svoju smrt. Ta poruka koju je Pejgamber, a.s, izrekao 9. zul-hidžeta 10. godine po Hidžri (632.g.n.e.) na Arefatu predstavlja samu srž Poruke koju je od Uzvišenog prenio i kada gledamo šta se danas u svijetu dešava ne možemo da ne slutimo Božansko proviđenje u onome što je tada rekao. A rekao je:

„O ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.

O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast su sveti sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarem baš kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.

Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!“

Nakon što je vjernicma govorio o ništa manje bitnim postulatima vjere vratio se poruci kojom je i počeo svoj do danas sačuvani govor upozoravajući sljedbenike islama :

„Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedni druge ubijati. Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete držali: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet.

Da li sam sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!

O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.

Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!"

"Da", rekoše.

"Neka prisutni obavijesti onoga koji je odsutan"- doda Poslanik kao da je znao u šta će neki muslimani pokušati pretvoriti islam“

Svetost života

Zato bi hadž sve muslimane trebao podsjetiti na ovu poruku Plemenitog Poslanika i ponovo među njma probuditi osjećaj muslimanskog jedinstva, svetosti života, časti i bratske solidarnosti. Za početak bi bilo dovoljno da se svi koji krv nevinih prolijevaju u ime islama prisjete da nas je Poslanik podučio da je „svetost života vjernika veća od svetosti Kabe“. To jeste, da nema ideala za kojeg vrijedi žrtvovati jedan nedužan život a kamoli hiljade njih.

Abdullah ibn Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu i rekao  La Ilahe Illellah, kako si čista i dražesna, kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po svojoj nepovrjedivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio svetom, ali On je nepovrjedivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima loše mišljenje“.(Medžme-u-zevaid)

Zar nam i Uzvišeni u Kur`anu ne kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." A od Ebu Bekreta Nufej'a b. El-Harisa es-Sekafija, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru:' Rekoh: "Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Reče: "Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.''' , a da  "onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija i Muslim)

Buharija i Muslim prenose i da je Allahov miljenik, a.s. rekao: "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu, ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje". Koliko je muslimana ovih dan prekršilo ovu Poslanikovu uputu slijepo slijedeći svoje ideloge zla, ubijajući nevine u bratoubilačkom ratu, razbijajući porodice i odvodeći u smrt mladiće i djevojke bez znanja njihovih roditelja i njihove saglasnosti, sijući klevete i laži na društvenim mrežama a sve to navodo u ime islama.

Ali nije da nas boli samo muslimanska krv koja se prolijeva, nego i krv svih nevinih koji su se ovih dana širom svijeta našli u suludom vrtlogu rata i nemira.

Posebno je teško gledati kako neki koji za sebe tvrde da su ne samo muslimani, nego jedini ispravni, u ime islama ubijaju pripadnike drugih vjera i manjina. Tako danas u Iraku i Siriji imamo etničko čišćenje manjina koje ni Pravedne halife, r.a., ni Emevije, ni Abasije, ni Osmanlije nisu progonili niti prisiljavali da svoju vjeru mijenjaju. Znali su tadašnji muslimani za hadise koje, čini se ovih dana ne znaju  „novi muslimani“ pristigli iz brojnih zapadnih metropla, u kojima se kaže da „Ko ubije mu'aheda (nemuslimana koji živi među muslimanima) neće osjetiti miris dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija)

Danas je možda više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga, Milostivog. Danas kada oružje govori i kada se krv slijeva potocima teško je zagovarati dijalog, toleranciju i odmjerenost, ali drugog puta nema.

Ovogodišnji hadž je jedinstvena prilika za sve muslimane, ali i njihove lidere i muslimansku inteligenciju i ulemu da ponovo čuju poruke Plemenitog poslanika koje im je u emanet ostavio baš u ovim danima i na mjestima koje će i hadžije iz Bosne pohoditi da promovišu ideju svetosti života, časti i dostojanstva svih ljudi.

Izvor: Preporod/ Centar za dijalog- Vesatijja

PREUZMITE DOKUMENT: (format: PDF, veličina: 1007KB)

Seminarom za vodiče okončane pripreme za odlazak na hadž

Sarajevo, 12. septembar 2014. (MINA) - U Sarajevu je u četvrtak, 11. septembra 2014. godine, u prostorijama Centra za lično i profesionalno usavršavanje, održan seminar pod nazivom „Uzmite od mene vaše hadžske obrede“. Seminar je organiziran za ovogodišnje vodiče hadžija i ljekarski tim koji će biti zadužen za praćenje zdravstvenog stanja hadžija tokom ovogodišnjeg hadža, a organizatori seminara bili su Ured za hadž, Ambasada Kraljevine Saudijske Arabije i Centar za lično i profesionalno usavršavanje.

Na seminaru su govorili rukovodilac Ureda za hadž, Nezim Halilović Muderis, zatim ambasador Kraljevine Saudijske Arabije u BiH Eid bin Mohammad Al-Thaqafi, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, zatim ataše za vjerska pitanja pri ambasadi kraljevine Saudijske Arabije Abdulmayid Al-Ghayth te Rasim Brković i Muhamed Jusić.

Tokom seminara ovogodišnji vodiči su upoznati sa tehničkim dijelom organizacije odlaska na hadž kao i sa svojim predstojećim obavezama na ovom blagoslovljenom putovanju.

Dan ranije, u srijedu 10. septembra, održan je i seminar za hadžije sa područja Muftijstva mostarskog, posljednji u nizu edukativnih i pripremnih seminara za hadžije, čime su završene i pripreme hadžija za obavljanje pete islamske dužnosti.

Ove godine iz Bosne i Hercegovine u organizaciji Ureda za hadž Rijaseta Islamske zajednice u Saudijsku Arabiju radi obavljanja hadžskih obreda putuje 1225 hadžija, a prva grupa će krenuti u subotu, 20. septembra letom sa sarajevskog aerodroma, dok će preostale hadžije krenuti letovima 21. i 22. (po dva leta) te 23. septembra. Glavni vodič puta na hadž ove godine je bivši banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić.

Tekst u Startu BiH povodom 13 godina tzv. rata protiv terorizma

”Islamska država” nova opasnost za svijet

Pše: Muhamed Jusić (Magazin Start BiH)

Na još jednu godišnjicu terorističkog napada na Ameriku od 11. septembra ne možemo da se ne zapitamo kakvi su rezultati famoznog „rata protiv terorizma“, kojeg je pokrenula administracija američkog predsjednika Georga Busha.

Trinaest godina rata protiv terorizma je oslabilo Al Qaidu, ali je na njenim ruševinama iznikla još ekstremnija i militantnija organizacija koja više nije skupina ilegalaca koji se raznim tehnikama skrivaju od državnih sigurnosnih organizacija nego de facto država.

Tzv. Islamska država danas u Iraku i Siriji kontroliše teritoriju čija površina je uporediva sa površinom Velike Britanije te zarađuje oko milion dolara dnevno prodajući naftu i taoce. Njihova borbena sila broji 10.000 militanata iz čitavog svijeta. U svojim redovima ima neke od najprekaljenijih boraca, koji imaju iskustvo od 12 godina rata protiv NATO trupa i njihovih saveznika od Afganistana do Iraka. Danas ratuju na sedam frontova protiv 10 različitih država i vojnih formacija.

Raskol među militantima

Al Qaida je imala viziju prema kojoj je terorističkim napadima pokušavala da uvuče Ameriku i njene saveznike u duge ratove u muslimanskom svijetu kako bi ih iscrpili i kako bi njihove intervencije destabilizovale muslimanske države stvarajući više prostora za njihovo djelovanje. Taj pristup je razvijen na osnovu afganistanskog iskustva, gdje je Al Qaida i nastala, a prema njemu Ameriku je trebalo iscrpiti dugim ratovima, poput onoga kojeg su mudžahidi vodili protiv nekadašnjeg SSSR-a što je ubrzalo njihovu propast. Cilj je bio na taj način umanjiti njen utjecaj u muslimanskim zemljama i tako oslabiti i arapske despotske režime koje su oni održavali na vlasti. Danas, naročito nakon tzv. Arapskog proljeća, stvorene su neke nove realnosti i iz Al Qaidine ideologije je iznikla nova organizacija koja ima neke nove strategije, taktike i ciljeve.

Ali kako je došlo do tog raskola među militantima i gdje su korijeni tzv. Islamske države? Islamska država u Iraku i Šamu / Levantu je pobunjenička skupina koja je nedavno proglasila hilafet, aktivna u Iraku i Siriji. Prvi put se pojavila početkom 2004. godine u Iraku, kada ju je osnovao militant jordanskog porijekla Abu Musab al Zarkavi pod imenom Džama’at al-Tawhid wal-Džihad (Zajednica monoteizma i džihada), ali je već u oktobru iste godine promijenila ime u Tanzim Kaidat al-Džihad fi Bilad al-Rafidayn ili bolje poznati naziv Al Qaida u Iraku. Ovo ime su prihvatili nakon što su dali zavjet na poslušnost i pokornost (islamski koncept bejata ili zavjeta na poslušnost koji se davao halifi) liderima globalne Al Qaide. U januaru 2006. grupa se ujedinila sa više manjih organizacija, koje su se tada nazivale Šuratu al-Mudžahidin. U oktobru 2006. sebe su prozvali Islamskom državom Irak ili Dawlat al-’Iraq al-Islamijja i danas neki dobro upućeni izvori govore o tome da je već od tada počeo tihi raskol između lidera Dawlata i centralne komande, ali da on dugo nije bio očit. Kakogod, od aprila 2013. oni sebe nazivaju imenom Islamska država u Iraku i Šamu / Levantu kako bi naglasili svoje prisustvo u Siriji ili Šamu. Nakon proglašenja hilafeta odlučili su da su samo Islamska država, dok u njenim okvirima djeluju brojni imareti ili pokrajine lojalne centralnoj vlasti halife.

Od samog osnivanja zvaničan cilj bio im je uspostava islamskog hilafeta u Iraku. U jeku iračkog rata značajnu vojnu prisutnost su imali u provinciji Al-Anbar, Ninawa, Kirkuk i Salahudin, Dijali i Bagdadu, a grad Bakubu su smatrali svojim glavnim gradom. Nakon što su se lideri sunitskih arapskih plemena okrenuli protiv ovih skupina i njihove vizije uređenja postsadamovog Iraka i nakon što su, uz podršku Amerikanaca i centralne vlade u Bagdadu, osnovali svoje milicije poznate kao Sehavat, pripadnici Al Qaide su izgubili svoje vojno prisustvo i dugo su djelovali u tajnosti, služeći se samo terorističkim taktikama i napadima na civilne šiitske i vladine ciljeve.

Sukobi među selefijama

Eskalacijom nasilja u Siriji, organizacija je prebacila dio svojih ljudi u Siriju da, koristeći tamošnju situaciju, skupe nove dobrovoljce i da se domognu oružja i logistike. Danas oni mjesta u kojima su prisutni smatraju svojom državom i za njih su ratišta Iraka i Sirije spojena. Većina stranih dobrovoljaca, koji su dolazili u Siriju kako bi se borili za slom režima Bešara al-Assada i kako bi tamošnju krizu iskoristili za uspostavljanje njihove vizije islamske države, pridruživali su se onim frakcijama koje su imale iste ciljeve. Rijetko su se oni borili u redovima Slobodne sirijske vojske.

To je dovelo ne samo do raskola u opoziciji nego i do sukoba među samim selefijama, koji sebe nazivaju mudžahidima ili borcima na Božijem putu.

Tako su se Al Qaidinoj ideologiji bliski borci vrlo rano podijelili u dvije skupine: Džabhat al-Nusru ili An-Nusra Front, kojeg vodi izvjesni Abu Mohammad al-Golani, a koji priznaje lidersku poziciju novog vođe Al Qaide u svijetu Aymana al-Zavahirija, i one koji su se od njega odvojili i slijede šefa iračkog ogranka Al Qaide, Abu Bakra al-Baghdadija, koji osporava autoritet Al-Zavahirija i sebe smatra emirom ili vladarom Islamske države u Iraku i Levantu (Šamu ili Siriji).

Navodno je do otvorenog raskola između IDIŠ-a i lidera globalne Al Qaide došlo kada je Al-Zavahiri od njih tražio da u Siriji ratuju pod komandom Al-Nusre, a da oni zadrže operativnu samostalnost na prostoru Iraka. Al-Baghdadi je to odbio i sebe proglasio emirom ili vladarom islamske države u začeću, a u jednom svom govoru je Al-Zavahirija optužio da je odstupio od šerijata jer je beju dao lideru talibana Mula Omeru, koji je Paštun, iako se od Poslanika a.s. prenosi da halifa može biti samo neko ko je iz plemena Kurejš. Istovremeno Al-Baghdadi za sebe tvrdi da je porijeklom Kurejš i da bi se zato sve druge islamističke frakcije trebale povinovati njegovoj komandi.

Kada su eskalirali sukobi između Slobodne sirijske vojske i drugih pobunjeničkih frakcija, sa jedne strane, i IDIŠ-a, sa druge, Al-Nusra je dugo pokušavala ne uvući se u sukob, ali se situacija ubrzo otela kontroli.

Sada je raskol očit i on je ovim saopštenjem samo produbljen. Međutim, njegove implikacije prevazilaze granice sirijskog i iračkog ratišta, iako će tamo biti najočitije. Naime, ovim je IDIŠ izrastao u glavnog oponenta Al Qaide, čijim se ogrankom dugo smatrao.

Pitanje je sada koja od frakcija će biti više oslabljena ovim raskolom. Dok jedni smatraju da je ovo dokaz kako se Al-Zavahiri nije uspio nametnuti kao lider organizacije nakon ubistva Osame bin Ladena i da staro rukovodstvo gubi podršku na terenu, gdje nova generacija preuzma stvari u svoje ruke, drugi smatraju da će IDIŠ i njihova taktika ratovanja ovim izgubiti legitimitet u tzv. džihadističkim krugovima i da će to ići u prilog Al-Nusri.

Stvaranje države

Ipak, organizacija Islamska država bi lahko od Al Qaide mogla preoteti poziciju lidera tzv. globalnog džihada. ID danas kontroliše više teritorije u Iraku i Siriji nego ikada do sada i na sve načine pokušava dokazati regionalnoj i globalnoj javnosti da nisu nikakva frakcija ili grupa nego država. Procjene govore da imaju daleko veće i stabilnije prihode od Al-Nusre i matičnog pokreta, prije svega zbog široke mreže donatora koji finansiraju njihovu borbu protiv režima u Damasku, ali i zbog prihoda od ratnog plijena, kontrole nad poljima plina i nafte u istočnim djelovima Sirije i zapadnog Iraka kojima se trguje na crnom tržištu, te drugih prihoda do kojih dolaze u gradovima, vojnim bazama i selima Iraka i Sirije. Samo prilikom osvajanja sjevernoiračkog grada Mosula borci skupine ID su u tamošnjoj centralnoj banci zaplijenili 500 milijardi iračkih dinara (dio u zlatu koje se, kao rezerva iračke centralne banke, tu čuvalo), preračunato više od 420 milijuna američkih dolara.

Ko će u budućnosti nastaviti predvoditi ideje tzv. globalnog džihada zavisit će uveliko od ishoda sukoba u Siriji i Iraku. Jačanje ID-a bi moglo potpuno marginalizirati Al Qaidu na globalnom planu. Još niko ne zna kako će se eventualni trijumf ID-a odraziti na ideologiju Al Qaide i šta će za globalnu sigurnost značiti pretvaranje Al Qaide, od terorističke organizacije, u borbenu formaciju koja pokušava osnovati državu i kontrolisati teritorije na obalama Mediterana i u srcu arapskog svijeta. Posljednja objavljena snimka lidera Al Qaide Ejmana Al-Zavahirija, u kojoj najavljuje osnivanje novog ogranka ove organizacije u istočnoj Indiji i Indijskom potkontinentu, govori da ni oni ne planiraju odustati od vlastite vizije borbe za vlastitu „islamsku državu“.

Jedno je sigurno, opasnost od globalnog terorizma je danas daleko veća nego je bila onog dana kada je počeo „rat protiv terorizma“ i ne samo da se svijet vratio u 2001. nego je, čini se, stvorio još veću opasnost.

Zato zapadnjačke metropole plaše informacije poput one da NATO graniči s „Islamskom državom“ i da je u sukobima različitih frakcija u Libiji nestalo 11 putničkih aviona koji bi se lahko mogli pojaviti opet na nebu iznad njih.