”Islamska država” nova opasnost za svijet
Pše: Muhamed Jusić (Magazin Start BiH)
Na još jednu godišnjicu terorističkog napada na Ameriku od
11. septembra ne možemo da se ne zapitamo kakvi su rezultati famoznog „rata
protiv terorizma“, kojeg je pokrenula administracija američkog predsjednika
Georga Busha.
Trinaest godina rata protiv terorizma je oslabilo Al Qaidu,
ali je na njenim ruševinama iznikla još ekstremnija i militantnija organizacija
koja više nije skupina ilegalaca koji se raznim tehnikama skrivaju od državnih
sigurnosnih organizacija nego de facto država.
Tzv. Islamska država danas u Iraku i Siriji kontroliše
teritoriju čija površina je uporediva sa površinom Velike Britanije te zarađuje
oko milion dolara dnevno prodajući naftu i taoce. Njihova borbena sila broji
10.000 militanata iz čitavog svijeta. U svojim redovima ima neke od
najprekaljenijih boraca, koji imaju iskustvo od 12 godina rata protiv NATO
trupa i njihovih saveznika od Afganistana do Iraka. Danas ratuju na sedam
frontova protiv 10 različitih država i vojnih formacija.
Raskol među militantima
Al Qaida je imala viziju prema kojoj je terorističkim
napadima pokušavala da uvuče Ameriku i njene saveznike u duge ratove u
muslimanskom svijetu kako bi ih iscrpili i kako bi njihove intervencije
destabilizovale muslimanske države stvarajući više prostora za njihovo
djelovanje. Taj pristup je razvijen na osnovu afganistanskog iskustva, gdje je
Al Qaida i nastala, a prema njemu Ameriku je trebalo iscrpiti dugim ratovima,
poput onoga kojeg su mudžahidi vodili protiv nekadašnjeg SSSR-a što je ubrzalo
njihovu propast. Cilj je bio na taj način umanjiti njen utjecaj u muslimanskim
zemljama i tako oslabiti i arapske despotske režime koje su oni održavali na
vlasti. Danas, naročito nakon tzv. Arapskog proljeća, stvorene su neke nove
realnosti i iz Al Qaidine ideologije je iznikla nova organizacija koja ima neke
nove strategije, taktike i ciljeve.
Ali kako je došlo do tog raskola među militantima i gdje su
korijeni tzv. Islamske države? Islamska država u Iraku i Šamu / Levantu je
pobunjenička skupina koja je nedavno proglasila hilafet, aktivna u Iraku i
Siriji. Prvi put se pojavila početkom 2004. godine u Iraku, kada ju je osnovao
militant jordanskog porijekla Abu Musab al Zarkavi pod imenom Džama’at
al-Tawhid wal-Džihad (Zajednica monoteizma i džihada), ali je već u oktobru
iste godine promijenila ime u Tanzim Kaidat al-Džihad fi Bilad al-Rafidayn ili
bolje poznati naziv Al Qaida u Iraku. Ovo ime su prihvatili nakon što su dali
zavjet na poslušnost i pokornost (islamski koncept bejata ili zavjeta na
poslušnost koji se davao halifi) liderima globalne Al Qaide. U januaru 2006.
grupa se ujedinila sa više manjih organizacija, koje su se tada nazivale Šuratu
al-Mudžahidin. U oktobru 2006. sebe su prozvali Islamskom državom Irak ili
Dawlat al-’Iraq al-Islamijja i danas neki dobro upućeni izvori govore o tome da
je već od tada počeo tihi raskol između lidera Dawlata i centralne komande, ali
da on dugo nije bio očit. Kakogod, od aprila 2013. oni sebe nazivaju imenom
Islamska država u Iraku i Šamu / Levantu kako bi naglasili svoje prisustvo u
Siriji ili Šamu. Nakon proglašenja hilafeta odlučili su da su samo Islamska
država, dok u njenim okvirima djeluju brojni imareti ili pokrajine lojalne
centralnoj vlasti halife.
Od samog osnivanja zvaničan cilj bio im je uspostava
islamskog hilafeta u Iraku. U jeku iračkog rata značajnu vojnu prisutnost su
imali u provinciji Al-Anbar, Ninawa, Kirkuk i Salahudin, Dijali i Bagdadu, a
grad Bakubu su smatrali svojim glavnim gradom. Nakon što su se lideri sunitskih
arapskih plemena okrenuli protiv ovih skupina i njihove vizije uređenja
postsadamovog Iraka i nakon što su, uz podršku Amerikanaca i centralne vlade u
Bagdadu, osnovali svoje milicije poznate kao Sehavat, pripadnici Al Qaide su
izgubili svoje vojno prisustvo i dugo su djelovali u tajnosti, služeći se samo
terorističkim taktikama i napadima na civilne šiitske i vladine ciljeve.
Sukobi među selefijama
Eskalacijom nasilja u Siriji, organizacija je prebacila dio
svojih ljudi u Siriju da, koristeći tamošnju situaciju, skupe nove dobrovoljce
i da se domognu oružja i logistike. Danas oni mjesta u kojima su prisutni
smatraju svojom državom i za njih su ratišta Iraka i Sirije spojena. Većina
stranih dobrovoljaca, koji su dolazili u Siriju kako bi se borili za slom
režima Bešara al-Assada i kako bi tamošnju krizu iskoristili za uspostavljanje
njihove vizije islamske države, pridruživali su se onim frakcijama koje su
imale iste ciljeve. Rijetko su se oni borili u redovima Slobodne sirijske
vojske.
To je dovelo ne samo do raskola u opoziciji nego i do sukoba
među samim selefijama, koji sebe nazivaju mudžahidima ili borcima na Božijem
putu.
Tako su se Al Qaidinoj ideologiji bliski borci vrlo rano
podijelili u dvije skupine: Džabhat al-Nusru ili An-Nusra Front, kojeg vodi
izvjesni Abu Mohammad al-Golani, a koji priznaje lidersku poziciju novog vođe
Al Qaide u svijetu Aymana al-Zavahirija, i one koji su se od njega odvojili i
slijede šefa iračkog ogranka Al Qaide, Abu Bakra al-Baghdadija, koji osporava
autoritet Al-Zavahirija i sebe smatra emirom ili vladarom Islamske države u
Iraku i Levantu (Šamu ili Siriji).
Navodno je do otvorenog raskola između IDIŠ-a i lidera
globalne Al Qaide došlo kada je Al-Zavahiri od njih tražio da u Siriji ratuju
pod komandom Al-Nusre, a da oni zadrže operativnu samostalnost na prostoru
Iraka. Al-Baghdadi je to odbio i sebe proglasio emirom ili vladarom islamske
države u začeću, a u jednom svom govoru je Al-Zavahirija optužio da je odstupio
od šerijata jer je beju dao lideru talibana Mula Omeru, koji je Paštun, iako se
od Poslanika a.s. prenosi da halifa može biti samo neko ko je iz plemena Kurejš.
Istovremeno Al-Baghdadi za sebe tvrdi da je porijeklom Kurejš i da bi se zato
sve druge islamističke frakcije trebale povinovati njegovoj komandi.
Kada su eskalirali sukobi između Slobodne sirijske vojske i
drugih pobunjeničkih frakcija, sa jedne strane, i IDIŠ-a, sa druge, Al-Nusra je
dugo pokušavala ne uvući se u sukob, ali se situacija ubrzo otela kontroli.
Sada je raskol očit i on je ovim saopštenjem samo
produbljen. Međutim, njegove implikacije prevazilaze granice sirijskog i
iračkog ratišta, iako će tamo biti najočitije. Naime, ovim je IDIŠ izrastao u
glavnog oponenta Al Qaide, čijim se ogrankom dugo smatrao.
Pitanje je sada koja od frakcija će biti više oslabljena
ovim raskolom. Dok jedni smatraju da je ovo dokaz kako se Al-Zavahiri nije
uspio nametnuti kao lider organizacije nakon ubistva Osame bin Ladena i da
staro rukovodstvo gubi podršku na terenu, gdje nova generacija preuzma stvari u
svoje ruke, drugi smatraju da će IDIŠ i njihova taktika ratovanja ovim izgubiti
legitimitet u tzv. džihadističkim krugovima i da će to ići u prilog Al-Nusri.
Stvaranje države
Ipak, organizacija Islamska država bi lahko od Al Qaide
mogla preoteti poziciju lidera tzv. globalnog džihada. ID danas kontroliše više
teritorije u Iraku i Siriji nego ikada do sada i na sve načine pokušava
dokazati regionalnoj i globalnoj javnosti da nisu nikakva frakcija ili grupa
nego država. Procjene govore da imaju daleko veće i stabilnije prihode od
Al-Nusre i matičnog pokreta, prije svega zbog široke mreže donatora koji
finansiraju njihovu borbu protiv režima u Damasku, ali i zbog prihoda od ratnog
plijena, kontrole nad poljima plina i nafte u istočnim djelovima Sirije i
zapadnog Iraka kojima se trguje na crnom tržištu, te drugih prihoda do kojih
dolaze u gradovima, vojnim bazama i selima Iraka i Sirije. Samo prilikom
osvajanja sjevernoiračkog grada Mosula borci skupine ID su u tamošnjoj
centralnoj banci zaplijenili 500 milijardi iračkih dinara (dio u zlatu koje se,
kao rezerva iračke centralne banke, tu čuvalo), preračunato više od 420 milijuna
američkih dolara.
Ko će u budućnosti nastaviti predvoditi ideje tzv. globalnog
džihada zavisit će uveliko od ishoda sukoba u Siriji i Iraku. Jačanje ID-a bi
moglo potpuno marginalizirati Al Qaidu na globalnom planu. Još niko ne zna kako
će se eventualni trijumf ID-a odraziti na ideologiju Al Qaide i šta će za
globalnu sigurnost značiti pretvaranje Al Qaide, od terorističke organizacije,
u borbenu formaciju koja pokušava osnovati državu i kontrolisati teritorije na
obalama Mediterana i u srcu arapskog svijeta. Posljednja objavljena snimka
lidera Al Qaide Ejmana Al-Zavahirija, u kojoj najavljuje osnivanje novog
ogranka ove organizacije u istočnoj Indiji i Indijskom potkontinentu, govori da
ni oni ne planiraju odustati od vlastite vizije borbe za vlastitu „islamsku
državu“.
Jedno je sigurno, opasnost od globalnog terorizma je danas
daleko veća nego je bila onog dana kada je počeo „rat protiv terorizma“ i ne
samo da se svijet vratio u 2001. nego je, čini se, stvorio još veću opasnost.
Zato zapadnjačke metropole plaše informacije poput one da
NATO graniči s „Islamskom državom“ i da je u sukobima različitih frakcija u
Libiji nestalo 11 putničkih aviona koji bi se lahko mogli pojaviti opet na nebu
iznad njih.
