Terorizam nema predznakPiše: Muhamed Jusić (Preporod)
Cijeli svijet još jednom su šokirale stravične posljedice terorizma, jedne od najgorih pošasti savremenih društava. Ovaj put teroristički napad se desio u Norveškoj, jednoj od najmirnijih zemalja svijeta. U bombaškom napadu (petak, 22.7.2011.) na vladine institucije u centru Osla i pucnjavi na ostrvu Utoja gdje se okupljao podmladak vladajuće Laburističke stranke ubijeno je najmanje 92 ljudi, a 97 je povrijeđeno (u vrijeme kada je tekst nastajao iz policije su saopštili da ima još nestalih za koje se vjeruje da su mrtvi). Norveški mediji su napad opisali kao najgori napad počinjen u ovoj zemlji od Drugog svjetskog rata. U prvi mah neki mediji su, kao i obično, za napad okrivili islamističke ekstremiste nakon što je slabo poznata organizacija Ensarul el-Džihad el-Alemij (Pomoćnici globalnog džihada) na svom portalu navodno preuzela odgovornost. Ubrzo će se ispostaviti da se radi ili o lažnom saopštenju kojim su ljudi koji uređuju tu stranicu htjeli skrenuti pažnju na sebe ili o smišljenoj provokaciji koja je za cilj imala obmanu javnosti i svaljivanje krivice za još jedan stravični napad na muslimane. Na svu sreću počinitelj je uhapšen odmah nakon napada i ispostavilo se da se radi o 32-godišnjem Norvežaninu Anders Behring Breiviku za kojeg su tamošnji mediji saopštili kako je bio blizak “desničarskim krugovima” i kršćanskim fundamentalistima.
To da su muslimani ad hock teroristi za brojne medije koji su napad odmah povezali sa norveškim učešćem u NATO operacijama u Afganistanu i Libiji dobro je poznata pojava i tema za sebe. Ono što više brine svjetsku javnost je to što se i iz prvih izjava, prije nego što je Breivik priznao odgovornost za napad, čak i nekih od političara najmoćnijih zemalja svijeta moglo osjetiti da su i oni na umu imali iste krivce. Ovaj nemili događaj je možda dobra prilika da svi shvatimo da nema dobrih i loših, „naših“ i „njihovih“ ekstremista i zagovornika nasilja i netolerancije i da je svako nasilje i isključivost od koga god dolazili i prema kome god bili upućeni nešto protiv čega se treba boriti. Naravno, bitno je naglasiti da ovo nije kršćanski terorizam, jer kao što ne postoji islamski terorizam tako ne postoji ni njegova kršćanska inačica. I ako nam išta govori monstruozni napad u Norveškoj to je da terorizam nema vjeru, naciju, niti kulturu i da svaka vjera, ideja i cilj kada se pretvore u radikalizam mogu poslužiti kao opravdanje za terorizam.
Ko je monstrum
Međutim, šta se stvarno desilo u Norveškoj u kojoj se godišnje u prosijeku desi 40 ubistava i o kojoj se to novoj terorističkoj opasnosti radi, počeli smo da doznajemo tek dva dana nakon napada. Tada je Breivikov advokat izjavio kako je on priznao odgovornost za pokolj, te da tvrdi da nije imao pomagača. "On priznaje djela", rekao je tada njegov advokat Geir Lippestad norveškoj televiziji NRK. On je objasnio kako napadač zna da je to okrutno i da su njegovi postupci monstruozni, ali da je morao „dovršiti svoju borbu“.
A o kakvoj borbi se radi i koji su motivi ovog monstruoznog napada i o kakvoj se ideologiji radi javnost je tek počela da shvata na osnovu uvida u tragove koje je ostavio u virtualnom svijetu Interneta koji je za ekstremiste svih desničarskog kovova, čini se, postao glavno bojno polje i alternativna realnost. Naime, visoki plavokosi i plavooki Breivik je na svojoj Facebook stranici naveo da je kršćanin i konzervativac, samac, zainteresovan za lov i igrice poput "World of Warcraft" (Svijet rata) i "Modern Warfare 2" (Moderni ratovi). Ali detaljniji uvid u ono što je on pisao na brojnim forumima i u postovima koje je ostavljao na YouTubeu i drugim internet platformama tek će otkriti o kakvom pomućenom umu se radi i o kakvoj opasnoj ideologiji koja zavodi mlade ljude širom Evrope, a temelji se prije svega na mržnji prema islamu, imigrantima i liberalnim evropskim političkim idejama, je riječ.
Prvi uvid u ideologiju koja je inspirisala ovog mladog Norvežanina da nasrne na svoje sunarodnjake imali smo nakon što je policija otkrila i to da je monstrum najavio svoj pokolj nekoliko sati ranije u videu na YouTubeu. U videu, koji traje 12 minuta, Anders je u ronilačkom odijelu i s automatskom puškom. Da se radi o njegovom postu ustanovilo se nakon što je norveška policija izvijestila kako je koristio pseudonim veoma sličan svom pravom imenu. Koristio je navodno i ime Justicia Knight Commander. Prema objavljenim transkriptima, muškarac je 80 dana detaljno smišljao napad, dok je na ideju došao još prije devet godina. Sav materijal je objavio u petak 22. jula oko 12.30 sati. Video su uklonili sa stranice, no ponovno se pojavio a u njemu se na jednom od klipova može pročitati: "Prije nego što počnemo naš Krstaški rat, moramo da ispunimo našu dužnost desetkovanjem kulturnog marksizma“, a na istom snimku islam je opisan kao "glavna genocidna ideologija".
Na internetu je nekoliko sati prije napada objavio i manifesto svoje borbe naslovljen sa 2083. Evropska dekleracija nezavisnosti ('2083: A European Declaration of Independence') u kojem se između ostalog može pročitati i dnevnik u kojem je zapisivao aktivnosti svaki dan u mjesecima prije napada. Na 1500 stranica Breivik tvrdi da je bio član skupine koja je planirala da preuzme političku i vojnu kontrolu u zapadnoevropskim državama i nametne vlastitu kulturnu i političku konzervativnu agendu. Iz ove izjave se može naslutiti, a istraga će pokazati je li to tačno, da se ne radi samo o luđačkom činu jednog fanatika, nego o pokretu koji ima više sljedbenika. Tome u prilog govori i to da je u manifestu još zapisao i to kako on i njegovi istomišljenici smatraju kako će, da bi postigli svoj cilj, više od milion ljudi biti ubijeno. Nakon ove monstruozne izjave on dodaje: „Vrijeme dijaloga je prošlo. Mi smo miru dali priliku. Došlo je vrijeme oružanog otpora.”
U dokumentu se također govori o tajnom sastanku koji je održan u Londonu u aprilu 2002. na kojem je ponovo osnovan red Vitezova Templara, na kojem su bili prisutni predstavnici devet različitih evropskih zemalja, među kojima je bio i on. Trojica članova su bili odsutni, među kojima je i jedan Evro-Amerikanac. Naravno, u dokumentu se ne govori ko su oni, ali će biti interesantno vidjeti da li će istraga pokazati o kakvom se pokretu uistinu radi i koje su njegove stvarne razmjere.
Pored mnoštva monstruoznih ideja nalazi se i ona u kojoj on tvrdi kako postoje situacije u kojima je “okrutnost neophodna i u kojima je bolje ubiti previše nego nedovoljno”.
Također je napisao da je tekst i dvanaestominutni video u kojem napada multikulturalizam i muslimanske imigrante poslao preko Facebooka svojim “7000 patriotskih prijatelja” što dodatno ostavlja razlog za zabrinutost da se ne radi o izolovanom stavu. Ono što je najočitije u čitavom ovom izrazito uznemirujućem tekstu jeste izrazita islamofobija i mržnja prema islamu i muslimanima. Na više mjesta on ističe kako je njegov glavni cilj, kao i njegovih istomišljenika, da Evropu „očiste“ od islama i marksizma. U tom kontekstu on ponovo ponavlja raniju tezu dajući instrukcije svima onima koji planiraju krenuti njegovim putem nasilnog nametanja desničarske ideologije: „Postoje situacije kada je okrutnost neophodna i odbijanje da se poduzme neophodna okrutnost je izdaja naroda kojeg želiš zaštiti. Najbolji metod je da se napada nasilnim i varljivim formama (šok- napadi). Bolje ubiti previše nego nedovoljno ili ćete rizikovati da ne postignete ideološki efekat napada. Na kraju on sugeriše svojim sljedbenicima da se nikada ne izvinjavaju, da se ne pravdaju i ne tvrde da su napad izveli iz samoodbrane.
Kao posebno interesantna tvrdnja može se izdvojiti njegov dio manifesta u kojem je napisao kako ga je iznerviralo uplitanje norveške vlade u NATO-ovo bombardiranje Srbije tokom "Kosovske kampanje“ te da su tamo "pogrešno napadana naša srpska braća, koja su htjela istjerati islam, vraćanjem albanskih muslimana u Albaniju". Ni druge teze ne idu daleko od ove i svaka je stravičnija od prethodne, a norveški mediji su već primjetili kako je dio manifesta koji je Breivik objavio zapravo kopija manifesta poznatog terorista Tea Kaczynskog poznatog pod nazivom Unabomber, što također ukazuje na to da se ne radi o usamljenim stavovima samo jednog pojedinca.
Nadati se da će nakon ovoga i sigurnosne, medijske i državne agencije u Evropi i svijetu početi posvećivati više pažnje desničarskim ideologijama i antiislamskoj i antiimigrantskoj retorici koja se do sada tolerirala i sa kojom je zvanična politika nerijetko koketirala.
U međuvremenu, teroristi su, nažalost, ponovo svojom brutalnošću postigli svoj cilj, a to je da okrutnim ubistvima nevinih skrenu pažnju na sebe, zastraše milione širom svijeta i nastave sijati strah i nepovjerenje među onima za koje oni smatraju da nikada ne mogu i ne trebaju živjeti zajedno i u miru. Tako smo samo nekoliko dana nakon napada mogli pročitati kako je lider britanskih muslimana Mohammed Shafiq saopćio da su preduzete dodatne mjere sigurnosti u i oko džamija u Velikoj Britaniji zbog krvavog napada u Norveškoj.
Šef Fondacije Ramazan, jedne od najvećih muslimanskih grupa u Velikoj Britaniji, objasnio je da su džamije pod posebnom prismotrom od kada je osumnjičeni za masovno ubistvo u Norveškoj rekao da je izveo napad zbog imigracije muslimana u Evropu, javio je AP.
Shafiq je kazao da je razgovarao sa šefovima drugih muslimanskih zajednica u Evropi o potrebi povećanja sigurnosti, kao i da je o dodatnoj zaštiti razgovarao i s britanskom policijom. Iako kada je riječ o terorizmu nikada nije na odmet biti oprezan i biti siguran da sigurnosne agencije rade svoj posao, ne treba zaboraviti da je najbolji odgovor na terorizam ne dozvoliti da se bude zastrašen i ne prihvatiti njihovu vizije svijeta o ratu do istrebljenja.
