Seminarom za vodiče okončane pripreme za odlazak na hadž

Sarajevo, 12. septembar 2014. (MINA) - U Sarajevu je u četvrtak, 11. septembra 2014. godine, u prostorijama Centra za lično i profesionalno usavršavanje, održan seminar pod nazivom „Uzmite od mene vaše hadžske obrede“. Seminar je organiziran za ovogodišnje vodiče hadžija i ljekarski tim koji će biti zadužen za praćenje zdravstvenog stanja hadžija tokom ovogodišnjeg hadža, a organizatori seminara bili su Ured za hadž, Ambasada Kraljevine Saudijske Arabije i Centar za lično i profesionalno usavršavanje.

Na seminaru su govorili rukovodilac Ureda za hadž, Nezim Halilović Muderis, zatim ambasador Kraljevine Saudijske Arabije u BiH Eid bin Mohammad Al-Thaqafi, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, zatim ataše za vjerska pitanja pri ambasadi kraljevine Saudijske Arabije Abdulmayid Al-Ghayth te Rasim Brković i Muhamed Jusić.

Tokom seminara ovogodišnji vodiči su upoznati sa tehničkim dijelom organizacije odlaska na hadž kao i sa svojim predstojećim obavezama na ovom blagoslovljenom putovanju.

Dan ranije, u srijedu 10. septembra, održan je i seminar za hadžije sa područja Muftijstva mostarskog, posljednji u nizu edukativnih i pripremnih seminara za hadžije, čime su završene i pripreme hadžija za obavljanje pete islamske dužnosti.

Ove godine iz Bosne i Hercegovine u organizaciji Ureda za hadž Rijaseta Islamske zajednice u Saudijsku Arabiju radi obavljanja hadžskih obreda putuje 1225 hadžija, a prva grupa će krenuti u subotu, 20. septembra letom sa sarajevskog aerodroma, dok će preostale hadžije krenuti letovima 21. i 22. (po dva leta) te 23. septembra. Glavni vodič puta na hadž ove godine je bivši banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić.

Tekst u Startu BiH povodom 13 godina tzv. rata protiv terorizma

”Islamska država” nova opasnost za svijet

Pše: Muhamed Jusić (Magazin Start BiH)

Na još jednu godišnjicu terorističkog napada na Ameriku od 11. septembra ne možemo da se ne zapitamo kakvi su rezultati famoznog „rata protiv terorizma“, kojeg je pokrenula administracija američkog predsjednika Georga Busha.

Trinaest godina rata protiv terorizma je oslabilo Al Qaidu, ali je na njenim ruševinama iznikla još ekstremnija i militantnija organizacija koja više nije skupina ilegalaca koji se raznim tehnikama skrivaju od državnih sigurnosnih organizacija nego de facto država.

Tzv. Islamska država danas u Iraku i Siriji kontroliše teritoriju čija površina je uporediva sa površinom Velike Britanije te zarađuje oko milion dolara dnevno prodajući naftu i taoce. Njihova borbena sila broji 10.000 militanata iz čitavog svijeta. U svojim redovima ima neke od najprekaljenijih boraca, koji imaju iskustvo od 12 godina rata protiv NATO trupa i njihovih saveznika od Afganistana do Iraka. Danas ratuju na sedam frontova protiv 10 različitih država i vojnih formacija.

Raskol među militantima

Al Qaida je imala viziju prema kojoj je terorističkim napadima pokušavala da uvuče Ameriku i njene saveznike u duge ratove u muslimanskom svijetu kako bi ih iscrpili i kako bi njihove intervencije destabilizovale muslimanske države stvarajući više prostora za njihovo djelovanje. Taj pristup je razvijen na osnovu afganistanskog iskustva, gdje je Al Qaida i nastala, a prema njemu Ameriku je trebalo iscrpiti dugim ratovima, poput onoga kojeg su mudžahidi vodili protiv nekadašnjeg SSSR-a što je ubrzalo njihovu propast. Cilj je bio na taj način umanjiti njen utjecaj u muslimanskim zemljama i tako oslabiti i arapske despotske režime koje su oni održavali na vlasti. Danas, naročito nakon tzv. Arapskog proljeća, stvorene su neke nove realnosti i iz Al Qaidine ideologije je iznikla nova organizacija koja ima neke nove strategije, taktike i ciljeve.

Ali kako je došlo do tog raskola među militantima i gdje su korijeni tzv. Islamske države? Islamska država u Iraku i Šamu / Levantu je pobunjenička skupina koja je nedavno proglasila hilafet, aktivna u Iraku i Siriji. Prvi put se pojavila početkom 2004. godine u Iraku, kada ju je osnovao militant jordanskog porijekla Abu Musab al Zarkavi pod imenom Džama’at al-Tawhid wal-Džihad (Zajednica monoteizma i džihada), ali je već u oktobru iste godine promijenila ime u Tanzim Kaidat al-Džihad fi Bilad al-Rafidayn ili bolje poznati naziv Al Qaida u Iraku. Ovo ime su prihvatili nakon što su dali zavjet na poslušnost i pokornost (islamski koncept bejata ili zavjeta na poslušnost koji se davao halifi) liderima globalne Al Qaide. U januaru 2006. grupa se ujedinila sa više manjih organizacija, koje su se tada nazivale Šuratu al-Mudžahidin. U oktobru 2006. sebe su prozvali Islamskom državom Irak ili Dawlat al-’Iraq al-Islamijja i danas neki dobro upućeni izvori govore o tome da je već od tada počeo tihi raskol između lidera Dawlata i centralne komande, ali da on dugo nije bio očit. Kakogod, od aprila 2013. oni sebe nazivaju imenom Islamska država u Iraku i Šamu / Levantu kako bi naglasili svoje prisustvo u Siriji ili Šamu. Nakon proglašenja hilafeta odlučili su da su samo Islamska država, dok u njenim okvirima djeluju brojni imareti ili pokrajine lojalne centralnoj vlasti halife.

Od samog osnivanja zvaničan cilj bio im je uspostava islamskog hilafeta u Iraku. U jeku iračkog rata značajnu vojnu prisutnost su imali u provinciji Al-Anbar, Ninawa, Kirkuk i Salahudin, Dijali i Bagdadu, a grad Bakubu su smatrali svojim glavnim gradom. Nakon što su se lideri sunitskih arapskih plemena okrenuli protiv ovih skupina i njihove vizije uređenja postsadamovog Iraka i nakon što su, uz podršku Amerikanaca i centralne vlade u Bagdadu, osnovali svoje milicije poznate kao Sehavat, pripadnici Al Qaide su izgubili svoje vojno prisustvo i dugo su djelovali u tajnosti, služeći se samo terorističkim taktikama i napadima na civilne šiitske i vladine ciljeve.

Sukobi među selefijama

Eskalacijom nasilja u Siriji, organizacija je prebacila dio svojih ljudi u Siriju da, koristeći tamošnju situaciju, skupe nove dobrovoljce i da se domognu oružja i logistike. Danas oni mjesta u kojima su prisutni smatraju svojom državom i za njih su ratišta Iraka i Sirije spojena. Većina stranih dobrovoljaca, koji su dolazili u Siriju kako bi se borili za slom režima Bešara al-Assada i kako bi tamošnju krizu iskoristili za uspostavljanje njihove vizije islamske države, pridruživali su se onim frakcijama koje su imale iste ciljeve. Rijetko su se oni borili u redovima Slobodne sirijske vojske.

To je dovelo ne samo do raskola u opoziciji nego i do sukoba među samim selefijama, koji sebe nazivaju mudžahidima ili borcima na Božijem putu.

Tako su se Al Qaidinoj ideologiji bliski borci vrlo rano podijelili u dvije skupine: Džabhat al-Nusru ili An-Nusra Front, kojeg vodi izvjesni Abu Mohammad al-Golani, a koji priznaje lidersku poziciju novog vođe Al Qaide u svijetu Aymana al-Zavahirija, i one koji su se od njega odvojili i slijede šefa iračkog ogranka Al Qaide, Abu Bakra al-Baghdadija, koji osporava autoritet Al-Zavahirija i sebe smatra emirom ili vladarom Islamske države u Iraku i Levantu (Šamu ili Siriji).

Navodno je do otvorenog raskola između IDIŠ-a i lidera globalne Al Qaide došlo kada je Al-Zavahiri od njih tražio da u Siriji ratuju pod komandom Al-Nusre, a da oni zadrže operativnu samostalnost na prostoru Iraka. Al-Baghdadi je to odbio i sebe proglasio emirom ili vladarom islamske države u začeću, a u jednom svom govoru je Al-Zavahirija optužio da je odstupio od šerijata jer je beju dao lideru talibana Mula Omeru, koji je Paštun, iako se od Poslanika a.s. prenosi da halifa može biti samo neko ko je iz plemena Kurejš. Istovremeno Al-Baghdadi za sebe tvrdi da je porijeklom Kurejš i da bi se zato sve druge islamističke frakcije trebale povinovati njegovoj komandi.

Kada su eskalirali sukobi između Slobodne sirijske vojske i drugih pobunjeničkih frakcija, sa jedne strane, i IDIŠ-a, sa druge, Al-Nusra je dugo pokušavala ne uvući se u sukob, ali se situacija ubrzo otela kontroli.

Sada je raskol očit i on je ovim saopštenjem samo produbljen. Međutim, njegove implikacije prevazilaze granice sirijskog i iračkog ratišta, iako će tamo biti najočitije. Naime, ovim je IDIŠ izrastao u glavnog oponenta Al Qaide, čijim se ogrankom dugo smatrao.

Pitanje je sada koja od frakcija će biti više oslabljena ovim raskolom. Dok jedni smatraju da je ovo dokaz kako se Al-Zavahiri nije uspio nametnuti kao lider organizacije nakon ubistva Osame bin Ladena i da staro rukovodstvo gubi podršku na terenu, gdje nova generacija preuzma stvari u svoje ruke, drugi smatraju da će IDIŠ i njihova taktika ratovanja ovim izgubiti legitimitet u tzv. džihadističkim krugovima i da će to ići u prilog Al-Nusri.

Stvaranje države

Ipak, organizacija Islamska država bi lahko od Al Qaide mogla preoteti poziciju lidera tzv. globalnog džihada. ID danas kontroliše više teritorije u Iraku i Siriji nego ikada do sada i na sve načine pokušava dokazati regionalnoj i globalnoj javnosti da nisu nikakva frakcija ili grupa nego država. Procjene govore da imaju daleko veće i stabilnije prihode od Al-Nusre i matičnog pokreta, prije svega zbog široke mreže donatora koji finansiraju njihovu borbu protiv režima u Damasku, ali i zbog prihoda od ratnog plijena, kontrole nad poljima plina i nafte u istočnim djelovima Sirije i zapadnog Iraka kojima se trguje na crnom tržištu, te drugih prihoda do kojih dolaze u gradovima, vojnim bazama i selima Iraka i Sirije. Samo prilikom osvajanja sjevernoiračkog grada Mosula borci skupine ID su u tamošnjoj centralnoj banci zaplijenili 500 milijardi iračkih dinara (dio u zlatu koje se, kao rezerva iračke centralne banke, tu čuvalo), preračunato više od 420 milijuna američkih dolara.

Ko će u budućnosti nastaviti predvoditi ideje tzv. globalnog džihada zavisit će uveliko od ishoda sukoba u Siriji i Iraku. Jačanje ID-a bi moglo potpuno marginalizirati Al Qaidu na globalnom planu. Još niko ne zna kako će se eventualni trijumf ID-a odraziti na ideologiju Al Qaide i šta će za globalnu sigurnost značiti pretvaranje Al Qaide, od terorističke organizacije, u borbenu formaciju koja pokušava osnovati državu i kontrolisati teritorije na obalama Mediterana i u srcu arapskog svijeta. Posljednja objavljena snimka lidera Al Qaide Ejmana Al-Zavahirija, u kojoj najavljuje osnivanje novog ogranka ove organizacije u istočnoj Indiji i Indijskom potkontinentu, govori da ni oni ne planiraju odustati od vlastite vizije borbe za vlastitu „islamsku državu“.

Jedno je sigurno, opasnost od globalnog terorizma je danas daleko veća nego je bila onog dana kada je počeo „rat protiv terorizma“ i ne samo da se svijet vratio u 2001. nego je, čini se, stvorio još veću opasnost.

Zato zapadnjačke metropole plaše informacije poput one da NATO graniči s „Islamskom državom“ i da je u sukobima različitih frakcija u Libiji nestalo 11 putničkih aviona koji bi se lahko mogli pojaviti opet na nebu iznad njih.

Bosnia Muslim Community Urges Safety and Release of Hostages

Ambassador Muhamed Sacirbey (TheHuffingtonPost.com)

Former Bosnian foreign minister and ambassador to the United Nations

Journalists are needed to report the truth and humanitarian aid workers endeavour to save the lives of innocents -- this was a lesson all learned during the aggression and particularly genocide attempted upon the Muslims, religious or not, over the last two decades in Bosnia & Herzegovina, (BiH). The truth seekers and those who put out their hand to help any fellow human being are not only blessed but the friends we value for their work and motives. Today, from Syria, Iraq, Myanmar, South Sudan, Central African Republic, Ukraine to so many other places where conflict consumes lives and truth, many in BiH feel the need to now reach out and speak on behalf of victims and those who offer to provide aid for the suffering and information about their condition.

The killing of innocents in the name of ISIL or "Islamic State" is contradictory to the teachings of Islam. James Foley and Steven Sotloff are two of many journalists and humanitarian workers who have been abducted and some killed. The targeting of minority communities as well as fellow Muslims has already been the focus of condemnation by leaders of the Islamic community in BiH, including former Reisu-l-ulema (High Imam) Dr. Mustafa Ceric and Dr. Mirnes Kovac of the Preporod Islamic Newspaper. Let there be no doubt that those who commit such horrific acts in the name of the "Islamic State" or Islam will be judged by the Muslim community of BiH (traditionally also Sunni) as violating Islamic values as well as inconsistent with our experience.

The case of David Haines, abducted in Syria, stands out: as Dr. Muhamed Jusic describes:

"David Haines is a man who spent most of his life helping people in need all around the world. He worked keenly to help Muslim refugees and returnees in Bosnia and Herzegovina during and after the war of 1992-95. Muslims in Bosnia are grateful to all people who helped them in a difficult time, and David Haines was one of their sincere friends."

The full statement of the Leadership of the Islamic Community in BiH and its current Reisu-l-ulema, Husein Kavazovic, is cited below:

Reisu-l-ulema of Islamic Community in Bosnia and Herzegovina Husein Kavazović appeals for the life of humanitarian worker David Haines who has been held captive in Syria since March 2013. In a press release published by Islamic Community`s Press Service- MINA highest religious authority of Bosniac Muslims and Muslims in Bosnia and Herzegovina stated:

After I learned that the life of humanitarian worker David Haines, a citizen of Great Britain, is under threat, I appeal to those who are keeping him in captivity to unconditionally release him so he can reunite with his family. Islam teaches us that human life is sacred. David Haines is a man who spent most of his life helping people in need all around the world. He worked keenly to help Muslim refugees and returnees in Bosnia and Herzegovina during and after the war of 1992-95. Muslims in Bosnia are grateful to all people who helped them in a difficult time, and David Haines was one of their sincere friends.

The release of the detained aid worker is the only rational, moral and religiously justified act, as his life and current position will not help his captors to solve their problems or win their wars against their enemies. Instead, by releasing him, they will show their human nature and their virtue.

Having suffered grave injustices and death themselves, Muslims of Bosnia and Herzegovina feel that it is their moral and religious obligation to express their serious concerns when innocent people are being killed or tortured. For this reason, and in the peaceful spirit of Islam, I appeal for the release of the detained British aid worker as the killing of an innocent person equals the killing of the whole humankind.

Ko su i u šta vjeruju Jezidi?

Priredio: Muhamed Jusić (Preporod, 1. Septembar, 2014.)

Nasilje koje ovih dana u Siriji i Iraku provode pripadnici tzv. Islamske države nad manjinama, ali ne samo njima nego i nad svima koji se s njima ne slažu, s pravom su zgrozili svijet. U vrtlogu ludila rata i neviđene brutalnosti boraca ID našla se mala skupina pripadnika naroda-Jezidi čiji broj se procjenjuje na nekih 600 000 i o kojima se u široj javnosti do sada malo znalo. Žalosno je da je tek progon na planini Sindžar i u drugim gradovima Iraka i Sirije i prijetnja nestankom skrenuo pažnju na ovu zanimljivu zajednicu, njene ljude i vjerovanje.

I kod nas u Bosni, barem je to moje lično iskustvo ovih dana, sve više ljudi se pita ko su i u šta vjeruju Jezidi. Ovo je pokušaj odgovora na pitanje koje su mi postavili mnogi moji prijatelji i poznanici.

Jezidi (yezidi, daasini, ili ezidi) koji danas nastanjuju prostor sjevernog Iraka, ali manje zajednice žive i u Siriji, Armeniji, Iranu i na Kavkazu su etnoreligijska skupina kurdskog govornog bazena koja praktikuje religijski sinkretizam koji je mješavina  zoroastrističkih, manihejskih, židovskih, nestorijanskokršćanskih, islamskih (sufijskih i šiitskih) i drugih elemenata. Za one koji nisu upućeni u različite teološke pravce sinkretizmom se može smatrati svaki pokušaj spajanja različitih filozofskih ili vjerskih pravaca. Termin se prvenstveno primjenjuje u znanosti i povijesti religije, a upućuje na kompleksni fenomen pojava i pojmova sastavljenih od spajanja različitih vjerskih formi i Jezidi su možda jedan od najbolji primjera takve religijske tradicije.

Njihova bogata usmena tradicija je glavni način prenošenja vjerskih učenja, zbog čega je oduvijek bilo jako komplikovano teolozima i antropolozima različitih proviniencija da preciziraju osnovne postulate ove vjerske prakse i učenja.

Jezidi su često opisivani kao tajnoviti narod kojem nije dozvoljeno otkriti svoju vjeru autsajderima; svoja prava uvjerenja drže skrivenim od stranaca.

U šta vjeruju

Jezidi vjeruju da je Bog stvorio svijet i da ga je povjerio sedmorici anđela ili meleka od kojih je jedan bio Melek Paun- (nekada poistovjećen sa mitskom pticom feniks) ili Melek Taus. Melek Taus je ustvari ključna figura vjerskog sistema Jezida i za njega vjeruju da je Zemlju ispunio florom i faunom.

Prema pisanju Yasmine Hafiz iz The Huffington Posta njihova religija počiva na monoteizmu i nedualizmu. Ne vjeruju u postojanje pakla ili džehenema već prekršitelj božanskih zakona čisti dušu metempsihozom (selidbom duše). Metempsihoza, prema Hrvatskoj enciklopediji, jest filozofsko-religijsko naučavanje prema kojem ista duša može uzastopno oživljavati više tijela sve dok se ne oslobodi materijalnog oblika, transmigracija. U užem smislu, prolazak duše kroz duševne stupnjeve, pri čemu reinkarnacija nije uvijek nužna. Vjeruju da svi ljudi u sebi imaju i dobro i zlo i odluke donose bez vanjskog iskušenja ili nekoga ko ih zavodi. Barem tako piše u enciklopediji Britannica (Encyclopedia Britannica). Christine Allison iz The Circle of Ancient Iranian Studies pozivajući se na Iransku enciklopediju (Encyclopaedia Iranica) piše kako ovaj drevni narod vjeruje da se sedmorica ranije spomenutih meleka ili anđela povremeno reinkarniraju u ljudske oblike i da su to činili kroz historiju.

Bitan dio njihovog vjerovanja je i to da oni potječu samo od Adema (a.s.) ili Adama, dok ostatak čovječanstva potječe od potomaka i Adema i Have ili Eve.

Iako je očito da njihov vjerski sistem ima korijene u predislamskoj tradiciji, osnivačem jezidizma se smatra sufijski mistik šejh Adi ibn Musafir za kojeg se vjeruje da je umro 1162. godine. Njegovi sljedbenici za njega vjeruju da je metempsihozom postao božanstvo dok njegov grob u Lališu u blizini Mosula smatraju glavnim svetištem ili Šejh-hanom (Šaikhān). Svake godine tu kod groba ‘šejha Adija’ organizuje se veliko jezidsko hodočašće.

Neki savremeni izvori u arapksom svijetu ali i oni klasični povezuju nastanak jezidizma sa skupinom koja se nakon pada emevijske dinastije nastavila boriti za pravo emevija da vladaju muslimanskim svijetom odnosno za to da Jezid bin Muavija ima pravo da bude halifa. Prema ovim izvorima oni su tada bili tek politička skupina koja je izgubila na političkoj relevantnosti kako se ustabilila abasijska vlast da bi se vremenom udaljili od islamske ortodoksije i skrenuli u vjerski sinkretizam. Jezidi ovo tumačenje kako imena tako i porijekla skupine negiraju tvrdeći da nema nikakvo uporište u historiji. Oni sebe nazivaju Êzidî, Êzîdî ili  Dasinî (što je ime jednog od njihovih plemena). Neki učenjaci tvrde da je korijen imena skupine od staroiranske riječi yazata (božansko biće), dok sami Jezidi za sebe kažu da im ime potiče od riječi Yezdan ili Êzid što znači Bog.

Melek Taus

Koncept vjerovanja u Meleka Tausa je možda najčešće pogrešno razumijevan u čitavom vjerskom sistemu Jezida i jedan od razloga zašto su često kroz historiju bili proganjani. Naime, oni vjeruju da je Bog nakon što je stvorio Adema i Havu naredio melekima da se pokore Njegovim stvorenjima. I dok su se drugi meleki pokorili,  Melek Taus je to odbio jer je vjerovao da se nikome osim Jednom Bogu ne treba klanjati. Zatim je bačen u Vatru, ali su njegove suze pokajnice vatru ugasile i Bog mu je oprostio. Od tada nema pakla ili Vatre, a on služi kako posrednik između Jednog Boga i ljudi.

Svako ko poznaje osnove islamskog učenja će primijetit sličnosti između ove predaje i muslimanskog vjerovanja u ono što se zbilo nakon što je Allah. dž.š., stvorio prvog čovjeka i ženu. Muslimani vjeruju kako se džin Iblis koji je bio među melekima uzoholio i odbio pokoriti Božijem naređenju da učini sedždu pred Ademom, te da je zbog toga proklet. On je od tada postao Ademov i Havin najveći neprijatelj ali i neprijatelj njihovih potomaka koje na sve načine zavodi kako bi ih skrenuo sa pravog puta i odveo u grijehe i zaborav na Boga.

Možda se baš zbog te sličnosti jezidsko vjerovanje u Meleka Tausa miješa sa muslimanskim vjerovanjem u Iblisa ili Šejtana, zbog čega Jezide u tom dijelu svijeta mnogi nazivaju obožavateljima šejtana ili đavola. Tako su ih podjednako opisivali i muslimanski i kršćanski klasični teolozi, a to čine i mnogi danas. U klasičnim djelima islamske tradicije koje se bave vjerama, sektama i sljedbama (ar. milel, firek i nihel) nerijetko se ovo jezidsko vjerovanje navodi kao primjer kako je šejtan koristeći se smicalicama i zabludama zaveo ljude da ga nesvjesno obožavaju.

Matthew Barber, stručnjak za islamsku misao i jezidsku zajednicu na Univerzitetu u Čikagu (University of Chicago ) je za The Huffington Post izjavio kako „u njihovom narativu o stvaranju svijta, Melek Taus nije posrnuo (pao), ali zato što dijelovi njegove interakcije sa Bogom imaju sličnost sa onom šejtanovom u islamskoj tradiciji, muslimani su ga poistovijetili s njim, što je kreiralo etiketu „obožavatelja đavola“ koju ova zajednica nikako kroz historiju nije uspjela skinuti sa sebe.

Melek Taus se manifestuje ali i prikazuje u vjerskoj tradiciji i folkloru Jezida kao paun. Prema tekstu iz The Huffington Posta čije informacije uglavnom ovdje koristim sveštenik i profesor Patrick Comerford predavač na Church of Ireland Theological Institute kaže kako je „ i u ranom kršćanstvu paun simbolizirao uskrsnuće i besmrtnost zato što se vjerovalo da njegovo meso ne truhne“. To drevno vjerovanje ali i prekrasni šareni rep su vjerovatno utjecali na razvijanje percepcije o njemu kao simbolu meleka ili anđela.

Prema tekstu Freda Attewilla kojeg je ovih dana objavio The Guardian najznačajnija obilježja njihovog obredoslovlja su molitve u kojima se okrenuti prema suncu mole tokom izlaska sunca, u podne i kada sunce zalazi. Srijeda je blagdan a subota dan odmora. Žive u jako zatvorenim društvenim zajednicama praktikujući endogamiju (od grčkog. endon – unutra i gamein – sklapati brak), pojava uspostavljanja spolnih (i bračnih) odnosa unutar neke društvene grupe. Prema istom izvoru dijelovi zajednica imaju sistem koji nalikuje kastama koje čine muridi, šejhovi i pirovi i koji se žene samo iz svoje grupe.

Imaju i obred baptizacije djece i iako je obrezivanje uobičajeno, nije obavezno. Mrtve ukopavaju u čunjastim grobnicama neposredno nakon smrti sa presavijenim rukama.

Jezidska zajednica je hijerahijska. Trenutni svjetski lider zajednice je princ Tahseen Said koji je u više navrata ovih dana od svjetske jevnosti i moćnika zatražio da urade više kako bi se ova zajednica zaštitila od progona.

Uzimajući u obzir sve što se ovih dana dešava u Iraku i genocidne namjere tzv. Islamske države prema ovoj skupini postoji opravdan strah da bi ova specifična vjerska i etnička zajednica koja je stoljećima živjela sa muslimanima mogla zajedno sa brojnim drugima zauvijek nestati sa tih prostora.

Održana promocija izdanja Centra za dijalog – Vesatijja u Tešnju

U okviru manifestacije ”Ljeto u Tešnju 2014.”, u petak, 5. septembra 2014. godine u velikoj sali Medžlisa IZ-e Tešanj održana je promocija izdanja Centra za dijalog – Vesatijja. (Prva promocija u ovom prostoru).

Moderator i domaćin na promociji je bio glavni imam Medžlisa IZ-e Tešanj mr. Fuad ef. Omerbašić, koji je predstavio Centar za dijalog – Vesatijja i promotore – mr. Senad Ćeman, direktor Centra za dijalog Vesatijja, i Muhamed ef. Jusić, publicista i urednik kolumne Vesatijjin forum u Preporodu.

U svojim izlaganjima promotori su naglasili važnost dijaloga, kao i važnost sredine i umjerenosti u razumijevanju i prakticiranju vjere.

Direktor Centra mr. Senad Ćeman u svom izlaganju, između ostaloga, je predstavio Centar za dijalog – Vesatijja i dao odgovor na pitanje „zašto ovaj centar“, napominjući da je centar osnovan 2012. godine pri Rijasetu IZ-e u BiH i da se njegove aktivnosti predstavljaju na vlastitoj web stranici www.cdv.ba. Govoreći o aktivnostima ovog Centra, naglasio je: ”Centar za dijalog – Vesatijja je potreba i prilika vremena u kojem živimo. Potreba za, prije svega, međumuslimanskim razumijevanjem i dijalogom  na putu izgradnje humanijeg svijeta oko nas, prilika za susretanjem različitih kultura i učenja, od koje može biti samo korist za sve….”

 

 

Drugi promotor, Muhamed ef. Jusić je svoje izlaganje usmjerio na dva ključna pojma: Vesatijja i dijalog, naglašavajući da je Vestijj – vesatijja Kur’anski izraz i da to nije još jedna novina na ovom prostoru.

U ime općinskog načelnika mr. Suada Huskića (Općina nosilac manifestacije „Ljeto u Tešnju“ i sponzor promocije), čestitku domaćinu na organizaciji ove promocije i direktoru Centra mr. Senadu Ćemanu na radu i uspjesima Centra uputila je Azra Muslija, pomoćnik Općinskog načelnika i izaslanik na ovoj promociji.

Na kraju promocije direktor Centra je prisutnom direktoru Opće biblioteke u Tešnju mr. Esmiru Bašiću uručio komplet izdanja Centra za dijalog Vesatijja od 8 novih naslova  koji su štampani na 3.636 stranica teksta:

Vizija i misija Medunarodnog Centra za srednji islamski put;

Odnosi između muslimana i nemuslimana – razmišljanja o nekim kur’anskim tekstovima;

Muslimani i drugi;

Ustanova fetve u globaliziranom svijetu;

Srednji islamski put – društvene implikacije;

Zajednica srednjeg puta (knjiga 1 i knjiga 2);

Džihad – vrste i implikacije,

Tumačenje manje poznatih kur’anskih izraza.

Prema riječima direktora Ćemana ovo je praksa Centra u svim mjestima gdje se održava promocija da se uruči komplet izdanja bibliotekama kako bi ova izdanja bila dostupna svim građanima.

Ove komplete je ranije Centar uručio svim imamima Medžlisa IZ-e Tešanj koji su postavljeni dekretom Rijaseta IZ-e u BiH, a to čine i u drugim Medžlisima.  Treba napomenuti da su sve ove knjige besplatne.

Za ovu priliku donosimo dio teksta iz „Riječi izdavača“ iz djela „Muslimani i drugi“  str. 5. i 7.

„Šta je vesatijja?“

Krajem prošlog i početkom sadašnjeg stoljeća islam je napadnut izvana i iznutra. Napad izvana je nepoznavanje poruke islama s predarsudom, dok je napad iznutra nepoznavanje povijesti s umišljajem. Oni izvana priznaju veliki doprinos islama svjetskoj kulturi i civilizaciji u prošlosti, ali ne prihvataju da islam ima svoje pravo mjesto u sadašnjosti i budućnosti. Ovi iznutra, pak, pozivaju se na prošlost bez pravog znanja o sadašnjosti i bez istinskog osjećaja za budućnost. Zbog toga je islam žrtva i jednih i drugih i zato je bilo nužno da se nađe izlaz iz ćorsokaka i krene Pravim putemislama, a to je vesata ili vesatijje, kojeg Kur’an  Časni jasno definira: Allah je da o da vi muslimani budete narod sredine kako bi kao takvi mogli biti svjedoci ljudima i kako bi Allahov Poslanik mogao biti vama svjedok.

Dakle, vesatijja je  odbrana islama od vanjskih optužbi i unutrašnjih promašaja. Ne treba potcijeniti vanjske napade, ali mnogo opasniji za islam su unutrašnji promašaji da se islam predstavi svijetu na pravi način. To danas shvataju svi savjesni i odgovorni ljudi u muslimanskom svijetu i zato svesrdno podržavaju ideju o potrebi odbrane islama od vanjskih predrasuda i unutarnjih zloupotreba….

Imajući sve to na umu, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je prepoznao važnost koncepta vesatijje i zato je pozvao Centar za vesatijju u Kuvajtu da pomogne da se i u Sarajevu osnuje Centar za dijalog – vesatijja, …

Koristim se ovom prilikom da se zahvalim direktoru Centra za dijalog – vesatijja mr. Senadu Ćemanu na organizaciji prijevoda i objavljivanja ovih izdanja o vesatijji …“

Sarajevo, 30.11.2013.

Predsjednik upravnog odbora Centra za dijalog – Vesatijja

Preuzeto sa: www.miztesanj.ba

Pakistan vrije - novi potencijalni konflikt

Destabilizacija Pakistana bi tu geostrateški osjetljivu regiju mogla gurnuti u nepredvidivi haos.

Svi s pažnjom i zabrinutošću gledaju šta se dešava u toj strateški bitnoj većinski muslimanskoj zemlji [AP]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Ionako uzavreloj globalnoj političkoj i sigurnosnoj situaciji samo je nedostajalo još jedno potencijalno žarište i izvor nestabilnosti kakvo eskalira ovih dana u Pakistanu.

Demonstracije, pa i sukobi između demonstranata i policije, nisu u većini država razlog za paljenje alarma, ali kada je riječ o "krhkoj demokratiji" kakva je ona pakistanska, to sigurno jeste - ako ne razlog za paniku onda sigurno za oprez. Ako se tome doda činjenica da se ta zemlja kao atomska sila nalazi u nikad zvanično okončanom sukobu sa svojim, također nuklearnim susjedom Indijom, i da zemlja graniči sa hronično nestabilnim Afganistanom, demonstranti na ulicama i u vladinim institucijama u Islamabadu se ne mogu doživljavati kao samo još jedan dokaz demokratske vitalnosti društva, što bi trebalo da je slučaj. Kada demonstranti zauzmu državnu televiziju i kada ih iz nje izbace provladine paravojne formacije, a ne državne sigurnosne snage, tu onda nešto nije uredu.

Geostrateški osjetljiva regija

Ne treba zanemariti ni opasnost koja Pakistanu vreba od njihovih i talibana iz susjednog Afganistana, kao i drugih sličnih vjerom inspirisanih militantnih organizacija koje su ohrabrene usponom njima ideološki bliskih organizacija u Siriji, Iraku, pa i Libiji, kao i drugim područjima Sjeverne Afrike. A šta bi pakistanska politička scena bila bez vojske koja ju je tako dugo određivala i za čije se generale mnogi plaše da čekaju "kao zapete puške" da iskoriste svaku eskalaciju nasilja i blokadu demokratskog procesa da ponovno preuzmu vlast. Za sada vojska obećava da to neće činiti, ali poručuje da će "štititi demokratski proces", a to je, kako znamo iz iskustva brojnih zemalja trećeg svijeta, upravo što oni misle da rade kada izvedu puč i "privremeno suspenduju ustav" te organizuju izbore iz kojih obično jedan od njih koji "nabrzaka" skine uniformu i stavi kravatu izađe kao pobjednik.

Zato svi sa pažnjom i zabrinutošću gledaju šta se dešava u ovoj strateški bitnoj većinski muslimanskoj zemlji. Zemlji sa gotovo 200 miliona stanovnika u kojoj, kako neki koji ne paze na političku korektnost kažu, vlada "poredak koji se s pravom može opisati kao feudalistički" jer, prema njima, "zemljom zapravo vladaju moćne zemljoposjedničke porodice kojih prema nekim procjenama ima 5.000 i koje drže većinu nacionalnog bogatstva. Destabilizacija Pakistana bi tu geostratešku osjetljivu regiju mogla gurnuti u nepredvidivi haos, a tzv. muslimanski svijet preko ivice internih sukoba.

Trenutno na ulicama protestuju pristaše stranke Pakistan Tehreek-e-Insaf’s (PTI) koju predvodi karizmatični Imran Khan i sljedbenici vjerskog lidera Tahira Qadirija okupljeni oko stranke Pakistan Awami Tehreek’s (PAT). Oni zajedno traže ostavku premijera Nawaza Sharifa i njegove vlade.

Ali brojni analitičari primjećuju kako osim ovog zajedničkog zahtjeva te dvije političke struje nemaju mnogo zajedničkog, te je vrlo teško garantovati da bi ostavka premijera bila rješenje, jer antivladina koalicija ima oprečne stavove o tome kuda država treba ići u budućnosti.

Prema izvještaju Međunarodne krizne grupe, Qadiri traži ostavku vlade, ali i raspuštanje svih zakonodavnih tijela te formiranje nacionalne vlade koja bi provela brze ustavne reforme koje bi "zamijenile parlamentarnu demokratiju sa neoteokratskim poretkom".

Istovremeno, Khan, koji ima ambicije da postane premijer, optužuje vladajuću stranku trenutnog premijera Pakistana Muslima League - Nawaza (PML-N), ali i Izbornu komisiju, tadašnjeg vrhovnog sudiju Iftikhara Chaudhryja, neke medije i brojne druge institucije i pojedince da su učestvovali u organiziranoj prevari kako "bi ga pokrali" na državnim i lokalnim izborima u maju 2013. godine.

On uz ostavku premijera zahtijeva i to da svi oni povezani sa navodnim lažiranjem izbornih rezultata odgovaraju i budu procesuirani za veleizdaju, ali i da bude raspušten državni parlament, formirana neutralna prijelazna vlada i organizovani novi izbori. I dok prijeti povlačenjem svojih zastupnika iz parlamenata u provincijama Sindh i Punjab, u kojima ima minoran broj članova, čini se da ne bi bio saglasan sa njihovim povlačenjem ili čak raspuštanjem parlamenta u provinciji Khyber Pakhtunkhwa, u kojoj je njegova PTI vladajuća stranka.

Prema istom izvještaju, sve veće političke stranke u državnom parlamentu, pa i stranka PPP ili Pakistan Peoples Party, koja predvodi opoziciju i koja je bila na vlasti sve dok je 2013. nije zamijenila PML-N, strogo se protive bilo kojim potezima koji bi ugrozili demokratski proces. Ovo i suzdržanost koju još pokazuje vojska mogu biti dobri indikatori ukoliko ne dođe do ozbiljnije eskalacije nasilja. Naime, ove stranke traže od Qadirija i Khana da svoje nesporazume sa vladom riješe mirnim putem, istovremeno otvoreno odbijajući inicijativu o raspuštanju državnog i lokalnih parlamenata. Izabrani predstavnici iz Sindha i Balochistana smatraju tu trenutnu krizu unutrašnjim sukobom između Sharifa, Khana i Qadirija, koji svi dolaze iz Punjaba, a koji prijeti da zemlju uvuče u vrtlog sukoba i ugrozi izgradnju demokratskih institucija.

Ali ovaj sukob ima i jednu sasvim drugu i ništa manje bitnu implikaciju koja se promiče zapadnim medijima, a kojima se ona u ovom trenutku ne čini bitnom.

Naime, ukoliko bi pakistanski alim sunitsko-sufijsko-hanefijske provinijencije Muhamed Tahir Qadiri ostvario značajniji politički utjecaj, to bi vjerovatno imalo posljedice ne samo na uređenje države nego bi bio značajan iskorak na polju unutarmuslimanskih ideoloških previranja ili konkretnije u krugovima koji se povezuju sa tzv. "političkim islamom".

Paravojne organizacije

Naime, Qadiri se smatra jednim od najistaknutijih autoriteta barelvijskog reformističkog pokreta koji je na Indijskom poluotoku osnovao Ahmad Riza Khan (1856-1921), a koji je od svog osnivanja u sukobu sa rivalskim deobandi pokretom. Barelvije su bliski sufijskoj interpretaciji islama i pripadnici su maturidijske teološke škole, dok su deobandi simpatizeri ehlul-hadiskog učenja, danas poznatog kao selefijsko (tzv. vehabijsko). Sukobi među te dvije frakcije među pakistanskim i indijskim muslimanima traju godinama i nisu bili rijetki slučajevi da su jedni i drugi izdavali fetve u kojima se pripadnici drugog pravca proglašavaju nevjernicima. Teško je vjerovati da bi eventualni Qadirijev uspon na vlast ostao bez odgovora koji bi došao iz kruga njegovih ideoloških oponenata, koji također imaju vlastite političke, ali i paravojne organizacije.

Ovo je samo još jedan potencijalni konflikt u nastajanju u ionako politički, etnički, vjerski i sektaški podijeljenom Pakistanu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Počela edukacija ovogodišnjih hadžija

Ured za hadž Rijaseta IZ u BiH privodi kraju posljednje pripreme za ovogodišnju organizaciju hadža.

Jučer (subota, 30.8.2014.) je okupljanjem hadžija iz Tuzlanskog muftijstva u Tuzli počela njihova edukacija. Na prvom u nizu edukativnih seminara koji će se održati u svim muftijstvima u BiH prisutnima u džamiji Princa Abdullaha se sa tehničkim detaljima predstojećeg putovanja i instrukcijama o organizaciji hadža obratio šef Ureda Nezim ef. Halilović -Muderis. O šerijatskim propisima hadža govorio je koordinator vodiča Izet ef. Čamdžić, dok je dr. Merim Omerhodžić, šef ljekarskog tima govorio o tome kako čuvati zdravlje tokom putovanja. Ispred domaćina seminara Tuzlanskog muftijstva prisutnima se obratio sekretar Muamer Zukić.

Istim povodom su se u nedjelju, 31.08.2014. godine, i u prostorijama Bihaćkog muftijstva okupile buduće hadžija iz Krajine. O šerijatskim i tehničkim detaljima putovanja na hadž govorili su Nezim ef. i Muhamed Jusić.

Domaćin seminara bio je bihaćki muftija Hasan ef. Makić koji se obratio hadžijama i koji je na kraju seminara proučio ikrar-dovu sa molbom Uzvišenom da hadžijama koji će na ovom najvećem skupu muslimana u svijetu predstavljati naš narod i domovinu olakša put i ukabuli njihov trud.

Edukacija će se, ako Bog da, nastaviti i u danima koji su pred nama i to prema sljedećem rasporedu:

- Goraždansko muftijstvo: U Goraždu u prostorijama muftijstva, dana 03. septembra 2014. godine u 13,30 sati.

- Zeničko muftijstvo: U Ensar džamiji, dana 06. septembra 2014. godine u 10 sati.

- Travničko muftijstvo: U Bugojnu, u “Centru Princeze Dževhere”, dana 06. septembra 2014. godine u 15 sati.

- Sarajevsko muftijstvo: U Sarajevu u Istiklal džamiji, dana 07. septembra 2014. godine u 10 sati.

- Banjalučko muftijstvo: U prostorijama koje muftijstvo odredi, dana 09. septembra 2014. godine u 14 sati.

- Mostarsko muftijstvo: U džamiji Bosanski mudžahidi - Sjeverni logor, dana 10. septembra 2014. godine u 13,30 sati.

- Ured vojnog muftije: U kasarni Rajlovac dana 11. septembra 2014. godine u 11 sati.

Na hadž će iz naše zemlje ove godine u organizaciji Ureda za hadž putovati 1225 hadžija i hadžinica. Prvi let je planiran za 20.09.2014. na relaciji Sarajevo- Medina i u njemu će, ako Bog da, biti hadžije iz Bihaćkog i Banjalučkog muftijstva.

Najava promocije izdanja Centra za dijalog- Vesatijja u Tešnju

U sklopu manifestacije “LJETO U TEŠNJU” u atriju Medžlisa Islamske zajednice Tešanj će se 05. septembra 2014. godine, sa početkom u 19:30 sati, održati promocija izdanja Centra za dijalog – Vesatijja.

Promotori će biti glavni imam Medžlisa Tešanj Fuad-ef. Omerbašić, direktor Centra mr. Senad Ćeman i Muhamed Jusić.

Završena četvrta CNS ljetna škola

U subotu, 23. augusta 2014. godine u Sarajevu je dodjelom certifikata završena ljetna škola pod nazivom „Islam in Contemporary World“. Školu je već četvrtu godinu zaredom organizovao Centar za nepredne studije uz podršku partnera u realizaciji projekta Centra za međukulturno razumijevanje „Horizonti“ iz Podgorice, te Centra za dijalog-Vesatijja i Centra za lično i profesionalno usavršavanje iz Sarajeva.

Učesnici CNS ljetne škole 2014 su bili student dodiplomskog i postdiplomskog studija iz balkanskih zemalja: Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Kosova, Bugarske, Bosne i Hercegovine, te studenti iz Turske i Rusije.

Sedmodnevni program na kojem su kao predavači učestvovali dr. Fikret Karčić, dr. Ferid Muhić, Dr. Ahmet Alibašić, Đermana Šeta, Dr. Mirza Sarajkić, te Muhamed Jusić, a kao treneri Amb. Emir Hadžikadunić i Adis Hećimović je bio baziran na tri osnovne stvari:

1) Ključna pitanja o savremenom islamskom mišljenju

2) Učenje o balkanskim muslimanskim zajednicama i islamskoj kulturi

3) Sticanje osnovnih znanja i vještina za pisanje CV-a, poslovnih pisama, te znanja o projektnom menadžmentu.

Učesnici ovogodišnje CNS-ove ljetne škole su posjetili Podgoricu i Sarajevo, gradove domaćine ljetne škole, a kroz jednodnevne izlete pojedine gradove u Hercegovini, te Memorijalni centar u Potočarima (Srebrenicu).

- See more at: http://cns.ba/vijesti/zavrsena-cetvrta-cns-ljetna-skola/#sthash.v26zYueJ.dpuf

Izjava za današnji broj Dnevnog avaza

Islamska država na granicama NATO-a

SAD i njegovi zapadni saveznici davno su krenuli u nepromišljenu avanturu u Iraku i danas su odgovorni za dešavanja u toj državi.

Obama pokušava poslati poruku da nešto radi, šaljući pokoji projektil na navodne ciljeve grupe Islamska država [AP]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera) 

Stravična je brutalnost koju iskazuje grupa Islamska država prema svojim neprijateljima u Iraku i Siriji, ali je stravična i šutnja i nezainteresovanost onih koji su pomogli njihovom nastanku. Međutim, da krenemo redom.

Brutalnost kojom se služi grupa nekada poznata kao Islamska država Iraka i Levanta (ISIL), a danas Islamska država (IS), ne samo nad iračkim i sirijskim manjinama iz reda arapskih kršćana, jezidija ili Kurda, nego i sunitskih plemena koja odbijaju da im se pokore, prijeti da ostavi mrlju u historiji islama u čije ime nastupaju. Zato je sramotna šutnja muslimanskih vjerskih autoriteta, intelektualaca, ali i onih koji se u svojim političkim poslovima itekako pozivaju na islam ili barem pripadnost muslimanskoj zajednici, naravno uz rijetke izuzetke.

Najmanje što bi oni mogli uraditi jeste da jasno, kao što to čine mnogi mladi muslimani putem društvenih mreža, kažu „ne u naše ime“. Sjetimo se samo kako su se muslimani divili onim Jevrejima koji su ovih dana protestovali protiv nasilja u Gazi ili brojnim građanima zapadnih metropola koji su ustali protiv svojih vlastodržaca onda kada su krenuli u napad na Irak, koji će i izroditi nekadašnji ISIL, uzvikujući „ne u naše ime“. Danas ne vidimo tako masovnu reakciju „arapske i muslimanske ulice“, koja bi stala u zaštitu kršćana i jezidija u Iraku, dok im djecu prodaju kao robove i izgone iz njihovih kuća u kojima su živjeli pod skoro svim halifama još od perioda Pravednih halifa, preko onih emevijskih i abasijskih, sve do osmanskih, koji su sigurno bili bolji muslimani od današnjeg „samoproglašenog pravovjernog halife“.

Ustvari, grupa Islamska država korisiti okrutnost kako bi kompenzirala mali broj svojih ratnika i nedostatak vojnih sredstava. Upravo mješavinom terora i okrutnosti nad civilima i onima koji im stanu na put oni pokušavaju sa nekih 12.000 vojnika, koliko se vjeruje da imaju na raspolaganju, upravljati ogromnim područjem u Siriji i Iraku. To područje proteže se od Halepa, skoro na obalama Mediterana, do predgrađa Bagdada. U međuvremenu pokušavaju ovladati novim gradovima, kasarnama, doći do većih količina ratnog plijena i postepeno povećati broj vojnika pod svojom komandom, koje vrbuju među stanovnicima zauzetih gradova i sela, nerijetko među djecom, koji se pridružuju ovim formacijama kako bi sačuvali živu glavu ili živote svojih porodica.

Odgovornost Zapada

Kada grupa Islamska država uđe u neki grad ponudi stanovnicima da se pokaju i da prihvate vlast novoproglašenog halife. Ako prihvate njegovu vlast onda mu se moraju pokoravati, a to znači i odazvati se njegovom pozivu u džihad. Ako, pak, odbiju iskazati pokornost (dati beju ili zavjet), a grad je zauzet silom, onda punoljetni mladići mogu biti pogubljeni, a žene i djeca prodani u ropstvo, osim ako lokalni komandat ili halifa ne odluči da im poštedi život i pusti ih da bez svoje imovine napuste teritoriju Države.

Dobro producirani snimci brutalnih pogubljenja i drugi oblici okrutnosti su bitan dio taktike ratovanja „Halifinih vojnika“ i do sada su dali zavidne rezultate. Takvom taktikom i drugim nekovencionalnim tehnikama ratovanja tradicionalne vojske nisu navikle ratovati, pogotovo kada nemaju ozbiljnu političku ili bilo koju drugu podršku.

To nas dovodi do onih koji su daleko odgovorniji za ono što se dešava u Iraku i Siriji danas. Tu, prije svega, ne smijemo olahko amnestirati nekonzervativne ideologe i njihove političke izdanke u Washingtonu, ali i saveznike u Londonu i širom svijeta, koji su svojevremeno krenuli u nepromišljenu avanturu u Iraku. Niko nikada nije branio diktatora Saddama Husseina, ali je znao da urušavanje iračke države i njenih institucija neće donijeti dobro bilo kome.

Raspuštanje iračke vojske i prepuštanje Iraka u ruke šiitskih paravojnih formacija, koje su tada trebale da uguše sunitsku pobunu protiv centralne vlasti u Iraku, a kojom su uz podršku saveznika dominirali šiiti, prebrzo povlačenje iz Iraka i guranje svih problema pod tepih, kako bi se umanjila politička šteta na domaćem američkom terenu, greške su koje su stvorile grupu Islamska država i to se danas ne smije zaboraviti.

Ovih dana Obama, koji je očito nespreman da ispravlja greške i propuste predsjednika Busha mlađeg, radije koristi da kaže kako su oni iz reda republikanaca koji ga kritikuju zbog neefikasne i konfuzne vanjske politike činili daleko veće greške. Naime, nije Obama povukao trupe iz Iraka prije vremena, nego je taj ugovor potpisao George Bush prije nego što je napustio Bijelu kuću, a Obama se samo pridržavao dogovorenih termina.

Ipak, Obama ne može dozvoliti da se „dok je on na straži“ desi genocid ili etničko i vjersko čišćenje i da radikalni militanti „od kojih se ograđuje i famozna Al-Kaida“ postanu regionalni faktor nestabilnosti. Zato za sada pokušava poslati poruku da nešto radi, šaljući pokoji projektil na navodne ciljeve grupe Islamska država.

Tačno je da sada nema lahkih rješenja, iako ih mnogi priželjkuju.

Tek formalan američki napad na IS može samo ojačati njihovu poziciju, jer je antiamerički sentiment itekako prisutan širom arapskog svijeta. Ukoliko to ne bude sistematična vojna akcija sa ozbilljnim saveznicima na terenu, ne samo iz reda Kurda i iračkih šiita, nego, prije svega, sunitskih plemena, koji bi zamijenili američku pješadiju, zračni napadi ne mogu imati ozbiljan učinak, osim da svijetu pošalju poruku da svijet ne sjedi skrštenih ruku gledajući zločine IS-a.

Obamina podrška politički kompromitovanom iračkom premijeru Nouriju al-Malikiju, koji je „operativno najodgovorniji“ za urušavanje sigurnosne situacije u Iraku, može samo produbiti problem.

Globalno nadmudrivanje

Nakon sloma iračke vojske i njenog podređivanja šiitskim paravojnim formacijama, te ulaska iranskih stručnjaka i dobrovoljaca u njene redove, sukob protiv IS-a može samo produbiti isforsirani sunitsko-šiitski sukob.

Amerika je sada u situaciji da zajedno sa Iranom ratuje protiv sunita u Iraku. U principu, oni u Iraku ratuju protiv strane za koju se IS deklarativno zalaže, dok u Siriji ratuju na strani na kojoj je IS. Zato je ključ za početak rasplitanja Gordijevog čvora u Bagdadu, gdje se mora formirati zajednička vlada, koja će uključiti iračke sunite i Kurde i koja će ponovo preuzeti kontrolu nad iračkom vojskom.

Jedino što ne mogu nastaviti ni svjetski ni regionalni moćnici jeste ignorisanje patnje tamošnjih civila. Grupa Islamska država danas ne bi postojala da se na vrijeme intervenisalo u Siriji i da, prije svega, regionalni moćnici iz tzv. islamskog svijeta nisu uradili sve što su mogli da razbiju jedinstvo sirijske opozicije zarad vlastitih ciljeva i da nije bilo globalnog nadmudrivanja između Rusije i Zapada. Odnosno, može i to, ako je NATO spreman graničiti sa IS-om, što je sada slučaj i čekati da oni konsoliduju svoju vlast na tom području.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Bijelo Polje, 3. Avgust, 2014. – U nedjelju 03. 08. 2014. godine, u organizaciji Odbora islamske zajednice Bijelo Polje, održana je mirna protestna šetnja povodom aktuelnih dešavanja i terora koji se sprovodi nad nedužnima.

Nekoliko stotina građana Bijelog Polja mirnom šetnjom od gradske džamije do centra grada, protestvovali su noseći transparente sa porukama “Free Gaza”, “Prekinite pokolj u Gazi”, “Prestanite da finansirate izraelski terorizam” i drugim. Među transparentima je bilo mnogo onih koji direktno kritikuju medije koji ćute o dešavanjima u Palestini. Učesnici protesta su napravili performans noseći tabute što djelimično odslikava svakodnevnicu stanovnika Gaze u posljednjih mjesec dana. U centru grada je klanjana dženaza u odsustvu svim nedužno stradalim u Gazi. Nakon obavljene dženaze u Centru za kulturu održana je tribina na temu: “Gaza i stanje muslimana svijeta.” Gost predavač je bio prof. Muhamed Jusić.

Izvor: http://www.monteislam.com/novosti/odrzana-mirna-protestna-setnja-u-bijelom-polju-saosjecanje-sa-djecom-gaze
Predavanje na istu temu održano je i u Rožajima, a ovako je sa skupa u Bijelom Polju izvijestila agencija Anadolija: 

Crna Gora: U Bijelom Polju održan protest i klanjana dženaza za stradale civile Gaze

Odbor Islamske zajednice Bijelog Polja, uz pomоć Bošnjačke kulturne zajednice i ostalih nevladinih organizacija, organizovao je danas mirni protesni skup povodom dešavanja u Gazi.

Protestni skup pod nazivom "Saosjećanje sa djecom Gaze" počeo je nakon podnevne molitve, kada su se okupljeni građani uputili od gradske džamije do Doma kulture. Više stotina građana nosilo je transparente na kojima je pisalo "Zar su djeca teroristi!?", "Free Gaza!", "Prekinite pokolj u Gazi!", "Crna Gora, uvedi sankcije Izraelu!", kao i mnoge druge.

Okupljeni su nosili tabute, koji su bili prekriveni zastavom Palestine, nakon čega je klanjana dženaza u odsustvu za ubijene civile Gaze.

Predsjednik Odbora Islamske zajednice Bijelo Polje Adis Kučević kazao je u izjavi za Anadolu Agency da je cilj protestne šetnje da se podigne glas protiv zuluma i nepravde koja se dešava u svijetu.

"U Crnoj Gori, ali i u cijelom svijetu prikazuje se slika suprotna od one kakva je stvarna u Gazi. Prikazuju se djeca, žene i civili kao teroristi. A oni koji su ustvari teroristi se prikazuju kao žrtve. Mi smo pokušali prenijeti atmosferu iz Palestine putem naših ilustracija. Da bi se na neki način ljudima približila kakva je stvarna atmosfera tamo. Očekujemo od medija da budu korektniji, i da stanje u Palestini prikazuju onakvim kakvo jeste", kazao je Kučević.

Protestni skup za Palestinu podržale su i pojedine političke partije iz Bijelog Polja. Predsjednik odbora Liberalne Partije Samedin Agović kazao je da je protestna šetnja prilika da se ukaže na kršenje osnovnih ljudskih prava.

"Mi želimo na ovaj način izraziti solidarnost s narodom Palestine, i ova mirna protestna šetnja se organizuje kako bi se ukazalo na kršenje osnovnog prava, prava na život, koje djeca Palestine gube i na ovaj dan", poručio je Agović.

Nakon protesta, u Domu kulture u Bijelom Polju predavanje o trenutnom stanju u Palestini održao je prof. Muhamed Jusić.

Protest za Palestinu treći je u nizu koji je organizovan u Crnoj Gori. Prethodne sedmice protestovali su građani Rožaja i Plava. Bivši crnogorski šef diplomatije Branko Lukovac, u izjavi za AA poručio je da bi Crna Gora morala osuditi zločin Izraela nad narodom Palestine. (AA) 

Izrael ubija. Ponovo.- moj tekst u novom ovosedmičnom izdanju magazina Start BiH

Uz sve Hamasovo odbijanje egipatske inicijative, uz sve zakulisane igre kojim arapski svijet nastoji marginalizirati Muslimansku braću, Izrael ipak ne može ničim opravdati rezmjere tekuće brutalnosti nad nedužnim palestinskim civilima.

Piše: Muhamed Jusić- Magazin Start BiH

Teško je tražiti bilo kakav smisao ili objašnjenje za ono što se ovih dana dešava u Gazi. Bez obzira o kakvim se regionalnim i globalnim zakulisnim igrama i sukobima interesa radilo nikakvo objašnjenje ne može biti opravdanje za stravično iživljavanje izraelske vojske nad nedužnim civilima Gaze.  

Es-Sisijev pokušaj

Izreal tvrdi da civili ginu zato što Hamas ispaljuje primitivne rakete na izraelske gradove i da se oni moraju braniti. Da je Hamas teroristička organizacija koja ne priznaje pravo Izraela na postojanje te da su zbog toga prepreka miru. Da koriste civile (koje Izrael bombarduje u njihovim kućama, školama i bolnicama u najgušće naseljenom hermetički zatvorenom prostoru na svijetu- sick!) kao živi štit... 

Ali sve da jeste tako, Izrael kao odgovorna članica UN-a i država koje osigurava svakojaku pomoć Zapada tvrdeći da su jedina demokratija na Bliskom istoku ne može ničim opravdati razmjere brutalnosti nad nedužnim palestinskim civilima i diskriminaciju i apartheid nad jednim narodom čiju su zemlju okupirali i naselili stanovncima iz čitavog svijeta.

Ali po čemu je ovaj napad na Gazu drugačiji od brojnih drugih koji se dešavali u skoro redovnim intervalima još od prije dolaska Hamasa na vlast. E ovaj put kao nikada do sada prst se ne upire samo u okrutni režim desničara u Tel Avivu i njihove saveznike u Washingtonu, nego i u arapske režime koji se od osnivanja države Izrael predstvaljaju kao zaštitnici Palestinaca i kunu se u njihova prava.

Tačno je da skretanje pažnje na sve one koji svojom pasivnošću ili možda čak direktnom podrškom pomažu Izraelu u nastavku okupacije, izgradnje na otetoj palestinskoj zemlji, provođenju apartheida nad onim Palestincima koje još nisu protjerali širom svijeta i evo sada brutalne agresije na najveći koncentracioni logor koji se naziva Gaza, može poslužiti kao dobar spin da se umanji odgovornost Izraela. Ali Izrael i njegovo političko i vojno vodstvo ne bi bili to što jesu da nema baš te prećutne podrške svijeta i globalnih centara moći ogrezlih u moralnom relativizmu i dehumaniziranim pogledima na svijet u kojem caruju samo njihovi lični interesi. Kako bi, da globalni moćnici imaju i trun savjesti, jedna od najmoćnijih armija svijeta pred očima svjetske javnosti mogli svaki sat ubijati po jedno nedužno dijete?

Ne bi bilo pravedno zaboraviti ni tvrdoglavo odbijanje Hamasa da prihvati incijativu u kojoj je Egipat posrednik. Oni to objašnjavaju nespremnošću da prihvate „kapitulaciju pred agresorom“ koja bi kao toliko puta do sada Izrael amnestirala odgovornosti od svih počinjenih zlodjela a Gazu ponovo vratila u potpunu izolaciju. Kao uslov da prihvate obustavu naprijateljstva oni traže hitno otvaranje svih graničnih prijelaza, dozvolu ribarima iz Gaze da love uz obalu mora kako bi mogli prehraniti svoje porodice i oslobađanje zarobljenika, kako onih koji su privedeni takom ove vojne operacije tako i onih koji su ponovo uhapšeni nakon što su bili oslobođeni u zamjenu za zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Šalita.

U Egiptu, pak, tvrde drugačije. Oni kažu da je Egipat na vrijeme, dan prije početka napada, upozorio Hamas da će Izrael pokrenuti brutalnu akciju odmazde ukoliko ne obnove primirje, ali su oni to odbili. Režimu predsjednika Abdulfetaha es-Sisija bliski mediji i analitičari u Kairu to objašnjavaju pokušajem Hamasa da kompromituje novoizabranog predsjednika i da umanje ulogu Egipta kao regionalnog igrača. Oni tvrde da to čak ne čini čitav Hamas nego „radikalno krilo“ koje stradanje civila u Gazi koristi kako bi kompromitovalo Es-Sisija koji je vojnim pučem s vlasti skinuo njima blisku Muslimansku braću i predsjednika Muhameda Mursija. Hamas je ideološki ogranak Muslimanske braće i mnogi sve što se dešava danas u Gazi tumače kroz prizmu pokušaja arapskih vladajućih režima da uz podršku nekih globalnih centara moći da iz korijena iščupaju pokret Muslimanske braće. Naime, nakon izbijanja tzv. Arapskog proljeća i nakon što su političke stranke koje baštine ideje pokreta počele preuzimati vlast u sve više arapskih zemalja, mnogi su, naročito u zemljama naftom bogatog Arapskog zaljeva, ali i na Zapadu, odlučili da krenu u obračun sa Braćom.

Uloga Saudijske Arabije

Po tom obrascu se desio puč u Egiptu, razbijena sirijska opozicija kako bi se iz nje potisnula Muslimanska braća, ova organizacija proglašena terorističkom u zemljama Zaljeva i danas se pokušava eliminisati i u Gazi koja je, uz Sudan, jedno od zadnjih uporišta gdje su relevantan politički faktor.

Zato se u krugovima bliskim Muslimanskoj braći, i ne samo među njima, napad na Gazu doživljava kao nastavak tog projekta u kojem je Izrael samo izvođač radova.

David Hearst, urednik portala Middle East Eye i nekadašnji urednik i novinar u listovima "The Guardian“ i  "The Scotsman" otišao je tako daleko da je u svom tekstu objavljenom na Huffington Postu a kojeg je  na bosanski prevela i objavila Al Jazeera Balkans, za sve što se dešava u Gazi otvoreno optužio Saudijsku Arabiju.

Napad na Gazu dolazi po saudijskom kraljevskom nalogu. Ovaj kraljevski nalog nije ništa više nego javna tajna u Izraelu, a i bivši i sadašnji sigurnosni dužnosnici opušteno pričaju o tome. Bivši izraelski ministar odbrane Shaul Mofaz iznenadio je voditelja na televizijskoj stanici Channel 10, rekavši da Izrael mora odrediti ulogu Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u demilitarizaciji Hamasa. Na pitanje šta misli pod tim, dodao je da bi se sredstva iz Saudije i Emirata trebala koristiti za obnovu Gaze nakon što se Hamas učini nemoćnim- piše Hearst.

Saudijci naravno takvu intrepretaciju dešavanja negiraju, ali brojni njihovi „javni radnici“ u medijima ne kriju da je Hamas samo prepreka trajnom miru sa Izraelom koji bi Palestincima osigurao državu na dijelu Palestine. Oni Hamas a ne samo Izrael drže odgovornim za propast Arapske mirovna inicijativa, od prije nekih 12 godina koju je pokrenuo kralj Abdullah a koju su podržale 22 arapske države i 56 muslimanskih zemalja.

Ovim povodom se oglasila i ambasada Saudijske Arabije u Sarajevu  koja je reagujući na tekst gospodina Hearsta saopćila da ovaj njegov tekst nije „ništa drugo nego skretanje pažnje sa međunarodne ravnodušnoti od strane velikih sila koje pomažu Izrael u sprovođenju agresije, a koje mogu da traže od Izraela da zaustavi agresiju. Stoga je bilo za očekivati da upravo prema njima gospodin Hearts usmjeri svoju oštru kritiku, kao i svi slobodni ljudi na Zemlji, a ne da obmanjuje čitaoce i da im odvraća pažnju od stvarnih uzročnika nastavka posljednje izraelske agresije, i to što Izrael čini sve što može da palestinski narod ne dobije svoja legitimna prava“.

Kakogod, Izrael računa na kolektivno pamćenje „globalne svjetske javnosti“ koje je poput onoga u zlatne ribice. U našem sjećanju ima prostora samo za najnoviji tweet i posljednji objavljeni link. Mi funkcionišemo po sistemu „headline“-a i nikoga ne interesuju duboki uzroci problema niti lične tragedije aktera sa naslovnica. Zato će naapdi na Gazu možda i stati da bi opet za koji mjesec ili godinu gledali iste snimke i to onda kada nekome zatreba da dobije izbore, pomjeri granice svoje zone utjecaja, skrene pažnju sa nekih drugih žarišta, učvrsti svoju vlast nad izgladnjelim i izmrcvarenim narodom ili ko zna šta. 

Izvor: Start BiH