Uz sve Hamasovo odbijanje egipatske inicijative, uz sve
zakulisane igre kojim arapski svijet nastoji marginalizirati Muslimansku braću,
Izrael ipak ne može ničim opravdati rezmjere tekuće brutalnosti nad nedužnim
palestinskim civilima.
Piše: Muhamed Jusić- Magazin Start BiH
Teško je tražiti bilo kakav smisao ili objašnjenje za ono
što se ovih dana dešava u Gazi. Bez obzira o kakvim se regionalnim i globalnim
zakulisnim igrama i sukobima interesa radilo nikakvo objašnjenje ne može biti
opravdanje za stravično iživljavanje izraelske vojske nad nedužnim civilima Gaze.
Es-Sisijev pokušaj
Izreal tvrdi da civili ginu zato što Hamas ispaljuje
primitivne rakete na izraelske gradove i da se oni moraju braniti. Da je Hamas
teroristička organizacija koja ne priznaje pravo Izraela na postojanje te da su
zbog toga prepreka miru. Da koriste civile (koje Izrael bombarduje u njihovim
kućama, školama i bolnicama u najgušće naseljenom hermetički zatvorenom
prostoru na svijetu- sick!) kao živi štit...
Ali sve da jeste tako, Izrael kao odgovorna članica UN-a i
država koje osigurava svakojaku pomoć Zapada tvrdeći da su jedina demokratija
na Bliskom istoku ne može ničim opravdati razmjere brutalnosti nad nedužnim
palestinskim civilima i diskriminaciju i apartheid nad jednim narodom čiju su
zemlju okupirali i naselili stanovncima iz čitavog svijeta.
Ali po čemu je ovaj napad na Gazu drugačiji od brojnih
drugih koji se dešavali u skoro redovnim intervalima još od prije dolaska
Hamasa na vlast. E ovaj put kao nikada do sada prst se ne upire samo u okrutni
režim desničara u Tel Avivu i njihove saveznike u Washingtonu, nego i u arapske
režime koji se od osnivanja države Izrael predstvaljaju kao zaštitnici Palestinaca
i kunu se u njihova prava.
Tačno je da skretanje pažnje na sve one koji svojom
pasivnošću ili možda čak direktnom podrškom pomažu Izraelu u nastavku
okupacije, izgradnje na otetoj palestinskoj zemlji, provođenju apartheida nad
onim Palestincima koje još nisu protjerali širom svijeta i evo sada brutalne
agresije na najveći koncentracioni logor koji se naziva Gaza, može poslužiti
kao dobar spin da se umanji odgovornost Izraela. Ali Izrael i njegovo političko
i vojno vodstvo ne bi bili to što jesu da nema baš te prećutne podrške svijeta
i globalnih centara moći ogrezlih u moralnom relativizmu i dehumaniziranim
pogledima na svijet u kojem caruju samo njihovi lični interesi. Kako bi, da
globalni moćnici imaju i trun savjesti, jedna od najmoćnijih armija svijeta
pred očima svjetske javnosti mogli svaki sat ubijati po jedno nedužno dijete?
Ne bi bilo pravedno zaboraviti ni tvrdoglavo odbijanje
Hamasa da prihvati incijativu u kojoj je Egipat posrednik. Oni to objašnjavaju nespremnošću
da prihvate „kapitulaciju pred agresorom“ koja bi kao toliko puta do sada
Izrael amnestirala odgovornosti od svih počinjenih zlodjela a Gazu ponovo
vratila u potpunu izolaciju. Kao uslov da prihvate obustavu naprijateljstva oni
traže hitno otvaranje svih graničnih prijelaza, dozvolu ribarima iz Gaze da
love uz obalu mora kako bi mogli prehraniti svoje porodice i oslobađanje
zarobljenika, kako onih koji su privedeni takom ove vojne operacije tako i onih
koji su ponovo uhapšeni nakon što su bili oslobođeni u zamjenu za zarobljenog
izraelskog vojnika Gilada Šalita.
U Egiptu, pak, tvrde drugačije. Oni kažu da je Egipat na
vrijeme, dan prije početka napada, upozorio Hamas da će Izrael pokrenuti
brutalnu akciju odmazde ukoliko ne obnove primirje, ali su oni to odbili. Režimu
predsjednika Abdulfetaha es-Sisija bliski mediji i analitičari u Kairu to
objašnjavaju pokušajem Hamasa da kompromituje novoizabranog predsjednika i da
umanje ulogu Egipta kao regionalnog igrača. Oni tvrde da to čak ne čini čitav
Hamas nego „radikalno krilo“ koje stradanje civila u Gazi koristi kako bi
kompromitovalo Es-Sisija koji je vojnim pučem s vlasti skinuo njima blisku
Muslimansku braću i predsjednika Muhameda Mursija. Hamas je ideološki ogranak
Muslimanske braće i mnogi sve što se dešava danas u Gazi tumače kroz prizmu
pokušaja arapskih vladajućih režima da uz podršku nekih globalnih centara moći
da iz korijena iščupaju pokret Muslimanske braće. Naime, nakon izbijanja tzv.
Arapskog proljeća i nakon što su političke stranke koje baštine ideje pokreta
počele preuzimati vlast u sve više arapskih zemalja, mnogi su, naročito u
zemljama naftom bogatog Arapskog zaljeva, ali i na Zapadu, odlučili da krenu u
obračun sa Braćom.
Uloga Saudijske Arabije
Po tom obrascu se desio puč u Egiptu, razbijena sirijska
opozicija kako bi se iz nje potisnula Muslimanska braća, ova organizacija
proglašena terorističkom u zemljama Zaljeva i danas se pokušava eliminisati i u
Gazi koja je, uz Sudan, jedno od zadnjih uporišta gdje su relevantan politički
faktor.
Zato se u krugovima bliskim Muslimanskoj braći, i ne samo
među njima, napad na Gazu doživljava kao nastavak tog projekta u kojem je
Izrael samo izvođač radova.
David Hearst, urednik portala Middle East Eye i nekadašnji
urednik i novinar u listovima "The Guardian“ i "The Scotsman" otišao je tako
daleko da je u svom tekstu objavljenom na Huffington Postu a kojeg je na bosanski prevela i objavila Al Jazeera
Balkans, za sve što se dešava u Gazi otvoreno optužio Saudijsku Arabiju.
Napad na Gazu dolazi po saudijskom kraljevskom nalogu. Ovaj
kraljevski nalog nije ništa više nego javna tajna u Izraelu, a i bivši i
sadašnji sigurnosni dužnosnici opušteno pričaju o tome. Bivši izraelski
ministar odbrane Shaul Mofaz iznenadio je voditelja na televizijskoj stanici
Channel 10, rekavši da Izrael mora odrediti ulogu Saudijske Arabije i
Ujedinjenih Arapskih Emirata u demilitarizaciji Hamasa. Na pitanje šta misli
pod tim, dodao je da bi se sredstva iz Saudije i Emirata trebala koristiti za
obnovu Gaze nakon što se Hamas učini nemoćnim- piše Hearst.
Saudijci naravno takvu intrepretaciju dešavanja negiraju,
ali brojni njihovi „javni radnici“ u medijima ne kriju da je Hamas samo
prepreka trajnom miru sa Izraelom koji bi Palestincima osigurao državu na dijelu
Palestine. Oni Hamas a ne samo Izrael drže odgovornim za propast Arapske
mirovna inicijativa, od prije nekih 12 godina koju je pokrenuo kralj Abdullah a
koju su podržale 22 arapske države i 56 muslimanskih zemalja.
Ovim povodom se oglasila i ambasada Saudijske Arabije u
Sarajevu koja je reagujući na tekst
gospodina Hearsta saopćila da ovaj njegov tekst nije „ništa drugo nego
skretanje pažnje sa međunarodne ravnodušnoti od strane velikih sila koje pomažu
Izrael u sprovođenju agresije, a koje mogu da traže od Izraela da zaustavi
agresiju. Stoga je bilo za očekivati da upravo prema njima gospodin Hearts
usmjeri svoju oštru kritiku, kao i svi slobodni ljudi na Zemlji, a ne da
obmanjuje čitaoce i da im odvraća pažnju od stvarnih uzročnika nastavka
posljednje izraelske agresije, i to što Izrael čini sve što može da palestinski
narod ne dobije svoja legitimna prava“.
Kakogod, Izrael računa na kolektivno pamćenje „globalne
svjetske javnosti“ koje je poput onoga u zlatne ribice. U našem sjećanju ima prostora
samo za najnoviji tweet i posljednji objavljeni link. Mi funkcionišemo
po sistemu „headline“-a i nikoga ne interesuju duboki uzroci problema niti
lične tragedije aktera sa naslovnica. Zato će naapdi na Gazu možda i stati da
bi opet za koji mjesec ili godinu gledali iste snimke i to onda kada nekome
zatreba da dobije izbore, pomjeri granice svoje zone utjecaja, skrene pažnju sa
nekih drugih žarišta, učvrsti svoju vlast nad izgladnjelim i izmrcvarenim
narodom ili ko zna šta.
Izvor: Start BiH
