Zajednički stav Saudije i Turske mogao bi riješiti brojne
konflikte koji su u posljednje vrijeme eskalirali širom muslimanskog svijeta.
 |
| Posebno se puno očekuje od moguće promjene stava prema političkim snagama koje se povezuju sa Muslimanskom braćom [Reuters] |
Piše: Muhamed Jusić (Al-Jazeera)
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan sastao se prije
nekoliko dana sa saudijskim kraljem Salmanom bin Abdulazizom al-Saudom u
glavnom gradu Rijadu. Snimke kralja Salmana koji je lično na aerodromu uz
najveće državne počasti dočekao predsjednika Erdogana su došle kao šok za neke,
ne samo u Saudiji, nego i u regionu.
Ali istovremeno, daleko je veći broj onih koji su u ovome
vidjeli znak tako potrebnog poboljšanja odnosa koji su, prije svega zbog
neslaganja oko svrgavanja sa vlasti predsjednika Muhameda Mursija u Egiptu, ali
i drugih otvorenih pitanja u arapskom i muslimanskom svijetu, već duže vremena
opterećivali odnose ove dvije značajne većinski muslimanske države.
Oni koji u ovoj posjeti vide“ dobar znak“ to opravdavaju
tvrdnjom da bi zajednički stav Saudije i Turske mogao riješiti brojne konflikte
koji su u posljednje vrijeme eskalirali širom muslimanskog svijeta.
Posebno se puno očekuje od moguće promjene stava prema
političkim snagama, organizacijma i pojedincima koji se povezuju sa
Muslimanskom braćom, a s kojima je Saudijska Arabija doskora bila u otvorenom
sukobu, proglašavajući ih terorističkom organizacijom.
Najkrupnije promjene
Ustvari, od smrti rahmetli kralja Abdullaha, primijećeni su
brojni „otopljavajući“ potezi nove postave saudijskog dvora prema Muslimanskoj
braći, a onda i drugim otvorenim pitanjima u regionu. Tako su mediji bliski
zabranjenoj egipatkoj Stranci slobode i pravde saopštili da je generalni
sekretar Unije muslimanskih učenjaka Ali Muhjidin el-Kardagi, kojom predsjedava
šejh Jusuf el-Kardavi, a koju su Emirati proglasili terorističkom
organizacijom, pozvan na nedavnu konferenciju o borbi protiv terorizma u Meki.
Ali, kako je došlo do ove nagle promjene u vanjskoj politici
zvaničnog Rijada? Oni bolje upućeni u dešavanja u ovoj arapskoj metropoli tvrde
da promjena ima veze ne samo sa novim pristupom u vanjskoj politici na kojem će
novi kralj insisitirati, nego i sa personalnim promjenama unutar vladajuće
porodice Sauda i previranjima na njihovom dvoru.
I uistinu, ne možemo ne primijetiti da je novi kralj Salman
i prije nego je kralj Abdullah ukopan, u svega nekoliko sati, izvršio neke od
najkrupnijih promjena na ključnim pozicijama u Kraljevini i dvoru u novijoj
političkoj historiji.
Prije svega, imenovao je Muhameda bin Najefa „prijestolonasljednikom
prijestolonasljednika“ tj. trećim u redu za tron, što je jako bitno iz više
razloga. Prije svega, ovim je, ne bude li većih previranja i ozbiljnijih sukoba
unutar porodice, određeno ko će biti novi kralj Saudije iz druge generacije.
Svi dosadašnji kraljevi nakon osnivača treće Kraljevine
Abdulaziza bili su njegovi sinovi, tj. braća ili polubraća. Dugo se spekulisalo
oko toga čiji sin i iz čijeg klana će nastaviti kraljevsku lozu. To je ujedno i
jedno od najosjetljivijih pitanja i „izvor nervoze“ u saudijskoj, kako
unutrašnjoj, tako i vanjskoj politici, jer se vlast prvi put spušta „koljeno
niže“.
Nije tajna da su se mnogi drugi sinovi moćnih klanova, pa i
bivših kraljeva, vidjeli na toj poziciji, a svi su znali da je kralj Abdullah
htio da to mjesto pripadne njegovom sinu Mutaibu bin Abdullah bin Abdulaziz al
Saudu - bivšem komandantu Nacionalne garde i kasnije Ministarstva Nacionalne
garde, koja je bila politička baza njegovog oca, a koji je sada značajno
udaljen. Kralj je jedino ostavio Muqrina bin Abdulaziza za svog
prijestolonasljednika, ali bolje upućeni tvrde da on neće opstruirati proces
prenosa vlasti na novu generaciju Sauda.
Najznačajnija kadrovska promjena
Možda je, ipak, najznačajnija kadrovska promjena u satima i
danima nakon smrti kralja Abdullaha, koja je uzrokovala ove promjene u
saudijskoj vanjskoj politici čiji smo svjedoci ovih dana, bila potiskivanje
porodice Al-Tuwaijri iz političkog života dvora.
Dugo vremena saudijskim dvorom je dominirao klan
Al-Sudairija, koji su dolaskom kralja Abdullaha ozbiljno potisnuti ustranu, a
sada su se dolaskom Salmana, i samog iz klana Al-Sudairi, na prijesto ponovo
vratili na ključne pozicije.
Kako bi dodatno osigurao poziciju druge generacije
Al-Sudairija u mogućem klanovskom sukobu, kralj Salman je svog 35-godišnjeg
sina Muhameda postavio na čelo moćnog Ministarstva odbrane. Ali, druga pozicija
koju mu je dao, a koja nije dobila toliko pažnje u medijima je još bitnija.
Naime, on je imenovan generalnim sekretarom Kraljevskog dvora (Ed-Diwan
el-Meleki). To je pozicija koju je obnašao Halid et-Tuvejdžiri, oličenje
„neokonzervativnog krila saudijske vanjske politike“. Halid je tu poziciju
preuzeo od njegovog oca Abdulaziza et-Tuvjedžirija, koji je pod pritiscima
konzervativaca tu poziciju morao napustiti 2002.
Njegov otac je poznati nasirist (sljedbenik ideja
panarapskog lidera Džemala Abdulnasera) i zagriženi arapski nacionalist koji je
oko tadašnjeg kralja okupio krug arapskih nacionalista, liberala i sve one koji
su pokazivali otvoreno neprijateljstvo prema selefijskim konzervativcima, ali i
drugim zagovornicima ideja tzv. političkog islama. Ovaj krug liberalnih
arapskih intelektualaca je bio kreator brojnih reformi koje je kralj Abdullah,
za vrijeme sovje vladavine, pokušavao
„progurati“ ali su u svojoj vanjskoj politici kao glavnu opasnost ne samo
Saudiji nego i drugim arapskim državama vidjeli ideje tzv „političkog islama“,
čija su personifikacjia bila Muslimanska braća, pa samim time i turska
AKP-partija kojoj se pripisuju islamistički korijeni. Njiihovi kritičari tvrde
da je njihovo razračunavanje sa „umjerenim islamističkim političkim opcijama“
otvorilo prostor usponu radikalnih i militantnih skupina poput tzv. Islamske
države.
Hoće li biti dovoljno?
Halid et-Tuvejdžiri i princ Bandar bin Sultan, nekadašnji
ambasador u Washingtonu blizak porodici Bush i tamošnjim neokonzervativnim
krugovima, su u posljednjim godinama etiketirani kao glavni kreatori saudijske
vanjske politike.
Oni se, uz podršku još jednog arapskog wannabe
neokonzervativca, princa Mohammeda bin Zayeda bin Sultana Al Nahyana,
prijestolonasljendika Abu Dhabija i prijatelja srbijanskog premijera Aleksandra
Vučića preko kojeg planira velika ulaganja u Srbiji, smatraju kreatorima nekih
od najkontroverznijih poteza saudijske vanjske politike u zadnjih nekoliko
godina - od abortiranja egipatske revolucije i svrgavanja predsjednika Mursija,
slamanja i proglašavanja teroristima svih ogranaka Muslimanske braće i svih
pojedinaca koji ih podržavaju širom svijeta, preko vojne intervencije u
Bahreinu pa do stvaranja frakcija u sirijskoj opoziciji kako bi se oslabile
islamističke snage bliske Muslimanskoj braći, Turskoj ili Kataru i formirale
njima lojalne frakcije poput Al-Džebhe al-Islamiyye (što će kasnije dovesti do
slabljenja Slobodne Sirijske Vojske i jačanja tzv. Islamske države).
Novi pristup saudijskog dvora je jasan znak da ovaj krug
više ne upravlja procesima u arapskom svijetu i da će kralj Salman odustati od
njihovih „neokonzervativnih“ metoda koji mnogi krive za haos koji je nakon
izbijanja tzv. Arapskog proljeća zadesio brojne arapske države. Dolazak
Erdogana u Rijad i brojni drugi potezi kralja Salmana svjedoče da postoji dobra
volja da se nagomilanim problemima počne pristupati na drugačiji način i sa
drugim akterima. Pitanje je samo hoće li to biti dovoljno?
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
