Xinjang- muslimanski Tibet
Piše: Muhamed Jusić
Nikada olimpijska vatra na svome putu po svijetu nije izazvala toliko kontraverzi kao što je to bio slučaj ove godine. Ovogodišnja olimpijska baklja je na svome proputovanju do Pekinga, umjesto da osvijetli duh nacija kroz koje je prolazila porukama mira i natjecanja u sportskom duhu, palila čitavim svojim putem požare nezadovoljstva i bijesa prema komunističkoj diktaturi u Kini. Konkretan povod za bijes brojnih demonstranata koji su činili sve da zaustave baklju na njenom putu kroz skoro sve veće metropole svijeta, bila je kineska politika prema okupiranom Tibetu i solidarnost koju su građani globalnog sela bili spremni pokazati sa onim Tibetancima koji još uvijek žive u toj okupiranoj pokrajini. Demonstranti svih vjera, životnih filozofija i nacija su pokrenuli čitav jedan globalni pokret koji je uspio skrenuti svjetsku pažnju na njihove zahtjeve i napraviti takav pritisak na kinesku vladajuću oligarhiju kakav nisu u stanju, ili ne smiju, izvršiti ni SAD-e, ni EU. Čak su se pod pritiskom javnosti morali oglasiti i brojni svjetski politički moćnici, dok su neki čak najavili kako u znak protesta protiv konstantnog kršenja ljudskih prava u Tibetu neće prisustvovati ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Pekingu. Kineski zvaničnici su takvu odluku osudili nazvavši je nedopustivom politizacijom sporta i plemenite ideje Olimpijskih igara. Dok nisu imali načina da spriječe organizovanje demonstracija širom svijeta, Kinezi su u krvi ugušili proteste iz solidarnosti koje su u isto vrijeme organizovani na samom Tibetu. Medijima nije bio dopušten pristup gradovima Tibeta i sve što se moglo vidjeti bili su snimci koje su prokrijumčarili tibetanski demonstranti, a na kojima se vidi brutalno korištenje sile i odvođenje demonstranata na kamionima na nepoznate lokacije. Iako će globalna kampanja podrške Tibentancima imati malo koristi za one koji su prisiljeni svakodnevno trpjeti komunističku diktaturu u svojoj zemlji, ona je postigla svoj cilj. Skrenula je svjetsku pažnju na tešku situaciju koja vlada u ovoj zemlji. Prisilila je vladu u Pekingu da shvati da, ako želi biti prihvaćen dio globalnog društva, mora poštovati univerzalne norme koje u njemu vladaju i da se ne može ponašati van svih kriterija poštivanja ljudskih prava i sloboda. Tek nakon dosad rijetko viđenog internacionalnog revolta te iste vlasti su najavile da su spremne pregovarati sa Dalai Lamom- duhovnim vođom Tibetanaca čime su po prvi put indirektno priznale da na Tibetu postoji problem, što je doskora bilo nezamislivo.E sada, ne želeći na bilo kakav način umanjiti patnju kroz koji prolaze stanovnici Tibeta, kako oni u matici, tako i milioni onih u prinudnom egzilu koji danas žive od susjedne Indije do daleke Amerike, ne možemo a da ne primijetimo kako jedna druga kineska pokrajina koja se nalazi vjerovatno i u težoj poziciji nikada nije dobila toliku svjetsku pažnju niti je svijet ikada, niti bi u ovakvim okolnostima čini se ikada mogao, pokazati sličan stepen solidarnosti. Radi se, naravno, o muslimanskoj pokrajini Ujguristanu ili Istočnom Turkistanu kojeg zvanične kineske vlasti danas zovu Xinjang ili Sinkyang.
Xinjang- muslimanski Tibet
Kineske vlasti nikada nisu iznijele podatak o broju muslimana u Kini. Sa sigurnošću se zna da su 1963. muslimani činili desetinu ukupnog stanovništva tadašnje Kine ili nekih 47 i po miliona. Međutim, prema zvaničnom popisu iz 1953. broj muslimana je iznosio samo deset miliona. U statističkim godišnjacima, poslije 1963. godine, broj muslimana je varirao između 10 i 20 miliona. Nasuprot ovim zvaničnim podacima muslimanski izvori govore o brojki od 100 do 150 miliona muslimana u Kini koji su izloženi konstantnim pritiscima komunističkih ideologa i sputavanju osnovnih vjerskih i ljudskih sloboda. Najveća muslimanska etnička grupa su kineski Huji (kineski muslimani) koji čine preko pola muslimanske populacije, ali su rasuti širom zemlje. Međutim, najbrojnija muslimanska zajednica na jednom prostoru živi na sjeverozapadu Narodne Republike u teritorijalno najprostranijoj kineskoj pokrajini (640,000 kvadratnih kilometara) Xinjang koju lokalni muslimani nazivaju Ujguristan. Radi se o muslimanima turskog etničkog porijekla koji sebe nazivaju Ujgurima.
Prema izvještajima Društva za ugrožene narode (Society for Threatened Peoples) preko 700 politički motivisanih smrtnih kazni je izrečeno i izvršeno među pripadnicima Ujgur naroda od polovine devedesetih. U isto vrijeme samo jedna smrtna kazna je s identičnim opravdanjem izvršena na Tibetu. Prema pisanju iste organizacije, brojne džamije i škole Kura`na se zatvaraju bez ikakvog opravdanja. Zabranjeno je u opticaj puštati vjersku i kulturološki osjetljivu literaturu, kao i javno obilježavanje vjerskih praznika. Imami su obavezni pohađati kurseve za preškolovavanje koje organizuje Komunistička partija Kine, a čak i rad Kineske islamske organizacije koju je osnovala Komunistička partija kako bi imala potpuni uvid u vjerski život muslimana i kako bi ih na taj način kontrolisala, pod konstantnim je pritiskom vlasti. Kako bi osigurali svoju apsolutnu kontrolu nad ovom većinski muslimanskom pokrajinom i kako bi osujetili bilo kakve eventualne pokušaje secesije ili zahtjeva za autonomijom komunističke vlasti su, isto kao i na Tibetu, pokrenule kampanju naseljavanja Kineza- nemuslimana. Prema autorima priloga u Atlasu islamskog svijeta (ILMIJA 2004) godine 1949. Ujguri su brojali 93% regionalnog stanovnioštva, dok je Kineza bilo 6-7% . Do 1997. godine, prema oficijelnim statistikama, od ukupnog broja stanovnika (17 miliona), 47% čine Ujguri, a 42% Kinezi.Komunistički režim iz Pekinga u strahu da ne izgubi dominaciju nad ovom naftom i plinom najbogatijom pokrajinom u Kini već desetljećima krši sve međunarodne konvencije o ljudskim pravima i slobodama, čak i na daleko brutalniji način nego što to čini na Tibetu ali, za razliku od te budističke pokrajine, svjetska javnost jako malo zna o tome.
Razloga može biti više od toga da Ujguri muslimani nisu dovoljno dobro organizovani, za razliku od Tibetanaca, pa do toga da nemaju jednu karizmatičnu ličnost kao što je to slučaj sa duhovnim vođom Tibetanaca- Dalai Lamom. Međutim, teško je povjerovati da su za apsolutnu medijsku blokadu pod kojom se nalaze Ujguri muslimani, pored njihovih progonitelja, krivi jedino oni, jer nisu našli načina da skrenu pažnju na svoje probleme. Međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava godinama upozoravaju na tešku situaciju u kojoj se ta populacija nalazi i onaj ko želi da sazna šta se tamo dešava to može učiniti. Ali za razliku od Tibeta, ovo žarište nije uspjelo zaokupiti pažnju svjetske javnosti ni pred nadolazeću Olimpijadu.
Želimo vjerovati da to nema veze sa njihovom vjerskom pripadnošću i činjenicom da su muslimani koji žive u vremenu kada se nije popularno suosjećati sa muslimanima, jer se lahko može biti svrstano među one „koji podržavaju terorizam“. A kineske vlasti nakon 11. septembra čine upravo to, koristeći svaku priliku da svoje ugnjetavanje muslimana u svjetskoj javnosti predstave kao još jednu uspješnu akciju u borbi protiv terorizma.
http://www.preporod.com/nije-popularno-solidarisati-se-sa-muslimanima.html
