O pokušaju napada na saudijskog princa Muhameda bin Najifa pisaos am za prošli broj Starta. Iako je ovaj napad po mnogo čemu bitan, jer je između ostalog napadač samoubica iz El-Kaide eksploziv nosio implantiran u sebi što čitav antiterorističku borbu mora podići na jedan novi nivo, on nije dobio previše prostora u svjetskim medijima.
Princ preživio napad samoubice s implantiranim eksplozivomPiše: Muhamed Jusić- Start
Samo nekoliko dana prije osme godišnjice od napada El-Kaide na SAD ova organizacija je, u granicama Harema (svetog područja oko Meke) u gradu Džidi izvela neuspješan pokušaj atentata na pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Saudijske Arabije, čime su njeni operativci pokazali da su još uvijek sposobni ne samo nastaviti sa svojim ubilačkim pohodom, nego i čitav fenomen terorističke borbe dići na jedan novi nivo.
Oštrica koplja
Za pokušaj napada na princa Muhameda bin Najifa, pomoćnika i sina ministra unutrašnjih poslova, doznalo se iz saudijskih medija, nakon što ga je u bolnici posjetio kralj Abdullah bin Abdulaziz. Iz kratkog razgovora emitovanog preko saudijskih satelitskih nacionalnih kanala, moglo se razumjeti kako je Najif preživio napad bombaša-samoubice i to u vlastitoj rezidenciji u Džidi. Danima nakon toga, nije bilo nikakvih saopštenja ministarstva ili bilo kakvih državnih institucija iz kojih bi se moglo doznati više detalja o samom napadu. Ništa o tome ko je mogao biti napadač, niti kako je uspio doći u prinčevu kuću. Međutim, već tada je svima bilo jasno da je riječ o pripadnicima El-Kaide, jer je napad imao obilježja njihove taktike, a odabir žrtve je to samo potvrđivao.
Princ Muhamed bin Najif je pomoćnik ministra zadužen upravo za borbu protiv terorizma, čitaj El-Kaide, i bio je vrh koplja u otvorenoj borbi Kraljevine sa komplikovanom mrežom članova, simpatizera i logističara El-Kaide. On je u posljednjih deset godina koliko je obnašao tu funkciju, ostvario zapažene rezultate, iako se sa njegovom taktikom borbe nisu svi uvijek slagali. Iako je u SAD-u prošao brojne specijalizacije u programima za borbu i prevenciju terorizma, on je u Kraljevini razvio vlastiti pristup koji se kretao od nemilosrdnog razbijanja El-Kaidinih ćelija kroz masovna hapšenja do infiltriranja u njene redove, pa sve do svjetski poznatog programa rehabilitacije i savjetovanja osuđenih terorista i onih koji su uvučeni u njihovu mrežu. Princ je lično nadgledao čitav program, kroz koji je do sada prošlo na stotine simpatizera i članova El-Kaide i njima srodnih organizacija. Zato su mnogi odmah nakon napada bili sigurni da se radi o El-Kaidi koja je na ovaj način htjela slomiti taj „vrh koplja“ saudijske porodice u borbi protiv nove generacije militantnih islamista.
Nekoliko dana kasnije te sumnje će se i potvrditi nakon što ogranak „El-Kaide na Arapskom poluotoku“ izda saopštenje u kojem preuzima odgovornost za neuspješan pokušaj atentata. Međutim, ono što se moglo pročitati u tom saopštenju iznenadit će mnoge i upoznati lokalnu i svjetsku javnost sa do sada neviđenom taktikom El-Kaidinih boraca. To saopštenje će otvoriti čitav niz novih pitanja zbog kojih vjerovatno nismo ranije imali zvanično saopštenje saudijske vlade.
Lažni pokajnik
Naime, u El-Kaidinom saopštenju se napadač kojeg nazivaju „junakom šehidom“ imenuje kao dvadesettrogodišnji Abdullah Hasan Tali Asirij, Saudijac koji je u svoju samoubilačku misiju krenuo iz Jemena. Također, autori saopštenja tvrde kako se on lažno predstavio kao jedan od pokajnika El-Kaide, koji je od jemenskih i saudijskih vlasti zatražio da se preda saudijskim vlastima, ali pod uslovom da se preda lično emiru Bin Najifu. To nije neuobičajena praksa s obzirom da je to dosad bila jedna od najuspješnijih taktika princa u borbi protiv El-Kaidinih terorista, gdje im je uvijek ostavljana mogućnost da iskoriste kraljevsku amnestiju, ako se dobrovoljno predaju i uključe u program rehabilitacije i savjetovanja. Na ovaj način El-Kaida je htjela zadati udarac tom programu i poljuljati povjerenje javnosti, ali i vladajućih struktura u njegovu djelotvornost. El-Kaidi više odgovara brutalnost i primjena sirove sile, jer ona ne ostavlja prostora zavedenim mladićima osim da se bore, žrtvuju kao samoubice ili da svakako budu uhvaćeni i osuđeni na smrt ili dugoročni zatvor. A nasilje, pogotovo u društvima kakvo je saudijsko, gdje je još uvijek u podsvijesti živa institucija krvne osvete, rađa samo novo nasilje, što El-Kaidu drži u životu.
Ono što je posebno zabrinulo eksperte za sigurnost i antiterorističku borbu u saopštenju El-Kaide, a o čemu Saudijci nisu htjeli prije toga progovoriti javno, jeste tvrdnja da je eksploziv kojim je napadač htio raznijeti princa i sebe bio usađen (implantiran) negdje u njegovim unutrašnjim organima. Niko još nije saopštio detalje o tome kako je nešto takvo izvodljivo naročito ako se zna da je napadač taj eksploziv, ali i mehanizam za aktiviranje (za koji se spekuliše da je morao biti povezan sa mobitelom), morao nositi od 24 do 48 sati koliko je trajalo njegovo putovanje. Sa ovako brutalnom taktikom još se niko nikada nije susreo i zasigurno će se još neko vrijeme o njoj raspravljati i ona će bez sumnje antiterorističku borbu morati podići na jedan sasvim novi nivo, ali i mjere sigurnosti na aerodromima i drugim kritičnim mjestima. To objašnjava i činjenicu kako je napadač uspio proći provjere na dva aerodroma kroz koja je prošao u Džidi i Nedžranu.
Pomaknuta granica brutalnosti
Nakon El-Kaidinog saopštenja u javnosti su se pojavili rijetki novinari i eksperti za terorizam bliski princu Bin Najifu , koji su počeli iznositi više detalja o samom napadu. Rekli su kako su posjetili mjesto napada i kako je keramet- čudo Božije da je princ preživio s obzirom da je napadač sjedio na stolici pored njega. Kažu da se krv i dijelovi tijela mogu naći posvuda, a da je jedan od ekstremiteta napadača u pločama na plafonu načinio ogromnu rupu. Rekli su i to kako je svima bilo sumnjivo to što je napadač čak i u prisustvu emira odbijao čitavo vrijeme da bilo šta pojede ili popije.
Za vladajućim strukturama bliske eksperte koji su gostovali na arapskom satelitskom kanalu El-Arabija to je jasna poruka na čijoj je strani Bog u ovom sukobu, jer u protivnom ne bi princa sačuvao od sigurne smrti.
Daleko od ovih spin-masterskih medijskih trikova onih koji se princu pokušavaju dodvoriti, ozbiljni krugovi u Kraljevini, ali i svijetu, na ovaj napad gledaju sa velikom dozom ozbiljnosti i zabrinutosti. Ne samo zato što je osam godina nakon napada od 11. septembra El-Kaida i dalje sposobna da izvodi napade visokog profila, nego i zbog toga što i dalje pokazuje sposobnost da pomjera granice vlastite brutalnosti pokazujući nezamislivu spremnost svojih sljedbenika da se žrtvuju.
Kraljevsku porodicu je naročito zabrinulo to što je ovo prvi put da El-Kaida otišla tako daleko u pokušaju napada na nekog od članova porodice Sauda. Za njih je to znak da bi slični napadi mogli postati jedan od novih ciljeva te organizacije. Do sada su oni bili van dometa El-Kaide i ovo je prvi put da su El-Kadini ratnici „digli ruku“ na njih.
Skoro sedmicu dana nakon napada objavljene su i zvanične slike i saopštenje Ministarstva unutrašnjih poslova. Onda je uslijedilo i saopštenje u kojem se navodi vjerovatno kako bi se umanjio značaj čitavog napada, kako je ustvari El-Kaida već dva puta, prvi put još 2004. planirala napad na princa Muhameda, ali da ti pokušaji nisu bili uspješni, odnosno da su na vrijeme osujećeni. Jednom su čak, kaže se u saopštenju, pokušali oboriti avion projektilom zemlja-zrak dok je on bio u radnoj posjeti jednoj od susjednih zemalja.
U Jemenu bjesni rat
Posebno je za sve vlade u regionu i svijetu, a ne samo za vladajuću porodicu u Saudiji, zabrinjavajuće stanje u Jemenu odakle je atentator i došao, a gdje se još uvijek nalazi njegov brat Ibrahim kao i značajan broj od 85 lica kojima je vlada u Rijadu nedavno ponudila priliku za amnestiju ukoliko se predaju i vrate u domovinu. Jemen se, prema mišljenju velikog broja analitičara, nalazi na rubu sveopćeg građanskog rata. Rat tamo bjesni ovih dana daleko od očiju nezainteresovane svjetske javnosti. Već nekoliko sedmica se vode teške borbe između vladinih snaga i šiitskih, tačnije zejdijskih, pobunjenika koji se nazivaju Husijjun i koji zahtijevaju veća prava i slobode za svoju pokrajinu. Nezadovoljstvo na jugu Jemena, gdje je građanski rat prije nekoliko godina jedva zaustavljen, sve je veće, pa nikoga ne bi iznenadila nova eskalacija nemira. Doda li se tome očajna ekonomska situacija sa rekordno visokom stopom nezaposlenih i nepismenih, postaje očito zašto se Jemen pretvorio u utočište za El-Kaidu. U januaru 2009. obznanjeno je kako su se El-Kaida u Jemenu i Saudijskoj Arabiji ujedinile u jedinstvenu organizaciju nazvanu El-Kaida na Arapskom Poluotoku. (El-Kaida fi el-Džeziretil-Arab). Ustvari, bio je to taktički potez El-Kaide koja nije imala izbora nego svoje djelovanje izmjestiti iz Saudije gdje su im saudijske sigurnosne organizacije, baš pod vodstvom Muhameda bin Najifa, nanijele bolne udarce i skučile im prostor za djelovanje i organizovanje. Nakon ovog napada u Džidi očito je da je El-Kaida preživjela i da uvijek uspjeva iznaći neko novo trusno područje ili krizno žarište iz kojeg nastavi djelovati.
Danas dok pratim sve otvoreniji sukob između vladajuće saudijske porodice i El-Kaide sjećam se kako mi je jedan od medinskih šejhova rekao dok smo razgovarali o događajima neposredno nakon 11. septembra: „Sve je to ovdje počelo i ovdje se mora završiti“. Očito je da je to vrijeme došlo. A kako će se završiti, ostaje da se vidi.
Centar za napredne studije i Centar za civilizaciju Balkana (BALMED) Vas pozivaju da prisustvujete otvaranju međunarodne konferencije „Osmansko nasljeđe i muslimanske zajednice Balkana danas“ u petak, 16. oktobra u 18:30h u hotelu Hollywood na Ilidži.
Dear ladies and gentlemen, we would like to invite you to the opening ceremony of the international conference "The Ottoman Legacy and the Balkan Muslim Communities Today" on Friday, 16th October 2009, Hotel Hollywood in Ilidza-Sarajevo at 18.30h. 
Osam godina nakon napada na World Trade Center u New Yorku, 'borba protiv terorizma' imala je višestrukog uticaja na medije i shvatanje slobode informacije i izražavanja. Sa druge strane, mediji su takodje imali velikog uticaja na kreiranje novog javnog diskursa o terorizmu i percepciji 'drugog' u tom kontekstu.
DEBATA: MEDIJI I TERORIZAM
Kada su nakon Velike arapske pobune protiv Osmanlija (1916.) i konačne propasti islamskog Osmanskog hilafeta na području Bliskog istoka počele nicati nacionalne države po nikad razjašnjenim kriterijima, jedan narod ili nacija se u čitavom procesu nije baš najbolje snašao. Bili su to Kurdi, koji su imali svoj zaseban nacionalni identitet, jezik i kulturu, ali nisu dobili zasebnu državnu nego su se preko noći našli kao manjina u četiri nezavisne države, Turskoj Kemala Ataturka u kojoj dominira turski nacionalizam, Siriji i Iraku koje će se kasnije ustrojiti na temeljima arapskog nacionalizma, te šiitskom Iranu. Od tada pa do danas traju napori Kurda da se izbore za svoju nezavisnu domovinu i da sačuvaju svoj identitet i kulturu priklješteni između dva nacionalizma.
