Kada bismo mi iz Bosne i Hercegovine htjeli biti podli, onda bismo tužakali Hrvatsku za očito oživljavanje ustaštva i rehabilitaciju fašističkog naslijeđa.
 |
| Po brojevima onih koji su otišli na strana ratišta Bosna i Hercegovina ne odudara od evropskog prosjeka-EPA |
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović,
nakon sigurnosnog foruma NATO-a održanog u kanadskom gradu Halifaxu, dala je
intervju za Defense News, u kojem je naglasila da je Bosna i Hercegovina nestabilna
zemlja, da nije "u potpunosti politički emancipirana", te da je haman
pa najveća prijetnja za Hrvatsku. Tom prilikom rekla je i kako se "islam
koji smo poznavali u Bosni i Hercegovini mijenja, postaje radikaliziraniji,
posebno u seoskim područjima, mijenja se način života, čak i izgled ljudi u
smislu načina oblačenja i ponašanja i mnogo rigidnije interpretacije
vrijednosti islama".
Iako u predsjednicinim izjavama ima i realnih opasnosti,
kojih svi trebamo biti svjesni i koje se ne trebaju ignorirati, njeno
preuveličavanje navodne islamske opasnosti dokaz je da se ne radi o iskrenoj
namjeri da se Bosni pomogne. Takve optužbe u vrijeme kad Evropom i svijetom
vladaju islamofobija i iracionalni strah od islama i muslimana ne mogu nikako
biti doživljene kao dobronamjerne. To je providan pokušaj da se oslabi
bošnjačka politička pozicija.
Ustvari, to je sada već dio ustaljene patronizirajuće
politike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, gdje se stvari pokazuju gorima
nego što jesu, ne bi li svjetski moćnici baš njima dali neku vrstu mandata da
"zavedu red u Bosni". Za sada ta politika ne samo da ne prolazi u
Bosni i u njenim političkim faktorima nego ni u ozbiljnim međunarodnim
krugovima, koji su tu strategiju davno prozreli. Nadati se da će to tako i
ostati sa svim promjenama na političkoj sceni Evrope koje su u toku.
Žmurenje na RS i Dodika
Takav pristup hrvatske politike, koliko god se prikazivao
kao dobronamjeran prema Bosni i Hercegovini i njenim narodima, to nije i samo
može dodatno doprinijeti destabilizaciji Bosne i Hercegovine, pa i regiona. Na
taj način Hrvatska ne samo da neće biti faktor stabilnosti na Balkanu nego će
Beograd ponovo postati regionalna adresa za rješavanje problema. Čini se da se
upravo toga plaši zvanični Zagreb. Nije tajna da to nije u interesu ni
političkog Sarajeva, pa je pravo pitanje zašto onda ova ofanziva na Bosnu i
Hercegovinu, a posebno bošnjački politički faktor u njoj.
Ovo što posljednjih sedmica imamo na sceni neće doprinijeti
ni relaksaciji političke klime u Bosni i Hercegovini, pa tako ni isposlovati
neke ustupke za konstitutivne bosanske Hrvate u mogućim izmjenama Ustava i
Izbornog zakona, ako je to stvarni cilj. Znamo da je sada predsjednica
Grabar-Kitarović dobila svoju desnu vladu i da moraju dokazati svoje hrvatstvo,
ali što baš odmah na Bosni? Što ne malo na Mađarskoj i MOL-u, na Aleksandru
Vučiću i Srbiji?
Kada je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu
protiv pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske iz Orašja za ratni
zločin počinjen nad tamošnjim Srbima, u optužnici koju je potpisala tužiteljica
Hrvatica (ne da je to nama bitno, ali nekima očito jest), na osnovu prijave
Ministarstva unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska, koju su pomogli
sastaviti članovi Centra za istraživanje ratnih zločina iz Banje Luke, čitava
Hrvatska digla se da prijeti Sarajevu i bivšim pripadnicima Armije Bosne i
Hercegovine.
Nastranu što je nezamislivo da jedna ozbiljna država na tako
brutalan način vrši pritisak na rad tužiteljstva druge države, i to u slučaju
ratnih zločina - ostaje itekako sumnjivo to kako su hrvatski mediji i
političari koji su se tada javno oglasili činili sve da ne optuže strukture
RS-a, valjda zbog jaranskih odnosa Milorada Dodika i predstavnika njihove
sestrinske stranke Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. Čini se
da su u Zagrebu procijenili da im je najlakše snagu pokazivati na Bosni i
tamošnjim Bošnjacima.
Uloga regionalnog šerifa
Ne trebamo zaboraviti ni to kako su prije ulaska Hrvatske u
Evropsku uniju mnogi ozbiljni politički centri moći, a ne samo Sarajevo,
tvrdili da će se desiti upravo ovo, odnosno da Hrvatska nije dovoljno zrela te
da će svoju poziciju u EU-u koristiti kako bi ucjenjivala susjede, što neće
pomoći proces EU-integracija, nego ga samo usporiti. Javna je tajna da je
Zagreb obećao da to neće činiti, ali im se, izgleda, sad čini da, u trenutku
kada su stege Brisela popustile, mogu početi glumiti nekog regionalnog šerifa.
Nakon izjave predsjednice Grabar-Kitarović o strahu od
"islama koji se mijenja" uslijedio je tekst u zagrebačkom Večernjem
listu, u kojem se autor poziva na navodni izvještaj Državne agencije za istrage
i zaštitu, nazvan "Žarište vehabijsko-selefijskog prisustva u Bosni i
Hercegovini" . Ustvari, bio je to pokušaj da se potkrijepe tvrdnje
predsjednice i da se ode korak dalje, čak i da se tradicionalna vjerska
zajednica muslimana optuži za podršku tim destruktivnim elementima iako svi
relevantni autori i eksperti, pa čak i međunarodne diplomate, svjedoče da je
upravo uloga Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini bila i ostala ključna u
prevenciji nasilnog ekstremizma
Kada je ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan
Mektić javno porekao da takav izvještaj postoji, predsjednica Grabar-Kitarović
nije odustala od svojih tvrdnji, nego je dodala kako se "iz takozvane
Islamske države u Bosnu i Hercegovinu vraćaju tisuće boraca te da moramo
pogledati istini u oči".
Brojevi bez pokrića
Otkud gospođi predsjednici taj podatak o hiljadama boraca
nećemo doznati, ali je on dovoljan dokaz da se radi o preuveličavanju
opasnosti, koja jest realna i kojom se čitavo bh. društvo i država ozbiljno
bave i da konačan cilj nije stvarno suočavanje s problemom, nego njegova
politizacija i slabljenje političke pozicije bošnjačkog političkog faktora.
Sva ozbiljna istraživanja fenomena stranih boraca iz Bosne i
Hercegovine te podaci bh. sigurnosnih agencija govore da se od početka 2016.
godine sa bliskoistočnih ratišta u Bosnu vratilo 47 muškaraca, 50 ih je
poginulo, a u bosanskohercegovačkoj zajednici u Siriji i Iraku ostalo ih je još
91. Do početka godine vratilo se i osam žena, jedna je ubijena, a 52 još uvijek
su na tamošnjim ratištima. Po brojevima onih koji su otišli na strana ratišta
Bosna i Hercegovina ne odudara od evropskog prosjeka, osim što ima veći broj
žena i djece, a manji vojno sposobnih pojedinaca.
Svi oni koji poznaju sigurnosnu sliku Evrope i šta se
dešavalo u protekloj godini i više znaju da su, ako se stvari tako sagledavaju,
Belgija ili Francuska veća prijetnja Evropi zbog nasilnog ekstremizma koji se
promovira u ime islama nego, recimo, Bosna. Ali, u Evropi se pitanjem borbe
protiv terorizma i nasilnog ekstremizma ne politizira, barem ne ovako otvoreno.
To je zlo koje pogađa sve, a muslimane možda i više i zato se upravo oni i
njihove vjerske zajednice svakodnevno suprotstavljaju tom fenomenu.
Politizacija borbe protiv terorizma i radikalizacije neće riješiti ništa.
Počistite ispred svoje kuće
Osim toga, u Bosni i Hercegovini procesuirani su svi oni
koji su se vratili sa sirijskog ratišta. Za terorizam je izrečeno preko 150
godina zatvora iako većina slučajeva, da su u nekoj drugoj državi, ne bi u
sudskoj proceduri bila tako kvalificirana. Bilo je preventivnih hapšenja i
brojnih drugih aktivnosti vladinog i nevladinog sektora na polju suzbijanja
nasilnog ekstremizma.
Sada, kad bismo mi iz Bosne htjeli biti podli, onda bismo
mogli tužakati Hrvatsku za njeno očito oživljavanje ustaštva i rehabilitaciju
fašističkog naslijeđa. To što Srbi koji nisu protjerani iz Hrvatske imaju takav
nivo sloboda i prava koja imaju, što se lupaju table sa ćiriličnim natpisima,
što se podižu spomenici i služe mise fašistima, što se predsjednica slika s
fašističkom zastavom Nezavisne države Hrvatske, što se pozdravljaju na javnim
skupovima ustaškim pozdravima može biti ozbiljna prijetnja za Bosnu i Evropu.
Naročito kad uzmemo u obzir historiju, onu davnu, ali i ovu nedavnu, ispisanu u
Heliodromu i Ahmićima, Bošnjaci, ali i Bosna, sigurno imaju razloga da se
itekako osjećaju ugroženim.
Rehabilitacija ustaštva ne može se prikriti slanjem dva-tri
aviona kanadera u Izrael ili "panjkanjem" susjednih država kako bi se
na njih skrenula pažnja. Zato bi sigurno najbolje bilo da svako počne čistiti
ispred svoje kuće. A što ja, kao Balkanac, znam, ali meni je to nekako i
evropski, a ne ovo što predsjednica članice Evropske unije čini.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
