Pokušaj vojnog udara je sigurno najveći ispit za sve Turke i
prekretnica koja će imati historijski značaj ne samo za njih, nego i za svijet.
 |
| Vojska u Turskoj ako išta zna, onda je to izvoditi vojne udare [AP] |
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Prerano je za bilo kakve analize i predviđanja ishoda
pokušaja vojnog udara u Turskoj. Ali, jedan zaključak je očit - kako god ovoj
proces završio, on će naškoditi Turskoj. Ukoliko se ne desi da se Turska
destabilizira u tolikoj mjeri da dođe do unutrašnjih sukoba, poput onih u
brojnim muslimanskim zemljama, sigurno će proces demokratizacije u ovoj zemlji
biti zaustavljena.
Uspije li dio vojnog establišmeta da, kao toliko puta do
sada, pogazi volju turskog naroda, bit će to povratak turske demokratije na početnu
poziciju. Takvo abortiranje demokratije i volje naroda se neće moći saprati
nikakvim optužbama na račun autoritarizma Recepa Tayyipa Erdogana.
Ne uspiju li, pak, pučisti u svom naumu, Erdogan će sigurno
posegnuti za mjerama koje će osigurati da se ništa slično ne desi u budućnosti.
To se neće moći desiti a da se sačuvaju principi demokratskog, slobodnog i
otvorenog društva. Zato se već sada sa sigurnošću može reći da je šteta
nepopravljiva i da je ovo težak udarac za jedan od rijetkih pokušaja da se jedna
većinski muslimanska država približi standardima moderne demokratije.
Vojska je naučila na udare
Trebat će vremena da se daju odgovori na mnoga pitanja - od
toga kako se moglo nešto slično desiti u trenutku kada se činilo da je Erdogan
sve u državi stavio pod svoju kontrolu, do toga ko stoji iza svega što se
dešava.
Vojska u Turskoj ako išta zna, onda je to izvoditi vojne
udare. Nije im ovo prvi put, oni su se u tome uhodali i činjenica je da su to u
prošlosti znali uraditi tako da ne bude velikih žrtava, niti širenja anarhije.
Pitanje je da li će sada tursko društvo, koje godinama podržava politike
predsjednika Erdogana, ostati pasivno na sve što se dešava. Očekivati je ako ne
otvorenu sukobe sa sigurnosnim snagama, onda sigurno "dešavanje naroda".
Ovaj put bi se vojska mogla suočiti s vlastitim narodom na ulicama.
Ne smijemo se ni pitati šte će se desiti ako se prvi
izvještaji pokažu tačnim i ako se ispostavi da je dio vojske uz pučiste, a dio
uz izabranu vlast, ili da su druge sigurnosne agencije uz Vladu. Premijer je u
prvom svom obraćanju rekao da će se na silu odgovoriti silom. Noćas bi Turska
vrlo lahko mogla skliznuti u građanski rat. A šta bi to značilo za region i
svijet, ne treba nikome objašnjavati.
Povratak u okvire Ustava i zakona
Teško je vjerovati da, dok se čitav svijet kune u borbu
protiv terorizma, ikome može odgovarati destabiliazcija Turske. Šta to znači za
rat u Siriji i Iraku i nastavak borbe protiv oružane grupe Islamska država Irak
i Levant? Kakav val izbjeglica Evropska unija može očekivati ako Turska sklizne
u anarhiju? Kome to može odgovarati? I oni koji misle da je to u njihovom
interesu nisu svjesni da je Turska "prevelika da bi propala" i da se
to ne može desiti a da posljedice ne budu globalne.
Kažu da ono što čovjeka ne ubije da ga ojača. Ostaje nam
samo da se naedamo da će Turska iz ovoga izaći još jača i da će se stvari
vratiti u okvire Ustava i zakona, ali za sada stvari ne izgledaju dobro.
Ipak, jutro je pametnije od noći i treba sačekati da se vidi
koliko je tursko društvo uistinu zrelo. Ovo je sigurno najveći ispit za sve
Turke i prekretnica koja će imati historijski značaj ne samo za njih, nego i za
svijet.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
