 |
Tvrditi da u islamu ima nešto inherentno što podstiče na
terorizam može samo neko ko ne zna ništa o islamu [EPA]
|
Terorizam nema veze s izvornim islamskim učenjem, ali
itekako ima veze sa zloupotrebom islama i islamske tradicije zarad promocije
jedne ideologije.
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Nakon terorističkog napada u Parizu i onog u Rajlovcu, u
kojem su stradali pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, ponovo se
aktueliziralo pitanje opasnosti od globanog terorizma. I, kao svaki put do sada
u sličnim slučajevima, čuli smo brojne analize, teorije zavjere i opravdanja za
stravične prizore kojim svijet sve češće svjedoči. S obzirom da se napadači u
većini slučajeva, pa tako i u ova posljednja dva, dovode u vezu s idejama
radikalno-nasilne interpretacije islama, nisu rijetki oni koji, obično namjerno
i zbog sitnih političkih i ideološkh ciljeva, islam dovode u vezu s terorizmom.
Onda to dovodi muslimane širom svijeta u poziciju da se
moraju pravdati i izvinjavati za nešto s čim nemaju nikakve veze. Naravno da to
kod njih uzrokuje frustraciju i negodovanje, jer ne mogu ni zamisliti da islam
kako ga oni žive može imati ikakve veze sa stravičnim zločinima koje neki čine
u njegovo ime.
Stalno čujemo kako terorizam nema veze s islamom. i to je
tačno. Terorizam nema veze s izvornim islamskim učenjem, ali itekako ima veze
sa zloupotrebom islama i islamske tradicije zarad promocije jedne ideologije,
koja bi islam, koji je za skoro dvije milijarde ljudi "milost Božija
poslana čovječanstvu" ("Mi te, o Muhamede, nismo poslali osim kao
milost svjetovima" - Kur'an) kidnapirao zarad političkih ciljeva male
skupine samoproglašenih spasitelja muslimana.
Ti ljudi sve što čine pravdaju pravnim rješenjima nastalim u
srednjovjekovim okolnostima življenja islama. Oni u svom tumačenju vjere nemaju
dokaze u vjerodostojnoj islamskoj tradiciji i, ako se na nešto od toga
pozivaju, onda je to izvučeno iz konteksta. Svi ajeti iz Kur'ana imaju povode
objave (esbabun- nuzul), a hadisi kontekst u kojem su izrečeni (esbabul-vurud)
i oni se ne mogu, iako je njihova poruka univerzalna, shvatati izvan konteksta
vremena u kojem su nastali. Ajeti objavljeni u kontekstu odbrane muslimana u
prvim godinama objave od nasilnih napada paganskih plemena se ne mogu
primjenjivati na društva koja se grade na principima mirnog suživota,
interakcije i tolerancije, poput onog modela kojeg nam je kao uzor pokazao
Poslanik, a.s., gradeći medinsku zajednicu s pripadnicima različitih vjera.
'Novorođeni muslimani'
Evidentno je da ulema mora uraditi više kako bi raskrinkala
ta njihova tumačenja islama, kako bi razvila kontranarativ i kroz ponovno
otvaranje vrata idžtihada (procedure iznalaženja pravnih rješenja u islamskom
pravu na osnovu već postojećih propisa ili izvođenja detaljnih propisa iz općih
principa) islam i njegove nepromjenjive vrijednosti dovela u XXI vijek, umjesto
da muslimane vraća u XI ili neki drugi vijek, na čije modele uspostave države i
društva se pozivaju ekstremisti danas.
Međutim, analiza slučajeva terorističkih napada i profila
pojedinaca koji ih počine ukazuje na to da je nasilna ideologija na koju se
teroristi pozivaju u opravdavanju upotrebe nasilja tek pokriće za njihovo
odranije antisocijalno ponašanje. To su, po pravilu, delikventi, nerijetko s
kriminalnim dosijeom, ljudi koje bi se mogli okarakterizirti kao otuđene u
svakom smislu te riječi.
Posebno je interesantno kako ti ljudi, naročito u evropskom
kontekstu, skoro nikada ne dolaze iz tradicionalnih muslimanskih porodica u
kojima se živjela vjera. U Bosni i Hercegovini i okruženju su to obično
"novorođeni muslimani", odnosno oni koji su "došli tobe",
nakon što su odrasli daleko od vjere, dok je većina napadača u evropskim
društvima druga ili treća generacija useljenika koji dolaze iz asimiliranih
porodica. Značajan broj među tim pojedincima čine i konvertiti.
Među napadačima smo doznali da ima i onih koji jedva da
znaju išta o islamu i koji ni po kojem kriteriju ne samo da nisu bili
"radikalni", nego s vjerom skoro da nisu imali nikakog kontakta. Za
njih je opravdanje upotrebe nasilja zarad višeg cilja kojeg je nekada nudila
Al-Kaida, a danas grupa Islamska država Irak i Levant, poslužilo samo kao
sredstvo da iskažu svoje frustracije ličnim i društvenim životom i onim što su
smatrali nepravdama koje su ih okrenule protiv njihovih porodica, zajednica,
društava i država.
To ne znači da ideolozi koji su razvili tu ideologiju nisu
itekako upućeni u teološke argumente, geostrateške odnose i to ne treba
podcijeniti, ali izvršioci na terenu, koji se u tu mrežu ulove, obično i ne
razumiju posljedice svojih postupaka i to često čine iz vlastitih ličnih
frustracija i neostvarenosti. Na takve ideolozi i podstrekači (gate-keepersi)
obično i računaju. Na svakom društvu je da smanji broj ranjivih i da kod njih,
pogotovo mladih, izgradi "društvenu otpornost", kako ne bi podlijegali
indoktrinaciji, te da iskorijeni uzroke koji vode radikalizaciji.
Dva paralelna kolosijeka
Drugim riječima, moramo se pozabaviti ideologijom kojom
mladi ljudi opravdavaju nasilje, kao i drugim razlozima koji ih
"guraju" ili "vuku" ka takvom ponašanju i koji ne trebaju
biti zanemareni. Otuđenost, nezaposlenost, dominacija moći na globalnoj
političkoj sceni nisu opravdanje za terorizam, ali jesu uzroci bez čijeg se
rješavanja neće riješiti ni problem terorizma.
Najlakše je svu krivnju svaliti na islam i time zanemariti
sve one druge razloge koji mlade ljude guraju u okrilje radikalnih ideologija.
Na taj način se amnestiraju i svi oni koji su na lokalnom i globalnim nivou
stvorili uslove u kojima terorizam buja i stalno i iznova nalazi nove regrute.
Tvrditi da u islamu ima nešto inherentno što podstiče na
terorizam može samo neko ko ne zna ništa o islamu, njegovoj misli i historiji
ili neko ko ne zna ništa o terorizmu. Terorizam se pravda različitim
ideologijama i zloupotrebama plemenitih ideja od onih o socijalnoj pravdi,
pravima radničke klase do ideja nacionalnog oslobođenja. To je valjda svima
jasno.
Zato suočavanje s izazovom terorizma u svakom društvu, pa
tako i u našem mora, ići kroz dva paralelna kolosijeka, kroz osporavnje
ideologije i ukazivanje na njenu nastranost, ali i kroz rješavanje uzroka koji
otuđene i zapostavljene pojedince gura u pravcu priključivanja takvim
ideologijama.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
