Od turskih izbora će zavisiti ishod nekih od najtežih
pitanja s kojima se svijet danas suočava.
Izbori koji se održavaju u uzavreloj atmosferi i u svijetu
se prate s posebnom pažnjom [EPA]
|
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Kada su se u junu ove godine održavali parlamentarni izbori
u Turskoj na kojima AKP nije uspjela osigurati većinu potrebnu za samostalno
formiranje vlasti napisao sam kao je ova stranka desnog centra pod liderstvom
Recep Tayyip Erdogana uspjela svake izbore napraviti historijskim za Tursku.
Svaki izbori na kojima je ova stranka pobjeđivala bili su
veliki iskorak na unutrašnjem planu i pretvarali su se u referendum o velikim
pitanjima unutrašnjeg političkog uređenja države.
Danas, kada se sa nestrpljenjem očekuju rezultati nedjeljnih
vanrednih izbora, ishod glasanja neće u značajnoj mjeri utjecati samo na
budućnost Turske nego i na budućnost regiona, ali i EU.
Turska je već neko vrijeme postala ozbiljan politički faktor
u regionu ali su posljednja dešavanja u Siriji, Iraku, naročito nakon ruske
intervencije i eskalacije izbjegličke krize u Evropi, Tursku učinili ključnim
igračem u najaktuelnijim globalnim problemima.
Rješavanje svjetskih problema
Zato će od tih izbora ali i stabilnosti Turske zavisiti ishod
nekih od najtežih pitanja s kojima se svijet danas suočava.
Od Turske će se nakon izbora očekivati da se angažuje u
rješavanju sirijske krize, bilo kroz realizaciju svog plana o osnivanju sigurne
zone u Turskoj ili učešće u dipomatskim naporima za iznalaženje političkog
rješenja tamošnjeg konflikta.
Na čekanju je i tursko suočavanje s ISIL-om čija se opasnost
nakon nedavnih terorističkih napada u Ankari i Surucu više ne može ignorisati.
Osim toga, nekoliko evropskih zvaničnika je izjavilo da bi
se priliv izbjeglica na granicama EU mogao početi smanjivati nakon izbora kada
će početi realizacija dogovora kojeg su postigli njemačka kancelarka Angela
Merkel i predsjednik Erdogan.
Sve to je na čekanju dok se izbori ne završe. Naravno, sve
te igre u kojima je Turska ključni igrač nisu bez opasnosti i po njih same i
vrlo je upitno kako će se ti procesi odvijati ukoliko u Ankari ne bude
funkcionalne vlasti i ukoliko se politička previranja nastave.
Izbori koji se održavaju u uzavreloj atmosferi i pod
optužbama da vladajuća AKP koristi nedemokratske metode ušutkavanja opozicije i
medija koji ih podržavaju se zato i u svijetu prate s posebnom pažnjom.
Što se tiče AKP partije za njih je cilj ostao isti kao i
prošli put, odnosno ista meta isto odstojanje. Ponovo je cilj dosegnuti magičnu
cifru od 276 mjesta u Parlamentu koji broj 550 mjesta kako bi mogli samostalno
formirati vladu.
Idealno bi za AKP bilo kada bi mogli osigurati 330 mjesta
koliko im je potrebno za izmjene ustava kako bi proveli Erdoganov plan o uvođenju
predsjedničkog sistema. Sudeći po prvim istraživanjima javnog mnijenja ovo
drugo je teško ostvarivo dok neke ankete sugerišu da bi prvi cilj možda mogao
biti i dostižan.
Tako, prema pisanju agencija, istraživanje koje je od 12. do
17. oktobra provela agencija Gezici sugeriše da bi AKP mogla dobiti 41,3 posto
glasova. Ponovljeno anketiranje građana provedeno od 24-25. oktobra pokazalo je
da AKP ima podršku 43 posto birača.
Također, ispitivanje agencije Konde od 21. oktobra je pokazalo sličan trend
dajući AKP-u 40,9 posto glasova. Kako se
dan izbora približava sve veći broj agencija koje se bave istraživanjem javnog
mnijenja pokazuje trend jačanja podrške AKP-u.
Tako, ispitivanje agencije A&G provedeno 24-25. oktobra
AKP-u daje čak 47,2 posto glasova, prema 40,8 posto u junu.
"Dok svi očekuju koaliciju, naš rezultat bio je
iznenađenje. Ispitanici su kazali da žele jednostranačku vladu radi stabilnosti
i ekonomije", rekao je za Reuters predstavnik te agencije Adil Gur.
"Neće biti tijesna većina. AKP će dobiti zmeđu 285 i
290 zastupnika"- tvrdi on.
"Na drugom mjestu po toj je anketi CHP s 25,3 posto
glasova, prema 24,9 na prethodnim izborima. MHP dobiva 13,5 posto glasova,
prema 16,2 u junu, a prokurdski HDP 12,2 posto glasova, prema 13,1 posto u
junu, ali i više zastupničkih mjesta od MHP-a", rekao je Gur.
Budućnost predsjednika
Pokažu li se ove procjene tačnim značit će to da se rizik
koji je prihvatio predsjednik Turske kada nije pod svaki cijenu želio formirati
koaliciju sa drugim strankama, iako su to neki u samoj AKP zagovarali,
isplatio.
Bio je to veliki rizik i izbori u nedjelju će pokazati ne
samo ispravnost takve odluke nego će vjerovatno odrediti i političku budućnost
samog predsjednika.
Ulozi su bez sumnje veliki i to se vidi i po oštrini
kampanje koja se vodi.
Dok je ekonomija bila ključno pitanje na prošlim izborima na
ovim je, čini se, nacionalna sigurnost postala primarna briga glasača, naročito
nakon eskalacije nasilja sa terorističkom organizacijom PKK i nekim njenim
ograncima.
Strah od nestabilnosti koja bi se mogla nastaviti i u
konačnici naškoditi ekonomiji je sada nadjačala sve druge strahove što bi moglo
veliki broj glasača gurnuti ka AKP, ali i dodatno mobilisati njihovu bazu.
Osim toga, kao bitno pitanje koje će opredjeljivati turske
glasače na izborima u nedjelju je i pitanje koalicionog kapaciteta. Opozicija
je imala priliku da formira vladu i u tome nije uspjela.
Zato je jasno zašto sada među mnogim glasačima koji su na prošlim izborima bili
skeptični oko toga da se Erdoganu preko AKP-a daju još veće ovlasti ima sve
veći broj onih koji bi igrali na sigurno i vratili se pod okrilje AKP i njihove
politike stabilnosti prije svega pa i prije nekih drugih njihovih prava kakvo
je sloboda izražavanja.
U nesigurnom okruženju kakvo je tursko nije teško ljude
uvjeriti da se zarad sigurnosti odreknu drugih prava. Koliko je to dobro to je
drugo pitanje.
Zasada niko u AKP ne želi da govori o planu B i šta ako
„Erdogan ne uspije ni od druge“.
Oni su fokusirani na svoje „stogodišnje ciljeve“ čije
ispunjavanje obećavaju građanima do te velike godišnjice formiranja moderne
republike- 2023, a prema kojima bi Turska do tada trebala proizvoditi vlastiti
avion, automobil, satelit, novi aerodrom, novi kanal, pretvoriti Istanbul u
veliki finansijski centar svijeta i šta sve ne još.
Da bi sve to bilo moguće, tvrde u AKP, Turskoj je prije
svega potrebna stabilnost i sigurnost a toga nema bez funkcionalne vlasti koju
zbog slabog koalicionog kapaciteta opozicije samo oni mogu osigurati. Hoće li
to biti dobitna strategija vidjećemo samo za nekoliko sati, a do tada svijet i
region sa svojim problemima mogu samo čekati da Turci odluče.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera