 |
| Turkmeni su sklopili brojne vojne saveze u borbi protiv režima Bashara al-Asada i ISIL-a [Getty] |
Sirijski Turkmeni su etnički Turci koji govore turski jezik
što Tursku dodatno obavezuje da im pomogne i stane u njihovu zaštitu.
Piše: Muhamed Jusić (Al-Jazeera)
Svijet je sa jezom primio vijest o jučerašnjem turskom
obaranju ruskog aviona.Svi iz historije znaju da veliki svjetski ratovi počinju
zbog sitnih povoda iako su njihovi uzroci daleko veći. Zato je ovaj incident na
uzavrelom sirijskom nebu gdje se tiskaju avioni svih većih svjetskih sila
izazvao trnce ne samo kod političkih moćnika nego i malih ljudi daleko od
Sirije koji znaju da kada se veliki bore stradaju mali.
Iskreno, karta koju je turska strana predočila, a iz koje se
vidi da je ruski avion prešao preko jednog malog dijela turskog zračnog
prostora koji ulazi duboko u sirijski državni teritorij i ne predstavlja neku
ozbiljnu povredu. Međutim, činjenica da su se slične povrede turskog zračnog
prostora desile već dva puta ranije i da je Ankara tada upozorila Rusiju da
neće tolerisati slične incidente, te da je ovaj avion deset puta, barem tako
tvrdi Ankara, upozoren govori da se
ovdje više radilo o principu i demonstraciji moći dvije sile uključene u sukob
u Siriji i Iraku.
Upravo zbog toga su neke članice NATO-a, na vanrednom
sastanku Sjevernoatlanskog vijeća na nivou ambasadora, reagovale na način da su
ustvrdile da je Ankara mogla i drugačije reagovati i da nije morala baš
posezati za najoštrijim odgovorom. Na kraju su članice saveza ipak deklarativno
podržale Tursku iako nisu zalupali u ratne bubnjeve nego su situaciju pokušali
smiriti, ali je ostalo pitanje zašto je Turska tako reagovala.
Sirijski etnički Turkmeni
Jedan odgovor bi se mogao kriti i u analizi mjesta gdje se
napad desio i u involviranim stranama na terenu. Tako bi se čitav incident
mogao tumačiti kao poruka Turske Rusiji da neće tolerisati njihovo djelovanje u
području koje nastanjuju sirijski etnički Turkmeni koji se bore protiv režima
Bashara Al Asada. Prema tim izvorima avion koji je oboren je bio uključen u
operacije bombardovanja turkmenskih opozicionih snaga koje Turska podržava.
Upravo na to područje je avion i pao i pripadnici tih jedinica su preuzeli
odgovorost za ubistvo jednog od dva pilota koji su iskočili iz aviona i sada
pregovaraju sa Rusijom o vraćanju njegovog tijela.
Na video-snimku koji je postavljen na društvenim mrežama i
na kojem se navodno vidi ubijeni ruski pilot vidi se logo upravo jedne takve
turkmenske vojne formacije, Al-Liva al-Ašir fi As- Sahil (اللواء العاشر).
Turkmenske vojne formacije prije svega na brdu Turkmen (Jabal al-Turkman)
uspostavljene su 2012. godine, nakon početka građanskog rata u Siriji i od tada
ratuju protiv režima u Damasku, a kasnije su se uključile i u borbu protiv tzv.
Islamske države. Smatraju se dijelom „umjerene opozicije“ koja djeluje pod
okriljem slobodne sirijske vojske. Svjetski mediji pišu da njihove vojne
postrojbe broje oko 10.000 ljudi, koje direktno podržava Ankara.
Sirijski Turkmeni su etnički Turci koji govore turski jezik
što Tursku dodatno obavezuje da ih pomogne i stane u njihovu zaštitu. Ovaj
narod živi na području koje većinski naseljavaju Arapi i Kurdi i sa njihovim
jedinicama su sklopili brojne vojne saveze u borbi protiv režima Bashara
al-Asada i ISIL-a. Turkmeni naseljavaju i područje Iraka i Irana još od 11.
vijeka. Procjenjuje se da ih u Siriji, Iraku i Iranu ima između 1,5 i 3,5
miliona.
Dokaže li se da je ovo bio stvarni razlog incidenta biće to
potvrda opravdanosti straha od toga da će to što je Rusija odlučila da pod
krinkom borbe protiv ISIL-a i terorizma za metu uzme sve pobunjeničke skupine
koje se bore protiv terora režima Bashara Al Asada, dovesti do otvorenog sukoba
sa onima koji te frakcije podržavaju.
Ovo znači da je Turska Rusima povukla crvenu liniju ne samo
na svom nebu nego i na teritoriji Sirije u smislu ciljeva koje Moskva može
gađati. Međutim, bez jasnog dogovora oko jedinstva tzv. anti-ISIL koalicije i
jasne vizije budućnosti Sirije i toga ko su teroristi na terenu ovakvi
incidenti mogu biti sve češći.
Turska u svojoj viziji stvaranja „slobodne- zone“u Siriji, a
za što se predsjednik Erdogan zalaže već godinama, računa upravo na ove turkmenske postrojbe i
druge tzv. „umjerene pobunjeničke vojne formacije“. Ta zona bi trebala biti
utočište za izbjeglice kako ne bi prelazili u Tursku koja se jedva nosi sa
sadašnjim brojem njih (a kasnije i u Evropu)
i dati im utočište ne samo od ISIL-a nego i od avijacije predsjednika Al
Asada. Ali možda bitnije od toga, ta zona bi trebala odmaknuti ISIL od turske
granice, presjeći njegove logističke rute i, najbitnije, spriječiti da vakuum
kojim bi nastao na tom području
slamanjem ISIL ne popune kurdske postrojbe povezane za Ankaru
terorističkom PKK, ili pak prošiitske postrojbe lojalne režimu u Damasku.
Brigade Sultana Murata
Prisjetimo se kako su samo nekoliko dana ranije (21.11.2015)
turski mediji izvijestili o tome kako je turkmenska pobunjenička grupa Brigade
Sultana Murata ušla u dva mjesta, Harcele i Delha, u Siriji, koja su se
nalazila pod kontrolom grupe Islamska država Irak i Levant. Taj napad
pobunjenika na kopnu iz zraka je podržalo šest turskih i pet američkih borbenih
aviona, kao i tri bespilotne letjelice. Ova vijest nije promakla ni Rusima koji
su se izgleda brzo upetljali u sve što se dešava na terenu. U tu tursku
strategiju i viziju rješenja sirijskog konflikta je Rusija svojim napadima na
turkmenske pobunjenike dirnula i zato je cijena bila tako visoka.
Samo neozbiljni ili oni koji su prespavali časove historije
mogu na ovaj sukob između Rusije i jedne od članica NATO-a gledati bez
zabrinutosti. Nikakve garancije da se nešto slično neće ponoviti niti naznake
rješenja krize u Siriji se ne naziru. Naprotiv, situacija se samo dodatno
komplikuje. Tako čitamo da Rusija u priobalno područje Latakije u Siriji šalje
raketnu krstaricu "Moskva", na kojoj se nalaze vazdušni odbrambeni
sistemi sličan sistemu S-300.
Prema pisanju ruskih medija „krstarica će, čim uoči bilo
kakvu prijetnju letjelicama koje sudjeluju u napadima u Siriji reagirati
ispaljivanjem projektila“. Ako i ne bude eskalacije nasilja odnosi Rusije i
Turske će zasigurno dugo ostati zategnuti i to će se odraziti na brojna
globalna otvorena pitanja. Osjetiće se to zasigurno i na Balkanu, ali to je
priča za sebe. Teroristički napad u Parizu je na trenutak bio približio stavove
Zapada i Rusije koji su sada ponovo udaljeni.
Sirijski konflikt je poput rane koja je predugo ostavljena
nezbrinuta i koja nakon što se inficirala prijeti da oboli čitav organizam. I
oni koji su navodno pokušavali da ranu tretiraju to su radili sa „prljavim
rukama“ i samo su povećali zarazu. Infekcija se očito širi, a vremena da se nešto uradi je sve manje.
Neki su, pa i ozbiljni lideri poput jordanskog kralja Abdullaha i Pape Franje,
nazvali sve ovo što se dešava Trećim svjetskim ratom. Nadati se da su svjetski
moćnici naučili nešto iz historije i da će nadvladati razum i humanost a to je
nama „malima“ jedino što je izgleda ostalo. Da se nadamo i uzdamo u savjest
onih kojima ona nije jača strana.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
