Historija će zapisati da su redovi
koji su izabrali Muhameda Mursija bili duži od onih za Al-Sisija.
 |
Od početka egipatska opozicija tvrdi
kako su izbori samo farsa i pokušaj Al-Sisija da demokratskim plaštom zagrne
vojni puč [EPA]
|
Piše: Muhamed Jusić (Al jazeera)
Dobra je stvar predsjedničkih izbora u
arapskim zemljama, tamo gdje se održavaju, što nema faktora neizvjesnosti o
pobjedniku.
Ova šala se, nažalost, toliko puta do
sada pokazala tačnom. Evo i posljednji put ovih dana u Egiptu gdje traju izbori
u kojima se očekuje da Abdul Fattah al-Sisi, penzionisani feldmaršal glatko
pobijedi svog jedinog protivnika iz jedne struje egipatskih ljevičara, Hamdeena
Sabahija.
Prava opozicija
Od početka egipatska opozicija tvrdi
kako su izbori samo farsa i pokušaj Al-Sisija da demokratskim plaštom zagrne
vojni puč koji je izveo prošle godine kada je sa vlasti svrgnuo predsjednika
Muhameda Mursija. Za njih Sabahi i nije ušao u izbore kako bi pobijedio, već
kako bi dao legitimitet cijelom procesu. Prava opozicija je, prema njihovom
mišljenju, u zatvorima, egzilu ili bojkotuje izborni proces.
Al-Sisijeva zagarantovana pobjeda, ali
uz veliku izlaznost, trebala je potvrditi ono što oni koji podržavaju puč
mjesecima govore, a to je da je vojska svrgavanjem predsjednika Mursija i raspuštanjem
vlade predvođene članovima Muslimanske braće samo provela volju naroda i većine
Egipćana. Ta pobjeda i izborni rezultat trebali bi poslužiti Al-Sisiju da
pokuša Egipat izvući iz međunarodne izolacije.
Najveći zapadni donatori su nakon puča
obustavili ili smanjili nužnu pomoć egipatskoj vojsci, budžetu i ekonomiji.
Egiptu, jednom od osnivača i začetnika ideje Arapske unije, danas je zaleđen
status u toj organizaciji. Podržavaju ga samo još neke vladajuće porodice
Arapskog zaljeva, i to iz vlastitih interesa i straha da se arapsko proljeće ne
probehara i u njihovim avlijama.
I zapadnim saveznicima kojima nije baš
žao što su sa vlasti otišla Muslimanska braća treba taj izborni legitimitet
Al-Sisija kako se svojom saradnjom sa njegovim režimom i zbog podrške istom ne
bi kompromitovali pred domaćom i svjetskom javnošću i kako ne bi odustajali od
vlastitih, makar deklarativnih, etičkih principa u vanjskoj politici.
Kakogod, uslov da izbori, koji se
organizuju u vrijeme kada se predstavnicima opozicije izriču kolektivne smrtne
kazne i kada se Muslimanska braća i svi oni koji osporavaju državni udar
proglašavaju terorističkom organizacijom, budu uspješni po zamisli samog Mušira
(feldmaršal) Al-Sisija, koji vodi cijeli proces od udara do izbora, jeste da Egipćani
masovno izađu na birališta i da on dobije više glasova nego što je Mursi dobio
na prethodnim izborima. Tokom izborne kampanje Al-Sisi je pred TV-kamerama
izjavio da u danima izbora očekuje da Egipćani ne „iznevjere njega i Egipat“.
Nije trebalo dugo da oni intelektualci
u Egiptu, koji su se naživjeli pod raznim faraonima i koji imaju sluh kao niko,
navrijeme prepoznaju diktaturu i u njegovoj izjavi primijete kako je Mušir sebe
poistovijetio sa Egiptom. Ali, o tom potom.
Sve je jasno
Upravo je u broju i masovnosti nastao
problem jer je odziv na izbore već u prvom danu bio slab. Vlada je onda
nabrzinu odlučila drugi dan izbora proglasiti državnim praznikom kako bi što
veći broj ljudi izašao na izbore. Kada ni to nije dalo rezultate i kada
izlaznost nakon dva dana i nezapamćene medijske kampanje, u kojoj su i muftije
i popovi pozivali građane da izađu na izbore, pa i herezom i odmetništvom
prijetili apstinentima, nije prešla 37 posto Izborna komisija je odlučila
produžiti izbore još jedan dan.
Da ne ni bilo očito i providno i jedan
i drugi izborni štab su zbog takve odluke uputili žalbu, da im to ne odgovara.
Zašto? To je još malo kome jasno, pogotovo Al-Sisiju.
Zvanično, Al-Sisiju je žao sudija koji
prema zakonu prate izborni proces i zaposlenih u komisijama koje će ovo
odugovlačenje iscrpiti. Izborni štab Sabahija još u prvim danima je uložio
brojne proteste na regularnost izbora i kada su neki u njegovoj kampanji javno
utvrdili kako nema smisla učestvovati u izborima u kojima zaposlenici državnih
kompanija dolaze „na kolektivno glasanje“, on je na press- konferenciji rekao
da će se žaliti da izbori nisu regularno provedeni, ali da on, za veliko čudo,
ostaje u utrci do kraja.
Na kraju su obje kampanje, Sabahijeva
zbog nepravilnosti i produženja, a Al-Sisijeva zbog produženja, odlučile povući
svoje predstavnike iz izbornih komisija i komisija za brojanje glasova.
Zašto Egipćani nisu izašli masovnije
na izbore mislim da je svima jasno. Tačno je da se Muslimanska braća nisu
snašla u prvim mjesecima vlasti, pravili su greške, imali pogrešne prioritete,
nisu imali efikasne politike, bavili su se više ideologijom nego životnim
problemima građana, ali to ne znači da je većina Egipćana za to da oficir koji
je friško skinuo uniformu, poput brojnih prije njega, preuzme vlast u državi.
Milionske pristalice Muslimanske
braće, pa i oni koji su se u njih razočarali i oni iz reda omladine koja je na
svojim leđima iznijela svrgavanje Hosnija Mubaraka, očito nisu pristali
odustati od istinske demokratizacije i vlast ponovo vratiti u ruke jednog
demobilisanog vojnika. Muslimanska braća imaju historijsko prisustvo u svim
porama egipatskog društva i oni nisu jednostavno nestali. Porodice stotina onih
koji su u Mini osuđeni kolektivnim presudama na smrt su i dalje Egipćani. Zato
ovoliko ulaganje truda da se pokaže kako je narod za novog predsjednika i da je
treći dan izbora bio potreban zbog „vrućina i gužvi na nekim biračkim
mjestima“.
Bitan razlog
Historija će, kako napisa jedan
twiteraš, zapisati da su redovi koji su izabrali Mursija ipak bili duži od onih
koji će na čelo Egipta ustoličiti Al-Sisija. Ako bude drugačije, bit će to
nasilu.
Još jedan bitan razlog neizlaska
Egipćana u većem broju je i što su se ljudi „ohladili od revolucije“ i što su
svi shvatili da je svrgavanje diktatora tek jedan korak na dugom putu izgradnje
slobodnih društava i da oni koji ga zamijene nemaju brza, a često ni bilo
kakva, rješenja za njihove životne probleme. Ne zaboravimo ni to da kada ti
neko jednom zgužva glasački listić i baci ga u korpu za smeće, kao što se
desilo sa svrgavanjem predsjednika Mursija, teško je ikome ko nije mazohist
stati ponovo u duge redove kako bi opet glasao.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su
autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
