Moldavija je parafirala Sporazum o
pridruživanju s EU-om, ali za Ruse i Rumune moldavska priča nije ni izbliza
gotova.
 |
| Premijer Moldavije Iurie Leanca i predsjednik EK-a Jose Manuel Barroso [EPA] |
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Neko je davno rekao kako u svakoj šali
ima malo šale. Ljudi od najdavnijih vremena o najtežim, najosjetljivijim i
najkontroverznijim pitanjima najčešće progovaraju kroz šalu. Tako je u moru ozbiljnih
i zloslutnih analiza krize u Ukrajini osvanula i fotomontaža navodne nove
turističke reklame Ruske Federacije na kojoj su slike u snijegu prekrivene
Moskve i ruskih trupa na Krimu, na kojoj piše: „Posjetite Rusiju prije nego što
ona posjeti vas.“
I uistinu, kao toliko puta do sada,
kroz ovu šalu progovorio je strah koji vlada Istočnom Evropom od toga ko bi
mogao biti sljedeća meta Putinovog uspravljana pred Euroatlantskim savezom.
Sve češće se kao potencijalno novo
žarište krize i novo polje odmjeravanja snaga između nekadašnjih
hladnoratovskih suparnika, nakon Gruzije, Abhazije, Južne Osetije i Ukrajine, u
kojoj su tek održani predsjednički izbori, spominje Moldavija.
Teško je naći u još nestabilnoj i
rovitoj Istočnoj Evropi državu da je u težoj poziciji i sa upitnijim
suverenitetom od ove „evropske najsiromašnije zemlje“.
Pitanje Pridnjestrovlja
U ovoj bivšoj sovjetskoj republici,
koja graniči sa Rumunijom na zapadu i Ukrajinom na istoku, već se, mimo njene
volje, nalazi 1.500 do 2.500 ruskih vojnika. Istovremeno, mnogi u Rumuniji
Moldaviju smatraju dijelom rumunske teritorije i nikada se nisu pomirili sa
njenom suverenošću.
Najveći izvor nestabilnosti je
pokrajina Pridnjestrovlje, poznata kao Transdnjestarska Republika, autonomna
pokrajina koja ne priznaje centralnu vlast u Kišinjevu.
Rusi i Ukrajinci, koji u
Pridnjestrovlju čine većinu, i prije raspada SSSR-a težili su istupanju iz
Moldavije zbog bojazni da će se ona pripojiti Rumuniji.
Kada je počeo proces raspada SSSR-a
još 2. septembra 1990. ova pokrajina, smještena uz lijevu obalu Dnjestra, koja
je široka u prosjeku 15 kilometara, jednostrano je proglasila Pridnjestrovsku
Moldavsku Republiku.
Oni sa boljim pamćenjem sjetit će se
kako je u razdoblju 1991-1992, u periodu raspada SSSR-a, izbio i kratak vojni
sukob između Moldavije i pridnjestrovskih oružanih snaga, koje su bile
podupirane starom sovjetskom 14. divizijom, smještenom na području
Pridnjestrovlja. Tada moldavske snage nisu bile toliko jake da savladaju
pobunjeničke naoružane skupine i od tada Vlada u Kišinjevu nema apsolutno
nikakav utjecaj na tih 17 posto svoje teritorije na kojoj živi približno
600.000 ljudi.
Neovisnost Pridnjestrovlja do danas
nije priznala nijedna država, ni međunarodna organizacija, pa ni Rusija. Sada
bi se to moglo promijeniti.
U Pridnjestrovlju su već nekoliko puta
organizovali referendum, tražeći od Rusije da ih pripoji državnoj zajednici,
ali je Rusija navodno oklijevala kako time ne bi ostatak Moldavije gurnula u
ruke Rumuniji koja ima pretenzije na taj prostor.
Osim toga, ne treba zanemariti ni
geografsku razdvojenost Pridnjestrovlja od ostatka ruske teritorije.
Međutim, ukrajinska kriza je sve
promijenila. Naime, Pridnjestrovlje se nalazi na svega 50 kilometara od Odese,
izuzetno važne luke na Crnom moru, koju proruski separatisti u Ukrajini žele
uključiti u svoj plan pripajanja Moskvi. Ako bi se Odesa, grad koji je osnovala
ruska carica Katarina II, i istoimena oblast, kao i Krim, pripojili Rusiji,
otvorila bi se vrata teritorijalnog povezivanja Pridnjestrovlja sa „Majčicom
Rusijom“.
Drugi faktor na koji bi Putin mogao
zaigrati kako bi Moldaviju udaljio sa puta pridruživanja EU i bliže saradnje sa
NATO-om jeste grad Komrat, administrativno središte pokrajine Gagauzije, s
23.000 žitelja. Gotovo svi stanovnici ove pokrajine pripadaju etničkoj skupini
Gagauza, koja broji gotovo 160.000 članova.
Ova rusko-pravoslavna manjina turskog
porijekla upravlja pokrajinom uglavnom autonomno - samo su pravosuđe, vanjska i
sigurnosna politika pod nadležnošću moldavske države.
Antievropska propaganda
Rusija navodno preko Mihaila
Formuzala, baškana ili poglavara Gagauzije, vodi antievropsku propagandu. Ovaj
bivši major sovjetske vojske nedavno je svoje sljedbenike pozvao referendumom
na „barikade u borbi protiv Sporazuma o pridruživanju Uniji“.
Njegovi argumenti su da bi on
poremetio ekonomsku ravnotežu i ugrozio autonomiju Gagauzije. Nikoga nije
iznenadilo da se 98,5 posto od 70.000 Gagauza koji su izašli na referendum,
izjasnilo protiv trgovinskog povezivanja s EU-om i za ulazak u Putinovu Uniju
slobodne trgovine, pisao je tada njemački
Deutsche Welle.
I uistinu, svi oni koji žive u
Moldaviji ili poznaju situaciju tamo tvrde kako je ekonomska i svaka druga
situacija u državi tako loša da sama priča o priključenju EU i obećanje boljeg
života bez konkretne pomoći iz Brisela i ozbiljnog angažovanja njegove
birokratije na rješavanju političkih, etničkih i ekonomskih problema,
jednostavno nije dovoljna da održi ideju ujedinjene Evrope dovoljno privlačnom
za brojne građane Moldavije, koji bi radije selamet tražili u okrilju ekonomski
i politički bliže Rusije.
Tenzije između Rusije i Moldavije
porasle su i nakon nedavnog incidenta, kada su moldavske vlasti zaustavile
zamjenika ruskog premijera Dmitrija Rogozina pri napuštanju zemlje, kada se
vraćao iz Pridnjestrovlja, gdje je došao na obilježavanje Dana pobjede.
On je, prema saopćenju Ministarstva
vanjskih poslova u Kišinjevu, zaustavljen zbog peticije kojom se zvanična
Moskva poziva da prizna moldavski separatistički region i što je, kako navodi
američka agencija AP, ponudio podršku separatistima, kritikujući Vladu
Moldavije što teži “tješnjim vezama” sa Evropskom unijom.
U saopćenju se navodi da su moldavske
vlasti oduzele Rogozinu kutije sa potpisima na aerodromu u Kišinjevu i da će
analizirati materijal. On je na zabranu preleta njegovog aviona preko Rumunije
uzvratio kako će idući put putovati ruskim vojnim bombarderom. Ozbiljna igra
riječi u uzavrelom regionu. Ali pravo je pitanje da li će sve ostati samo na
riječima.
Josh Rogin, dopisnik The Daily Beasta,
smatra kako će, nakon izbora u Ukrajini, Vladimir Putin usmjeriti svoju pažnju
prema Moldaviji gdje, prema njegovim tvrdnjama, „Rusija šalje špijune,
usmjerava svoju propagandnu mašineriju i prijeti ekonomskom blokadom
(davljenjem), sve s ciljem da pomogne tamošnje komuniste, koji sada vode u
istraživanjima javnog mnijenja, kako bi pobijedili vladajuće Liberalne
demokrate“ i udaljili ovu zemlju od euroatlantskih integracija.
Prema ovom scenariju, Rusija nije
zainteresovana samo za pokrajinu Pridnjestrovlje, nego će prvo pokušati na
narednim novembarskim izborima osigurati da na vlast dođu proruske političke
snage. Ako se to, pak, ne desi, onda slijedi ukrajinski scenario odvajanja onih
dijelova sa ruskom ili proruskom većinom.
U međuvremenu, trenutna vlada čini sve
kako bi prije novembarskih izbora napravila što više nepovratnih koraka ka
Evropskoj uniji. Tokom svoje nedavne posjete Moldaviji, predsjednik EU-a Herman
Van Rompuy je najavio da bi 27. juna moglo doći do službenog potpisivanja
ugovora o pridruživanju Moldavije Evropskoj uniji, naravno ako Rusija ponovo ne
izorkestrira neko novo „dešavanje naroda“.
Moldavija i Gruzija parafirale su
Sporazum o pridruživanju s EU-om na samitu Istočnog partnerstva u Vilniusu
krajem prošle godine, na kojem je Ukrajina odbila taj sporazum, što je i bio
okidač za početak krize u toj zemlji. Zvaničan cilj Moldavije je da do 2019.
postane punopravnom članicom Unije. Da li će Brisel ili Moskva biti brži,
vrijeme će pokazati.
Da Rusija neće lako odustati od svojih
pretenzija u Moldaviji, govori i to da je u okviru američko-ruskih pregovora o
rješavanju ukrajinske krize, ruska strana u popis svojih uvjeta uvrstila i
garancije koje se tiču statusa Pridnjestrovlja, tražeći da se spor riješi u
formatu 2+5, tj. između Moldavije i Pridnjestrovlja uz pet promatrača (OESS,
EU, Rusija, Ukrajina i SAD). Ni za njih, ali ni za Rumune, koji sa pažnjom
prate sve što se u Moldaviji dešava, priča nije ni izbliza gotova.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su
autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
