Javljaju se glasovi mladih članova
Muslimanske braće, koji koji bi ovu krizu iskoristili da reformišu pokret
Piše: Muhamed Jusić (Al-Jazeera)
 |
| Muslimanska braća i ranije prolazila kroz možda nešto blaže, ali nimalo lake epohe progona i zabrana [Reuters - Arhiva] |
Pokret Muslimanska braća u Egiptu ovih
se dana nalazi u vjerovatno najtežoj poziciji od svog osnutka sada već daleke
1929. godine. Suočen sa najoštrijim mjerama zabrane djelovanja, kakve nisu bile
na snazi ni u vrijeme najozbiljnijih pokušaja slamanja pokreta u vrijeme aristokratske
vladavine egipatskih predsjednika, ali i sa svakodnevnim hapšenjima i
procesuiranjima pod sumnjivim okolnostima njihovih lidera i članova, pokret se
nalazi na prekretnici. Nakon spektakularnog uspona na vlast nakon svrgavanja
režima predsjednika Hosnija Mubaraka i naglog uzleta ogranaka u brojnim
arapskim i muslimanskim državama, pokret se nalazi u skoro potpunoj paralizi,
te potisnut u ilegalu traga za modelima preživljavanja i to ne samo u matici
Egiptu, nego i drugim državama, naročito Arapskog zaljeva, gdje se vrši
sistematski pritisak na simpatizere Braće i na organizacije koje su mu
ideološki bliske.
Epohe progona
I dok jedni predskazuju da bi ovo
mogao biti početak kraja ovog najmasovnijeg i najrasprostranjenijeg pokreta,
koji zagovara ideje političkog islama, drugi podsjećaju da su Ihvani (Braća) i
ranije prolazili kroz možda nešto blaže, ali nimalo lahke epohe progona i
zabrana, ali da ih to nije slomilo tada, kao što neće ni sada.
Međutim, dok traje otvoreni sukob
lidera Braće, koji i pored nezapamćenih progona iz zatvorskih ćelija poručuju
da neće odustati od svojih zahtjeva i ciljeva, te prijelazne egipatske vlade,
iza koje stoje general Al-Sisi i vojna elita potpomognuta bogatim zaljevskim
monarhijama, javljaju se glasovi mladih članova Braće, koji bi ovu krizu htjeli
iskoristiti da reformišu pokret i da ga ponovo, sa novom agendom i metodom, ali
istim vrijednostima i glavnim ciljevima, vrate na egipatsku političku scenu.
Tako egipatski dnevni list Al-Watan u
izdanju od 28.10.2013. iznosi detalje iz navodnog nacrta platforme „trećeg
osnivanja“ Muslimanske braće, na kojem radi grupa mladih lidera i članova
pokreta iz tzv. Nove generacije (ar. Al-džil al-Džedid). Platforma nudi nove
ideološke, političke i šerijatsko-pravne koncepte djelovanja pokreta, kako bi
se osigurao kontinuitet djelovanja u novim društveno-političkim okolnostima.
Komentarišući platformu novinar
Al-Watana Mahmud Shaban Bejumi podsjeća da je sve počelo dokumentom koji je
izradila grupa mladih članova Muslimanske braće iz gradova Al-Fijum i Al-Minja,
a u kojem su predložili početak rada na projektu „trećeg osnivanja“ pokreta, po
uzoru na „drugo osnivanje“ u sedamdesetim godinama, kada je pokret suočen sa
novim izazovima prošao proces temeljite reforme i reorganizacije.
Nova platforma
U dokumentu se navodi kako je njihov
cilj restrukturiranje organizacije na novim osnovama i revizija organizacijske
sheme, ali i odgojnih, političkih, ideoloških i svakih drugih principa na
kojima njihov rad počiva, te „odustajanje od ideje globalnog uzora“ i
„fokusiranja rada organizacije na lokalnom nivou“. Naglašava se, također,
potreba da se otvore vrata dijaloga i saradnje sa srodnim političkim
organizacijama i pokretima iz islamskog miljea, poput egipatske Al-Džemaa
al-Islamije i drugih sličnih organizacija. Autori u ovakvom pristupu vide
jedinu nadu za to da pokret ne samo preživi, nego da se na političku scenu
vrati jači i sposoban da ponovo pridobije podršku egipatskih masa, koje su se
razočarale rezultatima njihove kratke vladavine, a koji je ovih dana pod
pritiskom žestoke medijske kampanje kojom se pokret pokušava na sve načine
kompromitovati.
Zato se oni zalažu da Muslimanska
braća ne samo da ne trebaju pokleknuti pred pokušajima da ih se silom ugasi,
nego građanima trebaju ponuditi novu i reformiranu političku platformu.
I uistinu, kada se analizira dokument
može se primijetiti da Platforma za reformu ima tri ključna dijela. Prvi govori
o obavezi detaljne analize dosadašnjeg načina djelovanja pokreta od njegovog
osnivanja do posljednjih dešavanja i brutalnoga pokušaja vojnog establišmenta
da se Muslimanska braća isključe iz političkog i društvenog života. Tu se
poziva na samokritičnost i ostavlja prostor reviziji nekih stavova i
historijskih odluka..
Istovremeno se poziva i na obavezu
„učenja“ iz iskustava drugih islamističkih stranaka, kako bi se okoristili
korisnim iskustvima poput onih AKP partije u Turskoj, ali i kako se ne bi
ponavljale iste greške. Poseban akcent stavljen je na iznalaženje novih
pozicija i stavova, te političkih rješenja koja bi korespondirala sa novom
realnošću na terenu, nastalom nakon „dešavanja naroda“ na arapskoj ulici. Tako
se naglašava obaveza da Muslimanska braća u svom političkom programu moraju
ponuditi više prostora i više garancija za političku uključenost manjina, prije
svega u konkretnom slučaju Egipta, Kopta i žena.
Autori platforme ovdje predlažu da se
ideolozi Muslimanske braće trebaju pozvati na fetve (šerijatsko-pravne stavove
po određenom pitanju) Rashida al-Ganushija, Yusufa al-Qaradawija, Selima
al-Ave, Muhameda Amare i Fehmija Huvejdija, kako bi osigurali islamski
legitimitet svojim pozicijama i stavovima i kako ne bi odstupali od
tradicionalnih vrijednosti i osnovnih principa svog političkog projekta.
Javni diskurs
Naglašava se i to da pokret treba biti
spreman prihvatiti pravila parlamentarne demokratije i učešće u političkom
životu, čak i u slučaju da ne mogu osigurati parlamentarnu većinu, te da u
slučaju obnašanja vlasti pokažu spremnost da je dijele i sa drugim legitimnim
političkim opcijama, uvažavajući principe političkog pluralizma.
Drugi značajan dio platforme poziva na
to da se javni diskurs pokreta odmakne od instrumentalizacije vjere na način da
se politički oponenti ne nazivaju nevjernicma i neprijateljima vjere, niti da
se za političke stavove pokreta tvrdi da su jedini islamski.
Iako se neka od ponuđenih rješenja
možda ne čine kao krupan kompromis, s obzirom na zahtjeve demokratske utakmice
i potrebe djelovanja u višepartijskom demokratskom sistemu, ona u slučaju da
budu prihvaćena, zapravo, u brojnim segmentima predstavljaju krupan iskorak za
ideologe Muslimanske braće, s obzirom na to da podrazumijevaju odstupanje od
suštinskog plana djelovanja, na kojem je od početka počivala
društveno-politička aktivnost Braće.
Tako, naprimjer, menhedž ili
metodologija djelovanja Muslimanske braće kao pokreta podrazumijeva rad na
izgradnji „muslimana pojedinca, zatim muslimanske porodice, muslimanskog
društva, muslimanske vlasti, muslimanske države i islamskog hilafeta, te, u
konačnici, `globalnog uzora“. Autori nove platforme djelovanja Ihvana su
posebno skeptični prema upornom insisitiranju starije generacije lidera na
izvornoj ideji o „Ustazijet al-Alem“ ili „globalnom uzoru“, prema kojem ova
organizacija na sebe preuzima zadaću „spasitelja čovječanstva“, nudeći model
življenja i upravljanja društvom i državom zasnovan na islamu kao posljednjoj
Božijoj objavi.
Skupa cijena
Oni smatraju da su Muslimanska braća u
Egiptu plaćala skupu cijenu zbog svojih globalnih ciljeva i da su trošili jako
puno energije na vođenje globalne mreže Braće, što se odražavalo na njihov slab
učinak na lokalnom planu, jer su se bavili globalnim problemima na koje nisu
mogli istinski utjecati, zapostavljajući pritom lokalne i životne probleme
svoga članstva i građana Egipta, naročito nakon što su došli na vlast. U tom
smislu oni predlažu da se odustane od ove mesijanske vizije organizacije i da
se, prije svega, posveti rješavanju konkretnih problema građana u skladu sa
islamskim vrijednostima, te da se prioriteti tako postavljaju da prednost imaju
lokalne, a ne globalne teme.
Ipak, treći dio ponuđene platforme
vjerovatno će biti najkontroverzniji, jer poziva na to da se Muslimanska braća
ograniče na to da budu samo „škola misli“, koja neće imati direktnu kontrolu
nad političkim strankama i organizacijama koje djeluju na njenim principima, te
da u budućnosti strankom upravljaju njeni organi, a ne lideri pokreta iz sjene.
Teško je danas znati da li će ove
reforme zaživjeti i ko bi ih u vrijeme kada je čitavo vodstvo pokreta u zatvoru
ili u bjekstvu mogao provesti, ali će od tog ishoda, ako ništa zbog značaja
Egipta i utjecaja pokreta Muslimanske braće u islamskom svijetu, mnogo šta
zavisiti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su
autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
