15.1.18

Intervju Katoličkom tjedniku povodom Svjetskog dana vjerskih sloboda



Uzurpacija tuđih sloboda je posljedica opće neizvjesnosti i nesigurnosti u današnjem svijetu

Razgovarala: Josipa Prskalo (Katolički tjednik)
Prvi mjesec građanske godine redovno obilježavaju razni „važni“ datumi. Jedan od njih je i 15. januar, Svjetski dan vjerskih sloboda. Svjesni, većinom teorijskog postojanja ovog pojma i nužnosti provođenja te teorije u praksu odlučili smo se o ovoj temi razgovarati s Muhamedom Jusićem, savjetnikom reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH za odnose sa medijima i glasnogovornikom Islamske zajednice.  
Muhamed Jusić je islamski teolog i novinar koji već duže vrijeme piše o dešavanjima na Bliskom istoku, ali i o pojavi nasilnih ideologija na Istoku i Zapadu podjednako.
Trenutno obnaša funkciju savjetnika Reisu-l-uleme IZ u BiH za odnose sa medijima i glasnogovornika Zajednice. Stavovi u ovom intervju su njegovi lični i ne predstavljaju zvaničan stav IZ u BIH.
1)      Poštovani gosp. Jusić, budući da se 15. siječnja obilježava Svjetski dan vjerskih sloboda, što zapravo razumijemo pod samim pojmom „vjerske slobode“?
Davno su brojni autori primjetili kako je izazov slobode religije ili uvjerenja star koliko i historija, a ipak aktuelan koliko i vijesti koje čitamo svakog dana.
Pitanje «vjerskih sloboda» dio su najdrevnijih pripovijesti čovječanstva: Kabil ili Kain je ubio Habila ili Abela nakon svađe o tome kako se valjano prinosi žrtva; Antigona je sahranila Polinika u klasičnom sukobu savjesti protiv državne moći; princ Sidarta Gautama napustio je primamljivi očev dvor kako bi slijedio stazu asketizma; na počecima historije islama, kako primjećuje Nazila Ghane i drugi autori, muslimanima koji su izbjegli od progona pagana u Meki data je sloboda prakticiranja religije pod zaštitom kršćanskog vladara Abesinije, Židovi koji su zbog svoje vjere prognani sa Ibersijkog poluotoka utočište su našli u Osmanskom carstvu pa i našoj Bosni.
Danas pojam «vjerske slobode» je definiran međunarodnim pravnim aktima i našao je svoje mjesto u ustavima  i zakonodavstvima skoro svih modernih državnih i pravnih sistema današnjice. Makar deklarativno.
Dani poput Svjetskog dana vjerskih sloboda su tu da nas podsjete da to nije uvijek bilo tako, ali i da i danas ima mnogo toga da se uradi kako bi se sva ljudska i građanska prava, pa i ono na slobodu mišljenja, savjesti i vjere, učinila trajnom tekovinom čovječanstva koja se nikada i nigdje neće dovoditi u pitanje.
Ideja je to o društvu u kojem država neće favorizirati jedan svjetonazor ili vjeru, nego će stvoriti društvo jednakih mogućnosti za sve.
2)      U UN-ovoj Općoj deklaraciji o ljudskim pravima navodi se kako „svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere“. Što mislite, koliko se to pravo danas poštuje u svijetu? Stječe se dojam kako je na nekim područjima „sasvim normalno“ da ljudi jedne ili više religija budu permanentno ugnjetavani...

Ljudi koji čvrsto vjeruju u nešto ne bi se trebali osjećati ugroženi od toga da su pored njih neki koji ne vjeruju ili imaju neki drugi sistem vrijednosti ili vlastiti pogled na smisao postojanja. Uzurpacija tuđih sloboda, bila ona na kolektivnoj ili individualnoj osnovi za mene je, između ostalog, i posljedica opće neizvjesnosti i nesigurnosti koja dominira današnjim globaliziranim svijetom. Ljudi koji nisu sigurni u vlastita vjerovanja su najčešće oni koji su isključivi i koji bi silom nametali vlastiti svjetonazor. Ljudi se plaše i onoga što ne znaju i to je idealna kombinacija koja rađa atmosferu u kojoj se sa sumnjičavošću i neprijateljstvom gleda na svaku razliku. Strah od promjena koje donosi novo vrijeme koje relativizira sve, stvara osjećaj nesigurnosti kolektivnih identiteta koji postaju predatorski i koji se okreću protiv manjina koje počinju doživljavati kao opasnost za vlasti bitak. To su najčešće neopravdani i iracionalni strahovi, ali se oni nerijetko i zbog političkih ciljeva sistematski promoviraju.
Problem sa uskraćivanjem vjerskih kao i svih drugog sloboda nije u tome da se uskraćuje pravo nekom svjetonazoru da se manifestuje u nekom društvu, nego što se iza toga krije diskriminacija i isključivanje pojedinaca, građana ili čitavih skupina. Ta isključujuća praksa prema kojoj se neko marginalizira, uskraćuju mu se njegova građanska prava, kao npr. pravo na rad samo zbog njegovog iskazivanja vjere treba biti problematična u slobodnim društvima. Uslovno rečeno nije problem,što je neko protiv neke ideje ili čak vjere, u slobodnom društvu sve ideje podliježu kritici, problem je kada se ljudi koji nose te ideje ili vjerovanja počnu progoniti i marginalizirati. To vodi u diskriminaciju i sistematsku nepravdu.
U tom smislu, imam potrebu ovdje skrenuti pažnju na jednu pojavu za koju mislim da je relevantna a koja se često previđa kada govorimo o ovoj temi. Naime nije dobro, a to se sve češće dešava sa muslimanskim useljeničkim manjinama u Evropi, da se rasprava o njima svodi na njihova ljudska prava, tačnije vjerska prava, a da se zanemaruju njihova građanska prava.
Svaka moderna država bi trebala svakom svom građaninu i građanki garantirati sva njihova ljudska i građanska prava i ljudi ne bi trebali biti diskriminirani na bilo kojem nivou zbog onoga što odluče da vjeruju.

3)      Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, možemo li reći da vjerske slobode u pravom smislu ovdje postoje?
Naše društvo je nakon pada komunizma i sistematskog potiskivanja vjere i vjerskih zajednica iz javnog života doživjelo jedan prodor vjerskog u javni prostor. Vjerom se tokom proteklog rata manipuliralo, njom se i danas politizira. Očito je da ima dosta nesnalaženja u našem društvu kada se govori o mjestu vjere u javnom prostoru, kao i samom poimanju koncepta sekularnog društva i sekularne države. Mi živimo u toj famoznoj tranziciji koja, čini se, treba da traje vječno. Sve nam je, kako kažu naši stari, na vršaju. I na pitanu vjerskih sloboda, ali i sloboda uvjerenja, mi trebamo još jako puno raditi i to se vidi na brojnim otvorenim pitanjima s kojima smo se susreli u posljednje vrijeme. Samo Islamska zajednica se proteklih mjeseci bavila pitanjem zabrane nošenja mahrame na radnom mjestu ili nošenja brade u Graničnoj policiji i brojnih drugih primjera pokušaja uspostave sistemske diskriminacije na vjerskoj osnovi.

4)      Kako komentirate, nažalost česte, napade na vjerske objekte, vjerske službenike, ali i same vjernike na bh. tlu?
Nažalost, imamo sve češće napade u našoj državi koji se mogu okarakterisati kao napadi, pa i zločin iz mržnje. Naše zakonodavstvo prepoznaje takve zločine kao posebnu kategoriju ili u nekim slučajevima kao otežavajuću okolnost. Ipak, često se dešava da se takvi napadi ne tretiraju adekvatno. Policija pa i tužiteljstvo se radije odlučuju na brzo procesuiranje koje nije teško dokazati, pa se tako dešava da se zločini i napadi iz mržnje procesuiraju kao prekršajna djela.
Ono što je dobro i što je evidentno barem kada je riječ o napadima na vjerske objekte jeste zajednički stav svih tradicionalnih vjerskih zajednica i crkava u Bosni i Hercegovini koji već duže imamo a kojim se svaki put takvi napadi zajednički osude. Za ovo imamo zahvaliti našem Međureligijskom vijeću i mislim da je to jedan od načina na koji se s ovim problemom možemo nositi. Među vjernicima i vjerskim zajednicama ne bi trebalo biti dvojbe da oni koji takva gnusna djela čine to ne čine u ime Boga i vjere.
5)      Bosna i Hercegovina je osigurala kontinuitet pravnog lica Katoličkoj Crkvi, Islamskoj zajednici u BiH, Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i Jevrejskoj zajednici BiH te im jamči pravo da slobodno uređuju vlastitu organizaciju, uz puno poštivanje prava na slobodu savjesti i vjere. Je li samo to dovoljno što se od države može očekivati?
Nažalost, Islamska zajednica nije potpisala ugovor sa državom. Takav ugovor već imaju Katolička i Pravoslavna crkva, što je dobro ali, koliko znam, i u implementaciji tih ugovora ima jako puno izazova. I to nam govori puno o  tome da se na ovom planu treba i može uraditi još puno toga. Za početak bi bilo dobro da se ova pitanja ne politiziraju i da se i na taj način dokaže princip sekularnosti i ravnopravnosti svih koji se tako glasno zagovara u našoj državi.
6)      Za vjerske slobode u BiH nadležno je Ministarstvo pravde. Kako komentirate njihov rad?
Ja ne znam dovoljno o tome šta nadležno ministarstvo radi ali mislim da uvijek ima prostora da se jača suradnja Države sa vjerskim zajednicama uz poštivanje principa vjerske autonomije i sekularnih načela.
7)      Svjesni smo rastućeg religioznog fanatizma te relativizma i ateizma. Prema Vašem mišljenju, koliko ova dva suprotstavljena pojma mogu u budućnosti utjecati na vjerske slobode?
Isključivost svake vrste je podjednako opasna. Mislim da je svima jasno da problem uskraćivanja prava na vjeru ili uvjerenje dolazi onda kada jedan vrijednosni sistem preraste u ideologiju koja uzurpira pozicije moći i koja onda vlastiti svjetonazor nameće kao jedini ispavan svima koji bi da žive u toj državi ili društvu. Neko je rekao da narod koji tlači druge ni sam ne može biti slobodan. Isto važi i za vjerske ili ideološke kolektivne identitete. Kada se stavovi počnu silom nametati, tačnije kroz sistem dobro osmišljenih diskriminirajućih prepreka za onoga ko misli ili vjeruje drugačije, ne samo da će žrtve diskriminacije živjeti u nepravdi nego čitavo društvo pa i oni koji pripadaju većinskom i dominantnom svjetonazoru neće biti istinski slobodni. Toliko puta kroz historiju uvjerili smo se da su sveopći napredak imala samo ona društva koja su pokazala neophodnu širinu da stvore prostor za slobodnu koegzistenciju različitosti svih vrsta a da je isključivost i netolerantnost uvijek stvarala samo nove sukobe.

  
8)      Također, svjedoci smo i brojnih progona s kojima se suočavaju razne vjerničke skupine – poput različitih kršćanskih denominacija na Bliskom istoku i Africi ili muslimana iz naroda Rohingya. Što je potrebno učiniti kako bi se i njima zajamčila vjerska sloboda?
Mislim da bi za početak bilo dobro da kada govorimo o progonima ljudi bilo gdje ne nastupamo s pozicija «naših» i «njihovih». Onaj kome se nepravda čini je u Božijoj zaštiti, tako je barem muslimane učio posljednji u nizu poslanika i vjernici bi trebali biti na njihovoj strani. U Burmi ili Mijanmaru ne progone «muslimane», prije toga progone se ljudi,  jedan nedužan narod. Muslimani ne mogu tražiti prava za sebe u nekim većinski kršćanskim zemljama Zapada ako nisu ista takva i veća prava spremni osigurati svojim sunarodnjacima kršćanima ili drugim manjinama u većinski muslimanskim zemljama.
Poruka Pape Franje povodom nedavnog Svjetskog dana mira koju je posvetio zaštiti prava izbjeglica i imigranata, žrtvama globalnih progona je nešto što bi nas sve trebalo ohrabriti.  

9)      Koja je poruka obilježavanja Svjetskog dana vjerskih sloboda za našu bh. svakodnevicu?
Najviše bih kao građanin ove zemlje volio da, ako ne ja, onda moja djeca dožive dan kada će Bosna i Hercegovina biti ono što je bila stoljećima, simbol multikulturalnosti i multikonfesionalnosti, primjer suživota i interkulturalnosti. Da bi se to desilo mi svaki dan u svemu što radimo trebamo revnosno promovirati vrijednosti koje između ostalog simbolizira i Svjetski dan vjerskih sloboda.


11.1.18

Održan seminar za vjeroučitelje sa područja Muftiluka tuzlanskog


Muftijstvo tuzlansko i Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona za nastavnike Islamske vjeronauke sa Muftiluka tuzlanskog organizovali su stručni seminar koji je održan 9. januara u Tuzli.
Pomoćnik muftije tuzlanskog dr. Sead-ef. Seljubac je izrazio radost što seminaru prisustvuju svi nastavnici Islamske vjeronauke sa područja ovog Muftijstva. Seminari, koje već nekoliko godina organizuju Muftijstvo tuzlansko i Pedagoški zavod TK, tretiraju različite teme u odgoju i obrazovanju.
Izet Numanović, predstavnik Pedagoškog zavoda TK, kazao je kako to nisu isključivo vjerske teme nego su to i teme koje se tiču univerzalnog odgoja i obrazovanja učenika u osnovnim i srednjim školama. „Mislimo da nastavnici Islamske vjeronauke mogu dati svoj veliki doprinos u aktuelnom odgoju današnjice gdje se nalazimo pred različitim vrstama izazova, određenih pitanja i njihovog pravilnog razumijevanja,“ kazao je Numanović.

O Islamskoj vjeronauci kao faktoru u prevenciji nasilnog ponašanja govorio je prof. Muhamed Jusić koji je istakao da nam je potrebno promovisanje kritičkog mišljenja čak i kroz predmet Islamske vjeronauke. U drugom dijelu njegovog izlaganja Jusić je predstavio publikaciju “Ideologija tekfira i nasilni ekstremizam”.  Ovaj dokument je rezultat rada Komisije Vijeća muftija, koje je i izdavač publikacije zajedno sa Izdavačkim centrom El Kalem, a čiji je zadatak bio obraditi najrelevantnija pitanja koja se tiču ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma. Publikacija sadrži ključne koncepte i pojmove koje radikalne skupine najčešće zloupotrebljavaju, ideologiziraju i izvode iz konteksta ustaljene islamske interpretacije.
Inkluzija u nastavi Islamske vjeronauke i izrada individualnih prilagođenih programa je tema o kojoj je govorila prof. Selma Hodžić, uposlenica Zavoda za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju, Tuzla. Ona je istakla da svi vjeroučitelji imaju pozitivne stavove prema djeci sa teškoćama u razvoju što može biti podsticajno da se ide dalje i da se kvalitetno urade prilagođeni programi koji se traže u osnovnim i srednjim školama, kao i u vrtićima.
Dr. Nezir Halilović, šef Odjela za vjeronauku u Upravi za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ-e, je kazao da svaki novi seminar za vjeroučitelje tretira ono što ranije nije obrađivano, što je aktuelno, ono što su životne teme. Dr. Halilović je tokom ovog seminara govorio i o važnost participacije vjeroučitelja u vannastavnim aktivnostima i u društvu. Kao asistenta u svom izlaganju uključio je i vjeroučitelja Dedić Saudina (OŠ Miladije) koji je iznio rezultate vlastitog istraživanja ove teme.
Vjeroučitelji su svojim sadržajnim diskusijama dali važan doprinos uspješnosti ovog seminara.
Izvor: Muftijstvo tuzlansko

Povampireni nacionalizam u EU regati

Nevjerovatna je šutnja bh. medija, političke i svake druge javnosti o najavljenoj novoj strategiji proširenja EU-a na zapadni Balkan, tzv. modelu regate.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Pripadnici policije postrojeni su s gotovo identičnim obilježjima i pod istim simbolima pod kojima su pred Međunarodnim sudom pravde drugi dobili presude za genocidAnadolija

Pripadnici policije postrojeni su s gotovo identičnim obilježjima i pod istim simbolima pod kojima su pred Međunarodnim sudom pravde drugi dobili presude za genocidAnadolija
Ponovo smo u Banjoj Luci svjedočili erupciji radikalnog nacionalizma u pomno režiranoj priredbi nazvanoj obilježavanje Dana Republike Srpske. Nastranu što se čitav svijet ismijava smotri poštara i vatrogasaca i što skupu, osim ruskog ambasadora, nije prisustvovao nijedan respektabilan ambasador ili zvaničnik bilo koje države, a posebno članica EU-a. Jasno je i to da zvanično Sarajevo, barem oni to tako objašnjavaju, ne želi upadati u zamku izolovanog Milorada Dodika i nasjedati na njegove provokacije, od kojih on politički profitira.

Bosanska politika tvrdi da je Dodiku ostalo samo to da se igra folklorom i glumi državu, a da je svoju pravu snagu pokazao kad je morao povući odluku o nelegalnom referendumu. Ipak, sve ono što se tamo dešavalo ne treba uzimati olahko. Kad je rat devedesetih počinjao, također se govorilo o tome da se ne treba osvrtati na provokacije ekstremista i kako "civilizovani svijet" neće dozvoliti eskalaciju sukoba. Znamo kako se to završilo.

Zato ne bi bilo dobro da se tek tako pređe preko svega što smo vidjeli i čuli u Banjoj Luci samo zato što je postignuta prešutna saglasnost u Bosni i Hercegovini, pa, čini se, i u svijetu, da se Dodik jednostavno ignoriše. Posebno ne bi bilo dobro da se Briselu i drugim svjetskim metropolama koje odlučuju o zapadnom Balkanu olahko pređe preko bala povampirenog nacionalizma i banjalučkih poruka. A one su brojne.

Prvo je nedopustivo tolerisanje nepoštivanja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, jer je to podrivanje ustavnog poretka. Nastranu igra s donošenjem nekog novog zakona s istim sadržajem kako bi se izigrala odluka Suda.

Podrška Srbije
Sve normalne ljude trebala bi zabrinuti činjenica da su postrojeni pripadnici policije s gotovo identičnim obilježjima i pod istim simbolima pod kojima su pred Međunarodnim sudom pravde dobili presude za genocid i da su tome prisustvovali zvaničnici Republike Srbije, koja je pred istim sudom osuđena da nije učinila ništa da spriječi zločin genocida iako je to mogla. Poruka je i to da se postrojavanje pripadnika tog MUP-a dogodilo na dan kad su proklamovani genocidni ciljevi.

I ne samo to nego su se na skupu čule poruke koje nisu tako jasno izgovarane ni u vrijeme trajanja agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Tada danas pravomoćno presuđeni ratni zločinci koji su osnivali tzv. Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu nisu tako otvoreno govorili o ujedinjenju sa Srbijom kao što je u Banjoj Luci govorio bivši predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić.

I, ustvari, to je suština problema. Dodik bi se lahko ignorisao i stavio u "karantin" da nema podrške Srbije, koja je očita u svemu što radi. Sjećamo se kako je u Beogradu zasjedalo Nacionalno vijeće za sigurnost kad je Tanjug plasirao lažnu vijest o tome da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović najavio navodno priznanje Kosova. Besmisleno je pitati hoće li nakon izjava u Banjoj Luci iko zasjedati u Beogradu ili se barem ograditi od izrečenih stavova u ime Srbije.

Zato nas sve treba zabrinuti prisustvo delegacije Republike Srbije, u kojoj su bili potpredsjednik Vlade Nebojša Stefanović i ministar odbrane Aleksandar Vulin s delegacijom Ministarstva odbrane, te generalni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković. Jasno je da "reformisani" Aleksandar Vučić svojim nedolaskom nastavlja s taktičkom igrom dodvoravanja Zapadu, ali odabir sastava njegove delegacije jasno govori o stavu Srbije.

Čini se da je riječ o dobro podijeljenim ulogama. Predsjednik Vučić ima svoj alter ego oličen u ministru Vulinu, bivšem predsjedniku i, što je najžalosnije, poglavaru Srpske pravoslavne crkve [patrijarhu Irineju], od koje bi se očekivalo da bude moralni korektiv društva.

Vučićevo taktiziranje
Jasno je da g. Vučić taktizira jer je jedan od uvjeta za napredak Srbije na putu ka EU-u (osim pregovora s Prištinom) i dalje regionalna saradnja (čitaj: odnos prema Bosni i Hercegovini). Zamislimo kako bi se Vučić i Srbija odnosili prema Bosni i Hercegovini kad tog uvjeta ne bi bilo. Zapravo, ne trebamo zamišljati. Dovoljno je da vidimo šta je Nikolić govorio 9. januara u Banjoj Luci, a šta dok je bio predsjednik.

Zato se u Briselu najmanje mora čuti i dobro osluhnuti ono što se govorilo u Banjoj Luci. To naglašavam zato što je nevjerovatna šutnja u bh. medijima, političkoj i svakoj drugoj javnosti o najavljenoj novoj strategiji proširenja EU-a na zapadni Balkan.

O tzv. modelu regate već se duže vremena govorka u Briselu i diplomatskim krugovima. Nije se tačno znalo šta će nova strategija sadržavati, ali su dobronamjerni poznavaoci prilika upozoravali da bi mogla biti riječ o planu da se do 2025. Srbija i Crna Gora prime, pa onda možda Albanija i Makedonija, a da se Bosni i Hercegovini i Kosovu ostavi neka dugoročna vizija članstva ili da se na kraju, ako se EU dotad ne raspadne, ponudi neki specijalni status pridruženog člana. Mislio sam da će se o tome početi govoriti u našoj javnosti kad se za plan čuje. Nažalost, to se nije dogodilo.

Nije se to dogodilo ni nakon što su na mogući plan upozorili zastupnici Jasenko Selimović i Tanja Fajon. Briselski mediji o tome su pisali početkom sedmice. Opet ništa. Kažu da bi strategija mogla biti zvanično predstavljena 7. ili 14. februara i da je veći dio još "u zagradama", što znači da bi se evropski birokrati mogli i razuvjeriti ako bi se javnost, pogotovo ona politička, pokrenula.

Hrvatska prerano primljena u EU
Nakon onoga što smo vidjeli i čuli u Banjoj Luci možemo samo zamisliti kako bi se Srbija ponašala i kakav bi odnos imala prema Bosni i Hercegovini kad više ne bi bila uvjetovana od EU-a.

Evropa je, postaje to sve očitije, napravila grešku kad je prerano primila Hrvatsku u članstvo. Vidi se to ovih dana. Tada su nas mnogi u svijetu, a takvih je bilo i u Sarajevu, uvjeravali da će biti dobro za Bosnu i Hercegovinu da imamo "evropsku Hrvatsku", koja će odustati od snova o podjeli Bosne i Hercegovine i stvaranju etničkih geta u njoj. Ovih dana svjedoci smo kamo nas je to dovelo.

Hoće li Evropa napraviti još jednu takvu, možda i veću, grešku prihvatanjem "modela regate" zavisit će i od toga hoće li do njenih ušiju doći poruke iz Banje Luke.

Ako ih bude čula, a početkom februara nam poruči da u Evropu možemo samo na začelju regate ili nam kaže da će do zemalja Balkana biti da se same izbore za svoje mjesto u tom nizu, a dobro znaju ko blokira i sa čijim blagoslovom funkcionisanje državnih institucija u Bosni i Hercegovini, onda ćemo znati da to nije posljedica samo birokratske površnosti nego još jedna u nizu poruka Bosni i Hercegovini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

10.1.18

Promovirana publikacija „Analiza ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma“


Sarajevo, 10. januar 2018. (MINA) – Danas je u Sarajevu održana promocija publikacije „Analiza ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma“ koju je organizovalo Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Muftijstvom sarajevski. Promotori su bili prof. dr. Fikret Karčić, prof. dr. Enes ef Ljevaković te Muhamed Jusić.

U uvodnom obraćanju, podsjećajući na hronologiju događaja koji su doveli do izrade jedne ovakve publikacije, sekretar Vijeća muftija mr. Ahmed Purdić, istaknuo je da se Islamska zajednica kroz svoj rad na različite načine i kroz različite institucije suprotstavljala i suprotstavlja ideološkom tumačenju islama i zloupotrebi vjere. „Zajednica je imala puno više aktivnosti u čijem nazivu se ne spominje vjerski radikalizam niti  nasilni ekstremizam ali koji su direktno uticali na smanjenje te pojave među pripadnicima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Tu prije svega mislimo na svakodnevne aktivnosti Zajednice na temeljima islamske tradicije i bosanskog iskustva življenja i prakticiranja islama, a koje realiziraju naši imami kroz mektebsku nastavu, hutbe, predavanja i brojne druge aktivnosti, kao i naši vjeroučitelji u osnovnim i srednjim školama“, kazao je između ostalog Purdić koji je također dodao da će uskoro, zbog velikog interesovanja ova studija biti prevedena i na engleski jezik.
Prof. dr. Fikret Karčić istaknuo je da nema religije niti svjetovne ideologije koja je imuna na nasilni ekstremizam te ukazao na činjenicu da nasilni ekstremizam ima svoje društvene, političke i ekonomske uzroke i dok se oni ne riješe uvijek će biti neko ko će se pozvati na nasilje. „Kada se ispune ti uslovi onda dolazi do opravdavanja nasilja i inspiracije. Tu se onda koristi vjera i svjetovne ideologije. Stoga kada imamo na umu razliku između uzroka nasilnog ekstremizma i opravdavanja istog onda je jasno šta ko može da uradi u borbi protiv tog zla. Država prvenstveno mora da se bavi uzrocima. Vjerske zajednice mogu jedino da se bave delegitimizacijom ideja i to je upravo ono što je Vijeće muftija uradilo putem ove publikacije“, kazao je dr. Karčić.
https://youtu.be/ZEZhWsjBbrMuftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković je kazao da je u proteklom periodu Islamska zajednica posebnu pažnju posvetila borbi protiv nasilnog ekstremizma i terorizma ali i ideologije tekfira kao ideološkom supstratu na kojem se nakalemio i razvijao korov nasilnih i ekstremističkih djelovanja. „Na tom tragu Vijeće muftija je formiralo i komisiju sa zadatkom da analizira ovu ideologiju i kroz analizu njenih ključnih akaidskih i fikskih pojmova i koncepata. Nakon toga obrađene teme su uobličene u formu studije ili analize i nedavno publicirane javnosti“, kazao je muftija Ljevaković. On je također najavio promociju ove publikacije na području svih muftijstava: „Preporuka Vijeća muftija je da se u svim muftijstvima organizira promocija ove analize s ciljem da se još jednom jasno iskaže stav Islamske zajednice o ovom pitanju, da se potcrta njena opredijeljenost za njoj primjere oblike borbe protiv ideologije tekfira i protiv pošasti nasilnog ekstremizma i terorizma te da preventivno djeluje putem edukacije i medija te direktne komunikacije sa ljudima, posebno mladima koji su najpodložniji indoktrinaciji i manipulaciji“, naglasio je muftija Ljevaković te dodao da je terorizam, zlonamjerno okarakterisan kao islamski, poslužio, što direktno što indirektno, kao opravdanje za izravno miješanje u unutrašnje poslove muslimanskih zemalja kao i ratove i okupaciju pojedinih država te za satanizaciju islama i muslimana u svijetu.  
https://youtu.be/ZEZhWsjBbrw 

- Stalno i iznova, muslimani i njihova ulema, i ovdje u našoj domovini ali i širom svijeta, kada se pojavi neka teroristička tvorevina, oni govore jedno, a to je da to nije islam već da je to zloupotreba islama“, kazao je Muhamed Jusić istakavši da danas zahvaljujući internetu ljudi, posebno mladi, imaju mogućnost pristupa ovakvim ideologijama. On se također uz kratka pojašnjenja osvrnuo i na zloupotrebu kur`anskih riječi i hadisa kao i vjerske terminologije u opravdavanju tekfira i ideologije nasilnog ektremizma.

Na kraju treba dodati da je ova analiza u elektronskoj formi dostupna na web-stranici Centra za dijalog – Vesatijja i može se preuzeti klikom ovdje.

7.1.18

Populistička manipulacija osmanskom opsadom Beča- Preporod


Kako se manipuliše historijom da bi se stvorio dojam o historijskom neprijateljstvu islama i Evrope, te produbili stereotipi

Autor:  (Preporod)

„Kurz program predstavio na brdu gdje su razbijeni Turci“-naslov je u jednoj regionalnoj novini. U tekstu o formiranju nove austrijske vlade koju su dogovorili tamošnji desničari autor, kao i velik broj ne samo desnici sklonih listova u Evropi, primjećuje simboliku odabira mjesta na kojem su čelnik Austrijske narodne stranke (ÖVP), Sebastian Kurz i prvi čovjek Slobodarske stranke (FPÖ), Heinz-Christian Strache potpisali ugovor o saradnji. Ugovor je potpisan na brdu Kahlenberg iznad Beča, istom mjestu gdje su 1683. godine vojske Habsburške monarhije potpomognute poljsko-litavskim snagama na čelu s poljskim kraljem Janom III. Sobjeskim, kako naglašavaju autori, „razbile otomansku opsadu Beča“.
I dok autori u ovome vide jasnu poruku populističkih stranaka o tome u kojem pravcu, posebno kada je riječ o pitanju prisustva muslimana u evropskim društvima i pitanju obaveza evrospkih država prema izbjeglicama, planiraju oblikovati svoje politike, ostalo je neprimijećeno i neanalizirano manipulisanje historijom u ideološke i populističke svrhe koje je očito u ovom gestu.
Naime, evropska radikalna desnica strah od islama ne samo da obilato koristi kako bi se domogla vlasti nego mitove o „islamskoj opasnosti“ i narative o „islamu kao stranom elementu u Evropi“ sistematski konstruiše i promoviše. 
Jasno je svima koji žele da vide da islam i muslimanske izbjeglice ksenofobni desničari koriste samo kako bi došli na vlast 
Najbolji i najsvježiji primjer tome je Poljska koja skoro da nema muslimana, ali itekako ima islamofobiju. Tamošnje vlasti dok podgrijavaju antimuslimanski sentiment u društvu i blagonaklono gledaju na javno propagiranje fašizma na svojim ulicama, ustvari jurišaju na Ustavni sud i pravosuđe. U Briselu kažu da dok su narod strašili muslimanskom opasnošću desničari su promijenili ključne zakone i skoro u potpunosti ovladali pravosuđem i sebe doveli u poziciju da u slučaju izbornih mahinacija neće biti osporeni, te su time sebi osigurali ostanak na vlasti. Zbog toga su se ovih dana našli na granici da im se zbog ozbiljnog urušavanja demokratskih institucija uskrati pravo glasa u Evropskoj uniji. 
Ali u strahu ljudi ne razmišljaju racionalno. Zato se potencijal koji u dijelu evropskog kolektivnog sjećanja ima strah od „Turaka pod zidinama Beča“ danas tako vješto koristi kako bi se manipulisalo strahom zarad političkih ciljeva.
I danas se opsada Beča eksploatiše u književnosti i medijima, ali i populističkoj politici kao paradigma historijskog sukoba islama i kršćanstva. Anders Breivik, norveški terorist koji je počinio masovno ubistvo na skupu mladih Stranke rada u julu 2011. u svome manifestu naslovljenom „2083: Evropska deklaracija nezavisnosti“ piše o „historijskom značaju bitke pod Bečom“. Naslov ovog opskurnog štiva, tačnije godina na koju se referira, je povezana upravo sa ovim događajem s čijom simbolikom se poigrava i nova austrijska vlada. Tako Brejvik smatra kako je Evropa 1683. zaustavila islam i kako se „na četiristotu godišnjicu treba pripremiti da istjera sve muslimane sa svog kontinenta.“
Ideolozi sukoba civilizacija ne žele da vide da je njihova slika povijesti odveć pojednostavljena i ogoljena. Ta crno -bijela slika evropske historije i jeste sistematski projicirana da bi se njome moglo manipulisati i na njoj mobilizirati neuke mase.
Namjerno se prešućuje činjenica da je bitka pod Bečom bila samo još jedna bitka velikih svjetskih imperija, a nikakav sukob islama i kršćanstva niti civilizacija. Tačno je, kako piše Cemil Aydin u svojoj knjizi Ideja o muslimanskom svijetu- globalna intelektualna historija , da je muslimanstvo bilo značajan aspekt identiteta osmanske dinastije, kao što je i katolicizam isto tako bio bitan za samopercepciju i internu legitimaciju Habsburgovaca. Tekstovi i govori koji svjedoče o osmansko-habsburškom rivalitetu često se referiraju na „sveti rat“ i obje strane rado koriste religijski govor o drugome kao nevjerniku. Vjera je itekako instrumentalizirana zarad političkih ciljeva velikih carstava, ali njih nije pokretala vjerska gorljivost nego imperijalni ciljevi. Zato oni koji danas manipulišu ovim historijskim događajem, ali i čitavom historijom muslimanskog prisustva u Evropi i to s obje, uslovno rečeno, strane prešućuju brojne neugodne činjenice koje se vežu za taj period. Nigdje oni ne spominju da su Osmanlije vodili ovu bitku između ostalog kako bi podržali svoje saveznike među mađarskim protestantima. Oni ne znaju ili neće da znaju da su značajan dio osmanske vojske koja je opsjedala Beč činili njihovi kršćanski podanici i kršćanski saveznici. Kada se osmanska vojska 3. maja 1683. okupila u Beogradu kako bi krenula na Beč nju su, kako navodi historičar Barker, činile brojne legije. U njihovim redovima su pored muslimana Turaka, Arapa i Kurda, bili brojni kršćani Grci, Jermeni, Srbi, Bugari, Rumuni, Mađari, Szkleri i brojne skupine odmetnika sa Zapada. Historičari pišu kako je teško odrediti tačan broj osmanske vojske ali procjene govore o brojci od 100 do 120 hiljada, među kojima je bilo i kako se procjenjuje 12 000 Moldavaca ili Vlaha kršćana koji su bili ispomoć vojsci nešto poput današnje logistike.
U osmanskom pohodu na Beč učestvovao je i Emericq Thököly, posljednji potomak grofovskog ogranka mađarske plemićke porodice Thököly, sa svojom vojskom. On je, kako se o njemu može naći u svakom udžbeniku historije i na internetu, nakon što je ugušena Zrinsko-frankapanska urota 1671, postao vođa ugarskih emigranata u Sedmogradskoj (Transilvaniji, Erdelju). Povezao se s Francuzima i Osmanlijama protiv Habsburgovaca. 1678. podigao je ustanak protiv Habsburga. Osmanlije su ga postavile za kneza Gornje Ugarske (tur. Muin-i Ali Osman’a itaat üzereyim emre, Kral-ı Orta Macar’ım ki namım Tökeli İmre), uz uvjet da im plaća godišnji danak od 40 hiljada talira. Izvori kažu da je tokom iste godine osvajao tvrđavu za tvrđavom i proširio svoju državu do rijeke Váha. Na kraju, nakon poraza Osmanlija pod Bečom, on je i umro u Turskoj zajedno sa svojom suprugom a danas njegov kip ponosno stoji na Trgu heroja u Budimpešti. U svom pohodu sa Osmanlijama njihov vazal Thököly je pridobio još brojne kršćanske plemiće da mu se pridruže. Čak je 1683, prije pohoda i opsade Beča, pozvao i Hrvatski sabor i hrvatskog bana Nikolu III Erdödyja da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beč. Hrvatski sabor i Erdödy nakon razmatranja prijedloga odbili su poziv.

Sličica Želim Print
Ako sve saberemo i oduzmemo, kako zaključuje i Ian Almond u knjizi „Predstavljanje islama u zapadnoj misli“, polovinu osmanske vojske koja je marširala na Beč i koja ga je opsjedala činili su kršćani.
Kada su Osmanlije izgubile bitku muslimanske elite se nisu svetili svojim kršćanskim podanicima. Zanimljiv je detalj kako je i nacrt teksta Karlovačkog mira kojim je 1699. okončana ova faza Osmansko-habsburškog sukoba sačinio kršćanin grčkog porijekla Aleksandar Mavrocordatos, birokrata na Osmanskom dvoru.
Tokom više stoljeća sukoba Osmanskog carstva sa katoličkom Habsburškom monarhijom Osmanlije su često za saveznike uzimali kršćane, kao npr. Francuze. U osamnaestom vijeku Osmanlije su vodili rat protiv Rusije i Habsburške monarhija s ciljem očuvanja jedinstva i suvereniteta kršćanske Poljske. Činili su to iz strateških imperijalnih interesa a ne želje da se pomognu muslimanska braća.
Bezbroj je primjera ovih „historijskih anomalija“ koje se ne uklapaju u ideologiziranu sliku evropske historije kakva se ovih dana pokušava nasilu kreirati. I upravo potpuna slika historije otkriva sve ono loše, ali i dobro što je iza nas. I historija bi trebala biti samo historija iz koje učimo greške kako ih ne bismo ponavljali, ali kada se s njom počne manipulisati kao što se to danas čini širom Evrope od brda Kahlenberg do ulica Warshave onda se ona pretvara u gorivo za neke nove sukobe u kojima će ponovo profitirati ako ne imperijalne, a ono sigurno lokalne elite.
Izvor: Preporod

22.12.17

Trumpova odluka o Jerusalemu i prizivanje apokalipse


Autor:

Odluka predsjednika Donalda Trumpa da SAD prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela i da u njega premjesti ambasadu iz Tel Aviva izazvala je osudu ne samo većinski muslimanskih zemalja nego i većine članica UN, svjetske akademske i medijske javnosti. Za ovaj potez predsjednik nema podršku niti većine u svojoj administraciji. Tako je nakon što je Trump donio kontraverznu odluku The New York Times je proveo anketu među bivšim američkim ambasadorima u Izraelu koji su imenovani u vrijeme republikanskih i demokratskih predsjednika. Devet od njih jedanaest se nije složilo s Trumpovim potezom.

Još bitnije, takvu podršku, prema pisanju svjetskih medija, nema ni među američkim Jevrejima niti Izraelcima, zagovornicima ideje dvije države - Izraela i Palestine koje žive u miru. Prema pisanju Radio DW Liberalno-cionistička lobistička organizacija „J Street” je 2014. provela jedno ispitivanje među američkim Jevrejima na temu izraelsko-palestinskih odnosa. Ispitivanje je pokazalo da 80 posto Jevreja u SAD podržava rješenje na principu dvije suverene države. 72 posto podržava Istočni Jerusalem kao glavni grad nezavisne Palestine. Rezultati ispitivanja konzervativno-cionističke organizacije „American Jewish Committee” provedene ove godine odaju sličnu sliku: svega 16 posto ispitanih podržava premještanje američke ambasade u Jerusalem, 44 posto to odbacuje, a 36 posto smatra da s tim činom treba pričekati dok se ne stvore mirovni uvjeti. „Unija za reformirano židovstvo”, najveća jevrejska svjetska organizacija na svijetu, izdala je na dan kada je Donald Trump obznanio svoju odluku o priznavanju Jerusalema saopštenje u kojem se govori o „vremenski loše odabranom” koraku koji će „potkopati mirovni proces” i „pooštriti sukob”. Istovremeno, preko stotinu jevrejskih učenjaka u Americi je potpisalo peticiju kojom se ovakva odluka osuđuje.

Zato je legitimno upitati se zašto je predsjednik Trump donio jednu ovakvu odluku i zašto baš sada.

Teško je naći racionalan odgovor na ovo pitanje. Tačno je da činjenice, argumenti, logična objašnjenja i sl. nisu baš nešto čime se gospodin Trump rukovodi u svom procesu donošenja odluka. Ipak, on je morao imati neki razlog zbog čega je baš sada donio ovakvu odluku. Ako ne sama odluka, onda vrijeme u kojem je obznanjena bi vrlo lahko moglo biti povezano sa činjenicom da predsjednik veoma brzo gubi podršku ne samo u cjelokupnoj američkoj javnosti nego i svojoj bazi. Mnogo toga što je kao kandidat za predsjednika obećao Trump je pokušao realizovati, ali do sada nije bio baš uspješan. Njegova najava zabrane ulaska muslimanima u zemlju, koja  se pretvorila u zabranu ulaska izbjeglicama iz većinski muslimanskih zemalja se još uvijek povlači po sudovima. Zida sa Meksikom nema ni na mapi, a kamoli priče o tome da će Meksiko platiti taj zid. Od te priče je i sam predsjednik odustao tokom prve posjete Meksiku. I sa Kinom je okrenuo priču tokom posjete do te mjere da ga nisu mogli prepoznati. Famozni sistem zdravstvene zaštite tzv. Obamacare još nije zamijenjen. Predsjednik Trump je više puta na njega jurišao, ali je svaki put ostajao kratkih rukava kao i oko dosadašnjih pokušaja reforme poreskog sistema, što je, također, bilo jedno od velikih predizbornih obećanja. O novom početku u odnosima sa Rusijom da i ne govorimo. Ustvari, Trump i sve uži krug ljudi koji je ostao uz njega bi najradije da se Rusija nikako i ne spominje. Jer nezavisna istraga koja se vodi o vezama Trumpove kampanje sa ruskim zvaničnicima i njihovom uplitanju u rezultate izbora bi mogla dovesti i do samog opoziva predsjednika. Naravno teško, jer je to komplikovan politički proces, ali se o njemu ipak sve češće u američkim medijima govorka.

Uglavnom, populizmu sklonom Trumpu nije ostalo puno obećanja koja bi mogao ispuniti i dodvoriti se svojoj bazi, a da mu već u prvom koraku njegova odluka ne bude osporena. Pored toga, u oktobru 1995. godine američki Kongres usvojio je velikom većinom glasova zakon koji kaže da se američka ambasada u Izraelu treba nalaziti u Jerusalemu, priznajući tako taj grad kao glavni grad. I raniji predsjednici su obećavali da će ambasadu premjestiti u Jerusalem. Ovo je za Trumpa, čini se, bio lahak zalogaj kojim bi dokazao da je predsjednik koji izvršava ono što obećava. Cijena takve odluke njemu nije bila bitna. To što će to dodatno destabilizovati ionako razrušen Bliski istok, što će ubiti svaku nadu za trajno mirovno rješenje u Palestini, što će ojačati radikalne elemente na obje strane i ilegalne useljenike koje podržava trenutna vlada u Izraelu i one na arapskoj strani koji će na gnjevu i osjećaju nepravde mobilizirati nove bombaše-samoubice, Trumpu, čini se, nije bitno.

Ima i onih koji misle da je Trump ovakvim potezom ustvari htio ubrzati mirovni proces tako što će izvršiti pritisak na Palestince i sa stola skinuti jedno od najtežih pitanja oko kojeg su i propadali raniji pokušaji postizanja dogovora. Ovo je teško shvatiti jer smo sada bliže tome da se Palestinci povuku iz mirovnog procesa i da više ne prihvaćaju SAD kao nepristranog posrednika. Ako je to politička taktika i to bi se moglo razumjeti.

Međutim, tu je i drugi razlog za donošenje jedne ovakve odluke koji se spominje, a koji ima veze ponovo sa udovoljavanjem izbornoj bazi, tj. onoj koja ga je i dovela u Bijelu kuću. Oni koji pokušavaju proniknuti u „političku filozofiju“ koja je Trumpa dovela na vlast tvrde da je on to uradio da bi se dodvorio svojoj bazi koju najvećim dijelom čine „novorođeni“ evangelisti.

Sličica Želim Print

Na ovu ideološku pozadinu Trumpove odluke sve češće pažnju skreću brojni analitičari nove američke politike prema Bliskom istoku. Tako pišući za portal Radio DW Armin Langer, autor knjige „Jedan Židov u Neukölnu”, koji je studirao židovsku filozofiju u Budimpešti, Jerusalemu i Potsdamu, o ovom nerijetko zapostavljenom aspektu Trumpove politike kaže:

„Trump ne djeluje u ime većine Židova u SAD-u nego ispunjava obećanje dato svojoj publici, evangelistima, kršćanskim fundamentalistima, jednoj vrlo utjecajnoj grupi u SAD-u.  Oni također, za razliku od ostalih kršćana, kako rimokatolika tako i pravoslavaca,  podržavaju premještanje glavnog grada Izraela u Jerusalem. Unatoč razlikama u strujanjima različitih protestantskih fundamentalističkih grupacija u SAD-u, svima njima je naime jedno zajedničko: oni u „Svetoj zemlji” Izraelu/Palestini priželjkuju nastup haosa kao preduvjet za bitku Sudnjeg dana oko Jerusalema“.

Zanimljivo je da i najveća cionistička organizacija, dakle, oni koji se zalažu za povratak Židova u Izrael, ima kršćanski predznak. „Ujedinjeni kršćani za Izrael” s više od dva miliona članova svojim donacijama pomažu projekte koji uljepšavaju sliku Izraela i to sve s ciljem da se što više Židova vrati u svoju povijesnu domovinu. Prema vjeroučenju evangelista svi Židovi se moraju okupiti u Izraelu kako bi se mogao pojaviti Spasitelj, Mesija. I kada se to dogodi svi će se Židovi preobratiti na kršćanstvo. Vjeroučenje koje se u svojoj biti može tumačiti kao izrazito antisemitsko, jer na kraju krajeva stremi dijaspori bez Židova, a u isto vrijeme polazi od toga da židovstvo uopće nije vjera nego zastarjela vjerska zajednica koja će nestati prelaskom na kršćanstvo - pojašnjava Langer.

Bliskoistočni sukob se često pojednostavljeno svodi na sukob Židova i muslimana. No odluka Donalda Trumpa o Jerusalemu je donesena protiv volje većine Židova u SAD-u. Američki predsjednik želi zadovoljiti svoje fundamentalističko-kršćanske birače. Zato ne treba potcjenjivati utjecaj ovih grupacija usredotočenih na Apokalipsu - zaključuje Armin Langer.

Pokaže li se ova analiza tačnom onda svijet uistinu ima razloga za brigu. Ukoliko se najveća svjetska sila u svojoj vanjskoj politici rukovodi apokaliptičnim vizijama svijeta onda u budućnost ne možemo očekivati ništa do armagedon koji vjerski fanatici prizivaju.

Izvor: Preporod

21.12.17

Na Fakultetu islamskih nauka održan seminar o međunarodnom humanitarnom pravu u svjetlu islamskog prava

Danas je na Fakultetu islamskih nauka održan seminar o međunarodnom humanitarnom pravu u svjetlu islamskog prava. Organizator seminara bio je Fakultet islamskih nauka u saradnji sa Upravom za vanjske poslove i dijasporu i Međunarodnim komitetom Crvenog krsta u BiH.

Ovaj seminar je priređen za studente, magistrante i doktorante FIN-a, koji su imali priliku da se kroz izlaganja predavača upoznaju sa humanitarnim pravom iz ugla šerijatskog prava i njegovom usporednom sa statusom u pozitivnom pravu.

Uvodno obraćanje imali su Mensur Karadža kao predstavnik Islamske zajednice u BiH, zatim dr. Zuhdija Hasanović dekan Fakulteta islamskih nauka te Željko Filipović šef delegacije MKCK u BiH.

Tokom dvije sesije seminara izlagači su bili: Neda Dojčinović (pravna savjetnica u MKCK) na temu „Uvod u Međunarodno humanitarno pravo“, zatim prof. dr. Mustafa Hasani (profesor fikha na Fakultetu islamskih nauka) na temu „Ljudsko dostojanstvo u svjetlu islamskog prava“, Ahmed Hatunić (direktor Behram-begove medrese u Tuzli) na temu „Uloga islamskog prava u unaprjeđenju zajedničkih ljudskih vrijednosti“, potom dr. Ahmed Aldawoody iz Ženeve (pravni ekspert u MKCK) na temu „Vođenje neprijateljstava u svjetlu MHP i islamskog prava“ te dr. hfz. Kenan Musić na temu „Principi islamskog prava u oružanim sukobima“ i Karim Mahmoud (ekspert za međunarodne odnose MKCK), također iz Ženeve, na temu „Angažman MKCK sa religijskim krugovima, dijalog sa islamskim krugovima“. Moderator seminara bio je Muhamed Jusić, savjetnik reisu-l-uleme za medije.
Izvor: Islamska zajednica

14.12.17

Muslims speak out


Painting entire populations with the same brush with which we paint rogue individuals is not a new phenomenon. For example, generations of Italian Americans were discriminated against, stereotyped, and shunned because of the activities of the few in the Mafia in the early part of the 20th Century. In the same way, Jewish Americans were often branded as communists because some of the leaders of the communist hierarchy in the Soviet Union were of Jewish ancestry.
As a result of a killing spree in lower Manhattan on Halloween by one Muslim man, mosques in the area where the terrorist lived have received threats, according to the N.Y. Post and the Council of American Islamic Relations; the Southern Poverty Law Center has also reported spikes in anti-Muslim acts and rhetoric.
Following are anti-terrorism statements by prominent and respected Muslim scholars and businessmen with whom the CIU has partnered and worked over the years, lead by a thought-provoking statement by Rabbi Jack Bemporad, CIU Director:
“It is unfortunate that not enough attention has been placed on the way extremist groups misinterpret sacred texts and try to enlist others to follow their viewpoint, especially through the internet. What is important for us to do is to carefully examine their arguments, and demonstrate how inaccurate, ideological, and political they are, but nonetheless entice so many to follow.
“We at the CIU are very fortunate in that we work with Muslim leaders who are not only great scholars of Islam, but also exemplary human beings who have led the way in clarifying and interpreting scriptural texts, demonstrating their true meaning, and working for the good of society and humanity.”
Dr. Muzammil H. Siddiqi, Chairman, Fiqh Council of North America; Chairman, Islamic Shura Council of Southern California; Religious Director, The Islamic Society of Orange County, Garden Grove, California:
“We human beings are one family. The Qur’an says, ‘O people, revere your Lord, who created you from one single soul and from it created its mate, and from the two spread out abroad a multitude of men and women…” (4:1) God has honored all human beings (17:70). The life of every person should be protected. According to Islam, killing any innocent person of any race, religion or nationality is a major sin and crime. The Qur’an says, “… if anyone kills a person – unless in retribution for murder or spreading corruption in the land – it is as if he kills all mankind, while if any saves a life it is as if he saves the lives of all mankind… (5:32). Furthermore, it is blasphemous to kill innocent people by saying, ‘Allah akbar.’ The person who does that has profaned the glory of God.
“I join many other Muslim scholars and organization in condemning the terrorist attack committed on October 31, 2017 in Manhattan, New York, reportedly, by a supporter of ISIS. We are with our fellow Americans in our grief at the loss of eight lives and the injury of eleven people. The person who allegedly committed the crime and his supporters are criminals representing a sick ideology. Their actions are immoral and sinful and are contrary to the teachings of our faith, Islam. We pray for the defeat of all immoral and inhuman ideologies.
“I urge our fellow Americans not to ascribe these crimes to our faith and refrain from committing any hate crimes against the law abiding fellow American Muslims and their institutions. It is wrong to consider the whole group guilty because of the mistakes of few. We do not do that when the criminals are of other races and religions.
“May God help us to restore human values and bring peace and justice in the world. Ameen.”
S.A. Ibrahim, former CEO of Radian Group., serves on the boards of the CIU, Wharton Graduate School, and the Inter-Faith Youth Corp. of Chicago, as well as the Anti-Defamation League:
“It saddens my heart when innocent people are killed.  It angers me hugely when people are so consumed by hate or so seduced by evil that they succumb to such heinous acts. It offends me when such acts are committed under the name of religion — more so when my religion is distorted to justify such an act. I know we all  feel so helpless watching such things happen, but we must refuse to let them defeat us — never!!
Imam Mohamed Magid, leader of the All Dulles Area Muslim Society (ADAMS) Center, Sterling, VA, former President of the Islamic Society of North America (ISNA) and Chairman of the International Interfaith Peace Corps (IIPC):
“ADAMS unequivocally condemns the terrorist attack that occurred yesterday in Manhattan. We send our sympathy and prayers to the victims and their families. We are saddened by this tragedy and stand firm in our commitment to work with our interfaith, civic, public policy and law enforcement partners to stop and prevent violence in all of its forms….
“We must not let the actions of lone wolf criminals lead to the vilification of any group of people, demonization of any community, or to a cycle of additional conflict or violence. All such acts of violence must be stopped.
“As we have repeatedly said, no one can ever sanction the taking of innocent lives, which is expressly and repeatedly forbidden by the Holy Quran…The  Fatwa (religious ruling) against terrorism states:
“The Fiqh Council of North America wishes to reaffirm Islam’s absolute condemnation of terrorism and religious extremism. Islam strictly condemns religious extremism and the use of violence against innocent lives. There is no justification in Islam for extremism or terrorism. Targeting civilians life and property through suicide bombings or any other method of attack is haram or forbidden – and those who commit these barbaric acts are criminals, not martyrs.”
Imam Muhamed Jusić, Media advisor to Ra’is-al-’ulama’ (Grand Mufti) Husein ef. Kavazović and spokesperson for the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina:
“Every time we hear of a gruesome terrorist attack carried out by someone who claims to be a Muslim we hear uncompromising condemnations from Muslim representatives. The same happened after the recent horrible attack in New York.
“But at the same time, there are those who think that this is not enough, that Muslims are not sincere in their condemnation and that they are doing that only because of political correctness. On the other hand, we hear those who say that only Muslims are expected to apologize for deeds of those who have nothing to do with them, but that reasoning does not apply to other violent extremists and traditions that they abuse
“I personally never paid attention to those claims. For me, it is not only a religious duty to stand in against the face of evil, but is human nature to empathize with innocent victims.
“That is why we should stop looking at issues of violent extremism from such perspectives altogether and should not be distracted by those who politicize and ideologize human suffering…
“The division that matters in my homeland Bosnia and Herzegovina, and for that matter around the World, is not one between people of different religions, or between the religious and the non-religious; it is between those of us from all communities who know and claim that we can live together, and those who try to deny this.”
Suhail A. Khan is a member of the CIU Advisory Board and former senior appointee in the George W. Bush administration, where he served as liaison to the Muslim American community:
“The terror attack in Lower Manhattan is a heart-wrenching act of senseless murder. I join my fellow Americans, and all who cherish life and liberty, in grieving for the innocent lives lost at the hands of such heinous evil, and in praying for the injured, their families and loved ones. I also wish to express my deepest gratitude for the brave police officers and first responders who offered aid to the victims and apprehended the cowardly attacker. May the perpetrator be brought to justice. Together, I hope we will continue to strive towards peace, safety, greater respect and understanding among all people.”
Source: CIU

12.12.17

Konačno do koncepta mira, slobode i sigurnosti u islamu


 „Islamski koncept mira, slobode i sigurnosti“ zbornik radova sa okruglog stola održanog u Sarajevu, 25. aprila 2017. godinem izdavač „El-Kalem“, Sarajevo,2017. godine.

Autor: Mustafa Spahić (Preporod)

Da Islamska zajednica ne živi isključivo na lovorikama prošlosti, zakovana, samo u današnji tubitak ili egzistenciju, nego da ima na svim navedenim temeljima islamskim, perenijalnim i povijesnim vizijama budućnosti čovječanstvo je i knjiga pred nama koju se u okviru zajednice priredilo i uredilo Vojno muftijstvo pri Oružanim snagama a štampao „El-Kalem“. U naslovu knjige (a imenovanje stvari i stvarnosti je preduvjet svakog znanja, teorije i spoznaje) nalaze se tri riječi: mir, sloboda i sigurnost, bez kojih je izvjesnost i budućnost čovječanstva nemoguća. Ovom knjigom, ustvari „Zbornikom radova“ sa okruglog stola u Sarajevu, između dvije korice na 150 stranica Islamska zajednica nastupa otvorenih očiju, silom argumenata a ne argumentima silom, kritičkom samorefleksijom. Iz nefseke summen-nas - sebi kaži - sebe sagledaj i sebe pred ogledalo pa onda drugima kaži ili idi na kritičku teoriju društva ili kritički refleksiju. Unutar kritičkog mišljenja, a svako mišljenje ukoliko je utemeljeno na argumentima, i ukoliko je svoje, a ne posuđeno i neargumentovano je kritičko mišljenje, hermenutikom iznutra, postiže se umijeće razumijevanja, a kritikom izvana, ostvaruje se vještina prosuđivanja i razabiranja stvarnosti. Hermeneutika iznutra, i kritika izvana, unutar političke filozofije, čine komplementarno jedinstvo, unutrašnje i vanjske dimenzije kritičke refleksije u kome subjektivni pojam preko objekta, teme ili predmeta spoznaje, suda i zaključka dolazi do nove vizije, perspektive i ideje spoznaje. Strukturu knjige sačinjavaju: 1) „Uvodnik“ vojnog muftije Hadisa Pašalića „Izgradnja mira naše je opredjeljenje i cilj“; 2) „Predgovor“ jednog od urednika mr. Muhammeda Okića; 3) „Biti Bosanski i evropski musliman“, tekst Reisa Huseina Kavazovića; 4) „Odnos muslimana prema sekularnoj državi - iskustvo Bosanskohercegovačkih muslimana u tekstu prof. dr. Fikreta Karčića; 5) „Akaidsko učenje Ebu Hanife u slobodi i slobodnoj volji“ tekst mr. Muharema Omerdića; 6) Zaštićena vrijednost ljudskog života u islamskom pravu“, tekst dr. Senada Ćemana. 7) „Džihad, Harb i Kital u Kur’anu“ tekst prof. dr. Almira Fatića; 8) „Karakteristični elementi islamske tradicije u Bošnjaka“ tekst dr. Elvira Duranovića; 9) „BH Dijaloški, Komšijski etos, kao prilog teologiji i praksi međureligijskog dijaloga“ tekst mr. Muhammeda Fazlovića; 10) „Odgovori Islamske zajednice u BiH na tumačenja Islama - strana islamskoj tradiciji Bošnjaka“ tekst Muhammeda Jusića i 11) „Prilozi“.

Bez obzira što su radikalizam, ekstremizam i terorizam rezultat i posljedica svijeta ovakvog kakav jeste, i što su uglavnom izvana izazvani i isprovocirani oni su apsolutno zabranjeni, ničim se ne mogu opravdati i oni su put do pakla koji je možda popločan iskrenim namjerama. Time se nanosi nesaglediva sramota Islamu i neizmjerna šteta muslimanima koja u svjetskim okvirima dovodi u pitanje njihov opstanak. Knjiga pred nama, jedanaest dragulja na džerdanu, poručuje Islam DA - nasilje NE, Islam DA - terorizam NE, Islam DA - radikalizam i ekstremizam NE, Islam DA - laž NE, Pravda DA - nepravda kao šuga duše NE. Stoga, priređivači ovog Zbornika zaslužuju sve čestitke, a njegova promocija će se održati 6. decembra 2017. godine u Domu OS BiH u Sarajevu.

10.12.17

Kako nas spinuju


Autor: Muhamed Jusić (Preporod)


Nije bilo davno kada su o spinu raspravljali samo stručnjaci koji se bave odnosima s javnošću. Tada se učilo da je spin zapravo trik kojim se istinu ne pretvori u laž (ili obrnuto), nego se činjenice toliko zavrte da ih se i bez iznošenja očitih laži - tada može prikazati u posve drukčijem - pozitivnom svjetlu od stvarne istine (koja je obično vrlo ružna i negativna). O spinu i njemu sličnim tehnikama propagande govorilo se sa podozrenjem i on se rijetko koristio od ozbiljnih političara i medija, jer se vjerovalo da je toliko providan da bi se njegovom upotrebom izgubio kredibilitet. O tome da kredibilne novinske agencije prenose lažne vijesti, bez da se ako shvate da su pogriješili ne isprave i i ne izvinu, nije se ni govorilo.
Jednostavno kazano, to je bilo previše “providno”. Međutim, danas je spin ušao u našu svakodnevicu, a njime su se počeli služiti i oni koji pretenduju na poziciju ozbiljnih državnika i medija. On kao i lažne vijesti postali su temelj javne komunikacije putem koje se dobivaju i gube izbori, oblikuju politike i javno mišljenje.
Najsvježiji primjer je spinovana priča o navodnoj izjavi člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića o priznavanju nezavisnosti Kosova. Potreba zvaničnog Beograda da skrene pažnju sa činjenice da su ulaskom u vladu Kosova de facto priznali njegovu nezavisnost, da su baš tih dana bili u NATO štabu gdje su dogovorili vojnu vježbu sa ovim savezom provela je lažnu vijest za koju se još niko nije izvinuo javnosti.
Priča je zavrnuta u čavrntiju, tj. spinovana, i to na osnovu školskog primjera izmišljene ili lažne vijesti. Bošnjačka politička pozicija je dovedena u poziciju da se pravda i da se skoro pa izvinjava, te da dokazuje kao problem nije u njoj. Ali nije to prvi put. Već smo mi vidjeli kako se krug ljudi oko Vučića već jednom poslužio istom tehnikom i to u Srebrenici. Kada je čitav svijet trebao da govori o genocidu u Srebrenici, o žrtvama i politikama koje su ga uzrokovale, priča je zavrnuta, spinovana i skrenuta na drugi kolosijek. Onaj ko se trebao izvinjavati postao je onaj kome se izvinjava. Čitav svijet je pričao o napadu na premijera Vučića umjesto o žrtvama i tome da je samo koji dan ranije on učinio sve da se uz pomoć saveznika iz Ruske Federacije u Ujedinjenim narodima taj zločin i ne osudi.
Bilo je toga i ranije, po istom receptu iz iste kuhinje. Kada je uhapšen Radovan Karadžić i tad je priča spinovana da se govorilo o fiktivnom liku Dabiću o tome ko je, šta je radi, gdje se pojavljivao. Čitava svjetska pa i domaća javnost se tako bavila fiktivnim likom, nepostojećom osobom, pa niko nije govorio o zločinima stvarnog Radovana i njegovim žrtvama.
Pored toga što bi bosanska politika i njene medijske i svake druge wannabe elite trebale već jednom prokazati da su prokužili tu igru i da više ne padaju u spremne zasjede, bitno je i javnosti skrenuti pažnju da se nauči živjeti u svijetu novih medijskih manipulacija.
Jer, trebamo sebi postaviti pitanje kako smo došli do toga da se najjeftinija tehnika propagande koristi kao osnovna strategija komuniciranja nekih država i političkih elita i šta se desilo sa javnošću pa je postala sklona prihvatiti takve poruke i u njima ne vidjeti bilo šta sporno. Jednom kada se neki medij ili politika uhvate u laži trebalo bi biti dovoljno da im se više nikada ne vjeruje, da ih javnost osudi i kazni.
Problem je zato daleko veći. „Medijska nepismenost“ i površnost masa je dovela do toga da javnost nesmetano oblikuju fenomen „lažnih vijesti“ i spinova.
Znamo već neko vrijeme da živimo u vremenu „opinion driven media“ ili medija koji služe ideološkim prohtjevima konzumenata, a ne načelima objektivnosti. Ljudi nerado izlaze iz svoje zone komfora. Radije čitaju novine i konzumiraju sadržaje koji potvrđuju njihove stavove. Ljudi vole da im se laže, da čuju ono što žele čuti jer im se istina i stvarnost možda ne bi svidjeli. Oni mediji koji im to nude će imati posjećenost, gledanost i čitanost i to su mnogi shvatili i time se rukovode. To su shvatili i brojni populisti koji sada na tim spoznajama kreiraju politike i oblikuju našu budućnost. Tu negdje se krije i odgovor na to ko i kako kreira alternativnu realnost u kojoj žive ljudi koje smo čuli nakon presude Ratku Mladiću, a koji žive u nekom svom svijetu u kojem dokazane činjenice ne igraju bilo kakvu ulogu.
U „Čarobnjaku iz Oza” se radnja završava kada Doroti zaviri iza kulisa i vidi šta se zapravo dešava. Ni regionalnoj javnosti ne bi bilo teško zaviriti iza kulisa da ima hrabrosti i da hoće. Čini se da je lakše živjeti u laži koja nekom odgovara nego u istini koja će ga uznemiriti.

8.12.17

Reisu-l-ulema u Evropskom parlamentu


Danas je reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović na poziv grupe zastupnika iz grupacije Evropskih narodnjačkih stranaka (EPP) predvođenih izvjestiteljem za BiH Cristianom Dan Predom učestvovao u radu konferencije "Evropska BiH, kulturna raznolikost i pomirenje".
Uz Reisu-l-ulemu konferenciji je prisustvovao i kardinal Vrhbosanske nadbiskupije Vinko Puljić, visoki predstavnik OHR Valentin Incko, ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak i više zvaničnika iz BiH i EU.
Večeras je Reisu-l-ulema prisustvovao i otvaranju izložbe u Parlamentu EU o kulturnom naslijeđu BiH.
U jutarnjim satima u prostorijama Predstavništva IZ Reisu-l-ulema se sastao sa predstavnicima vjerskih zajednica koje djeluju u Briselu.
U pratnji Reisu-l-uleme su direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZ-e Razim Čolic, savjetnik Reisu-l-uleme za medije Muhamed Jusić i voditelj Predstavništva IZ u Briselu Senaid ef Kobilica.
Na sastanku sa predstavnicima Jevrejske zajednice, Savjeta evropskih crkava i organizacije Religija za mir reisu-l-ulema Kavazović je rekao kako nakon presuda suda u Hagu trebamo novu strategiju za Balkan koja će u fokus staviti žrtve i koja će garantovati da se sačuva sjećanje na ono što se dešavalo ali da se društva i države usmjere ka budućnosti.

Izvor: BIR






Promovisan zbornik radova „Islamski koncept mira, slobode i sigurnosti


Danas je promovisan zbornik radova „Islamski koncept mira, slobode i sigurnosti“. U punoj velikoj sali Doma Oružanih snaga Bosne i Hercegovine djelo su predstavili brigadni general dr. Kenan Dautović, prof. dr. Enes Durmišević i prof. Mustafa Spahić.
Prof. Mustafa Spahić istakao je da Zbornik radova "Islamski koncept mira, slobode i sigurnosti" svjedoči o nepobitnoj istini da je islamska zajednica u svakoj situaciji spremna "stati pred ogledalo, pred sobom i pred čitavim svijetom" i osuditi sve moguće negativne konotacije te suočiti s njima, javno i otvoreno.
Prof. Spahić, jedan od promotora Zbornika, čije je predstavljanje danas u Sarajevu organiziralo vojno muftijstvo, pojasnio je da je ova knjiga neka vrsta priručnika o slobodi i demokratiji, nasilju i terorizmu te da daje osnovne, suštinske informacije i sliku o islamu.
Naglasio je da naslov Zbornika sadrži tri riječi, mir, slobodu i sigurnost, bez kojih je život čovječanstava nemoguć.
- Ljudi danas, ne samo da ne poznaju islam, već ne poznaju niti filozofiju niti jednu religiju svijeta, jer danas nema sistemskog obrazovanja - zaključio je Spahić i dodao da se sve svodi na društvene mreže, portale te da se radi o internet generaciji "čiji sloj obrazovanja ne prelazi dva milimetra".
Brigadni general dr. Kenan Dautović kazao je da će Zborniku prilikom njegovog predstavljanja pristupiti iz dva ugla, i to vojničkog i akademskog.
Ovaj, kako je rekao, Zbornik velike vrijednosti, donosi u fokus važne teme o kojima danas i muslimani, ali i oni koji to nisu, ne znaju dovoljno.
Istakao je da o islamu postoji stereotip kao religiji koja u sebi nosi neke nasilne elemente.
Zaključio je da se radi o dobrom štivu i za same muslimane koje im pomaže da bolje razumiju izazove s kojima se danas susreće međunarodna zajednica.
Prof. dr. Enes Durmišević pojasnio je da je Zbornik zbir nekoliko tekstova značajnih bošnjačko-muslimanskih autora, od reisu-l-ulema do njegovog savjetnika za medije, koji, između ostalog, govore o sekularnim i dogmatskim temama.
Napomenuo je da je glavni cilj objavljivanja ove knjige da se građani, u svjetlu svih nedavnih događanja u zemlji, ali i regiji, informiraju o islamu i zajednici bošnjačkih muslimana te da se razjasne neke stvari koje su možda predstavljene u pogrešnom svjetlu.
Izvor: BIR