Napad na kopte u Egiptu

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)
Za kršćansku koptsku zajednicu u egipatskoj Aleksandriji doček Nove godine pretvorio se u krvavu tragediju kada je, ispostaviće se kasnije, bombaš samoubica aktivirao auto- bombu ispred crkve El- Kidisin u naselju Sidi ubivši dvadeset i jednu, a ranivši četrdeset i tri osobe.

Napali ministre

Iako teroristički napadi u tom dijelu svijeta, nažalost, nisu ništa neuobičajeno i jedva da predstavljaju vijest, ovaj napad je zbog specifičnosti žrtve i vremena napada izazvao burne reakcije kako u Egiptu i regionu tako i širom svijeta. Toga su očito bili svjesni i oni koji su napad organizovali i koji vrlo dobro znaju kako je malo potrebno u društvima Bliskog istoka da se izazovu međusektaški, međuvjerski, međuplemenski i svaki drugi sukobi koji se onda poput plamene stihije na vjetru šire lakozapaljivim terenom kolijevke civilizacije. Zato je većina egipatskih zvaničnika več idućeg jutra upozorila kako je cilj napadača bio da izazove sukob između muslimana i kršćana i da se upravo to treba spriječiti. Toga je, čini se, bio svjestan i predsjednik Hosni Mubarak koji je obraćajući se naciji u jednom od rijetkih govora putem televizijskih ekrana pozvao na jedinstvo u borbi protiv terorizma: „Dragi Bog nam je ponovo pokazao da muslimani i kršćani sjede u istom brodu i da smo svi skupa izloženi terorizmu.“
Međutim, za Kopte koji se već dugo žale da ih se diskriminira u Egiptu to nije bilo dovoljno dobro objašnjenenje, tako da poziv na razum i „nenasijedanje na provokacije radikala“ nije urodio plodom. Njih ne interesuje zašto ih neko mrzi i što preko njih želi destabilizovati Egipat, već se žale na činjenicu da ih država ne želi ili ne može zaštititi. Tako je odmah nakon što je vijest o napadu procurila svjetskim agencijama uslijedila vijest o tome kako su se gnjevni kršćani sukobili s policijom i lokalnim muslimanima nedaleko od crkve, te da su u znak odmazde kamenjem zasuli obližnju džamiju koja je također bila oštećena u eksploziji i u kojoj je ozlijeđeno šest vjernika. Nekoliko demonstranata je nasilu ušlo u džamiju i na ulicu pobacalo sve knjige među kojima su se nalazili i Kur`ani što je onda razbjesnilo i one muslimane koji su se u prvi mah solidarisali sa svojim sunarodnjacima kršćanima. Na kraju su morale intervenirati snage sigurnosti koje su demonstrante rastjerale suzavcem. Nemiri se nisu zaustavili tu večer nego su uslijedili i u narednim danima. Uzalud je bio i morbidni pokušaj vlasti da ne dopusti rodbini da dođu mrtvačnicu po tijela poginulih strahujući da bi pokopi mogli biti novi povod za nasilje. Demonstracije su se nastavile i proširile i na druge gradove među kojima je i Kairo. Tako je tokom demonstracija organizovanih u Kairu skupina okupljenih napala ministre koji su došli u crkvu Svetog Marka na nedjeljnu misu da pokažu svoju podršku i solidarnost s kršćanskom zajednicom. Jedno od ministarskih automobila zasuto je kamenjem. Demonstranti su se sukobili sa policijom, a neredi su nastavljeni i tokom noći.

Zatočene supruge

Kao što je bilo i za očekivati ovaj incident nije još jednom podsjetio na napetost koja vlada među brojnim vjerskim, etničkim i sektaškim zajednicama na Bliskom istoku, nego je, čini se, dugoročno narušio odnose između muslimanske većine i nekih deset posto stanovnika koptske vjeroispovijesti koliko ih živi u Egiptu. Naravno, ta napetost se već prenijela i na druge arapske zemlje u kojima živi značajan broj različitih arapskih kršćanskih denominacija. Nije izostala ni očekivana politizacija čitavog slučaja. Tako je bivši libanski predsjednik Amin Gemayel izjavio da „ekstremističke grupe vrše genocid nad kršćanima na Bliskom istoku“, te da je jedino rješenje da se kršćanskim zajednicama da veća politička uloga.
Odgovornost
Za sada niko nije preuzeo odgovornost za napad, ali egipatski sigurnosni stručnjaci sumnjaju na simpatizere međunarodne terorističke organizacije El-Kaida. Jedan od razloga zašto se upravo oni sumnjiče je i to što se upravo ova crkva, kao i brojni drugi objekti egipatskih Kopta, našla početkom decembra prošle godine na listi potencijalnih meta objavljenih na web-stranici Šumuh el-Islam na kojoj se nalaze saopštenja, forumi i sadržaji El-Kaidinih simpatizera. Tu listu potencijalnih koptskih meta ne samo u Egiptu nego i nekim evropskim zemljama, poput Francuske, Njemačke i Velike Britanije, sačinio je ogranak El-Kaide u Iraku koji je već preuzeo odgovornost za smrtonosni napad 31. oktobra na jednu katedralu u Bagdadu, kada je ubijeno 46 vjernika. Razlog koji su pripadnici iračkog ogranka El-Kaide naveli kao opravdanje za napade na Kopte u proglasu naslovljenom sa „Ustani i ne spavaj- važno upozorenje povodom obaveze napada na kršćanske crkve tokom Božića“, je jedan slučaj koji je prije nekoliko mjeseci izazvao ništa manje nemire u Egiptu. Naime, tada su na ulice izašli pripadnici brojnih islamističkih organizacija koji su zahtijevali da država i Koptska crkva oslobode dvije Koptkinje koje su prešle na islam iz onoga što oni nazivaju zatvoreništvo. Naime, radi se o Camiliji Chehati i Wafi Constantin, suprugama koptskih svećenika, koje su navodno nakon njihovog prelaska na islam crkveni zvaničnici zatvorili u jedan samostan odakle su one uspjele poslati „pismo svojoj muslimanskoj braći“ sa zahtjevom da ih oslobode.
Pojava da koptske žene prelaze na islam je više nego česta, ali bolji poznavaoci prilika u Egiptu, tvrde da je to prije svega zbog toga kako bi mogle dobiti razvod braka. Kopti u Egiptu uživaju neku vrstu pravne autonomije, koja svoje korijene ima još u Šerijatu, zato država ne priznaje razvod braka koptskim ženama bez saglasnosti Crkve. Neke sekularne koptske organizacije su u tome vidjele još jedan oblik diskriminacije i tražile da država odustane od tog principa čemu se zvanična koptska vjerska zajednica žestoko suprotstavila.
Bez obzira koliko će trebati da se strasti zbog stravičnog napada smire i koliko će to dugo potrajati (vjerovatno do prvog idućeg incidenta), ekstremisti su uspjeli u svom naumu da vjeru iskorite kao sredstvo promovisanja mržnje i destrukcije i da ona kao toliko puta u historiji iznevjeri svoju osnovnu božansku misiju širenja mira i spasenja među ljudima.

Egipatski muftija: „Teroristi su zločinci koji nemaju nikakve legitimne veze sa čistim islamskim putem“

Među brojnim domaćim i svjetskim političkim i vjerskim liderima koji su osudili napad na crkvu u Aleksandriji posebnu pažnju je privuklo reagovanje i Vrhovnog egipatskog muftije dr. Ali Džuma jednog od najutjecajnijih muslimanskih lidera današnjice. U saopštenju koje je prenio oficijelni portal Rijaseta IZ BiH se navodi:
„Ne postoji nijedna religija dostojna svog imena a da ne poštuje svetost ljudskog života. Islam ne predstavlja izuzetak od ovog pravila. Uistinu, Bog je to nedvosmisleno naglasio u Kur`anu ističući univerzalnu zabranu ubistva kroz riječi da onaj ko uzme i samo jedan nevin život kao da je `ubio cijelo čovječanstvo`. Islam na ubistvo gleda i kao na zločin koji se kažnjava na sudovima ovog svijeta, ali i kao na najveći grijeh za koji se kažnjava i na Onom svijetu. Poslanik Muhammed a.s. je rekao: `Prvo za što će se na Sudnjem danu suditi među ljudima jeste prolijevanje krvi...` , terorizam ne može biti produkt nijednog ispravnog razumijevanja religije. To je više manifestiranje nemoralnosti ljudi sa okrutnim srcima, oholim dušama i iskrivljenim shvatanjem. Zbog toga sa velikom tugom i žalošću svjedočimo dolasku ove pošasti i u naš narod kroz nedavni bombaški napad ispred crkve u Aleksandriji u kojem je poginulo na desetine građana Egipta.
Nema sumnje da takav barbarizam treba osuditi na najteži način i suprotstaviti mu se u svakom trenutku. Ono što je važno jeste da se suprotstavimo devijantnim vjerovanjima koja svoje temelje pronalaze u ovakvim prestupima. I pored njihovih konfuznih tvrdnji, teroristi su zločinci koji nemaju nikakve legitimne veze sa čistim islamskim putem čija historija i ispravne doktrine su testamenti islamske predanosti toleranciji, saosjećanju i miru. U Kur`anu jasno stoji da je `Allah počastio sinove Ademove.` Stoga islam ne pravi razliku među rasama, nacijama niti različitim religijskim uvjerenjima i svi ljudi zaslužuju osnovno ljudsko dostojanstvo. Osim toga, islam je postavio pravdu, mir i međusobnu saradnju kao glavne principe međusobnog djelovanja različitih vjerskih skupina, upućujući muslimane da je lijepo ophođenje prema onima koji nisu agresivni prema nama, djelo dobrote i pravde. Zaista, to je put istinskog muslimana, u ime `Boga koji voli pravdu`.“- navodi se između ostalog u muftijinom reagovanju.

Čitavo muftijino reagovanje pogledajte na rijaset.ba

Godina koja je iscurila na Wikileaksu

Wikileaks je još jednom pokazao da mediji sve češće kreiraju stavrnost, a ne samo da o njoj izvještavaju

Piše: Muhamed Jusić (www.rijaset.ba)

Ko zna kakvi će još dokumenti procuriti na „stranicama ogledalima" koje dupliciraju sadržaje famoznog Wikileaksa nakon blokiranja njihove domene. Kakogod, njen osnivač ­­­­­ Julian Assange, vidi se to i po tituli ličnosti godine koju je dobio u brojnim svjetskim medijima, sigurno je već sada zadao glavobolju brojnim svjetskim moćnicima, ali i otvorio brojna pitanja od regulisanja interneta, odgovornosti medija za ono što objavljuju do osnova na kojima počivaju međunarodni odnosi.
Prije svega treba imati na umu da je to što je, barem kada se radi o hiljadama objavljenih tajnih depeša iz američkih diplomatskih predstavništava širom svijeta (ranije objavljeni dokumenti o ratu u Iraku i Afganistanu i dokumenti o poslovanju nekih od najvećih banaka i korporacija koji se tek očekuju, su nešto drugo), do sada objavljeno možda iznenadilo samo one koji su skloni tome da često budu iznenađeni svijetom koji ih okružuje. Naime ,rijetko je u onome što smo do sada mogli pročitati procurila bilo koja informacija koja već nije bila poznata u javnosti zemlje o kojoj su američke diplomate prenosili svoje utiske. Naravno da je vrijedno imati potvrdu da su te „javne tajne" došle do međunarodnih diplomatskih krugova, te dobiti potvrdu brojnih špekulacija o stvarnim stavovima državnika i javnih ličnosti o kojima govore samo na zatvorenim sastancima, a koji su daleko od zvaničnih saopštenja i praznog diplomatskog jezika iz dnevne doze informacija koje smo prinuđeni konzumirati. Ali osim toga, teško da će se od čitavog skandala i najavljivanog „11. septembra" u međunarodnim odnosima koji je bombastično prognoziran na početku curenja tajnih dokumenta išta desiti. Naprosto, svima koji znaju išta o međunarodnoj diplomatiji malo šta je, od onoga što je procurilo kao tajni dokument američkog Ministarstva vanjskih poslova, došlo kao novost. Svi znaju da je posao svake ambasada u svakoj državi da, osim ustaljeniih konzularnih poslova, prezentovanja vanjske politike, izgradnje čvrstih ekonomskih, kulturnih i političkih veza sa zemljom domaćinom, prikuplja informacije o glavnim tokovima u političkim i društvenim strukturama.

Međutim, ono što može biti interesantno i što je curenje dokumenata na Wikileaks-u pokazalo, barem u slučaju BiH i onih nekoliko drugih zemalja i tema koje su predmet interesovanja potpisnika ovih redova, jeste način na koji te ambasade, u konkretnom slučaju američka, dolaze do informacija o tome šta se dešava u zemljama u kojima diplomate djeluju. Jadan dio informacija, jasno, dolazi iz direktnih kontakata diplomata sa relevantnim društvenim i političkim akterima, i oni će, čini se, barem u onim zemljama u kojima se na saradnju sa SAD-om ne gleda „blagonaklono", platiti najvišu cijenu. E sada, da li će se to desiti zbog neodgovornosti Wikileaksa, koji nije ukrao niti „haknuo" informacije, nego ih je samo objavio nakon što su im ih treća lica dostavila, ili američke administarcije koja je je dopustila da takvi podaci procure, priča je za sebe. Ali, ne može se oteti dojmu da, konkretno u slučaju BiH, najviše informacija dolazi iz dominantnih i printanih i elektronskih medija. I to još jednom potvrđuje onu poznatu tezu da mediji (naročito oni neprofesionalni) sve češće stvaraju stvarnost umjesto da o njoj izvještavaju.

Pogrešno je vjerovati, i to su u nekoliko navrata pojasnili i visoko pozicionirani zvaničnici administracije u Washingtonu, kako su dojmovi, ocjene i stavovi koje su američke diplomate dijelili sa svojom centralom u DC-u, zvanični stavovi američke administracije. To su tek „sirovi materijali" koji prolaze brojne analize i provjere prije nego postanu „politički stavovi". Ali, isto tako, niko ne negira da se upravo na osnovu tih analiza i stavova kreiraju političke odluke i grade stavovi o državama, narodima, pojedinim političarima i istaknutim ličnostima. Skoro pa da bi se mogao pratiti trag kako senzacionalistički natpisi u medijima i pored svih navodnih filtera, a to najbolje pokazuju brojni do sada objavljeni dokumenti Wikileaksa, nalaze svoj put do svih relevantnih institucija „najveće svjetske supersile" koje stoje u zaglavlju skoro svakog telegrama: od CIA-e, do brojnih odsjeka Ministarstva vanjskih poslova nadležnih, konresnih komisija i koga sve ne, gdje se upravo na osnovu njih kreiraju zvanični stavovi američke administracije, koji mogu biti presudni u brojnim otvorenim pitanjima u svijetu, a naročito kod nas u BiH, gdje SAD imaju ključnu ulogu u stabilizaciji prilika. Zato je fenomen Wikileaksa ne samo obilježio godinu iza nas kroz otkrivanje brojnih diplomatskih smicalica i „poslastica" nego, nadati je se, i kroz otvaranje diskusije o brojnim teškim pitanjima uključujući i pitanje o odgovornosti medija ne samo kroz to šta smiju ili ne objaviti, nego i o tome kako izvještavju o realnosti i da li svjesno ili ne skreću pažnju s krucijalnih pitanja na ona manje bitna i na taj način poturaju pogrešnu agendu i kreiraju iskrivljenu sliku stvarnosti.

Novi broj časopisa Demokratija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi

Atlanska incijativa predstavlja novi broj časopisa "Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi", broj 4-5. Tema broja je "Rusija i Zapadni Balkan. " Ja sam pisoa o situaciji u Helmandu i tome koji izazovi očekuju vojnike iz BiH u toj afganistanskoj pokrajini. Čitav broj preuzmite u pdf-u.
Ovdje možete preuzeti i englesku verziju časopisa.

Sutra se obilježava 100 godina od izlaska prvog broja časopisa Muallim

Sutra (24.12.2010) će se prigodnim programom obilježiti 100-ta godišnjica od izlaska prvog broja časopisa Muallim. Svečanost upriličena povodom ovog velikog jubileja održat će se na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu sa početkom u 15 sati.

Program će biti podjeljena u dva dijela. Na tribini u okviru prvog djela programa prisutnima će se obratiti: Mustafa Spahić „Muslimansko školstvo u BiH - kratak povijesni presjek" te prof. dr. Edina Vejo „Savremene pedagoške teorije i pedagoška praksa u muslimansom školstvu".

U okviru svečane akademije u drugom dijelu programa prisutnima će se obratiti: Meho Šljivo, glavni i odgovorni urednik „Novog muallima", zatim Muharem Hasanbegović, predsjednik Udruženja ilmijje IZ u BiH, prof. dr. Enes Karić - „Kulturni i odgojno prosvjetni značaj časopisa Muallim" te mr. hfz. Mevludin Dizdarević koji će govoriti o počecima i razvoju časposa „Muallim".

Meka koja nestaje

Meka koju ne vide hadžije

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)

Iza nas je još jedan uspješno organizovan hadž (hodočašće muslimana Meki) i sve bh hadžije, njih 1778, sretno se vratilo u domovinu. Saudijske vlasti su više nego zadovoljne ovogodišnjom organizacijom i u više navrata su preko svojih zvaničnika istakle da je to posljedica sistematskog ulaganja u postojeće kapacitete mjesta na kojima se hodočašće obavlja, te u nove tehnologije. Međutim, nisu svi oduševljeni Novom Mekom.

Koliko je hadžija
Hodočašće u Meku je prema učenju islama obaveza jednom u životu svakog muslimana koji za to ima fizičku i materijalnu mogućnost i ove godine se na tom najvećem skupu muslimana u svijetu okupilo, prema zvaničnim podacima, tri i po miliona ljudi. Naravno, to je broj izdanih viza za strance i saglasnosti za stanovnike Saudijske Arabije, koji po zakonu mogu samo jednom u pet godina obaviti hadž, ali stvarni broj je veći, prema procjenama, možda i za čitav milion. Tačan broj hadžija se ne može odrediti zbog toga što je nemoguće procijeniti koliko je stanovnika Meke i okolnih mjesta učestvovalo u obredima, a vrlo je teško i pored rigoroznih kontrola spriječiti one koji bez saglasnosti dolaze u Meku i učestvuju u obredima. Saudijske vlasti zato iz godine u godinu čine sve kako bi broj prisutnih držali u granicama postojećih kapaciteta, ali i kako bi te kapacitete proširili. S tim ciljem je Organizacija islamske konferencije donijela odluku kojom se kvota hadžija iz svake zemlje određuje po principu da na hiljadu muslimana jedan može obaviti hadž. I pored toga, prirodni rast stanovništva i nastanak novih muslimanskih zajednica u zemljama koje nisu tradicinalno muslimanske, te sve veće interesovanje za taj put, stvara stalni pritisak na Kraljevinu da osigura povećanje kapaciteta za sigurno obavljanje hadža. Međutim, povećanje broja hadžija moraju pratiti inovativna rješenja na vrlo ograničenom prostoru kako bi svi hodočasnici sigurno obavili vremenski vrlo ograničene obrede i kako se ne bi dešavalo da zbog stampeda i velikih gužvi na „uskim grlima“ stradaju ljudi. Prema postojećim planovima Ministarstva hadža Meka bi trebala do 2014. imati kapacitete da je tokom godine posjeti 14 milona hodočasnika koji će obaviti hadž ili umru- posjetu Svetom hramu (džamiji Mesdžidul-haram) mimo obreda hadža, tj. tokom ostatka godine. Zato je čitava Meka, ali i Medina- drugi sveti grad koji hadžije posjete prije ili nakon obavljenog hadža, u kome se nalazi grob Poslanika, te mjesta na kojima se obredi obavljaju, jedno veliko gradilište. Kranovi su posvuda, a građevinska čuda i megagrađevine nastaju na svakom koraku. Dok jedni u tome vide „neminovno kretanje u korak s vremenom“ i modernizaciju grada i načina na koji se obred obavlja, drugi u velikom broju megahotela, među kojima je i jedan uz samu Kabu, sa najvišom sahat-kulom na svijetu, te automatizaciji kretanja hadžija, vide ubijanje samog duha Meke.

Oko arhitekte

Jedan od onih koji ne prihvata argument da su svi dosadašnjih građevinski zahvati u Meki bili neophodni kako bi se umanjila opasnost od nesreća i kako bi se stvorili uslovi da što veći broj ljudi posjeti Meku je i arhitekt i osnivač Instituta za Hadž studij u Meki, Sami al Angawi. On je novinaru DW-a izjavio da se upravo ovim zdanjima i intervencijama izgubio i zadnji dašak spiritualnosti kojim je ovo mjesto prije zračilo. “Protivim se zapravo svemu što se trenutno u Meki i Medini gradi. Ova mjesta više nemaju ništa zajedničko s nekadašnjim karakterom i poviješću vezanima uz hadž. Sva ova ulaganja vode ka apsolutnoj mehanizaciji hodočašća koja je miljama udaljena od početnih misli poslanika Muhameda i Ibrahima”, kaže Al Angawi.
Ima i onih, poput kolumnistkinje dnevnih saudijskih novina Al-Watan, Maram Abdurahman Mekavi, koji upozoravaju kako se malo ko brine o tome kako žive Mekenlije i kako se sve te graditeljske intervencije i povećanje broja posjetilaca odražavaju na život njenih starosjedilaca. Ona u svojoj kolumni objavljenoj u dane hadža tvrdi kako oni dijelovi Meke na kojim ne borave hadžije u posljednjih trideset godina nisu dobili svoj dio naftnog bogatstva poput drugih saudijskih gradova. Oni smatraju kako privilegiju da žive u najsvetijem gradu svih muslimana, kojom se svi u Meki ponose, plaćaju visokom cijenom koja se ne ograničava samo na nezamislive gužve u vrijeme obreda hadža i umre u ramazanu.
I uistinu, u razgovoru sa mještanima Meke brzo se stiče dojam da postoji jedna druga Meka u kojoj žive njeni starosjedioci i koja ima malo zajedničkog sa onom Mekom kroz koju godišnje prođu milioni stranaca iz čitavog svijeta. Te stare mekanske porodice sve češće žive u novim četvrtima sve dalje od centra grada i gužvi koje tamo vladaju. Međutim, oni kao i Maram, koja trenutno živi u Londonu, upozoravaju kako u tim dijelovima nema svih onih pratećih sadržaja koje drugi saudijski gradovi imaju i da je u Meki sve podređeno hodočasnicma.

Gdje je birićet

U tim novim nastambama na obodima grada nema onog duha koji je nekada vladao u zbijenim četvrtima i sukovima uz samu Kabu. Zbog toga sve veći broj mekanskih porodica prelazi da živi u susjedni grad Džidu na obali Crvenog mora. Na taj način, tvrdi nostalgična Mekenlijka, ovaj grad, kojeg nazivaju Sveti glavni grad, ostaje bez nečega puno vrjednijeg od svojih stanovnika koji bivaju zamjenjeni imigrantima iz čitavog svijeta. On, tvrdi Maram ostaje bez svog duha. I usitinu, Meka je kroz historiju bila centar isamske duhovnosti, poezije i književnosti, a ne samo mjesto hodočašća na koje se sliju milioni ljudi iz čitavog svijeta da dožive iskustvo susreta sa Svetim hramom i Kabom, prvim hramom sagrađenim na zemlji u kojem se štuje samo jedan Bog. Tako Maram podsjeća da je taj duh bio prisutan donedavno u Meki i da smo s početka dvadesetog vijeka u njoj imali velikane pisane riječi poput El-Gazavija, Es-Sibaija, El-Ensarija, El-Fikija i drugih koji su još tada zagovarali društvenu, političku i svaku drugu reformu i preporod muslimanskih zajednica insistirajući na pravima žene. Dio tog vremena se i sada može naći u koricama knjiga poput one štampane 1936. „Nadahnuće pustinje“ (Min Vahji es-Sahara) dvojice mekanskih književnika, Muhameda Saida Abdulmaksuda Hodže i Abdullaha Omera Bilhejra. Skoro ništa od toga danas nije ostalo u Meki- tvrde oni.
Jedan taksista u Meki s kojim sam posljednjih dana hadža podijelio ova razmišljanja njegovih sunarodnjaka kako bi dobio još nekoliko detalja o tome kako žive stare Mekenlije, nije bio tako dramatičan oko svih ovih promjena i nije dijelio mišljenje svojih sugrađana. On mi je samo rekao kako duboko vjeruje da je Bog blagoslovio Meku još od vremena kada je za nju molio Božiji poslanik Ibrahim (Abraham) i da u Meki, dok god je u njoj Kaba neće nedostajati duhovnosti, te da megagrađevine nikada neće moći zasjeniti jednostavnost i snagu kojom Kaba zrači. On mi je samo dodao i to da mu je drago da se u Meku napokon počinje ulagati i da se nada da će dio tih investicija biti usmjeren ka poboljšanju životnog standarda njegovih građana, a ne samo kako bi se prihvatio što veći broj hodočasnika iz čitavog svijeta. A što se promjena tiče, on mi reče ono što sam toliko puta kod Arapa čuo: „el-bereke fil hareke“ - berićet je u kretanju, ili po naški „samo neka se nešto dešava“.

Meka Metro
Jedna od inovacija koju je ove godine implementirala saudijska vlada kako bi olakšala kretanje velikog broja ljudi na relativno ograničenom prostoru i u izrazito kratkom vremenskom roku je i "Mašair željeznica", poznata kao Meka Metro ili „Željeznica svetih mjesta“. Ove godine je pušten samo prvi eksperimentalni dio čitavog sistema i rezultati su, prema prvim analizama, zadovoljavajući, jer je samo u ovoj prvoj fazi iz upotrebe povučeno četiri hiljade autobusa što je znatno smanjilo gužvu. Eksperimentalna željeznička pruga s dvije trake, s početnim brojem od devet stanica, povezuje tri sveta mjesta - Mina, Muzdelifa i Arefat - područja u kojima vladaju velike gužve tokom petodnevnog hodočašća. Posao na izgradnji željeznice je dobila kineska firma, a francuska kompanija „Sistra“ je dobila posao da rukovodi konzorcijem britanskih i njemačkih kompanija koje će obavljati nadzor nad projektom.
Željeznica će raditi pet dana u godini, u vrijeme hadža, i ove godine je radila s kapacitetom od 35 %,, dok se u iduće dvije godine očekuje da sve hadžije putuju metroom i da se projekt nastavi tako da se spoje džamije u Meki i Medini, te hadžski terminal aerodroma u Džidi.

Diskusija: Uspon radikalne desnice u Evropi: Implikacije za BiH?

Centar za napredne studije (CNS) organizira diskusiju na temu "Uspon radikalne desnice u Evropi: Implikacije za BiH?".
Uvodničari su prof. dr. Enes Karić, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, i prof. dr. Nerzuk Ćurak, Fakultet političkih nauka u Sarajevu.
Pozivamo Vas na razgovor o ovom zabrinjavajućom porastu. Pristup je slobodan.

Vrijeme: Utorak, 30. novembar 2010, 18.00 - 19.30h
Mjesto: CIPS, Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije, Kampus Univerziteta u Sarajevu, Zmaja od Bosne 8

Za više informacija slobodno se obratite na broj 061-903 842 ili dzsusko@ius.edu.ba

Dževada Šuško, Forum koordinator

Dešavanja u i oko Sjeverne Koreje

Sjeverna Koreja je poslala upozorenje da predstojeće zajedničke vojne vježbe Južne Koreje i SAD-a guraju regiju na ivicu rata. Grupa ratnih brodova, koju predvodi američki nosač aviona, kreću se prema Žutom moru kako bi sudjelovali u vježbama, javlja BBC. A ovo je moj tekst o dešavanima unutar Sjeverne Koreje koji sam napisao za pretprošlli broj magazina Start BiH, prije nego se situacija u ovoom dijellu svijeta počela usložnjavati:

Sjeverna Koreja: Kim Jong Il odredio nasljednika na čelu države
Kim Jong-un sigurno neće ništa promijeniti

Muhamed Jusić (Start BiH)

U vrijeme kada su svi državni poslovi u bivšem SSSR-u bili ogrnuti plaštom tajnosti i kada u Moskvi nije bilo ni traga transparentnosti, postojao je termin kremljinolodžist za mali broj diplomata, novinara i eksperata, koji su na osnovu male količine informacije koje bi s vremena na vrijeme procurile iz političkih centara moći, pokušali shvatiti šta se uistinu dešava u institucijama vlasti jednog totalitarnog režima kakav je tada vladao u toj staljinističkoj velesili. Danas, prema Richard Gizbertu, voditelju Al-Jazeerinog sedmičnog programa posvećenog metodama izvještavanja i položaju medija u svijetu Listening Post, takav pojam postoji još za ljude koji istim metodama pokušavaju proniknuti u to šta se dešava u Južnoj Koreji, posljednjem uporištu najrigidnijeg komunizma kojem bi i Stalljin pozavidio. Ti ljudi se, kaže Gizbert, nazivaju pjongjangolodžisti i oni su ovih dana imali pune ruke posla, a njihova izoštrena oka su svjetskim medijima željnim bilo kakvih informacija iz potpuno zatvorene zemlje, donijeli pravu senzaciju.
Naime, pjnogjangolodžisti su 30. septembra primijetili sliku na naslovnoj stranici južnokorejskih državnih dnevnih novina sa tada održane Konferencije Radničke partije Koreje na kojoj je samo jednu stolicu od oca, neprikosnovenog lidera nacije, Kim Jong Ila sjedio njegov sin Kim Jong-un, koji se po prvi put pojavio u javnosti. U odsustvu bilo kakvih drugih relevantnih informacija i znajući da se u toj totalitarnoj državi ništa ne dešava slučajno ili spontano, fotografija sa naslovnice protumačena je kao siguran znak da je pitanje nasljednika trenutnog predsjednika Partije i države, o čijem slabom zdravstvenom stanju se već dugo spekuliše, već rješeno i da će ova siromašna zemlja, koja svojim nuklearnim programom i komunističkim revolucionarnim duhom zadaje mnoge probleme ne samo u regionu, nego i globalnim policajcima, dobiti i trećeg Kima na svom prijestolju. Možda je apsurdno da se jedna tako bitna vijest izvodi samo na osnovu jedne fotografije, ali to je samo jedna mala banalnost kojih u ovoj zemlji, gdje su svi mediji pod kontrolom države, gdje je stranim novinarima zabranjeno izvještavanje i gdje niti jedna državna institucija ne poznaje pojam „saopćenje za javnost“, a o transparentnosti donošenja odluka i da ne govorimo, ne nedostaje. Zbog hipertajnosti koja vlada u Sjevernoj Koreji svjetskoj javnosti, novinarima i diplomatama ostaje samo da tragaju za sitnim detaljima u odsustvu bilo kakvih pravih informacija. Svaka i najsitnija informacija iz ove polovine Korejskog poluotoka je globalna vijest iz prostog razloga što nikada okončani Korejski rat i nepredvidivost vladajućeg režima, korejsko pitanje čine jednim od gorućih globalnih problema.
Vladajući režim u Pjongjangu već desetljećima uspijeva održati potpunu kontrolu nad medijima u zemlji i osigurati da jedine vijesti koje iz zemlje izlaze budu one koje su prošle rigoroznu cenzorsku mašineriju. I političke analfabete znaju da je glavni stub svakog diktatorskog režima čvrsta kontrola nad medijima i apsolutna kontrola nad protokom informacija. Komunistička partija u Južnoj Koreji je to dovela do „savršenstva“, naročito nakon što im je skoro pošlo za rukom, za razliku od brojnih drugih država koje su nešto slično priželjkivale, da se odupru i prodoru masmedija i globalnih informativnih tehnologija. Jedine vijesti koje se u državi emituju su one koje saopći Državna novinska agencija. Postoji dvanaest glavnih novina i četiri TV- kanala i svi su pod državnom kontrolom i u službi državne propagande. Nezavisni i slobodni mediji su još uvijek nepoznat pojam. Građanima nije dostupan ni Internet nego je u državi razvijen vlastiti pandan ovoj globalnoj mreži, tzv. Intranet. Zabranjena je pretplata na bilo koje novine ili časopise izvan Sjeverne Koreje. Svaki radio-aparat koji se prodaje u zemlji je tehnički prepravljen tako da može primati samo one frekvencije na kojima se mogu slušati državne radio-stanice. Svako poigravanje sa uređajem ili dokazano slušanje stranih radio-stanica je kažnjivo, naročito ako se radi o radio-stanicama južnih susjeda. Državni cenzori provode i striktnu cenzuru muzike koja se može slušati na postojećim stanicama, kako bi osigurali da ništa od „kapitalističkog smeća“ ne ukalja komunističku idilu. Zato i nije čudo što smo navikli da je za Sjevernu Koreju uvijek zagarantovano zadnje mjesto u svim globalnim analizama medijskih i novinarskih sloboda.
Način na koji tamošnji mediji informišu javnost na granici je bizarnog. Tako je jedna od poslastica sjevernokorejske propagandne mašinerije, istaknuta i u Al-Jazeerinom prilogu, bila emitovanje snimaka nereda i demonstracija u Južnoj Koreji kada god bi se nešto slično desilo, bez obzira na povod. Naravno, cilj je bio očit, a to je da se pokaže kako su stanovnici demokratske i kapitalističke Južne Koreje, za razliku od sjevernjaka, nezadovoljni vlašću i stanjem u kojem se nalaze. Međutim, vrlo brzo su cenzori primijetili da i uz svu selekciju kadrova kako bi se emitovali samo oni najgori, građani Sjeverne Koreje sve češće na tim snimcima počinju primjećivati kako su nezadovoljni kapitalisti jako lijepo obučeni, ugojeni i kako su automobili koje prevrću i pale nešto što oni nikada nisu ni vidjeli, a da su izlozi ogromnih građevina koji bi u tim neredima stradavali, bili puni robe koja je u njihovoj zemlji rezervisana samo za mali broj odabranih drugova i koju oni niti mogu naći na policama, niti sebi priuštiti.
Zato kada se u obzir uzme bizaran način na koji je, čini se, novi predsjednik izabran i način na koji je to saopćeno lokalnoj i svjetskoj javnosti i kada dođe do zvaničnog prijenosa vlasti teško da se može očekivati bilo kakva promjena u vladajućem režimu i načinu na koji se politika, pa i odnos prema medijima, vodi u toj zemlji.

Sunny Lee, južnokorejski novinar je za Al-Jazeeru ustvrdio kako doskora ni obavještajne agencije nisu znale kako Kim Jong-un izgleda ili gdje se nalazi. Posljednja njegova fotografija koja se mogla naći bila je ona iz škole kada je ima dvanaest godina. Njega je otac doslovno „izvukao iz naftalina“. Eksperti tvrde kako Kim Jong-un nije bio očev prvi izbor nego njegov stariji brat, ali se ovaj navodno oteo svakoj kontroli i pretvorio u „ženskaroša“ koji bi i u zemlji kakva je Sjeverna Koreja teško mogao voditi državu i zadržati sve loše životne navike.
Satiristima u američkim medijima, koji su također vidjeli prvu sliku Kim Jong-una nije promaklo to kako je on jedini, uz oca, očito uhranjen među ostalim Korejancima. Tako su u Comedy Central-u već napravili satirični prilog o tome kako Cartman iz crtića South Park dolazi na vlast.

Na Ahiret preselio kolega Ekrem Tinjak

Danas me je u Meki zatekla vijest iz redakcije magazina Start da je na bolji svijet preselio moj kolega i prijatelj novinar Starta Ekrem Tinjak. Radost skorog okončanja hadžskih obreda pomutila je ova žalosna vijest. Ekrema ćemo pamtiti samo po dobru i možemo obećati da ga nećemo zaboraviti u našim dovama.

Ovako su kolege iz Starta saopćile žalosnu vijest:

Tinjak je rođen 28. jula 1969-e godine u Sarajevu. Prve novinarske korake savladao je u sarajevskim Večernjim novinama, a u magazinu START BiH je urednik- novinar od osnivanja redakcija.
Bio je i jedan od inicijatora uspostave novinarske nagrade „Srđan Aleksić“ koju grupa nevladinih organizacija iz BiH dodjeljuje za novinarske tekstove o marginaliziranim i ranjivim grupama, a tokom rata u BiH dobrovoljac u redovima Armije BiH.
Umro je poslije duge i teške bolesti s kojom se herojski borio. Do posljednjeg dana je redovno dolazio u redakciju i s mnogo radosti i entuzijazma izvršavao svoje novinarske obaveze pišući lijepe i važne priče o običnim ljudima koje su o stvarnom životu govorile mnogo više od velikih izvještaja o važnim političkim događajima.
Neka ti je vječni rahmet i magfiret.

Izložba o organizaciji hadža

Nedaleko od Poslanikove, a.s., džamije u Medini u nanovo izgrađenom izložbenom prostoru, sve hadžije koje posjete ovaj grad, ovih dana, mogu posjetiti izložbu o organizaciji hadža. Na izložbi su postavljeni paviljoni skoro svih vladinih i nevladinih organizacija i institucjia koje, svaka na svoj način daje doprinos organizaciji nejvećeg skupa muslimana u svijetu. Samim pregledom organizacija i uvidom u njihove aktivnosti stiče se dojam o kako složenom projektu se radi. Pored Ministarstva hadža, Ministarstva zdravstva, različitih policijskih agencija svoje aktivnosti u organizaciji hadža i planove za budućnost predstavile su i brojne obrazovne institucje, među kojima je i Islamski univerzitet u Medini, te brojni instituti koji se bave izučavanjem i zaštitom historijskog naslijeđa Medine i Meke. Tako se tu, između ostalog, može vidjeti i maketa Medine od prije 80 godina sa brojni građevinama iz osmanskog perioda koje su nažalost porušene te maketa grada iz vremena Poslanika. a.s., sa svim značajnijim lokacijama iz rane historije islama.

Brojne državne agncije su izložile i planove za budućnost grada i organizacije hadža. Tako se može vidjeti i maketa novog aerodroma u Medini čija izgradnja je u toku.

Konferencija u Sarajevu: “ISLAMSKI UDŽBENICI I NASTAVNI PLANOVI I PROGRAMI U JUGOISTOČNOJ EVROPI”

Univerzitet u Beču, istraživačka jedinica Islamska vjerska pedagogija, i Univerzitet u Sarajevu, Fakultet islamskih nauka, zajednički će održati međunarodnu konferenciju “Islamski udžbenici i nastavni planovi i programi u jugoistočnoj Evropi”, koja će se održati od 22. do 24. oktobra 2010. u Sarajevu.

Uporište
Evropske zemlje nalaze se u procesu dinamičnih promjena. Tim je procesom naročito zahvaćena jugoistočna Evropa. Evropskim ujedinjavanjem društva istočnoevropskih zemalja suočila su se s do sada, u njihovoj komunističkoj historiji, nepoznatim pitanjima i sukobima. Interesi Zapadne Evrope od početka su bili ekonomski orijentirani.
U procesu oblikovanja evropske budućnosti religijama do sada nije pridavana velika pažnja. Čini se da su religije bile potisnute na rub društva i da su bile jedva prisutne u javnom prostoru. U društvenoj stvarnosti, međutim, iza evropskih religija stoje ljudi koji svojim etičkim i političkim nadama i očekivanjima utječu na politiku svojih zemalja i svoje pristalice mobiliziraju za određene političke pozicije. Te se vjerske zajednice i njihove institucije globalno oblikuju i u poziciji su da djeluju širom svijeta. U Istočnoj Evropi različite religije, koje se nerijetko nalaze u konkurenciji jedne drugima, tragaju za novim poljima djelovanja i nastoje se povoljno pozicionirati u procesu novog oblikovanja društva. Brojnost i raznolikost religija ne predstavljaju izazov samo pojedincima, ljudima koji se svakodnevno susreću s različitim religijama, već i državama, koje iznova definiraju mjesto religije u svojim društvima i koje trebaju voditi računa o novoj religijskoj kulturi svojih građana. Sve to uzrokuje mnogostruke osnove za razne sukobe i tačke sporenja uočljive u političkom i ekonomskom životu.
S obzirom na raznolikost religija, da bi se izgradila zajednica okupljena oko istih vrijednosti, koja bi omogućila miroljubiv suživot na dobrobit svih, neophodne su međureligijske kompetencije u politici i ekonomiji. Evropa ne može izbjegavati probleme u vezi s religijama i očekivanjima svojih građana. Uzroci su, doduše, složeni, ali položaj islama u novoj Evropi izaziva različite rasprave o tome može li islam biti dio Evrope. Neovisno o historiji islama u tim zemljama, usklađivanje islamskih i evropskih vrijednosti i prijemčivost islama za demokratiju evropskog tipa ostaju pod znakom pitanja.
U sjeni međunarodnih događanja muslimani se generalno stavljaju pod sumnju za terorizam. Ova je zategnutost odnosa, između ostalog, razlog za izolaciju muslimana i nastanak raznih predrasuda u društvu. Ta će izolacija kroz neke globalno dobro povezane organizacije biti teologizirana, a mržnja među kulturama i religijama zacementirana. Ova zategnutost najviše pogoduje evropskim nacionalističkim partijama i radikalnim islamskim organizacijama. Za mnoge partije i organizacije zategnutost u odnosima i međureligijska mržnja od egzistencijalnog su značaja. Učesnici konferencije u Beču u oktobru 2009. godine bili su jedinstveni u stavu da se obrazovanje u Evropi ne može odreći vjerskih temelja. Time su škole stavljene pred izazov da posreduju utemeljenju obrazovnih vjerskih osnova. Jedna od obrazovnih zadaća škola trebala bi biti i religije. Na primjeru mnogih evropskih zemalja znamo da se mirna budućnost Evrope ne može odreći mira među religijama.
Religijski odgoj u javnim školama može osposobiti učenike da razviju i zastupaju vlastita etičko-religiozna stajališta, da uvažavaju druga mišljenja te da uče od drugih kultura i religija. Stoga je religijsko obrazovanje važna sastavnica općeg obrazovanja.

Konferencija
Konferencija “Islamski udžbenici i nastavni planovi i programi u jugoistočnoj Evropi” održat će se na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu od 22. do 24. oktobra 2010. godine i bavit će se pitanjem doprinosa vjerskog obrazovanja integraciji muslimana u Evropi. Na konferenciju će biti pozvani najrenomiraniji znanstvenici s područja obrazovanja i teologije iz jedanaest evropskih država, pretežno iz jugoistočne Evrope.
U okviru konferencije bit će analizirani različiti teološki modeli obrazovanja u Evropi, a kroz radionice će biti razrađene alternative. U tim će se raspravama konferencija baviti pitanjem kako muslimani u Evropi mogu kontekstualizirati islam, tako da njihova djece ne odrastaju u protuslovlju između svoje religioznosti i društva u kojem žive.
Udžbenici pružaju informacije o poimanju obrazovanja i vrijednostima muslimana u Evropi. Konferencija se pojedinačno bavi postojećim udžbenicima i bit će podijeljena u radionice posvećene daljnjem unapređivanju udžbenika muslimana za vjersko obrazovanje. Od kritičke važnosti bit će da se u analizama odražavaju gledišta o ljudskim pravima, jednakosti muškarca i žene i ostalim univerzalnim vrijednostima. Iz ove konferencije trebaju proisteći poticaji za razvitak novog evropsko-islamskog identiteta u Evropi, da bi se muslimani što uspješnije poistovjetili s evropskim demokratskim vrijednostima. Osim toga, učesnici prve konferencije u Beču pridaju veliki značaj stalnoj naučnoj razmjeni muslimanskih znanstvenika u Evropi. Konferencija bi im trebala ponuditi platformu za takvu razmjenu.

Edukacija budućih hadžija i nova tehnička podrška organizaciji hadža

Napomena: U međuvremenu je edukacija uspješno završena u svim sjedištima muftijstava širom BiH.

U Uredu za hadž Rijaseta IZ BiH uveliko su u toku pripreme za obavljanje ovogodišnjeg hadža. Uz ustaljenje tehničke pripreme predviđenom dinamikom traje i edukacija budućih hadžija po muftilucima. Taj posao vodi i koordinira Ured za hadž, uz podršku nadležnih muftijstava. Seminar na temu „“Kur`an i sunnet o hadžu i umri i njihov smisao u životu čovjeka“ drži sekretar Ureda Rasim Brković. U sklopu seminara je i multimedijallna prezentacija „Šerijatski aspekti obreda hadža i umre u slici i riječi“ koju izlaže saradnik Preporoda Muhamed Jusić. Osnovne informacije o samom putovanju su u prvim seminarima u Bihaću i Banja Luci hadžijama prezentovali Halil ef. Mehanović i glavni vodič hadžija koji putuju avionom, Safet ef. Karahmetović, glavni vodič hadžija koji putuju kopnom. Uputstva ljekarskog tima koji će putovati sa hadžijama dao je dr. Abdulah Fazlić dok se ispred konzorcija koji će ove godine biti zadužen za prijevoz naših hadžija s osnovnim detaljima putovanja obratio g. Ibrahim Kerla iz Centrotransa.
Posebna novost na ovogodišnjim susretima sa hadžijama, ali i čitave organizacije hadža, bilo je predstavljanje tehničke podrške koje će ove godine ponuditi Asocijacija hadžija „Zul Hulejfa“ iz Novog Sarajeva. Planove i aktivnosti Asocijacije hadžijama je prezentovao član udruženja Nurko Čaušević.
Naime, Asocijacija hadžija „Zul Hulejfa“ iz Novog Sarajeva bit će implementator projekta „Tehnička podrška za Hadž 2010“. Radi se o pionirskom projektu prema kojem će Asocijacija na svojoj web stranici pratiti položaje oba konvoja sa hadžijama (sa polascima iz Tuzle 26.10. i iz Sarajeva 27.10.2010.) što će svako moći pratiti na njihovoj internet stranici. Također će informisati o terminima polijetanja i slijetanja aviona u odlasku i povratku sa hadža. Na web-stranici će se svakodnevno objavljivati video i audio izvještaji (koji će stizati čak i iz autobusa i sa Arefata), a koje će svako besplatno moći preuzimati, kao i fotografije koje će neprestano biti objavljivane, što će omogućiti porodicama u Bosni i Hercegovini da vide svoje najmilije.
Asocijacija će u Medini i Mekki uspostaviti mobilne centre koji će imati radno vrijeme od 07.30 do 09.30 i od 20.00 do 22.00 po bosanskom vremenu, a kada će porodice moći direktno komunicirati sa hadžijama putem komunikatora postavljenih na www.zulhulejfa.ba.
Zainteresovani ovim novim projektom zatražili smo više informacija od predsjednika Asocijacije Đevada Koldže. Priča počinje 2008. godine kada se po povratku sa hadža, hadžija Đevad Koldžo, po zanimanju inženjer hidrotehnike, dosjetio da bi svojim znanjem mogao oplemeniti i uljepšati ovo mubarek putovanje. Odmah je oko sebe okupio ekipu mladih obrazovanih hadžija, koji se koriste suvremenim tehnologijama, govore strane jezike i često putuju po svijetu, što je bila jezgra novoosnovane asocijacije.

On je za Preporod objasnio kako je Asocijaciju hadžija „Zul Hulejfa“ iz Novog Sarajeva osnovala grupa mladih hadžija koja želi afirmaciju vjerskih putovanja, a posebno tradicionalnih koja pripadaju biću muslimanskog naroda. Asocijaciju su, kaže, osnovali sredinom 2009. godine sa ciljem uvođenja suvremenih tehnologija kao pomoći bosanskim hadžijama. Moto Asocijacije glasi „Naša misija je da širimo lijepe habere o Hadžu“- kaže Koldžo.
U vrijeme hadža 2009. na svojoj web stranici www.zulhulejfa.ba asocijacija je pratila sva dešavanja vezana za hadž općenito, sa posebnim osvrtom na naše hadžije. Posebno je zanimljivo bilo objavljivanje tačne pozicije autobusnog konvoja sa hadžijama koji je krenuo iz Sarajeva. „Ideja za ovo mi se rodila noć uoči polaska hadžija. Zamolio sam jednog hadžiju da sa sobom ponese jedan mobitel u koji sam prethodno stavio Jordansku GSM karticu za koju sam znao da će raditi u svim zemljama kroz koje konvoj prolazi. Pozivom na taj mobitel automatski smo dobivali geografsku koordinatu koju smo prenosili na satelitski snimak i objavljivali na internetu“- kaže nam hadži Đevad Koldžo. Osim toga, na stranici su se mogle pronaći i informacije o terminima polijetanja i slijetanja aviona sa hadžijama koje su dobivali direktno od avio- kompanije koja je prevozila bosanske hadžije“. Koliko je ovo bilo uspješno najbolje govori podatak da je bez ikakve reklame stranica imala posjećenost od 1500 posjeta na dan sa različitih IP adresa.
Njihova aktivnost nije ostala neprimjećena od Ureda za hadž IZ BiH, te su 2.februara 2010. predsjednik asocijacije „Zul Hulejfa“ Đevad Koldžo i rukovodilac Ureda za hadž Nezim ef. Halilović Muderris potpisali protokol o saradnji prema kojem će Asocijacija hadžija „Zul Hulejfa“ iz Novog Sarajeva biti implementator projekta „Tehnička podrška za Hadž 2010.“
Na kraju hadžija Koldžo nam je rekao i to da ovaj projekat neće predstavljati finansijsko opterećenje za hadžije. Asocijacija hadžija „Zul Hulejfa“ je potražila sponzore koji bi podržali ovu ideju, te su projekat finansirali BH Telekom, FDS i Centrotrans, kao i sami članovi Asocijacije „Zul Hulejfa“. Na projektu svi učesnici rade volonterski, a on će se implementirati prema protokolu koji je napisan na 90 strana i u kojem su definirane sve aktivnosti koje će asocijacija izvoditi.
Ključno osoblje koje će inšallah raditi na ovom projektu su: Đevad Koldžo, Samih Selimbegović, Tarik Omerhodžić, Nurko Čaušević, Sabahudin Čehajić, Emir Imamović i Seid Čengić.
(M.J. Preporod)

U Mostaru održan seminar za buduće hadžije, slijedeći se održava u subotu u Bugojnu

Jučer je u džamiji sjeverni logor u Mostaru održan seminar za buduće hadžije i hadžihanume. Poslije seminara kojeg su održali predstavnici Ureda za hadž i naše asocijacije svim hadžijama i hadžihanumama su podijeljeni koferi i putne torbe. Slijedeći seminar će se održati u Islamskom centru u Bugojnu (a ne u Travniku kako je ranije bilo planirano) sa početkom u 9 sati. Fotografija iz Mostara možete pogledati ovdje

Pretjerivanje u vjeri - guluv - kolumna iz novog broja Preporoda

Muhamed Jusić (Preporod)


Danas se sve češće govori o vjerskom radikalizmu i ekstremizmu, pa tako i islamskoj inačici ove globalne pojave, kao o jednom od većih problema sa kojima se susreću brojna društva savremenog svijeta. Naravno, zbog dobro znanih procesa koji su uslijedili nakon terorističkih napada od 11. septembra 2001, svjetski mediji najviše pažnje posvećuju tzv. islamskom radikalizmu i ekstremizmu. Međutim, ne samo u tim krugovima, nego i među muslimanima koji se na taj dio islamskog učenja ne osvrću, malo je poznata činjenica da islam kojeg je naučavao Poslanik Muhamed, as., od svojih početaka zabranjuje ono što naziva pretjerivanje u vjeri.
Kura`an, sunnet i brojna predanja od prvih generacija muslimana govore o strogoj zabrani onog što se naziva guluv ili prelazak granice predanosti ocrtane Objavom. Tako se u Kur`anu u suri En-Nisa kaže: „O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte (la teglu) u vjeri, i o Allahu govorite samo istinu“. Slično značenje nalazimo i u 77. ajetu sure El-Maide.
Poslanik, a.s, muslimanima je čak zabranio da pretjeruju u propisanim ibadetima ili obredima. Tako se prenosi da je rekao: “Vjera je lahka i niko sebe neće obavezati ibadetima preko svojih mogućnosti, a da mu to neće pričiniti poteškoće. Zato budite umjereni. Nastojte biti blizu ispravnog, budite radosni i sebi olakšajte malo jutrom, krajem dana, a malo noću“.
Na to upozorava i dr. Jusuf el-Karadavi, jedan od muslimanskih autora koji se možda i najviše i najčešće bavio pitanjem vjerskog ekstremizma. U svom djelu naslovljenom sa Es-Sahve el-islamijjeh bejne-l-džuhudi vet-tetarruf u kojem piše o islamskom buđenju i tome koliku opasnost za vjersku obnovu predstavlja guluv, on kaže: „Svako pretjerivanje je atak na tuđa prava, a tuđa prava se moraju poštovati i dug prema drugima se mora vratiti. Jedan mudrac je lijepo rekao: `Nikada nisam vidio rasipništvo, a da se time nije zakinulo nečije pravo`. Allahov Poslanik, a.s., je rekao Abdullahu b. Omeru, r.a., nakon što je čuo da se ibadetom iscrpljuje toliko da zapostavlja pravo svoje supruge koje ona ima kod njega: `O Abdullahu, da li je tačno ono što mi pričaju o tebi, da danju postiš a noću klanjaš?!` Abdullah odgovori: `Da, Allahov Poslaniče`. Poslanik, a.s., mu reče: `Nemoj tako raditi, nego posti i iftari. Klanjaj nafile i spavaj. Tvoje tijelo ima svoje pravo kod tebe, tvoje oči imaju svoje pravo kod tebe, tvoja supruga ima svoja prava kod tebe i tvoji gosti imaju svoja prava kod tebe.` Tj. svemu daj pravo koje mu pripada i nemoj ići ni u jednu krajnost na račun druge strane.“
Dr. El-Kardavi na drugom mjestu u istom djelu upozorava na još jedan oblik pretjerivanja. Naime, odnekud se kod ljudi sklonih pretjerivanju u vjeri ustanovilo pravilo kako je bolje i pobožnije ono što je teže i zahtijeva veću žrtvu, što nikako nije u duhu islamskog vjerozakona niti među intencijama islamskog prava i šerijata.
„Zastranjivanje u vjeri predstavlja i neprestano činjenje onoga što je teže, pa i u situacijama kada treba raditi po onome što je lakše, kao i tjeranje drugih da rade po onome što je teže, i pored toga što ih Allah time nije zadužio. Musliman ne smije odbacivati olakšice ako mu je teško drugačije raditi. Odbacivati olakšice koje propisuje Uzvišeni Allah i stalno tragati za onim što je teže, pa i u situaciji u kojoj je potrebna olakšica, neumjesno je. Olakšice su propisane da čovjeka izvuku iz poteškoća i otklone od njega nelagodnosti, a neki ih, eto, odbacuju, i pored toga što je Poslanik, a.s., rekao: `Olakšavajte, a ne otežavajte, obradujte, a ne rastjerujte! Uzvišeni Allah voli da se radi po olakšicama kao što prezire da se čine grijesi.“ Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “... Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate” (El-Bekara, 185). “Allahovom Poslaniku, a.s., nikada nije data prilika da odabere jednu od dvije stvari, a da nije odabrao lakšu ako to nije bio grijeh. Zato musliman nema pravo da druge ljude obavezuje onim što će im u životu pričiniti poteškoće“- kaže šejh el.Kardavi u svom djelu Es-Sahve el-islamijjeh bejne-l-džuhudi vet-tetarruf.
Međutim, većina islamskih autoriteta kada piše o ovoj temi upozorava da insistiranje islamskog učenja na zabrani svakog oblika vjerskog ekstremizma, te naučavanje vjere kao nečega što čovjeka oslobađa i čini sretnim a ne kao tereta kojim nas je Uzvišeni iskušao, ne znači nikako poziv da se vjernici olahko odnose prema vjerskim propisima i normama. Jer umjerenost u vjeri ne znači da se može upuštati u zlo i nemoral, nego da od vjere ne treba praviti teret i tumačiti je tako da se ljudi opterete formom na kojoj ni Kur`an ni sunnet ne insistiraju. Kur`anski je princip da zlo i dobro nisu isto i ne može biti srednjeg ili umjerenog puta između istine i laži, dobra i zla.
I dok traje unutarvjernički ili unutarmuslimanski proces suzbijanja radikalizma i iscrtavanja granica između dosljednog pridržavanja učenja Pejgambera, a.s., i pretjerivanja u tome, u svijetu pa i u bh društvu traje proces definisanja „islamskog ekstremizma“. I u tom procesu je evidentna konfuzija jedne druge vrste jer se sve češće praktikovanje i osnovnih islamskih obreda pokušava okarakterisati kao ekstremizam.
Tačno je da tradicionalni islamski izvori pretjerivanje u vjeri i ekstremizam opravdavan vjerom smatraju problemom kojem se muslimani, kao što je to činio i Poslanik, a.s. u gore spomenutim predajama, trebaju suprotstaviti. Tačno je ,također, da netolerantnost i isključivost svake vrste, a naročito potezanje za silom kao sredstvom nametanja stavova, građanska društva smatraju prijetnjom vlastitom postojanju. Međutim, niti islam a niti principi liberalne građanske demokratije ne trebaju pristati na osporavanje vjerskih sloboda i vjerski redukcionizam u javnom životu kao dokaz umjerenosti. Ničija sloboda ne bi trebala biti problem u domenu javnog sve dok ona ne ugrožava slobodu drugog.
Pod vjerskim ekstremizmom se ne bi trebao podrazumijevati stepen religioznosti ili odlučnost čovjeka ili žene da svoj društveni ili privatni život usklađuje sa normama vlastitog vjerovanja, nego spremnost da se vjerskim ubjeđenjima pravdaju postupci koji u svojoj osnovi imaju antivjerski, anticivilizacijski i antiljudski karakter i koji su spremni ugroziti prava i slobode drugih. Sve drugo može biti kontraproduktivno, jer će se tom logikom među ekstremistima vrlo brzo naći svi oni koji javno ispovijedaju vjeru.