Piše:
Muhamed Jusić (Preporod)
Širenjem
internet mreže slušali smo o svim revolucionarnim blagodatima koje će donijeti
širokim narodnim masama. Svi su s pravom bili oduševljeni i jedva da su se čuli
glasovi onih koji su bili sumnjičavi i koji su propitivali kuda bi nas ta nova informatička
revolucija mogla odvesti.
Svi
oni koji su govorili o bilo kakvoj vrsti regulacije interneta doživljavani su kao
totalitaristi koji pokušavaju da odbrane neodbranjivo i koji bi da neslobodnim
pojedincima oduzmu jedinu nadu u pristup slobodi.
Danas
su sve glasniji oni među ozbiljnim analitičarima i teoretičarima koji i nisu
baš oduševljeni svime u šta se internet pretvorio i promjenama koje je donio.
Oni s pravom upozoravaju ne samo na brojne nesagledive posljedice nove mreže u
koju se čovječanstvo upetljalo nego i na sve nedosljednosti onoga što nam je ta
globalna mreža donijela nasuprot onoga što nam je obećavala.
Jer
uistinu teško je ne primjetiti kako se ne tako davno internet predstavljao kao oruđe
u rukama osiromašenih i isključenih masa kojim će se usprotiviti elitama u
svakom smislu. Trebala je to biti platforma koja će svima omogućiti slobodan
pristup informacijama i znanju. Internet je trebao, na nikada do kraja
pojašnjen način, ukloniti sve razlike i sve učesnike mreže učiniti jednakim.
Danas vidimo kako se bogati još više bogate, između ostalog, i na internetu.
Umjesto da ubije monopol internet je stvorio možda i najveće monopoliste u historiji
čovječanstva, poput Googla ili Amazona. Iako se običavalo govoriti da će Internet
pomoći da se znanje prenosi i da postane lahko dostupno, sve više se čini da je
opća kakofonija bez ikakvih provjera i kriterija rezultirala upravo suprotnim
efektom. Internet je neuke učinio još
neukijim ali uvjerenim da sada znaju sve i da na internetu mogu naći potvrdu
svakoj suludoj teoriji koju imaju ali i dovoljan broj istomišljenika. Internet
jeste izjednačio sve ali ne u pristupu znanju i informacijama nego je doveo do
toga da se svačije mišljenje bez obzira kako neosnovano i na činjenicama
neutemeljeno bilo počne doživljavati kao relevantno.
Umjesto
da nas učini tolerantnijim jer nam je dao priliku da upoznamo različite kulture
i civilizacije i jer nam je dao priliku da direktno komunicirao sa ljudima iz svakog
dijela svijeta, internet je otvorio prostor najglasnijim šovinistima i
ksenofobima. Umjesto prostora za upoznavanje i susretanje kultura internet je
postao globalni generator govora mržnje i nepovjerenja.
Umjesto
da nam donese više demokratije, kao što je bilo očekivano, internet nam je
donio, kako to primjećuje i jedan od najpoznatijih svjetskih teoretičara novih medija
Andrew Keen, «vladavinu rulje». Sjećamo se kako su pisane studije o tome kako
su društvene mreže pokrenule tzv. Arapsko proljeće, govorilo se, a i sam sam
pisao, o tome kako će internet ojačati građane u totalitarnim i neslobodnim
državama i društvima. Nije da se to nije desilo. Ali danas ne možemo ne
primjetiti kako internet prerasta u instrument praćenja i nadzora građana u razmjerama
koje nisu zapamćene u historiji čovječanstva. Da apsurd bude veći, značajan dio
tog nadzora i povrede privatnosti se dešava uz pristanak samih korisnika.
Države, ali i multinacionalne kompanije, danas profiliraju građane i trguju
njihovom privatnošću iako se ne tako davno vjerovalo kako će upravo njima
Internet zadati kobni udarac.
Lista
iznevjerenih očekivanja bi se otegla kao i elaboriranje svih promjena koje je
internet uzrokovao u načinu na koji mislimo, doživljavamo i procesuiramo svijet
oko sebe. Vrijedilo bi sebi osvijestiti to kako nas zatrpavanje nepotrebnim
informacijama čini površnim u njihovoj selekciji, analizi i emotivnom
proživljavanju. Kada se satima dnevno izlažemo tolikoj šarenolikosti priča,
kada nam se u sekundi smjenjuju jedna za drugom slika ubijene djece u Siriji i
kulinarske čarolije kuhara Nusreta, ajeti iz Kur'ana sa dawetske stranice i
provale Sabita iz Tarčina, koliko smo nakog godina takvog silovanja svoga uma
sposobni razaznavati prave vrijednosti i hoće li biti čudno ako emotivno
otupimo. Nije da o tome ljudi nisu počeli pisati i govoriti ali je to još
daleko od toga da bude nešto čega su prosječni korisnici internet mreže
svjesni.
U
istom kontekstu bi bilo vrijedno primjetiti kako je stvorena paralelna,
virtualna realnost, što internet po svojoj prirodi jeste, u kojoj neki ljudi
sve više žive i čak je mijenjaju za realni svijet iz kojeg su sve više
iščašeni. Brojni su primjeri oko nas onih koji sebe uvjeravaju kako su njihovi
stavovi i svjetonazori relevantni ili čak dominantni jer imaju nekoliko stotina
ili čak hiljada nekada i vještački, za novac koji su dali platformama koje ih
servisiraju, followera ili lajkača koji ih održavaju u njihovoj
predstavi o tome kako uživaju podršku širokih masa. Drugim riječima, nije
problem koristiti tu globalnu mrežu, problem je kada se u njoj kao ljudi ali i
kao čovječanstvo zapetljamo.
Odgovor
vjerovatno nije samo u regulaciji interneta, jer će ona vjerovatno biti
učinjena tako da ponovo pogoduje moćnima i velikima. Prije će biti da je prvi i
najhitniji korak da se javnost upozna sa stvarnom naravi ove globalne mreže, sa
svim pozitivnim i negativnim posljedicama koje donosi, ali da se insistira na
odgovornosti svakog korisnika kao i odgovornom konzumiranju ove prividne apsolutne
slobode. Nijedna regulacija ne može biti zamjena za ljudsku odgovornost. Nije
nikada mogla nigdje i ničemu pa neće ni u ovoj globalnoj mreži.
