O danu koji počinje zalaskom sunca-zabilješke iz Arabije

Dan kod Arapa, pa tako i u muslimanskoj tradiciji, počinje od akšama (zalaska sunca), odnosno po nekim predajama od ikindije (predvečerja). Tako će ramazan, Bajram ili bilo koji drugi blagdan nastupiti sa akšamskim ezanom. Prvu teraviju ili teravih-namaz muslimani klanjaju noć uoči prvog dana posta, ali ne i noć uoči Bajrama.

Dugo sam se pitao o razlozima ove prakse Arapa, koja datira i iz predislamskog perioda. Prije nekih deset godina dok smo boravili na Arefatu u danima hadža, pomislio sam da mi je jasno zašto je to tako. Dan je bio ekstremno topao, organizatori još nisu uveli praksu da se u šatore u kojima borave hadžije uvodi klima-uređaj i pored sve uzbuđenosti i osjećaja svetosti vremena i mjesta, nije se moglo ne primjetiti da je zrak bio uzavreo i jedva podnošljiv.

Nekako pred akšam i dok su hodočasnici upućivali poljednje dove i lagahno se spremali uputiti ka Muzdelifi puhnuo je blagi povjetarac, kakvim se u islamskoj tradiciji često opisuje Božija milost ili kako Aiša, a.s., opisuje Poslanika, a.s., u ramazanu koji je svima donosio dobro. Ustajali vreli zrak koji kao da je čitav dan stajao zalijepljen na naše kože, se odjednom pokrenuo. Užareno sunce koje je nemilosrdno pržilo pijesak, kamenje, kao i ono malo zasijanog zelenila i naše šatore i glave, sakrilo se za brdo. Osjetio sam da je dan gotov. U tom trenu je itekako imalo smisla reći da je ovaj dan prošao i da počinje novi. To što smo mi u hladnoj Evropi gdje naročito hladne zimske noći traju tako dugo navikli da dan počinje izlaskom sunca ili što su nas u školi naučili da se sada zbog 24-satnog računanja vremena to ustvari dešava nekada usred noći kada se kazaljke poklope na 12 ili na toj skoro pa imaginarnoj nuli na koju ništa od svijeta oko nas ne ukazuje, tu i tada nije baš imalo previše smisla.

Vjerovatno, isto ono što su osjećali naši bosanski djedovi kada bi nakon duge hladne noći pune opasnosti iz stvarnog i imaginarnog svijeta u koji su vjerovali dočekali jutro, osjećali su i drevni Arapi kada bi preživjeli još jedan dan u pustinji i pod užarenim suncem.