Želimo graditi društvo u kojem se iskazivanje vjerske
pripadnosti nekoga ne treba doživljavati kao opasnost za vjerska osjećanja
drugih.
 |
| Sloboda javnog ispovijedanja vjere može se ograničiti samo radi postizanja legitimnog cilja [Anadolija] |
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Trakavica o zaključku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća
Bosne i Hercegovine o zabrani "nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim
institucijama Bosne i Hercegovine od strane uposlenih i stranaka" će se
očito nastaviti. Postalo je to jasno nakon što je u srijedu VSTV ponovo
razmatrao zaključak koji je izazvao burne reakcije u bh. javnosti i zaključilo
da ga neće mijenjati.
Očito je da će problem samo produbljivati i da će vjerovatno
dobiti sudske i političke epiloge na nekim višim instancama. Sada je već očito
i da su sami zagovornici odluke, iako tvrde da samo provode važeće zakone, ušli
kao i oni koji su zakone ranije donijeli na vrlo klizav teren.
Iz istupa predsjednika VSTV-a i nekih članova je očito da ni
oni sami ne znaju šta predstavlja vjersko obilježje, a šta ne. Evo jedan
jednostavan zadatak za razmišljanje: da li implementacija zaključka VSTV-a
znači da se od sada nošenje crne odjeće na duži vremenski period, zbog smrti
bliskog člana porodice, treba smatrati religijskim, te da li će se zabrana
odnositi i na takav vid odijevanja, s obzirom da i ovakav način oblačenja ima
uporište u religiji?
Takvih nelogičnosti i nedosljednosti je napretek, samo je
stvar koliko se daleko želi ići.
Ograničiti vjerske slobode
Dok ne doznamo šta je to vjersko obilježje, a šta ne, ostaje
nam glavni argument zagovornika zaključka prema kojem država u određenim
situacijama ima pravo ograničiti neke oblike vjerske slobode. Tačno. Međutim,
sloboda javnog ispovijedanja vjere može se ograničiti samo radi postizanja
legitimnog cilja, što je pojašnjeno Članom 9. Evropske konvencije o ljudskim
pravima, i to samo u skladu sa zakonom i mjerama koje su proporcionalne
legitimnom cilju koji se želi postići. Taj član Evropske konvencije kaže:
"Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati
samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom
društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili
morala, ili zaštite prava i sloboda drugih."
Možda u duhu konstruktivne rasprave o ovom pitanju koja tek
treba početi u bh. društvu ne bi bilo zgoreg proći kroz svaki od ovih
opravdanih razloga i zapitati se da li se zaključak VSTV-a o zabrani
"nošenja vjerskih obilježja", pod čim oni podrazumijevaju i hidžab,
može podvesti pod bilo koji od njih.
Glavna svrha klauzule o "javnoj sigurnosti, prema
mišljenju eksperta iz ove oblasti Manfreda Nowaka i Tanje Vospernik, jeste da
dozvoli ograničenja javnog iskazivanje religije (religijskog okupljanja,
procesija, pogrebnih ceremonija...) ako se javi konkretna opasnost koja prijeti
sigurnosti osoba (njihovom životu, integritetu ili zdravlju) ili imovine.
Javni poredak
Ograničenje radi zaštite javnog poretka može biti samo da bi
se izbjeglo narušavanje reda u užem smislu riječi. "Javni poredak"
treba usko interpretirati u značenju sprječavanja javnog nereda, kažu ova dva
autora u tekstu "Dopuštena ograničenja slobode religije ili
uvjerenja" objavljenom u priručniku o slobodi vjere ili uvjerenja (Sloboda
vjere ili uvjerenja - priručnik, Centar za napredne studije prijevod Nedim
Begović i Azra Mulović ). Ovaj pojam se ne smije miješati sa sličnim francuskim
pravnim izrazom koji se upotrebljava u građanskom, upravnom i međunarodnom
privatnom pravu, l`ordre public, koji se odnosi na temeljne javne politike
nekog društva... Iz spomenute distinkcije proizilazi da pravila javne politike
po sebi nisu dopuštena ako se ona miješaju u slobodu iskazivanja religije ili
uvjerenja.
Ograničenja koja su dopuštena zbog zaštite javnog zdravlja
imaju cilj, prije svega, da omoguće interveniranje države kako bi se spriječila
epidemija ili druga oboljenja. Ograničenja radi morala su zasigurno najmanje
jasna i stručnjacima iz ove oblasti i oko njih je najviše kontraverzi. Međutim,
dovoljno je znati da je Komitet za ljudska prava naglasio u Općem komentaru
kako "koncept morala proističe iz mnogih društvenih, filozofskih i
religijskih tradicija"; prema tome, ograničenja slobode iskazivanja religije
ili uvjerenja radi zaštite morala moraju biti utemeljena na principima koji
nisu izvedeni isključivo iz jedne tradicije. U svakom slučaju, opravdanje za
ograničavanje nošenja hidžaba u sudu ili
bilo kojoj državnoj instituciji se zasigurno ne može pravdati ni ovim
obrazloženjem.
Što se tiče ograničenja radi zaštite (temeljnih) prava i
sloboda drugih, ovdje se, prema mišljenju pravnih eksperata, misli na to da
religije imaju inherentnu težnju da uspostavljaju komunikaciju s drugima,
ponekad na način koji može narušavati slobodu drugih, države često osjećaju
potrebu da se umiješaju u slobodu iskazivanja religije kako bi zaštitili
religijsku slobodu drugih. Teško se pomiriti s premisom da želimo graditi
društvo u kojem se iskazivanje vjerske pripadnosti nekoga treba doživljavati
kao opasnost za vjerska osjećanja drugih.
Stroga vjerska dužnost
Argument predsjednika VSTV-a kako u spornom zaključku ovog
organa nema elemenata diskriminacije je također sporan, s obzirom da je svima
koji i površno poznaju islamski vjerski sistem jasno da za muslimanke hidžab
nema isti značaj kao vjerski simbol kakav bi bio isticanje križa ili
polumjeseca na lančiću. Hidžab je dio identiteta vjerujuće muslimanke i ona ga
doživljava kao strogu vjersku dužnost, pa će većina njih, kao što su neke od
advokatica već najavile, kada budu suočene s izborom da li da skinu hidžab ili
ostanu bez posla, odnosno da ne mogu obavljati svoj posao, odabrati ovo drugo.
Upravo bi očita osnova za buduću diskriminaciju koju stvara
ovaj zaključak trebala biti dovoljan razlog da se hidžab izuzme iz sporne
instrukcije.
Osim toga, Komitet za ljudska prava u svom Općem komentaru o
pravu na slobodu misli, savjesti i religije stavio je značajan naglasak upravo
na jednakost i nediskriminaciju (Opći komentar 22.). Prema tome, ograničenje
slobode iskazivanja religije ili uvjerenja dopuštena su samo ako ona nisu
diskriminatorna, (par.8). Imajući to na umu, kako smatraju Nowak i Vospernik,
djelovanje države, koje inače može biti obuhvaćeno legitimnim osnovom ograničenja,
nije dozvoljeno ako ograničenje ima diskriminatornu svrhu ili efekat. Kako god
svoju odluku u VSTV-u pravdali, efekti zaključka od kojeg ne odustaju će imati
diskriminatorski efekat na žene s hidžabom.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
