Još uvijek izostaje odgovor na opasnost koju online sadržaji
i društvene mreže predstavljaju, u radikalizaciji i mobilizaciji mladih.
 |
U drugom izdanju Haqiqaha (prvi broj sa interneta skinut u
75.000 primjeraka) fokus je na ideološki i praktični neuspjeh ISIL-a da stvori
halifat [AP]
|
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Problem regulacije sadržaja na internetu se nametnuo kao
jedno od najkompleksnijih pitanja današnjice jer zadire u zamršeno područje
definisanja granica slobode izražavanja. Strah da bi se regulacijom internet
sadržaja ograničila sloboda izražavanja i da bi internet prestao biti ono što
jeste, glas za one koji glasa nemaju, opravdana je, ali istovremeno niko ne
može negirati sve negativne posljedice apsolutne deregulacije koje su danas
vidljive više nego ikada.
Ovo pitanje se nanovo aktueliziralo nakon pojave vala
dobrovoljaca koji su se odlučili priključiti tzv. Islamskoj državi (ISIL) iz
čitavog svijeta a za koje se ispostavilo da su radikalizirani ili uvučeni u
krugove nasilnih ekstremista putem društvenih mreža.
Iako su istraživanja pokazala da proces samoradikalizacije
može samo početi na internetu te da je u nekoj fazi tog procesa ipak presudan
kontakt sa ekstremnim pojedincima i njihovim organizacijama, jasno je da
internet u tom procesu često igra ključnu ulogu.
Težak proces regulacije i zabrane
Zato niko više ne može ignorisati opasnost koju online
sadržaji i društvene mreže predstavljaju, kao ni značaj koji imaju, ne samo u
radikalizaciji naročito mladih, nego i u mobilizaciji budućih terorista. Već se
otvoreno piše o tome kako u konkretnom slučaju ISIL-ov ekstremizam neće moći
biti poražen samo na terenu i vojnim sredstvima nego da će se morati pozabaviti
i ideologijom koja ljude privlači njima, ali i uzrocima nezadovoljstva kojim se
hrane. Također, priliv novih „stranih dobrovoljaca“ neće moći biti zaustavljen
bez neke vrste strategije koja bi odgovorila na vrlo efikasnu propagandnu
kampanju koji na internetu vodi ova organizacija. Iako nakon dugog ignorisanja
ovog problema možemo reći da se o njemu počelo pisati i govoriti to ne znači da
je rješenje nađeno. Prepoznati problem je tek prvi korak na putu njegovog
rješavanja.
Zasada baš i nema puno efikasnih mjera ili projekata koji bi
se ovom trendu suprotstavili.
U našem okruženju je nedavno zatvoreno nekoliko stranica
koje su otvoreno podržavale aktivnosti ISIL-a i širile njihovu ideologiju, ali
nikada nije saopšteno ko ih je i po kojoj proceduri zatvorio. Nikome nije jasno
ni zašto su, ako su predstavljali opasnost po opću sigurnost i ako su prekršili
neke međunarodne zakone, sve ove godine pak bili aktivni. Također, zašto nisu
zatvorene i sve ostale stranice sa identičnim sadržajima ili i one koje
promovišu govor mržnje i upotrebu nasilja a koje nisu povezane sa ekstremistima
koji se pozivaju na islam. Sa društvenim profilima je još teže.U zadnje vrijeme
Twitter je izbrisao hiljade profila koji se povezuju sa ISIL-om i koji su
širili njihovu propagandu, ali su novi profili istih pojedinaca otvarani pod
drugim imenom već istog dana. To je sada postala igra mačke i miša između
terorista i online provajdera. Očito je da proces regulacije ili zabrane
sličnih sadržaja neće biti jednostavan i da tu očito postoji veliki pravni
vakum i dosta nedosljednosti, pa i nespremnosti sigurnosnih agencija i
pružalaca online usluga da se s ovim problemom sistematski pozabave.
Malo se u javnosti u našem regionu zna o tome koliko su
regionalne agencije osposobljene da se nose s ovim izazovom i da li poduzimaju
išta na tom planu.
Ali sve i da se usaglase procedure i stvore zakonski okviri
za zatvaranje i brisanje ekstremističkih sadržaja koji pozivaju na nasilje ili
ga opravdavaju, te da se odgovorni procesuiraju i osiguraju instrumenti
procesuiranja (sa jasnom legislativom i zaduženim specijalizovanim sigurnosnim
službama) to vjerovatno ne bi bilo dovoljno.
Jer same zabrane ne mogu riješiti problem. Na internetu je
uvijek moguće naći kutak gdje će se sporni sadržaji postaviti i djeliti sa
drugima. Zato je podjednako bitno razvijati kod korisnika interneta a naročito
mladih otpornost na takve sadržaje. Bitno je osposobiti ih za kritičko
promišljanje i dati im dovoljna znanja koja će im omogućiti da prepoznaju kada
se s njima počne manipulisati. Taj posao je daleko teži i zahtjevniji. Za
njegovu realizaciju ne mogu biti zadužene samo sigrnosne agencije, nego se mora
uključiti čitavo društvo od porodice, škole, medija, nevladinih organizacija do
vjerskih zajednica. To zahtjeva jednu posebnu strategiju, koje još uvijek nema.
Kontranarativ
Kada konkretno govorimo o širenju ideja nasilnih ekstremista
koji se pozivaju na islam, a oni nisu jedini militantni ekstremisti koji
koriste internet za promociju svojih ideja, nephodno je također razvijanje i
kontranarativa i njegova prezentacija na društvenim mrežama.
Jedan od problema u tom procesu je što tradicionalna
muslimanska ulema, imami i muderisi koji bi trebali braniti islam od političke
i ideološke instrumentalizacije u osnovi nemaju vještine savremene „medijske
pismenosti“ kako bi se koristili internetom i ponudili alternativu stavovima
koji mladi radikalizirani pojedinci agresivno promovišu koristeći
najsavremenije tehnološke metode.
Neki od njih, kao i zvanične institucije koje ih okupljaju,
skeptični su prema čitavom virtualnom svijetu i prisustvu imama u njemu. Zato
je pažnje vrijedan projekat o kojem je nedavno izvijestila Al Jazeera i The
Guardian o tome kako su u martu ove godine imami i lideri muslimanske zajednice
u Velikoj Britaniji pokrenuli internetski časopis u nastojanju da uzvrate na
stavove koje zagovara oružana grupa ISIL.
Riječ je o časopisu Haqiqah kojeg uređuje Shaukat Warraich i
koji je dostupan na stranici ImamsOnline.com, mreži vjerskih lidera u Velikoj
Britaniji. U drugom izdanju Haqiqaha (prvi broj sa interneta skinut u 75.000
primjeraka) fokus je na ideološki i praktični neuspjeh ISIL-a da stvori
halifat. Imami tvrde da najveća masovna migracija u Evropu od Drugog svjetskog
rata dokazuje da je ISIL uspio samo u širenju terora i mržnje. To je samo jedan
primjer kako tradicionalna ulema pokušava uhvatiti korak sa novim izazovima.
Daleko je to od kapaciteta koji su ekstremisiti u međuvremenu razvili, ali je
primjer koji se može oponašati i čija se iskustva mogu iskoristiti kako bi se
slični projekti proširili. Valjda će ponovo nužda biti majka inovativnosti.
Sve češći odlasci mladih, među kojima su i maloljetni
mladići i djevojke sa ovih naših prostora, na sirijsko ratište i njihovo
okretanje različitim radikalnim sljedbama, ali i nekim drugim sektama i
subkulturnim pokretima, koji su redovno praćeni zaprepaštenošću roditelja koji
jedva da primjete promjene na svojoj djeci, valjda će u prvi plan staviti
problem društvenih mreža i interneta kao sredstva samoradikalizacije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
