Očito je da Arapsko proljeće nije dalo
rezultate koje je priželjkivala arapska ulica i da ga je zaustavila ozbiljna
„kontrarevolucija“.
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Ove sedmice, tačnije od 4. do 6. maja
u glavnog gradu Katara Dohi održan je Deveti Al Jazeerin Forum. Bila mi je čast
i zadovoljstvo što sam se našao na tom skupu kao učesnik i panelist. Ovo ne
kažem iz kurtoazije nego zato što sam dobio priliku da od kompetentnih
sagovornika čujem o problemima i aktuelnostima na Bliskom istoku, a o čemu već
godinama pišem i govorim. Bila je ovo prilika da se čuju različita mišljenja o
onome što se dešava u arapskom svijetu danas.
Već u prvim sesijama bilo je jasno da
se na iste događaje gleda sa dijametralno suprotnih stajališta i da na Bliskom
istoku svako ima svoju verziju istine.
Pored domaćina bilo je zanimljvo čuti šta o tome kuda ide arpaski svijet
razapet između brutalnih konflikta i želje za promjenom misle: Abdelilah
Benkirane- premijer Maroka, baronesa Sayeeda Warsi- članica Doma lordova i prva
muslimanka u britanskoj vladi koja je dala ostavku u znak protresta protiv
izraelske agresije na Gazu, Seyes Mohammad Kazem Sajjadpour- savjetnik iranskog
minista vanjskih poslova, šejh Mohammed Al-Thani- savjetnik katarskog ministra
za vanjsku saradnju, Khaled Bahah- premijer Jemena, Khaled Khoja- predsjednik
Sirijskog nacionalnog vijeća, Selim Al-Jebouri, predsjednik Iračkog parlamenta
i brojni drugi ne samo politički lideri nego i novinari, analitičari i
intelektualci.
Diktatura ili anarhija?
Brojni argumenti, ili se meni tako
čini, išli su u pravcu afirmacije mišljenja kako za arapski svijet izbor ne
može biti „diktatura ili anarhija“ (čemu je bila posvećena čitava jedna sesija).
Očito je da Arapsko proljeće nije dalo
rezultate koje je priželjkivala arapska ulica i da ga je zaustavila ozbiljna
„kontrarevolucija“ orkestrirana iz regionalnih i svjetskih centara moći.
Ali kao što reče jedan od diskutanata,
ako Arapsko proljeće nije postiglo sve svoje ciljeve, svoje ciljeve nisu
postigle ni reakcionarne sile. Nema povratka na status quo i pitanje je sada
kako naći izlaz iz ove pat-pozicije u kojoj su se u klinču našli arapski narodi
i despotski režimi. Odbijane promjena i demokratizacija društva prijeti da
uništi arapske države i društva i da izrodi fanatične i radikalne pokrete i
ideologije koje predstavljaju prijetnju ne samo regionu nego i čitavom svijetu.
Čini se da su nakon Obamine strategije
postepenog povlačenja sa Bliskog istoka Arapi i njihove države bili nespremni popuniti prazninu koja je
stvorena ovim strateškim premještanjem utjecaja i da su Iranci, pa i Kurdi,
daleko brže i „bolje“ reagovali. Jedan od razloga je i to što su brojni njihovi
režimi opstajali samo uz podršku Washingtona i bez ikakve podrške i
legitimiteta u vlastitom narodu.
Nešto na tom tragu je u vrlo zapaženom
izlaganju govorio Wadah Khanfar, bivši generalni direktor Al Jazeera Networka i
predsjednik centra The Sharq Forum.
On je primjetio kako nakon saudijske
intervencije u Jemenu događaji u regiji ukazuju na jednu novu dinamiku. Čini se
da je na pomolu formiranje neke vrste „sunnitskog bloka“ koji prema njegovom
mišljenju ne bi trebao biti formiran kao odgovor na iransku prijetnju i s
ciljem da se produbi iskonstruisani sunnitsko-šiitski konflikt nego kako bi bio
osnova za bazični dogovor arapskih naroda i država o jedinstvenoj viziji
Bliskog istoka. Taj novi dogovor koji pored ključnih arapskih zemalja treba da
obuhvati i Tursku kao vrlo bitnog regionalnog igrača i da bude garant
stabilnosti regiona i osigura da od sada Arapi i drugi na Bliskom istoku sami
biraju svoje prioritete i „bore se za vlastite“ interese.
Bila je ovo prilika da se progovori i
o ulozi medija u svemu što se dešava u arapskom svijetu. Očito je da su
tamošnji mediji samo još jedno oružje koje tamošnje vlade, opozicione snage i i
brojne paravojne organizacije koriste za ostvarivanje političkih ciljeva. To i
ne čudi s obzirom da slobodno i profesionalno novinarstvo u većini zemalja Bliskog
istoka i Sjeverne Afrike skoro da ne postoji.
Zato se na skupu moglo čuti kako se i
organizator skupa, Al Jazeera sa brojnim svojim medijskim projektima suočava sa
različitim vrstama pritisaka u onim sredinama u kojima političke i druge elite
ne tolerišu da se čuje ono na što njihovo uho nije naviklo. Zato je, kako je
rekao jedan od sugovornika, odnos prema Al Jazeeri i njenim novinarima ponekada
najbolji pokazatelj stanja medijskih sloboda u onim sredinama u kojima nisu
navikli da u javnom prostoru čuju drugačije mišljenje.
Od Bosne do Sirije
Sesija na kojoj sam ja učestvovao
trebala je dati odgovor na pitanje može li se u Siriji ponoviti bosanski
scenario. Panelisti su bili: dr. Haris Silajdžić- bivši član predsjedništva
BiH, premijer i ministar vanjskih poslova, Roy Gutman, urednik američkog lista
McClatchy i dobitnik Pulitzerove nagrade za otkrivanje srpskih koncentracionih
logora u kojima su bili zarobljeni Bošnjaci i Hrvati tokom agresije na BiH i
prof. dr. Louay Safi- predsjednik Sirijskog nacionalnog savjeta. Sesija koju je
organizovala Al Jazeera Balkans, a kojom je moderirala novinarka Dalija
Hasanbegović bila jedna od najposjećenijih paralelnih diskusija, što između
ostalog govori i o tome koliko su svi svjesni da je sirijski konflikt daleko
najbrutalniji i da se sve više pretvara u centralno bojno polje.
Očito je da će od načina na koji će
biti riješen sirijski sukob zavisiti budućnost čitavog Bliskog istoka i odnos
snaga u njemu. Pored bez sumnje interesantnih izlaganja mojih sugovornika, koji
su po svim kriterijima daleko pozvaniji da govore o sličnostima i razlikama
između ova dva rata, meni je jako bitno bilo što se na „našoj sesiji“ čulo o
patnjama građana Sirije. Često se tamo gdje se sastanu velike i umne glave o
ratovima i stradanjima naroda govori kao o potezima u šahu u kojem se upravlja
drvenim figurama a ne ljudskim životima. Fotografije iz izbjegličkih kampova
koje je prisutnima pokazao istaknuti ratni reporter gospodin Roy su nadjačale
riječi i najmudrijih i najutjecajnijih učesnika foruma.
U moru loših vijesti iz arapskog
svijeta i silnim analizama različitih interesa, teorija zavjera i visokih
ciljeva mi smo dehumanizirali tamošnje narode i skoro se navikli na njihovu
patnju. Navikli smo se do te mjere da više i nije vijest da je u Siriji ili
bilo kojoj drugoj arapskoj zemlji danas ubijeno stotine nedužnih, da su
razoreni čitavi gradovi ili da su neke vjerske ili etničke manjine skoro pred
nestajanjem.
Ipak,
čitavo vrijeme učešća uradu foruma sam sam sebe podsjećao da bez obzira
o kako kvalitetnim raspavama se radilo ne smijem zaboraviti da problemi i svi
procesi koje smo analizirali izgledaju drugačije sa prvih linja bojišnice u
Siriji, Jemenu, Iraku ili Libiji, ili iz izbjegličkih kampova i opkoljenih
gradova u Siriji.
Izvor: Al Jazeera
