Mediji i terorizam

Piše: Muhamed Jusić (Magazin Start BiH)

Teroristički napad u Zvorniku skrenuo je još jednom pažnju na ozbiljan i kompleksan problem s kojim se bh. društvo suočava a koji se aktuelizira samo u danima nakon svakog novog napada. Međutim, i ovaj put kao i u godinama prije čuju se brojne krupne riječi i osude bez ikakve garancije da ćemo ovaj put išta naučiti,  a kamoli nešto konkretno poduzeti.

Daleko od toga da se nakon ovakvog za čitavo društvo traumatičnog iskustva, a kakvih je bilo i ranije,  svi okrenu onome što Amerikanci nazivaju „soul-searching“ ili propitivanjem vlastite odgovornosti za to što nam se dešava mi  politiziramo, relativiziramo i spinujemo čitav problem.

Već smo ranije u Startu pisali kako se terorizam ne može poraziti samo silom. On je taktika i daleko je bitnije iskorijeniti uzroke koji  pogoduju njegovom nastanku i širenju te pozabaviti se isključivim i nasilnim ideologijama koje ga hrane. Da bi se takav odgovor ponudio moraju se angažovati svi resursi jednog društva. Zato se u brojnim zemljama svijeta ovom problemu pristupa daleko ozbiljnije i „slojevitije“ korištenjem čitavog niza mjera i metoda, a ne samo sudskim procesuiranjem izvršilaca ukoliko su uopće dostupni pravosuđu.

Na tom planu političari, nevladine organizacije, vjerske zajednice, škole, porodice i svi drugi segmenti društva moraju dati veći doprinos i propitati dosadašnji način odnosa prema ovom problemu. Ali način na koji su neki mediji izvještavali o posljednjem napadu u Zvorniku skrenuo je pažnju i na to da ovaj segment društva, čini se, nije dorastao problemu.

Reakcija esnafa

Toga su očito svjesni i u medijskom esnafu pa su morala reagovati i strukovna udruženja. Tako su Hrvatsko novinarsko društvo (HND), Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) i Udruženje/udruge BH novinari (BHN) najoštrije u zajedničkom saopštenju koje su poslali medijima osudili korištenje ksenofobije i  govora mržnje u medijskim izvještajima i komentarima na društvenim mrežama o terorističkom napadu na policijsku stanicu u Zvorniku, koji se desio u ponedjeljak 27.aprila.

U saopštenju se kaže kako su "govor mržnje, ostrašćeno i huškačko izvještavanje jednog broja medija, prije svih news portala i online medijskih platformi, kao i pozivanje na nasilje putem društvenih mreža i internet foruma, u direktnoj suprotnosti sa slobodom govora i prinicpima profesionalnog i odgovornog novinarstva“.

„Govor mržnje nije sloboda govora, već zlo koje ruši temeljne vrijednosti demokratskih društava, to je krivično djelo koje može dovesti u opasnost obične građane i ugroziti njihovu sigurnost“, stoji u saopštenju.

Još su pozvali medijske profesionalce u okruženju na poštivanje etičkih standarda novinarstva prilikom izvještavanja o događajima u Zvorniku, koji mogu imati negativne implikacije na cijeli naš region. Mediji ne smiju biti izvori i/ili pronositelji govora mržnje, a u kriznim situacijma moraju pokazati najviši stepen odgovornosti i izvještavanja u interesu građana, koje podrazumijeva objavljivanje  brzih, tačnih i važnih informacija, vodeći pri tome računa o pravima građana, njihovoj osjetljivosti i osjećanjima prouzrokovanim strahom i neizvjesnošću.  

Tim povodom BH novinari, HND i NUNS još jednom su podsjetili novinare i urednike u BiH, Hrvatskoj i Srbiji kako u ovom trenutku medijsko pokrivanje događaja u vezi sa terorističkim napadom u Zvorniku može biti od iznimne važnosti za smirivanje tenzija u toj općini, a  pridržavanje najviših profesionalnih standarda novinarstva može značajno uticati na širenje kulture tolerancije i razumijevanja između različitih društvenih i nacionalnih grupa", ističe se u saopštenju.

Sibmbioza medija i terorizma

I usitinu to kako mediji izvještavaju o terorizmu, ne samo u konkretnom slučaju napada u Zvorniku, daleko je kompleksniji problem od samog prenošenja govora mržnje i huškačke retorike za koju smo se nadali da je iza nas. Čak i kada bi taj problem riješili ima tu još bitnih aspekata fenomena na koje treba skrenuti pažnju jer mediji odavno, ne samo kada je riječ o terorizmu, više ne samo da izvještavaju o stvarnosti, nego je i kreiraju.

Kažu da je ranije bit terorizma bila da se ubije jedan, a zastraše stotine. Danas terorističke organizacije uz pomoć medija mogu ubiti jednoga, a zastrašiti milione. Zato nalazimo da su mediji postali nezaobilazni dio strategije terorističkih organizacija. Klasična trijada terorizma "teroristi-žrtve-vlast", danas zamjenjuje kvartet "teroristi-žrtve-vlast-masovni mediji" – barem tako smatra Viktor Ciganov u svom radu Mediji i terorizam iz 2004. I upravo je ova simbioza medija i terorizma navela brojne ozbiljne medijske radnike kojima je stalo do objektivnog izvještavanja da se zamisle nad svojom ulogom u razbuktavanju panike oko nagle ekspanzije terorističkih organizacija i njihovih aktivnosti. 

Zato Anita Perašin u svom radu Masovni mediji i terorizam s pravom primjećuje kako upravo masovni mediji daju terorizmu globalni doseg, i ništa manje bitno utječu na način na koji javnost percipira šta je to terorizam, ko su ljudi koji stoje iza takvih aktivnosti, iz kojih razloga oni to čine, šta žele i koga se ustvari treba bojati. Ako mediji na tom planu zakažu i ako daju pogrešnu sliku o čitavom fenomenu i ako iz želje za senzacionalnošću samo preuveličavaju problem oni samo idu naruku teroristima. Između medija i terorizma postoji interaktivan (i simbiotski) odnos jer se trendovi medijske industrije i zakonitosti proizvodnje medijskog sadržaja kreću u pravcu preferiranja sadržaja senzacionalističkog tipa, zbog čega terorističke organizacije svojim djelovanjem mogu osigurati maksimalnu prisutnost u medijima.

Iskustva iz svijeta nam kazuju kako medijska pažnja za kojom vape brojne ekstremističke organizacije i pojedinci često postaje bitan faktor njihove dodatne radikalizacije, zbog kojeg pribjegavaju radikalnim izjavama, potezima, a nerijetko i gnusnim terorističkim aktima. Davanje prevelikog značaja i medijskog prostora nebitnim pojedincima i organizacijama, a kada je riječ o islamističkom ekstremizmu predstavljanje samoproglašenih autoriteta kao stvarnih predstavnika muslimana i muslimanskih zajednica, čini uslugu upravo onima protiv kojih se navodno bore. Zato su BBC i brojne druge ozbiljne medijske međunarodne organizacije izradili specijalizovane vodiče za novinare koji izvještavaju o terorizmu, a koji prvenstveno insistiraju na neophodnosti da se izvještava samo o činjenicama, bez da se izmišljaju lažne prijetnje i preuveličava opasnost. Jer, žeđ za senzacionalizmom često i ozbiljne novinare uvlači u opasnost da budu oni koji nesvjesno pomažu onima protiv kojih vjeruju da se bore.