Da li će oni rat iz Sirije prenijeti u
Evropu kada se, i ako se vrate, u svoje zajednice i gradove...
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Vijesti o stravičnim patnjama civilnog
stanovništva u sirijskom konfliktu koje zvuče još zlokobnije kada ih prate
informacije o krahu mirovnih pregovora u Ženevi često bivaju potisnute u drugi
plan vijestima o sukobima među pobunjenicima, spletkama globalnih igrača koji
preko leđa sirijskih civila vode neke svoje ratove i napisima o strahu brojnih
zemalja od povratka njihovih državljana koji se kao dobrovoljci bore u Siriji
nerijetko u redovima radikalnih i ekstremnih skupina.
Nametanje svoje vizije
Dosad se u Evropi jako puno pisalo o
fenomenu muslimanskih sunitskih dobrovoljaca koji su nakon što su se naselili u
evropskim zemljama ipak ostali dio svijeta kojem su pripadali oni ili njihovi
očevi i koji su rukovođeni solidarnošću sa sirijskim narodom, a u nekim
slučajevima i željom da tamošnji sukob iskoriste za nametanje svoje vizije
svijeta i „svete borbe“ krenuli putem sirijskih bojišta.
Među tim dobrovoljcima je jako puno i
konvertita iz brojnih evropskih zemalja kao i jedan broj pripadnika autohtonih
muslimanskih naroda sa Balkana. Međutim, skoro se ništa nije pisalo o tek sada
primjećenom fenomenu evropskih dobrovoljaca koji, uslovno rečeno, odlaze da se
bore na drugoj strani.
Jedno vrijeme se jeste u sigurnosnim
krugovima spekulisalo o odlasku šiitskih dobrovoljaca iz različitih zemalja,
prije svega Iraka, Irana i Libana, kako bi se borili na strani prošiitskih
formacija Hizbullaha i jedinica Abu Fadla al-Abasija koji se bore na strani
režima u Damasku. Međutim, nije bilo dokaza da takvih, barem značajnijih,
odlazaka ima iz evropskih zemalja.
A onda, kao niotkuda doznali smo da se
u Evropi mobilišu dobrovoljci na sasvim drugačijim ideološkim i identitetskim
osnovama. Radi se o kršćanskim dobrovoljcima u Siriji.
Tako je BBC-ev servis na arapskom
jeziku nedavno emitovao prvi prilog o sve većem broju kršćanskih boraca koji iz
brojnih evropskih zemalja dolaze u Siriju kako bi se borili na strani kurdskih
vojnih formacjia i prorežimskih snaga protiv grupa povezanih sa Al-Kaidom,
prije svega protiv pripadnika Islamske države u Iraku i Šamu- IDIŠ (Dawlat
al-Islamijje fi al-Iraki ve al- Šami ili na terenu poznate kao D`aiš).
Autor priloga Muhieddeen Hamish tvrdi
kako je većina njih sirijskog porijekla, ali da imaju državljanstva brojnih
evropskih zemalja gdje godinama žive. Kao primjer ovog novog trenda on navodi
djelovanje formacije koja se naziva Sutoro i koja se bori u sjeveroistočnoj
provinciji Hasaka zajedno sa kurdskim frakcijama protiv sa Al-Kaidom povezanih
pobunjenika.
Karakter formacije
Prvi su ovaj novi zaplet u ionako
kompleksnom sirijskom sukobu primjetili u švicarskom centru Agenfor čiji je
direktor Sergio Bianchi izjavio da samo ime organizacije Sutoro dolazi iz
staroaramejskog što bi moglo ukazivati na pokušaj da se naglasi kršćanski
karakter formacije.
On tvrdi da je jedan od vojnih
instruktora u toj organiazciji bivši narednik Švicarske vojske Johan Kosar, te
da je on samo jedan od kršćanskih dobrovoljaca iz Evrope koji se bori u toj
formaciji.
Za Kosara on kaže da je kao i značajan
broj njemu sličnih dobrovoljaca sirijskog porijekla ali da ima i turske
korijene. Navodno je odrastao u Siriji, kasnije živio u Lucernu u Švicarsko odakle je i došao u
pogranični sirijski grad Qamishli. Prema izvorima centra on ima tri pasoša i
samo je jedan od brojnih kršćanskih dobrovoljaca sa pasošima članica EU koji su
svoje znanje i živote stavili na raspolaganje različitim sirijskim frakcijama
kako bi stali u zaštitu svoje braće u vjeri.
Prema Bianchiju, centar kojim rukovodi
do sada je evidentirao takve dobrovoljce među Švicarcima, Nijemcima i
Šveđanima.
Spomenuti izvještaj se također bavi i
pitanjem njihovog mogućeg povratka u evropske zemlje iz kojih su otišli u
„sveti rat“. Tako Yasem Otblogim, glasnogovornik Rafidain Cultural Center u
Lucernu kaže kako nemaju tačan broj kršćana iz Evrope koji su se otišli boriti
u Siriju ali da je to vjerovatno „od 10 do 20“. On kaže da „broj sigurno nije
velik“. Također on naglašava da oni odlaze kako bi zaštitili domicijelne
sirijske kršćane i osigurali njihov opstanak, te da oni „ne žele da ih se
tretira kao plaćenike kada se vrate kući“.
Prema zvaničnim podacima kršćana u
Siriji ima oko 10 posto i oni su prema pisanju eksperta za odnose među
sirijskim vojnim frakcijama Aymenna Jawada al-Tamimija u trenutnim sukobima
podijeljeni u tri frakcije: one koji podržavaju režim i bore se u zvaničnim
režimskim vojnim i sigurnosnim snagama, one koji se bore na strani Slobdone
Sijrske Vojske protiv režima i treću skupinu koja se bori za autonomiju
većinski kršćanskih područja u Siriji. Strani dobrovoljci se najčešće
pridružuju ovoj trećoj frakciji dok su domicijelni kršćani ipak najvećim
dijelom uz režim jer se plaše budućnosti u Siriji u kojoj bi dominirale
radikalne skupine nespremne da ih prihvate kao ravnopravne građane.
Rat u Siriji je jedan od
najbrutalnijih ratova u novijoj historiji i sve etničke skupine su već sada
platile veliku cijenu. Ipak, manjine se kao i svugdje osjećaju posebno
ranjivim, zato je naročito u zapadnim medijima često fokus na stradanju pripadnika
autohotnog sirijskog kršćanstva. Takvi izvještaji o stradanju sirijskih kršćana
i njihovih bogomolja, naročito od strane stranih dobrovoljaca, uvlači sve veći
broj evropskih kršćana arapskog porijeka u sukob.
Dilema je sada da li će oni taj rat iz
Sirije prenijeti u Evropu kada se, i ako se vrate, u svoje zajednice i gradove.
Pitanje dobrovoljaca iz Evrope koji se bore u sirijskom građanskom ratu je
aktuelno već neko vrijeme i u velikom broju zemalja sigurnosne agencije se
spremaju za njihov povratak u strahu da ovi prekaljeni borci ne uzrokuju
eskalaciju nasilja i novi val radikalizacije u matičnim zajednicama. Ali do
sada se govorilo samo o sunitskim dobrovoljcima. Međutim, situacija bi mogla
postati daleko složenija ukoliko se ovaj trend nastavi.
Povratak veterana
Vrijeme će pokazati i to da li će od
međunarodne zajednice zapostavljeni sukob u Siriji dovesti ne samo do
radikalizacije brojnih muslimanskih skupina ne samo u regionu Bliskog istoka
nego i u Evropi gdje se sa strepnjom očekuje povratak sirijskih veterana, nego
i do jačanja militantnih formacija koje će opravdanje za nasilje tražiti u
kršćanskom učenju i obespravljenosti kršćanskih zajednica u nekim dijelovima
svijeta.
Teško je reći da li svjedočimo rađanju
jedne nove „križarske ideologije“ koja će se, po uzoru na militantne
muslimanske organizacije, hraniti kršćanskom solidarnošću i zaštitom kršćanskih
svetinja.
Izvor: Al Jazeera
